Poslovni broj: Usž-2662/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Snježane Horvat-Paliska, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te više sudske savjetnice Andreje Pejković-Rabi, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja JO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Teo Ranić, odvjetnik u Rijeci, Užarska 17/III, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave primorsko-goranske, Policijske postaje Opatija, Opatija, Poginulih hrvatskih branitelja 1, OIB: 36162371878, radi ukidanja i oduzimanja vozačke dozvole, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-2351/2025-7 od 19. svibnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 9. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda i rješenje Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-2351/2025-7 od 19. svibnja 2026.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave primorsko-goranske, Policijske postaje Opatija, KLASA: UP/I-211-03/25-07/3543, URBROJ: 511-09-31-25-1 od 30. listopada 2025.

2. Rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe do pravomoćnog okončanja ovog upravnog spora (točka I. izreke) i zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).

3. Osporenim rješenjem tuženika, ispravljenog rješenjem, KLASA: UP/I-211- 03/25-07/3543, URBROJ: 511-09-31-26-4 od 13. siječnja 2026., ukinuta je i oduzeta vozačka dozvola serijskog broja [broj vozačke dozvole] izdana na ime tužitelja (točka 1. izreke) te je odlučeno da je tužitelj dužan vozačku dozvolu predati tuženiku u roku osam dana od dana primitka rješenja (točka 2. izreke).

4. Tužitelj žalbom pobija presudu i rješenje zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 126. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 36/24. i 39/26. - dalje: ZUS). Citirajući članak 104. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP) smatra da isti nije primjenjiv u konkretnom slučaju jer ispravljene pogreške ne predstavljaju očite netočnosti nego ispravak stavki zbog kojih se upravni spor i vodi. Smatra da se ne radi o tehničkom, već o meritornom zahvatu, a što predstavlja prekoračenje ovlasti iz članka 104. ZUP - a. Pogrešnim smatra stav prvostupanjskog suda prema kojem na zakonitost osporenog rješenja ne utječe činjenica što u njegovom obrazloženju nije točno navedena evidencija na osnovi koje su mu utvrđeni negativni bodovi niti su navedeni propisi koji uređuju njezino vođenje. Smatra da u obrazloženju rješenja moraju biti navedeni materijalnopravni propisi na temelju kojih je odlučeno o njegovim pravima, obvezama ili pravnim interesima, a njihov izostanak uskraćuje mogućnost učinkovite pravne zaštite i kontrole zakonitosti upravnog postupanja. Smatra da je pogrešno primijenjen članak 286. stavak 10. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 133/23. i 145/24. – dalje: ZSPC). Navodi da mu je nakon ispravka osporenog rješenja nametnuta obveza ponovnog polaganja vozačkog ispita, čime je stavljen u teži položaj od onoga prema osporenom rješenju. Ističe da je sud pogrešno utvrdio da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za određivanje odgodnog učinka tužbe. Navodi da je sud postojanje javnog interesa ocjenjivao apstraktno i nije ni na koji način obrazložio iz čega proizlazi da bi daljnjim sudjelovanjem u prometu predstavljao konkretnu i neposrednu opasnost za javni interes. Također smatra da nije ocijenjena važnost nastanka štete jer mu je onemogućeno obavljanje zanimanja i ostvarivanja prihoda, kao ni činjenica da je pokrenuo postupke obnove prekršajnih postupaka. Navodi da sud nije pravilno odvagnuo odnos između javnog interesa i štete koja mu prijeti izvršenjem osporenog rješenja zbog čega nije pravilno primijenjen članak 42. ZUS-a. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i rješenje i usvojiti tužbeni zahtjev, podredno predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, uz naknadu troškova upravnog spora. Potražuje i trošak za sastav žalbe.

5. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da u cijelosti ostaje kod odgovora na tužbu i predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu.

6. Žalba nije osnovana.

7. Ispitujući presudu i rješenje Upravnog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 134. stavkom 1. u vezi s člankom 128. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.

8. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj Sud nije utvrdio postojanje razloga zbog kojih se presuda žalbom pobija niti razloga na koje pazi po službenoj dužnosti. Prvostupanjski sud je prije donošenja prvostupanjske presude proveo postupak u skladu s odredbama ZUS-a te je presudu obrazložio u cijelosti u skladu s člankom 119. stavkom 5. navedenog Zakona i odgovorio na prigovore tužitelja iz tužbe.

9. Prema mišljenju ovoga Suda pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je rješenje tuženika doneseno pravilnom primjenom i tumačenjem članka 286. stavka 1. i stavka 4. ZSPC-a jer je u postupku utvrđeno da je tužitelj u razdoblju od dvije godine skupio ukupno 15 negativnih prekršajnih bodova na temelju pravomoćnih odluka, a što proizlazi iz prekršajnog naloga Policijske uprave primorsko-goranske, Postaje prometne policije Rijeka, broj: 211-07/25-2/29249 od 5. lipnja 2025. (tri negativna boda), rješenja Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: Pp-3803/2025-5 od 26. rujna 2025. (šest negativnih bodova) i rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, poslovni broj: Pp-2790/2024-8 od 21. ožujka 2025. (šest negativnih bodova), slijedom čega je pravilno ukinuta i oduzeta tužitelju predmetna vozačka dozvola.

10. Budući da je pravna posljedica pravomoćnih odluka o prekršajima, na temelju kojih su evidentirani negativni prekršajni bodovi, oduzimanje i ukidanje vozačke dozvole, pravilno je ocjenjeno da su u trenutku donošenja osporenog rješenja ispunjene pretpostavke propisane člankom 286. stavkom 3. ZSPC-a za izricanje mjere ukidanja i oduzimanja vozačke dozvole.

11. Tužitelju se napominje da se negativni prekršajni bodovi upisuju u prekršajnu evidenciju nakon što se pravomoćnim odlukama utvrdi odgovornost tužitelja za počinjenje prekršaja, a što proizlazi i iz članka 286. stavka 1. ZSPC-a. Imajući na umu navedeno, kao i pravomoćnost odluka na temelju kojih su negativni bodovi upisani, tuženik i prvostupanjski sud nisu povrijedili zakon kada su ocijenili da je tužitelj u razdoblju iz članka 286. stavka 3. ZSPC-a utvrđen odgovornim za počinjenje prekršaja na temelju kojih su mu u prekršajnoj evidenciji upisani prekršajni bodovi, a što za posljedicu ima ukidanje i oduzimanje vozačke dozvole. Kako je nesporno da je rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, poslovni broj: Pp-2790/2024-8 od 21. ožujka 2025. postalo pravomoćno 10. travnja 2025., a izvršno 15. rujna 2025. (potvrda pravomoćnosti i izvršnosti), to proizlazi da je osporeno rješenje tuženika doneseno nakon što su odluke o počinjenim prekršajima postale pravomoćne i negativni prekršajni bodovi upisani u evidenciju u skladu s člankom 286. stavkom 1. i stavkom 4. ZSPC-a.

12. Osporeno rješenje tuženika doneseno je u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti te je činjenično stanje utvrđeno na temelju službenih podataka kojima raspolažu javnopravna tijela, zbog čega je tuženik ovlašten rješenje o ukidanju i oduzimanju vozačke dozvole donijeti i bez provedbe ispitnog postupka (neposrednim rješavanjem), u skladu s člankom 48. i člankom 49. ZUP-a.

13. S obzirom na navedene činjenice, koje je na temelju članka 49. stavka 3. ZUS- a, prvostupanjski sud ovlašten uzeti u obzir iz postupka donošenja osporenog rješenja, Sud nalazi da nije bilo mjesta izvođenju daljnjih dokaza, jer iz navedenih i od prvostupanjskog suda ocijenjenih dokaza proizlazi da je činjenično stanje u pogledu činjenica relevantnih za zakonito rješenje ove upravne stvari pravilno i potpuno utvrđeno, dok će u slučaju donošenja povoljne odluke o pravnom lijeku u provedenom prekršajnom postupku tužitelj imati mogućnost podnijeti prijedlog za obnovu ovog upravnog spora u skladu s člankom 137. ZUS-a.

14. Suprotno navodima tužitelja osporeno rješenje je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i propise kojima je uređeno navedeno upravno područje, dovoljno i potpuno obrazloženo u skladu s člankom 98. stavkom 5. ZUP-a.

15. U odnosu na prigovor povrede članka 104. ZUP-a, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da se ispravljene pogreške u obrazloženju rješenja od 30. listopada 2025. mogu podvesti pod očite netočnosti u pisanju jer istima nije zadirano u pravnu posljedicu i broj negativnih prekršajnih bodova na temelju kojih je odluka donesena, već su ispravljeni oni elementi koji nesporno proizlaze iz pravomoćnih prekršajnih odluka koje prileže spisu upravnog postupka. Pri tome treba napomenuti da ispravljanjem članka 286. stavka 10. ZSPC-a u obrazloženju osporenog rješenja tužitelj nije stavljen u nepovoljniji položaj jer obveza ponovnog polaganja vozačkog ispita kod podnošenja novog zahtjeva za izdavanje vozačke dozvole predstavlja zakonom propisanu pravnu posljedicu ukidanja i oduzimanja vozačke dozvole, koja nastupa neovisno o tome je li sadržana u obrazloženju rješenja.

16. Kraj takvog stanja stvari, ovaj Sud žalbene navode ocjenjuje neosnovanima, a pobijanu presudu pravilnom i na zakonu osnovanom. Tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja kao ni pravilnost primjene mjerodavnog materijalnog prava, iz kojeg razloga ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

17. Kako je ovosudnom presudom predmetna upravna stvar pravomoćno riješena, žalbeni razlozi koje tužitelj iznosi u odnosu na točku I. izreke rješenja prvostupanjskog suda, kojom je odbijen prijedlog za određivanje odgodnog učinka tužbe do pravomoćnog okončanja ovog upravnog spora, ne utječu na drugačiju odluku ovog Suda, pri čemu je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da nisu niti ispunjeni kumulativni uvjeti za određivanje odgodnog učinka tužbe u skladu s člankom 42. stavkom 2. ZUS- a.

18. Naime, polazeći od podataka razvidnih iz spisa predmeta koji se odnose na prekršajnu osuđivanost tužitelja, ovaj Sud ocjenjuje da ukidanjem i oduzimanjem vozačke dozvole tužitelju ne nastaje teško popravljiva šteta, dok je imajući na umu narav prekršaja za koje su mu izrečene kazne, pravilno utvrđeno da javni interes sigurnosti cestovnog prometa preteže nad privatnim interesom tužitelja kojeg je naveo u tužbi, dok ni samo pokretanje obnove prekršajnog postupka ne dovodi do drugačijeg rješavanja ove upravne stvari.

19. Budući da je tužitelj kao višestruki počinitelj teških prometnih prekršaja pravomoćnim prekršajnim odlukama proglašen krivim te na taj način prikupio 15 negativnih prekršajnih bodova unutar razdoblja od dvije godine, odgoda izvršenja do okončanja upravnog spora u slučajevima kada se vozaču ukida i oduzima vozačka dozvola bila bi protivna javnom interesu. Naime, tuženikovo postupanje, odnosno poduzimanje mjere ukidanja i oduzimanja vozačke dozvole utemeljeno je na članku 286. stavku 4. ZSPC-a, s ciljem poduzimanja mjera radi osiguranja sigurnosti prometa na cestama. Kako je navedenom odredbom propisano da će se vozaču motornog vozila koji u razdoblju od dvije godine prikupi 12 negativnih prekršajnih bodova rješenjem ukinuti i oduzeti vozačka dozvola, propisana mjera ukidanja i oduzimanja vozačke dozvole nužna je za postizanje navedenog cilja. Imajući na umu navedeno, privatni interes tužitelja za odgodu izvršenja rješenja o ukidanju i oduzimanju vozačke dozvole, koji se interes primarno očituje u daljnjem sudjelovanju u prometu kao vozač, nikako ne preteže nad javnim interesom.

20. S obzirom na to da tužitelj nije uspio s tužbenim zahtjevom, to je u skladu s člankom 147. stavkom 1. ZUS-a prvostupanjski sud pravilno odbio njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.

21. Kako je žalba odbijena, tužitelj nema pravo na naknadu troška za sastav žalbe (članak 147. stavak 1. ZUS-a).

22. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 1. i članka 147. stavka 1. ZUS - a, odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu 9. rujna 2026.

Predsjednica vijeća:

Snježana Horvat-Paliska