Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž R-34/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, Ivane Čačić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak- Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice FĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Kristini Delić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika HOK – OSIGURANJE d.d., Zagreb, Capraška 6, OIB: 00432869176, zastupanog po Ivi Pezić, odvjetnici u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1388/2023-30 od 17. prosinca 2025., na sjednici vijeća održanoj 9. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika i potvrđuju se točke I. i III. izreke presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1388/2023-30 od 17. prosinca 2025.

II. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

III. Točka II. izreke presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 1388/2023-30 od 17. prosinca 2025. nije ispitivana u žalbenom postupku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom, u točci I. izreke, naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici 3.940,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 3.100,00 EUR teku od 23. veljače 2023. do isplate, a na iznos od 840,00 EUR od 17. prosinca 2025. do isplate. Točkom II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 1.060,00 EUR sa zateznim kamatama od 23. veljače 2023. do ispate i zahtjev za isplatu zateznih kamata koje na dosuđeni iznos od 840,00 EUR teku od 23. veljače 2023. do 16. prosinca 2025. Točkom III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka od 1.187,50 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 17. prosinca 2025. do isplate.

2. Navedenu presudu u dijelu pod točkama I. i III. izreke pravodobno izjavljenom žalbom pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025., dalje: ZPP), zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se prvostupanjska presuda preinači „u smislu žalbenih navoda“, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugim sucem pojedincem . Zahtijeva i naknadu troškova sastavljanja žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

3. Tužiteljica nije odgovorila na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Drugostupanjski je sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a ispitao pobijane dijelove presude u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

6. Ispitujući pobijane dijelove presude na taj način, ocjena je drugostupanjskog suda da u njihovom donošenju nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Pobijana presuda sadrži odlučne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni ni nerazumljivi pa se, suprotno žalbenim navodima, može ispitati. Iz nje se jasno može utvrditi što je njome odlučeno i zbog čega. Zbog toga nije počinjena bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju se u žalbi poziva tuženik.

7.1. Činjenica da tuženik osporava ili problematizira pravna shvaćanja suda prvog stupnja o tome da je tuženik odgovoran za nastalu štetu ima značaj prigovora o načinu odlučivanja o tužbenom zahtjevu s izrazom nezadovoljstva ocjenom provedenih dokaza i utvrđenim činjeničnim stanjem jer njima tuženik izražava shvaćanje da je u postupku drukčije trebalo utvrditi činjenice, ali, suprotno žalbenim navodima, nema značaj bitnih povreda postupka.

7.2. Iz sadržaja žalbi proizlazi da tuženik žalbenim razlogom bitne povrede postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a zapravo pobija ocjenu dokaza provedenu po prvostupanjskom sudu i utvrđenje tog suda o djelomičnoj osnovanosti tužbenog zahtjeva. Navodi kojima žalitelj osporava ili problematizira utvrđenja na kojima prvostupanjski sud temelji osporenu presudu u biti su prigovori činjenične naravi kojima žalitelj iznosi svoju ocjenu dokaza provedenih u postupku koja je različita od ocjene na kojoj je zasnovana pobijana odluka.

7.3. Činjenica da žalitelj ocjenom dokaza odlučnim za odluku nije zadovoljan nema značaj bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Prema članku 8. ZPP- a, odlučne činjenice utvrđuje sud (ne stranke) i to prema svom uvjerenju, na osnovi savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka pri čemu je stečeno uvjerenje u odnosu na ocjenu provedenih dokaza dužan opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima. Tako je i postupio prvostupanjski sud u pobijanoj presudi koja je donesena nakon svestrane rasprave i kontradiktornog postupka. Osim toga, sudovi imaju ovlast ocjenjivati provedene dokaze pa postupanjem po toj ovlasti, odnosno time što žalitelj ocjenom dokaza odlučnim za odluku nije zadovoljan i smatra da je iz provedenih dokaza istinitim trebalo prihvatiti samo ono što on tvrdi i njegovo tumačenje odlučnog i istinitog (da nema propusta na strani poslodavca koji je tužiteljici osigurao sredstava za rad i sigurne uvjeta za rad), sud prvog stupnja nije povrijedio niti jedno žaliteljevo pravo. Isto tako, to što su u postupku činjenice utvrđene tako da su na temelju njih tuženikovi prigovori ocijenjeni neosnovanim ne može dobiti značaj neke postupovne povrede.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu štete koja joj je nastala zbog ozljede na radu 9. rujna 2022., a koji je zahtjev podnesen protiv tuženika koji je osiguratelj od odgovornosti poslodavca tužiteljice, Dječjeg vrtića Gajnice, za štetu uzrokovanu radnicima zbog ozljeda na radu.

9. U žalbenom stupnju postupka nije sporna pasivna legitimacija tuženika kao niti činjenica da je tužiteljica, zaposlena u Dječjem vrtiću Gajnice, na radnom mjestu odgajatelja, 9. rujna 2022., u dvorištu vrtića koji je prostor poslodavca u kojem je tom prilikom obavljala rad, uslijed pada prilikom obavljanja poslova svog radnog mjesta, zadobila prijelom V. metatarzalne kosti lijevog stopala.

10. Sporna je odgovornost tuženika za štetu te osnovanost i visina dosuđene pravične novčane naknade za neimovinsku štetu i naknade nenovčane imovinske štete za tuđu pomoć i njegu.

11. Na temelju činjenica koje među strankama nisu sporne i onih koje je utvrdio čitanjem isprava i razgledavanjem fotografija koje su u spisu, saslušanjem tužiteljice i svjedoka te medicinskim vještačenjem, sud prvog stupnja je utvrdio sljedeće činjenično stanje:

- da je tužiteljica 9. rujna 2022. ozlijeđena na radu, u dvorištu Dječjeg vrtića Gajnice

- da je teren vrtićkog dvorišta neravan, s rupama u zemlji koje nisu bile vidljive zbog nepodšišane trave

- da je tužiteljica pala prilikom hodanja prema djeci koju je u obavljanju poslova svog radnog mjesta nadzirala i koju je željela spriječiti u opasnoj igri

- da je tužiteljica tom prilikom zadobila prijelom V. metatarzalne kosti lijevog stopala

- da je uslijed navedene ozljede povrijeđeno njezino pravo na tjelesno i duševno zdravlje, pretrpjela je fizičke bolove (jačeg intenziteta tri dana, srednjeg četiri tjedna, slabijeg dva tjedna) i strah (sekundarni jači strah jedan dan, srednji pet dana i s labi deset dana), trajne posljedice ozljeđivanja umanjile su joj životnu aktivnost za 5% trajno (otok stopala, nelagoda i blaži bolovi koji se pojačavaju kod dužeg stajanja, hodanja i promjene vremenskih prilika) te da joj je bila potrebna (nemedicinska) pomoć druge osobe 168 sati

- da je liječenje tužiteljice završeno 2. siječnja 2023.

- da je tužiteljica tuženiku kao odgovornom osiguratelju 23. veljače 2023. podnijela odštetni zahtjev za naknadu neimovinske štete od 40.000,00 kn /5.308,91 EUR[1] / i nenovčane imovinske štete zbog tuđe pomoći od 5.000,00 kn /663,61 EUR/ te da je taj zahtjev odbijen

12. Na temelju tako utvrđenih činjenica, prvostupanjski je sud pobijanim dijelom prvostupanjske presude djelomično prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu pravične novčane naknade za neimovinsku štetu od 3.100,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 23. veljače 2023. do isplate i zahtjev za isplatu nenovčane imovinske štete za tuđu pomoć od 840,00 EUR sa zateznim kamata od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

13. Činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda prenesena u točci 11. ovog obrazloženja prihvaća i ovaj sud i ona nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima tuženika. Prvostupanjski je sud ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je na temelju nespornih činjenica, kao i onih utvrđenih na temelju provedenih dokaza i njihove pravilne ocjene (članak 8. ZPP -a), potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje. Stoga nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

14. Prema članku 25. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" br. 71/2014., 118/2014., 154/2014., 94/2018., 96/2018., dalje: ZZR), kao posebnom propisu kojim se određuje odgovornost poslodavca za ozljedu na radu, ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti (stavak 1.). Poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu (stavak 2.).

15. Navedenom je odredbom propisana objektivna odgovornost poslodavca koji se može osloboditi odgovornosti samo kad su kumulativno ispunjene obje pretpostavke za oslobođenje odgovornosti:

-ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe i

- ako na navedene uzroke poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

15.1. Takvo je i pravno shvaćanje Vrhovnog suda izraženo u rješenju Rev 165/2021-6 od 1. veljače 2022., točke 13. do 13.3. i u rješenju Rev-479/2025-2 od 9. srpnja 2025., točke 16. i 16.1.

16. Iz citiranog članka 25. ZZR-a slijedi da se poslodavac ne može osloboditi odgovornosti za štetu zbog ozljede na radu koja je nastala običnom nepažnjom radnika.

17. Pojam krajnje nepažnje podrazumijeva zanemarivanje one pažnje i brige koja se očekuje od svakog čovjeka. Drugim riječima, s grubom nepažnjom postupa onaj koji je zanemario običnu pozornost koja se može i mora očekivati od svakog čovjeka prosječnih sposobnosti. Obična nepažanja je oblik krivnje koji se primjenjuje u odnosu na naročito pažljivog čovjeka (pažnja dobrog stručnjaka ili pažanja dobrog domaćina). Razlika između krajnje i obične nepažnje je činjenično pitanje koje ovisi o okolnostima štetnog događaja.

17.1. Vraćajući se na okolnosti spornog štetnog događaja i to:

- činjenicu da se štetni događaj dogodio po suhom vremenu, na danjem svjetlu, na igralištu na kojem se igraju djeca vrtićke dobi pa se stoga ne može smatrati da je tužiteljica nadzirući djecu na tom mjestu trebala biti svjesna da je bila izložena opasnostima u izvršavanju svojih radnih zadataka (tuženik upravo i inzistira u žalbi na tome da je riječ o potpuno sigurnoj površini za kretanje) i

- činjenicu da je štetnom događaju prethodila opasna igra djece štapovima koja je predstavljala opasnost i koja nisu čula i/ili se nisu obazirala na tužiteljičine usmene opomene,

ne može se uzeti da je tužiteljica, kada se običnim hodom (ne trkom) uputila prema djeci po površini koja je sigurna za kretanje, a za koje joj hodanje nije potrebno stručno znanje ili posebna fizička spremnost, u tom trenutku propustila postupiti s pažnjom i brigom koja se u danim okolnostima očekuje od svakog prosječnog čovjeka. Zbog toga tužiteljica nije postupala krajnje nepažljivo pa su pravilno primijenjene odredbe članka 25. ZRS-a kada je zaključeno da poslodavac tužiteljice odgovora za nastalu štetu po kriteriju objektivne odgovornosti te da ne postoje razlozi da se od te odgovornosti oslobodi ili se njegova odgovornost umanji.

18. Imajući na umu sadržaj propisa iz članka 25. stavka 2. ZZR-a, činjenica je li poslodavac ili nije proveo zaštitu na radu, odlučna je samo u situaciji kad je šteta uslijed ozljede na radu nastala zbog više sile, namjerno ili krajnjom nepažnjom tužiteljice ili treće osobe. S obzirom na to da je u ovom postupku ocijenjeno da šteta nije posljedica više sile, namjere ili krajnje nepažnje, provedena zaštita na radu nije odlučna činjenica pa tuženik u žalbi neosnovano tvrdi da je činjenično stanje nepravilno ili nepotpuno utvrđeno jer nije provedeno vještačenje po vještaku zaštite na radu koje je predlagao tuženik.

19. Odluka o visini dosuđenog zahtjeva koja se u žalbi posebno ne osporava, utemeljena je na pravilnoj primjeni članka 1100., 1103, 1095. i 1089. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018. i 126/2021., dalje: ZOO).

20. Žalba ne sadrži razloge zbog kojih se pobija odluka o troškovima postupka.

21. S obzirom na to da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija žalbom kao niti oni koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda u žalbom pobijanim dijelovima.

22. Tuženik koji sa žalbom nije uspio, odbijen je sa zahtjevom za naknadu troškova odbijenog pravnog lijeka (članak 166. stavak 1. ZPP-a).

23. Točka II. izreke presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 1388/2023-30 od 17. prosinca 2025. nije pobijana žalbom pa nije ispitivana u žalbenom postupku (članak 365. stavak 1. ZPP-a).

U Varaždinu 9. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer