Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-1454/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Tanje Novak- Premec predsjednice vijeća, Dijane Hofer sutkinje izvjestiteljice i Ivane Čačić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽV (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupane po punomoćnici Petri Catela Huseni, odvjetnici iz Pule protiv tuženika Ž (nom. Ž) Korace (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Bilobrku, odvjetniku iz Umaga, radi naknade štete, povodom žalbe tužiteljice izjavljene protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama – Buie broj Pn-27/2024-30 od 18. rujna 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 9. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tužiteljice odbija se kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama – Buie broj Pn-27/2024-30 od 18. rujna 2025. u toč.I. izreke.

r i j e š i o  j e

I/Žalba tužiteljice se djelomično uvažava i preinačuje odluka o troškovima postupka sadržana u toč.II. izreke presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama – Buie broj Pn-27/2024-30 od 18. rujna 2025. na način da se odbija tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u iznosu od 4.515,00 Eur (četiri tisuće pet stotina i petnaest eura), dok se u preostalom dijelu, za iznos od 11.287,50 Eur (jedanaest tisuća dvije stotine osamdeset i sedam eura i pedeset centi) sa zateznom kamatom odluka o troškovima potvrđuje.

II/Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev radi naknade štete u iznosu od 120.000,00 Eur sa zateznom kamatom tekućom od dana zaključenja glavne rasprave do isplate (toč.I izreke) pa je toč.II. izreke naloženo tužiteljici da tuženiku naknadi trošak postupka u iznosu od 15.802,50 Eur sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

2. Navedenu presudu pravovremenom žalbom pobija tužiteljica iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih odredbom čl.353.stav.1.toč.1. do 3. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22), s prijedlogom ovom sudu da je ukine i predmet vrati istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje ali pred drugim sucem pojedincem, podredno da je preinači i usvoji tužbeni zahtjev.

2.1. Na žalbu nije odgovoreno.

3. Žalba tužiteljice je osnovana tek u odnosu na odluku o troškovima postupka, dok je u preostalom dijelu neosnovana.

4. Predmet spora je naknada imovinske štete zbog povećanja troškova gradnje kuće u čemu tužiteljica tvrdi da je bila onemogućena zbog objesnog parničenja i zloupotrebe prava na pristup sudu od strane tuženika njegovim neutemeljenim pokretanjem parnice (i zabilježbe spora) kod Općinskog suda u Puli pod brojem P Ob-111/2019 (ranije: P Ob-306/2018) u kojem je tražio da ga se utvrdi suvlasnikom u 1/6 dijela čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] iako je iz stanja zemljišne knjige morao zaključiti da je tu nekretninu tužiteljica kupila nakon razvoda braka sa tuženikom, sredstvima zajma, a što sve da je tuženik učinio s ciljem da je onemogući i oteža da na kupljenom zemljištu sagradi kuću, pri čemu prvostupanjski sud utvrđuje da su između parničnih stranaka nesporne činjenice

– da su brak sklopile 24.10.1992., da je brak razveden rješenjem Općinskog suda u Puli broj R1 Ob-471/16 od 16.studenog 2016., da je tuženik 5. listopada 2018. protiv tužiteljice pred Općinskim sudom u Puli u predmetu broj P Ob-111/2019 podnio tužbu radi utvrđenja da je suvlasnik u 1/6 dijela čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] tvrdnjom da je ista bračna stečevina njega i tužiteljice, da je odnosni spor zabilježen u zemljišnoj knjizi pod brojem Z-30712/2018 dana 18. listopada 2018. i da je tu tužbu tuženik povukao dana 20.10.2020. te da je zabilježba spora brisana rješenjem Z-14946/2020 od 8. prosinca 2020.

5. Imajući u vidu da tužiteljica tvrdi da zbog činjenice što je u odnosu na predmetnu nekretninu bila upisana zabilježba spora P Ob-111/2019 nije mogla započeti gradnju kuće jer je unatoč građevinskoj dozvoli koja joj je izdana 19.11.2019. bilo potrebno prethodno izmjestiti električni vod/kabel koji je prolazio po predmetnom građevinskom zemljištu, a za što je trebalo u korist HEP-a osnovati pravo služnosti, a koje izmicanje kabla HEP nije pristajao učiniti zbog upisane zabilježbe spora, već se tek po brisanju zabilježbe spora rješenjem Z-14946/2020 od 8. prosinca 2020. moglo krenuti najprije s izmicanjem voda, a tek nakon toga s gradnjom kuće , prvostupanjski sud je dokazni postupak koncentrirao na utvrđivanje da li je tuženik pokrenuo postupak pod poslovnim brojem P Ob-111/2019 sa jedinim interesom onemogućavanja tužiteljice u gradnji i da li je ponašanjem tuženika tužiteljici nastala šteta čiju naknadu zahtijeva u ovom postupku.

6. Analizirajući sadržaj spisa broj P Ob-111/2019. iz kojeg proizlazi da je tuženik 5.10.2018. podnio tužbu s obrazloženjem da je tužiteljica predmetnu nekretninu u [adresa] kupila sredstvima koja potječu iz bračne stečevine parničnih stranaka, da je u dokaz svojih tvrdnji priložio izvadak iz zemljišne knjige u kojemu je bilo zabilježeno založno pravi u korist Stanice za tehnički pregled, no da pri tom tuženik nije trebao istraživati kojim je stvarno sredstvima nekretnina kupljena već da je tu činjenicu, da je nekretnina kupljena zajmom uknjiženim u zemljišnu knjigu trebala dokazati tužiteljica što je tijekom tog postupka i učinila nakon čega je tuženik i povukao tužbu pri čemu tužiteljica u tom postupku nije isticala da joj zabilježba spora onemogućava gradnju kuće, da je u tom postupku odlučivano o prijedlogu za svrsishodnu delegaciju i izuzeću, da je prvo pripremno ročište održano 9. listopada 2019., da bi drugo pripremno ročište određeno za dan 3. veljače 2000. bilo odgođeno zbog neuredne dostave poziva (ovdje) tužiteljici, da bi potom na idućem ročištu dana 20. listopada 2020. tuženik povukao tužbu i odrekao se prava žalbe na doneseno rješenje o povlačenju tužbe koje je istog dana postalo pravomoćno, prvostupanjski sud zaključuje da iz opisanog ne proizlazi da bi tuženik svojim postupanjem prouzročio ikakvu štetu tužiteljici niti se od njega moglo očekivati da se suzdrži od traženja sudske zaštite radi zaštite svojih prava. Prvostupanjski sud zaključuje da nema ni uzročne veze između navodnog povećanja cijena gradnje namjeravane kuće tužiteljice i ponašanja tuženika, koje bi rezultiralo nastankom štete tužiteljici slijedom čega je tužbeni zahtjev odbijen. To više što tužiteljica nije dostavila niti jedan materijalni dokaz da HEP d.d. nije želio poduzimati radnje dok postoji zabilježba spora, već je sama tužiteljica u svom iskazu navela da HEP d.d. „ima nepisano pravilo da neće upisivati služnosti postavljanja i održavanja kablova ukoliko je zabilježen spor na nekretnini“.

7. Tužiteljica u žalbi - bitnome – ističe da prvostupanjski sud uopće nije vodio računa da iz isprava koje prileže spisu proizlazi da je tužiteljica u veljači 2018. izradila skicu situacije izmicanja dalekovoda i izračun troškova izmicanja trase dalekovoda HEP-a u iznosu od 80.005,00 kn, da joj je HEP 24.5.2018.g. izdao prethodnu elektroenergetsku suglasnost sa posebnim uvjetima za lokaciju građevine u kojoj je navedeno kako preko građevne čestice prelazi zračni dalekovod i da građevinu treba smjestiti izvan zone dalekovoda, da je po brisanju sporne zabilježbe spora tužiteljica zbog proteka roka od situacije izmicanja dalekovoda iz veljače 2018. bila primorana sačiniti novu situaciju i izmjenu skice trase kabliranja dalekovoda koji je nakon dogovora sa HEP-om konačno sačinjen krajem 2021.g., da bi po konačnoj izradi istoga sa HEP -om u veljači 2022. sklopljen ugovor o osnivanju prava služnosti na predmetnoj nekretnini u korist HEP-a, nakon kojeg osnivanja prava služnosti u korist HEP-a je od strane HEP-a tužiteljici dostavljen Ugovor/ponuda broj: 4011-30644269-30003854 za kabliranje/izmicanje dalekovoda u iznosu od 27.134,50 Eur koje troškove je tužiteljica podmirila, da je u trenutku podnošenja tužbe po tuženiku tužiteljica bila upisana kao suvlasnica predmetne nekretnine u 1/3 dijela osnovom ugovora o kupoprodaji sklopljenog dana 23.6.2017. te da je bilo upisano založno pravo temeljem Ugovora o zajmu od dana 23.06.2017., slijedom kojih činjenica se zaključak prvostupanjskog suda – da se iz izvedenih dokaza ne može zaključiti kako je upravo radi zabilježbe spora učinjene po tuženiku tužiteljica bila onemogućena u izvođenju građevinskih radova za izgradnju – ne može ispitati jer je isti proturječan sadržaju dokaza u sudskome spisu i isti se temelji na nepotpuno i pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju. Posebno naglašava da je općepoznato i životno logično da HEP u slučaju da na nekretnini postoji zabilježba spora neće osnivati pravo služnosti radi izmicanja dalekovoda te ugovarati da će svi elektroenergetski objekti koji su sastavni dio elektroenergetskog distribucijskog sustava, a izgrađeni su na predmetnoj nekretnini postati osnovno sredstvo HEP ODS- a, sve to imajući u vidu pravni značaj instituta zabilježbe spora. U tom kontekstu ističe i da prvostupanjski sud ne daje razloge odbijanja njezinog dokaznog prijedloga radi provođenja građevinskog vještačenja na okolnosti „uobičajenog postupanja/uzanci u slučaju kada je po projektnoj dokumentaciji za gradnju građevine sukladno građevinskoj dozvoli potrebno kabliranje/izmicanje dalekovoda na građevnoj čestici, te da li upisana zabilježba spora na nekretnini utječe na navedeno“.

7.1. U odnosu na stajalište prvostupanjskog suda da tuženik ima pravo na podnošenje tužbe te pristup sudu, te da nema dokaza da bi tuženik zlouporabom prava na pristup sudu prouzročio štetu tužiteljici, jer da tuženik nije postupao protupravno niti šikanozno, već da se samo služio dopuštenim pravnim sredstvima radi zaštite svoj ih interesa, pa da stoga nema protupravnosti u njegovu postupanju zbog čega da nisu ostvarene pretpostavke za naknadu štete, tužiteljica ustraje na tezi da je tuženik podnošenjem tužbe u postupku broj P Ob-111/2019 zlouporabio svoje pravo na pristup sudu pri čemu opširno elaborira svoje shvaćanje o načelu zabrane zlouporabe prava na pristup sudu koju u predmetnoj situaciji nalazi ostvarenim kroz činjenicu što je tuženik u predmetnom postupku na ročištu za glavnu raspravu održanom 24. listopada 2024. izjavio da je i tužiteljica njemu stavila na naslijeđene nekretnine zabilježbu pa je i on njoj na njezine nekretnine, da je tužbu u predmetu P Ob-111/0219 podnio 3 godine nakon faktičnog prestanka njihove bračne zajednice i to uz obrazloženje kako on smatra da mu je tužiteljica uzela novce sa zajedničkih računa i njima kupila nekretnine, međutim da prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane odluke ne razmatra niti postavlja pitanje radi čega tuženik nije, obzirom da navodi da je riječ o računima sa zajedničkim sredstvima, podnio privremenu mjeru za zabranu raspolaganja po tim računima. Ne uzima u obzir ni navode tužiteljice, da ju je tuženik učestalo prijavljivao na MUP RH, a niti obrazlaže poradi čega nije prihvatio dokazni prijedlog tužiteljice da se od MUP-a RH pribave podaci o broju kaznenih i prekršajnih prijava tuženika koje je podnio protiv nje.

8. U odnosu na žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl.354.stav.2.toč.11. ZPP koju tužiteljica nalazi u tvrdnji da pobijanoj presudi nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama i da je obrazloženje prvostupanjske presude protivno sadržaju dokaza koje prileže spisu valja navesti da razmatranjem pobijane presude i sadržaja spisa ovaj sud istaknuti žalbeni razlog ne nalazi osnovanim. Protivno žalbenom stajalištu tužiteljice pobijana presuda ne sadrži nikakve nedostatke zbog kojih se navodno ne bi mogla ispitati njezina pravilnost i zakonitost, naprotiv – ista sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, izneseni razlozi su potpuno jasni i određeni i bez ikakvog proturječja iz podudarni sadržaju izvedenih dokaza slijedom čega nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stav. 2. toč. 11. ZPP-a na koju ukazuje, a niti i jedna druga bitna povreda iz čl. 354. stav. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. stav. 2 ZPP-a.

8.1. Pravilno je prvostupanjski sud odbio dokazni prijedlog tužiteljice radi provođenja građevinskog vještačenja na predložene okolnosti koje navodi i u žalbi i radi pribave podataka o broju podnesenih kaznenih/prekršajnih prijava protiv nje od srane tuženika kao nepotrebne imajući u vidu da je svoje stajalište o nedostatku protupravne radnje tuženika koju tužiteljica nalazi u činjenici podnošenja tužbe u postupku radi utvrđenja bračne stečevine, jasno i detaljno obrazložio po analizi u spis priloženih dokaza.

9. Odgovarajući na žalbene navode od odlučnog značaja, u okviru ovlasti iz odredbe čl.375.stav.1. ZPP valja ponajprije navesti da je odredbom čl.6.stav.1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe (dalje: EKLJP) zajamčeno je pravo na pravično (pošteno) suđenje koje obuhvaća i pravo na pristup sudu odnosno pravo pokretanja postupka pred sudom. Obijesno parničenje nedvojbeno predstavlja zlouporabu prava na pristup sudu no pri tom i po ocjeni ovoga suda tužiteljica takvu zlouporabu na strani tuženika nije dokazala. Sadržaj provedenog postupka broj P Ob - 111/2019, iniciranog po tuženiku tužbom radi utvrđenja da predmetna čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] čini bračnu stečevinu ni u kojem segmentu ne potvrđuje da bi tuženik zloupotrijebio svoja procesna ovlaštenja sa ciljem da joj prouzroči štetu. Tvrdnja tužiteljice da njegovo šikanozno i obijesno postupanje potvrđuje činjenica što je u zemljišnoj knjizi bila upisana kao suvlasnica predmetne nekretnine koju je kupila nakon razvoda braka sa tuženikom, u tom smislu nema nikakove dokazne vrijednosti jer joj je s druge strane suprotstavljen činjenični supstrat tuženikove tužbe u kojoj iznosi da je nekretnina iako kupljena nakon prestanka braka, kupljena novčanim sredstvima koja su stečena njihovim radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, u kojem pravcu su izneseni i dokazni prijedlozi. Niti trajanje navedenog postupka ne može se ni u kojem segmentu pripisati zlouporabi procesnih prava tuženika imajući u vidu da je po primitku tužbe uređujuća sutkinja u tom predmetu zatražila izuzeće od suđenja, potom je zatražena i po vrhovnom sudu određena svrsishodna delegacija prvostupanjskog suda, prvo pripremno ročište određeno je potom 9. listopada 2019., a slijedeće – obzirom na neurednu dostavu punomoćniku tužene za ročište 3. veljače 2020. – dana 20. listopada 2020. na kojem je tuženik povukao tužbu te se odrekao i prava na žalbu na objavljeno rješenje. Iz iskaza tuženika, kojeg je prvostupanjski sud sadržajno analizirao i vrijednosno ocijenio u prilog stajalištu da nema protupravnosti u njegovom postupanju, proizlazi da je tužbu povukao na preporuku svog punomoćnika. Proizvoljna je žalbena tvrdnja tužiteljice da bi tuženik u svom iskazu rekao da je zabilježbu spora u predmetnom postupku predložio iz razloga što je tužiteljica u postupku po njezinoj tužbi u drugom postupku radi utvrđivanja bračne stečevine takvu zabilježbu ishodila na njegovim nekretninama.

10. Temeljne pretpostavke odgovornosti za štetu su štetna radnja, protupravnost, uzročno-posljedična veza između štetne radnje i nastanka štete i postojanje štete. U konkretnom slučaju tužiteljica je štetnom radnjom odredila podnošenje tužbe u postupku broj P Ob-111/2019 i zabilježbu spora u tom predmetu, određujući te radnje zlouporabom prava na pristup sudu tuženika. Iznesena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda kao i na njima zasnovano materijalno-pravno stajalište - da iz sadržaja provedenih dokaza ne proizlazi da bi tuženik zlouporabio svoje pravo na pristup sudu i podnio tužbu i ishodio zabilježbu spora sa isključivim ciljem da tužiteljicu onemogući u gradnji kuće, već da se radi o ostvarenju njegovog legitimnog prava da zatraži sudsku zaštitu svojih prava za koje smatra da su mu uskraćena, prihvaća i ovaj sud te ista nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima tužiteljice. Slijedom iznesenog valjalo je žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu i pozivom na odredbu čl.368.stav.1.

ZPP potvrditi toč.I. izreke pobijane presude.

11. No osnovano tužiteljica osporava odluku o troškovima postupka u odnosu na tuženiku priznatu nagradu za sastav podneska od 4.12.2024. i 13.1.2025. po Tbr. 9/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova postupka (dalje: Tarifa – „Narodne novine“ broj 138/23107/25) u iznosima od po 2.257,50 Eur jer se radi o podnescima koji ni po ocjeni ovoga suda sadržajno nisu bili potrebni ni za tijek niti ishod postupka obzirom da je istima tuženik predlagao zakazivanje ročišta. Slijedom toga valjalo je djelomičnim uvažavanjem žalbe tužiteljice preinačiti toč.II. izreke prvostupanjske presude i odbiti tuženika sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u iznosu od 4.515,00 Eur sve pozivom na odredbu čl.380.toč.3. ZPP. Obzirom da ovaj sud ne pazi na pravilnost primijenjenog materijalnog prava u odnosu na odluku o troškovima postupka (u smislu odredbe čl.365.stav.2. ZPP) to je u preostalom dijelu odluku o troškovima valjao potvrditi (odredba čl.380.toč.2.ZPP).

12. Tužiteljici nije dosuđen trošak žalbenog postupka obzirom da je uspjela tek djelomično i to u odnosu na sporedni zahtjev (odluku o troškovima postupka), a ne i u odnosu na odbijajući meritorni dio prvostupanjske presude.

U Varaždinu, 9. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Tanja Novak-Premec