Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-835/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, Ivane Požar sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak- Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice MMP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Zrinka Grabas , odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika MM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Fumić, odvjetnik u Zagrebu te umješača na strani tuženika HOK-Osiguranje d.d., OIB: 00432869176, Zagreb, Capraška 6, kojeg zastupa punomoćnica Lidija Lučić, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Olujić, Pezić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, u povodu žalbe tužiteljice izjavljene protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić-Gradu poslovni broj Povrv-200/2023-57 od 16. travnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 9. rujna 2026.

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se žalba tužiteljice i ukida se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić-Gradu poslovni broj Povrv-200/2023-57 od 16. travnja 2026. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka u povodu žalbe odlučit će se u konačnoj odluci.

III. Točka II. izreke presude nije pobijana žalbama te ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom u točci I. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice da se održi na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika javnog bilježnika Ranke Spevec iz Velike Gorice, poslovni broj UPP/OS-Ovrv-305/2023 (Ovrv-1581/2023) od 19. svibnja 2023. kojim je naloženo tuženiku da tužiteljici namiri tražbinu u iznosu od 13.261,50 EUR uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 22. lipnja 2022. pa do isplate. Točkom II. iste presude odbijen je protutužbeni zahtjev tuženika da mu tužiteljica isplati iznos od 5.857,10 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na isti iznos od 17. siječnja 2024. pa do isplate, dok je točkom III. sud riješio da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.

2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom pobija tužiteljica u točkama I. i III. izreke zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, odnosno iz žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. točkama 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP), uz prijedlog da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev tužiteljice i obveže tuženika na naknadu troška parničnog postupka, uvećan za trošak žalbe, odnosno ukine pobijanu presudu u pobijanom dijelu te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužiteljice je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 13.261,50 EUR prema računu ispostavljenom za obavljene odvjetničke usluge.

6. Tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno je sljedeće činjenično stanje:

- da je javna bilježnica Ranka Spevec, postupajući po tužiteljičinom prijedlogu za ovrhu, donijela rješenje pod poslovnim brojem Ovrv-1581/2023 od 19. svibnja 2023. kojim je naloženo tuženiku da tužiteljici namiri tražbinu u iznosu od 13.261,50 EUR uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 22. lipnja 2022. pa do isplate, na koje rješenje je ovršenik uložio prigovor osporavajući i osnov i visinu zahtjeva te je istaknuo prigovor zastare, a rješenjem od 16 studenog 2023. rješenje o ovrsi stavljeno je van snage u dijelu u kojem je određena ovrha te se postupak nastavio kao u povodu prigovora protiv platnog naloga;

- da se potraživanje tužiteljice odnosi na zastupanje tuženika kao jednog od suvlasnika u parničnom postupku radi proglašenja ovrhe nedopuštenom koji je vođen pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu pod poslovnim brojem P-254/21 (ranije oznake P-3389/00), pri čemu je inicijalni ovršni postupak radi namirenja novčane tražbine protiv Stečajne mase MATRIN d.o.o. vodila Zagrebačka banka d.d. na nekretnini na kojoj su tuženik (i preostali suvlasnici) kupili stanove;

- da je presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj. Gž-1183/2021 od 15. ožujka 2022. preinačena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu P-254/2021 od 24. kolovoza 2021. te je odbijen tužbeni zahtjev ovdje tuženika (tamo tužitelja) i još 11 suvlasnika na proglašenje nedopuštenom ovrhe određene na njihovim nekretninama rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu I-2581/1997 od 6. ožujka 1997., a tužiteljima je naloženo i naknaditi banci parnični trošak u iznosu od ukupno 546.687,50 kn;

- da je tijekom ovog postupka tuženik tvrdio da mu je tužiteljica nesavjesnim zastupanjem počinila štetu jer, nakon što je Općinski sud u Zagrebu rješenjem poslovni broj Z-18581/1996 od 4. studenog 2008. odbio provesti upis zabilježbe ovrhe I- 2581/1996 u zemljišnu knjigu, nije predložila obustavu ovršnog postupka, a da je isti bio tada obustavljen, suvlasnici stambene zgrade u [adresa], uključujući i tuženika, u konačnici ne bi izgubili spor radi nedopuštenosti te ovrhe te ne bi bili primorani zaključiti Sporazum o podmirenju troškova parničnog postupka sa Zagrebačkom bankom d.d. dana 28. studenog 2023., prema kojem je obveza tuženika iznosila 5.857,10 EUR, te koji iznos je tuženik u ovom predmetu potraživao protutužbom;

- da je vrijednost predmeta spora u postupku pod poslovnim brojem P-254/21 (ranije oznake P-3389/00) iznosila 11.349.343,81 kn;

- da tuženik osobno nije platio tužiteljici ništa na ime naknade na zastupanje, osim što su za vrijeme trajanja parničnog postupka pod poslovnim brojem P-254/21 (ranije oznake P-3389/00) suvlasnici dogovorili plaćanje predujma za svaku poduzetu radnju u visini od 2.500,00 kn uvećano za PDV, koji iznos je tužiteljica fakturirala i podmiren je iz pričuve, a za plaćeno je tužiteljica umanjila potraživanje iz ovog postupka (ukupno je plaćeno njoj i njezinom predniku odvjetniku Željku Tišleru 70.500,00 kn);

- da je u dopisu upućenom suvlasnicima 29 .studenog 2012., nakon preuzimanja zastupanja od odvjetnika Željka Tišlera koji je otišao u mirovinu, tužiteljica navela „S obzirom na činjenicu da je moj prednik imao veliku vjeru u uspjeh u ovome postupku, koju dijelim i ja, njegovo potraživanje koje je nastalo do sada za sav obavljen posao u Vašim predmetima, kao i potraživanje za sve daljnje poslove u ovim predmet ima, namjeravamo naplatiti u slučaju uspjeha od tuženika odnosno ovrhovoditelja.“

7. Prvostupanjski sud odbija i tužbeni i protutužbeni zahtjev uz sljedeće obrazloženje:

- da potraživanje nije u zastari jer zastara ne nastupa po svakoj odvjetničkoj radnji već nakon izdavanja računa, a što je bilo 13.6.2022.;

- da tužiteljica u sporu nije zastupala samo ovdje tuženika, već sve ostale suvlasnike stambene zgrade pa je stoga „nezakonito formulirana“ pasivna legitimacija jer bi u konkretnom slučaju pasivno legitimirani bili svi suvlasnici stambene zgrade koji bi za eventualno potraživanje tužiteljice trebali i morali odgovarati solidarno;

- da je tužiteljica obavijestila suvlasnike kako će se njezini troškovi naplatiti ovisno o uspjehu o sporu, tj da će svoj trošak naplatiti isključivo na teret protivne stranke u tom sporu (Zagrebačke banke d.d.), a što proizlazi iz dopisa od 29. studenog 2012. (list 14), pri čemu su tužiteljici i njezinom predniku isplaćivane akontacije za pojedine sudske radnje iz iznosa pričuve;

- da je tužiteljica postupala protivno nalozima tuženika jer je u dokaznom postupku utvrđeno da je tužiteljica zastupala suvlasnike stambene zgrade isključivo u parnici radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, a za koju konkretnu parnicu joj tuženik nije dao punomoć;

- da spisu ne prileži punomoć za zastupanje tuženika u predmetu P-254/21 (ranije oznake P-3389/00) već prileži samo lista potpisnika punomoći za nastavak vođenja postupka, no nije utvrđeno kojih sudskih postupaka i kojih radnji vezanih uz zgradu;

- da je tužiteljica kao odvjetnica trebala inzistirati na obustavi ovršnog postupka obzirom da se radilo o ovrsi na nekretninama, a sud je odbio provesti zabilježbu ovrhe, pa je u zastupanju došlo do njezinog propusta;

- da sud nije mogao provjeriti da li su doista nastali troškovi koje tužiteljica potražuje od tuženika te da li je troškovnik pravodobno dostavljen tuženiku na formalno valjan način, pa je iz svih navedenih razloga našao tužbeni zahtjev neosnovan;

- da je i protutužbeni zahtjev neosnovan jer iznos koji je predmet sporazuma odnosno nagodbe između suvlasnika stambene zgrade, tj. ovdje tuženika i Zagrebačke banke d.d., a kojem sastavljanju i zaključenju sporazuma nije prisustvovala tužiteljica kao odvjetnica, ne može biti na štetu tužiteljice, već je to trošak odnosno rizik stranke koja ulazi u spor te je obveza isključivo tuženika, pri čemu odvjetnik koji nije zastupao stranku u zaključenju konkretne nagodbe ne može plaćati niti naknadu štete jer je tuženik sam raspolagao svojim pravima i sam potpisao navedeni sporazum .

8. Tužiteljica u podnesenoj žalbi ukazuje da tijekom postupka nije bila sporna činjenica zastupanja tuženika od strane tužiteljice, koja je dokazana iskazom samog tuženika te uvidom u sudski spis P-254/2021, kao i činjenica da su izvršene sve utužene radnje, što također tuženik nije nikada osporavao, pa je nerazumljivo obrazloženje presude koje se tiče punomoći te pojedinačnih poduzetih i utuženih radnji. Nadalje, ukazuje da je u toč. 5.1 pobijane presude prvostupanjski sud naveo da je izvršio uvid u spis Općinskog suda u Novom Zagrebu P-254/2021, dok je iz dopisa prvostupanjskog suda od 16. travnja 2025. vidljivo da je zatražen priklop istog spisa, te je iz dopisa od 18. lipnja 2025. vidljivo da je isti spis dostavljen prvostupanjskom sudu, pa kako je dakle prvostupanjski sud izvršio uvid u parnični predmet Općinskog suda u Novom Zagrebu P-254/2021 u kojem se nalaze punomoći to je sud pogrešno utvrdio činjenično stanje te je počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka previđenu u čl. 354 st.1 ZPP-a jer je pogrešno primijenio čl. 221 ZPP-a. Ukazuje kako iz dopisa od 29. studenog 2012. ne proizlazi kako će se trošak naplatiti isključivo na teret protivne stranke u tom sporu, tj. Zagrebačke banke d.d., već je riječ „isključivo” sud preuzeo iz navoda tuženika te se ista ne nalazi u navedenoj ispravi. Naime dopis govori o naplati troška od suprotne strane u slučaju uspjeha u sporu, a o čemu su iskazivali i stranke i svjedoci u ovome predmetu, međutim nikakvih navoda glede naknade troška u slučaju da tužitelji ne uspiju u sporu nema u navedenom dopisu. Nadalje, vezano za dio obrazloženja gdje prvostupanjski sud navodi kako iznos koji tužiteljica potražuje troškovnikom sud nije mogao provjeriti u postupku, tužiteljica ističe da, s obzirom da je prvostupanjski sud izvršio uvid u parnični predmet P-254/2021, presudu istog suda od 24. kolovoza 2021. koja sadrži u odluci o trošku sve radnje iz troškovnika tužiteljice te dopis tužiteljice tuženiku od 13. lipnja 2022. i ispis maila od 13. lipnja 2022., to presuda ne sadrži razloge o navedenim bitnim činjenicama, odnosno kako je sud cijenio dopis i mail kojim se dostavlja račun i troškovnik, a niti kako je cijenio činjenice utvrđene uvidom u sudski spis P-254/2021. Konačno smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kod ocjene pasivne legitimacije tuženika kao jednog od suvlasnika, i to odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (a koje niti ne navodi u obrazloženju pobijane presude), te se pogrešno poziva na sudsku praksu koja se ne može primijeniti na ovaj predmet jer tuženik nije upravitelj, niti se radi o troškovima upravljanja.

9. Drugostupanjski je sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

10. Ispitujući na taj način pobijanu presudu i postupak koji je prethodio donošenju iste utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio ni jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, ali je počinio bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP na koju sadržajem žalbe ukazuje tužiteljica, a o kojoj će se ovaj sud očitovati u daljnjem dijelu ovog obrazloženja.

11. Prvenstveno, kao jedan od razloga zbog kojega odbija tužbeni zahtjev, prvostupanjski sud navodi da za konkretnu parnicu tuženik nije tužiteljici dao punomoć, odnosno da spisu ne prileži punomoć za zastupanje tuženika u predmetu Općinskog suda u Novom Zagrebu P-254/21 (ranije oznake P-3389/00), već da prileži samo lista potpisnika punomoći za nastavak vođenja postupka, no da nije utvrđeno kojih sudskih postupaka i kojih radnji vezanih uz zgradu.

12. Točno je da navedena punomoć ne prileži ovom spisu, pri čemu tužiteljica u žalbi navodi da tuženik u svom stranačkom iskazu navedeno nije posebno osporio, no za istaknuti je i da on navedenu činjenicu nije priznao, odnosno nije ju učinio nespornom, pa ako ju je prvostupanjski sud smatrao bitnom za donošenje odluke, imao ju je ovlast i utvrditi. Pritom tuženik saslušan kao stranka pred prvostupanjskim sudom iskazuje da su se suvlasnici suglasili da ih tužiteljica nastavi zastupati, što ukazuje da je donesena odluka suvlasnika o zastupanju (lista koja prileži na listu 38 spisa), ali ne znači nužno i da je potpisana punomoć.

13. Na okolnosti dokazivanja osnova i visine zahtjeva tužiteljica je predložila da se izvrši priklop spisa Općinskog suda u Novom Zagrebu pod poslovnim brojem P-254/21 (ranije oznake P-3389/00), iz kojega tužiteljica tvrdi da proizlazi mandatni odnos zastupanja te u kojemu su poduzete radnje za koje je utužena odvjetnička naknada, a prvostupanjski je sud taj prijedlog prihvatio te je dopisom od 16. travnja 2025. zatražio od Općinskog suda u Novom Zagrebu priklop spisa P-254/21, a od Općinskog građanskog suda u Zagrebu zatražio je i priklop spisa Ovr-383/25 (ranije oznake Ovr- 4044/18), koji spisi su i dostavljeni (list 183 i 215). Međutim prvostupanjski je sud dopisima od 22. srpnja 2025. (lis 219 i 221) oba spisa vratio bez da je sačinio službenu bilješku, ili da je u prilogu ostavio preslike tih predmeta, pa nije moguće ocijeniti što je uvidom u te predmete u pogledu punomoći utvrđeno. Pritom prvostupanjski sud u pobijanoj presudi u točki 5.1. navodi da je putem e–Spisa izvršio uvid u spis Općinskog suda u Novom Zagrebu broj P-254/2021 te da je isprintao i uvezao presudu od 24. kolovoza 2021., presudu Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-1183/2021-2 od 15. ožujka 2022. i Odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revd-2940/2022 od 11. listopada 2022., međutim radnje za koje tužiteljica traži naknadu za zastupanje poduzete su prije uvođenja sustava e-Spisa, a svakako prije uspostave e- Komunikacije, pa uvidom u te predmete samo kroz e-Spis nije bilo moguće utvrditi ništa što bi bilo relevantno za ocjenu navoda prvostupanjskog suda , razloga prvostupanjske presude i tereta dokaza na koji se taj sud poziva.

14. Pritom valja istaknuti da je i poduzimanje pojedinih radnji za koje je utužena isplata naknade odvjetničkog troška također bilo moguće i po osnovu i po visini utvrditi uvidom u spis Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-254/21 (ranije oznake P- 3389/00), pa bez da je te radnje provjerio (što nije učinio jer je dopisom vratio spis nakon priklopa) prvostupanjski sud nije mogao ni zbog navedenog odbiti zahtjev primjenom pravila o teretu dokazivanja, uz obrazloženje da da sud nije mogao provjeriti da li su doista nastali troškovi koje tužiteljica potražuje te da li je troškovnik pravodobno dostavljen tuženiku na formalno valjan način, a svakako nije imao osnova zaključiti da za potraživanje tužiteljice nije utvrđeno da li je doista nastalo u postupku P-254/2021.

15. Konačno, prvostupanjska presuda ne sadrži valjano obrazloženje odlučne činjenice kakav je pravni karakter dopisa tužiteljice koji je upućen suvlasnicima 29. studenog 2012., nakon preuzimanja zastupanja od odvjetnika Željka Tišlera koji je otišao u mirovinu, niti je isti ocijenio sukladno odredbama Zakona o odvjetništvu ("Narodne novine" br. 9/94., 117/08., 50/09., 75/09., 18/11., 126/21., 98/25., 59/26.) odnosno Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., 69/26.), pri čemu se prvostupanjski sud u pobijanoj presudi ne poziva ni na jedan pravni propis.

16. Stoga presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, odnosno njezini su razlozi nedostatni i nerazumljivi te o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju pojedinih isprava i samih tih isprava (punomoć i radnje iz predmeta Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-254/21), odnosno zahvaćena je bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

17. Slijedom navedenog, obzirom na utvrđene manjkavosti koje onemogućavaju ovaj sud u ispitivanju pravilnosti zauzetog materijalno-pravnog stajališta prvostupanjskog suda, valjalo je usvajanjem žalbe tužiteljice, pozivom na odredbu čl. 370. ZPP-a, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti istom sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

18. U nastavku postupka prvostupanjski sud će dopuniti dokazni postupak imajući u vidu napomene sadržane u ovoj ukidnoj odluci i to ponajprije ponovno zatražiti od Općinskog suda u Novom Zagrebu priklop spisa poslovni broj P-254/21, a potom isti analizirati u pogledu zaključka o postojanju valjane punomoći za zastupanje upravo tuženika te u pogledu poduzimanja pojedinih radnji za koje je utužena odvjetnička naknada, za što će dati valjane razloge.

19. Pritom valja ukazati da eventualni propusti počinjeni u zastupanju tuženika i ostalih suvlasnika od strane tužiteljice više nisu odlučni za njezinu pravnu poziciju, jer dio prvostupanjske presude kojim je odbijen protutužbeni zahtjev na naknadu štete nije bio pobijan žalbom, pa ih ni ovaj drugostupanjski sud nije analizirao.

U Varaždinu 9. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer