Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj Gž-698/2026-2

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Tihane Cišper, predsjednice vijeća, Nikole Ramušćaka člana vijeća i suca izvjestitelja i Gorana Škugora, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Croatia osiguranja d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1501/2026-6 od 27. travnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 9. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1501/2026-6 od 27. travnja 2026.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužitelj sa zahtjevom da se naloži tuženiku da isplati tužitelju iznos od 15.935,36 EUR, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom.

2. Tužitelj je protiv navedene presude podnio žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava, što predstavlja žalbeni razlog iz čl. 353. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, što predstavlja žalbeni razlog iz čl. 353. st. 1. t. 2. ZPP.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi sud prvog stupnja počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.

5. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu od 15.935,36 EUR, jer je njegov osiguranik LR smrtno stradao u prometnoj nesreći koja se dogodila 25. srpnja 1993., te je po tom osnovu tužitelj priznao pravo na obiteljsku mirovinu udovici pokojnog MR.

6. Prema ustaljenoj i stabilnoj sudskoj praksi, izraženoj u brojim odlukama (primjerice broj Rev x 388/2018 od 25. kolovoza 2020., broj Rev 1354/2016 od 18. svibnja 2021., broj Rev 909/2021 od 8. rujna 2021., broj Rev 1437/2021 od 5. siječnja 2022., broj Rev 12/2022-2 od 12. siječnja 2022., broj Rev 901/2021 od 27. rujna 2022., broj Rev 552/2022-2 od 17. svibnja 2022., Rev 113/2022 od 9. studenoga 2022., i broj Rev 1180/2022 od 6. prosinca 2022.), za odluku u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih s osnova mirovine, mjerodavne su odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj, 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013, 152/2014 i 155/2023, dalje: ZOOP) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO odnosno u vrijeme kad su izvršene isplate mirovine.

7. Nadalje, prema pravnom stajalištu izraženom u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 470/2022-2 od 28. ožujka 2023., stvarnu štetu, koju tužitelj trpi isplatama obiteljske mirovine nakon pretpostavljenog stjecanja prava na starosnu mirovinu njegovog osiguranika, predstavlja razlika između isplaćene obiteljske mirovine i razmjernog dijela starosne mirovine koju bi po redovnom tijeku stvari ostvario osiguranik tužitelja, a koji razmjer ovisi o duljini staža osiguranja do smrti osiguranika tužitelja i duljini razdoblja u kojem je do pretpostavljenog stjecanja prava na starosnu mirovinu uplata doprinosa izostala (tako i u Rev-1235/2021-2 od 22. veljače 2022., Rev-1247/2022-2 od 17. siječnja 2023., Rev-1061/2003-2 od 23. rujna 2014.).

8. Budući da tužitelj u ovom postupku potražuje pune iznose isplaćene obiteljske mirovine njezinim korisnicima, te da nije niti predložio provođenje financijskog vještačenja radi utvrđivanja razlike između isplaćene obiteljske mirovine i razmjernog dijela starosne mirovine koju bi po redovnom tijeku stvari ostvario osiguranik tužitelja, a koji razmjer ovisi o duljini staža osiguranja do smrti osiguranika tužitelja i duljini razdoblja u kojem je do pretpostavljenog stjecanja prava na starosnu mirovinu uplata doprinosa izostala, pravilno je prvostupanjski sud, primjenom čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP, odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

9. Stoga je trebalo temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.

U Velikoj Gorici 9. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Tihana Cišper