K-15/2015-35

REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, u vijeću sastavljenom od suca Vuke Adžića Katalinića, kao predsjednika vijeća, te sudaca porotnika Nade Alfirević i Lovorke Bujas, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Bura, u kaznenom postupku protiv optužene ZT, zbog kaznenog djela iz čl. 110. u vezi s čl. 34. st. 1. i čl. 35. st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22. i 36/24., dalje: KZ/11), u povodu optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Šibeniku broj KO-DO-14/2025 od 15. rujna 2026., nakon javno provedene rasprave 9. lipnja i 8. rujna 2026., u prisutnosti optuženice, njenog branitelja mr. sc. Hrvoja Sladića te zamjenice ŽDO-a u Šibeniku RT, **.**.2026. objavio je i

p r e s u d i o

Na temelju čl. 453. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda RH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. dalje: ZKP/08)

OPTUŽENA: ZT, OIB [osobni identifikacijski broj], kći pok. Z i BT, rođene Bujas (koji su njeni posvojitelji), rođena **.**.2000. u [adresa], s prebivalištem u [adresa] kod [adresa], trenutno na izdržavanju kazne u Zatvorskoj bolnici u Zagrebu koje joj istječe 7. listopada 2026., državljanka RH, sa završenom srednjom školom, sa stečenim zvanjem pomoćne kuharice, nezaposlena, bez prihoda, neudana, bez djece, protiv nje se vodi još jedan kazneni postupak pred Općinskim sudom u Šibeniku pod brojem K-73/2024 zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u vezi sa st. 2. KZ/11, osuđivana,

OSLOBAĐA SE OPTUŽBE

I. da bi dana 18. kolovoza 2024. oko 13:00 sati u [adresa] kod [adresa], nakon što bi joj udomiteljica BT kazala da nije dobro za nju da posjećuje svoju biološku majku i baku, revoltirana time, za vrijeme ručka dok je sjedila pored žrtve BT, u namjeri da je usmrti, sa stola uzela kuhinjski nož, duljine 22 cm i usmjerila ga prema žrtvi BT, pri čemu bi joj držeći nož uperen prema lijevoj strani prsišta rekla da će je ubiti jer joj sve zabranjuje, ali bi potom od te namjere odustala pri čemu bi joj žrtva iz ruke oduzela nož te pozvala Službu hitne medicinske pomoći, nakon čega bi bila smještena na Odjel psihijatrije u OB Šibensko- kninske županije,

dakle, da bi s namjerom da ubije drugoga poduzela radnju koja prostorno i vremenski neposredno prethodi ostvarenju bića kaznenog djela ubojstva, te iako bi bila svjesna da je prema svim okolnostima radnju mogla dovršiti, dobrovoljno prekinula započeto počinjenje kaznenog djela,

II. pa da bi time počinila kazneno djelo protiv života i tijela - ubojstvo u pokušaju s dobrovoljnim odustankom – djelo opisano i kažnjivo po čl. 110. u vezi s čl. 34. st. 1. i čl. 35. st. 1. KZ/11.

III. Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08, troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 1. do 5. istog zakona, nužni izdaci optuženice te nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Obrazloženje

1. Županijsko državno odvjetništvo u Šibeniku podiglo je 16. rujna 2025. optužnicu br. KO-DO-14/2015 od 15. rujna 2025. protiv optužene ZT, zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju s dobrovoljnim odustankom iz čl. 110. u vezi s čl. 34. st. 1. i čl. 35. st. 1. KZ/11. Ta je optužnica potvrđena rješenjem br. Kov-13/2025-13 od 12. studenog 2025.

2. Na raspravi od 9. lipnja 2026., prilikom očitovanja o optužnici, optužena ZT izjavila je da se ne smatra krivom za kazneno djelo koje joj se stavlja na teret te da će svoju obranu iznijeti na kraju dokaznog postupka.

2.1. U nastavku postupka na raspravi su ispitani stalni sudski vještak ŠT, žrtva BT te svjedoci ŽT i FT.

2.2. Budući da je svjedokinja FT - baka optuženice, na raspravi izjavila da ne želi svjedočiti, na temelju čl. 431. st. 1. t. 4. u vezi s čl. 285. st. 1. t. 2. i st. 3. ZKP/08, pročitan je njen iskaz iznijet na dokaznom ročištu pred sucem istrage 29. listopada 2024. (list 176 spisa).

2.3 U dokazne svrhe pročitani su i pregledani: potvrda o privremenom oduzimanju predmeta broj 00276221 od 19. 08.2024. (list 155 spisa), zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta od 19.08.2024. (list 156 spisa), medicinska dokumentacija za okr. ZT [adresa] (list 134-139 spisa), nož oduzet potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta broj 00276221 (list 146 spisa), dopisi Psihijatrijske bolnice „Insula“, Kampor, Rab od 8. travnja 2025. te 24. lipnja i 6. srpnja 2026. (listovi 220, 331 i 343) te dopis Centra za dijagnostiku u Zagrebu od 24. lipnja 2026. (list 333).

2.4. Odbijen je dokazni prijedlog optužbe da se u dokazne svrhe pročita i pregleda zapisnik o ispitivanju svjedokinje BT u ŽDO-u u Šibeniku od 21. listopada 2024. (list 96-99 spisa), budući da je taj iskaz ova svjedokinja dala u drugom kaznenom predmetu - u okviru istrage protiv okr. LT zbog kaznenog djela poticanja na ubojstvo (zbog kojeg je istraga u međuvremenu obustavljena), pa se stoga taj iskaz ovdje ne može koristiti. Također je odbijen dokazni prijedlog optužbe da se "od ustanove u kojoj se optuženica trenutno liječi pribave podaci o njenom sadašnjem psihičkom stanju i prognozi njezinog psihijatrijskog liječenja, na okolnost postojanja opasnosti po sebe i okolinu", budući da se o tim okolnostima na raspravi od 9. lipnja 2026. već bio izjasnio ispitani vještak psihijatar, a i optuženica se više ne nalazi na liječenju u Županijskoj specijalnoj bolnici Insula, Rab, već je sada na izdržavanju zatvorske kazne, slijedom čega je ovakav prijedlog nevažan.

2.5. Dalje je odbijen i dokazni prijedlog obrane da se sasluša liječnik ĐT, koji bi bio u svakodnevnom kontaktu s optuženicom kroz duže vrijeme, pa bi stoga po mišljenju obrane mogao dati procjenu njenog sadašnjeg stanja, imajući u vidu da bi ispitani vještak naveo da bi optuženica već duže vrijeme bila stabilna. Naime, ovakav prijedlog je nevažan iz razloga što je u odnosu na navedenu okolnost vještak psihijatar već ispitan te se on u svom nalazu i mišljenju dijelom oslonio upravo na podatke dobivene od ĐT, kao liječnika Županijske specijalne bolnice Insula, Rab, tako da nema potrebe za njegovim ispitivanjem, tim više što se, kako je ranije spomenuto, optuženica više ne nalazi u spomenutoj bolnici.

2.6. Na kraju dokaznog postupka pročitani su izvodi iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženicu (listovi 346-350) te je potom ona ispitana.

2.7. Na temelju čl. 453. st. 2. ZKP/08, a budući da optuženica nije željela odgovarati na pitanja, pročitani su i pregledani zapisnik o njenom ispitivanju pred policijskim istražiteljem PU šibensko-kninske, PP Šibenik s Ispostavom Primošten, od 18. prosinca 2024. s pripadajućom DVD snimkom (listovi 201-204) te zapisnik o ispitivanju okrivljenice u ŽDO- u u Šibeniku od 1. rujna 2025. s pripadajućom DVD snimkom (listovi 246-250).

3. Nakon tako provedenog dokaznog postupka te ocjene svakog dokaza pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima, utvrđeno je kako djelo za koje se optuženica optužuje po zakonu nije kazneno djelo.

4. Naime, inkriminirano kazneno djelo ubojstva u pokušaju s dobrovoljnim odustankom iz čl. 110. u vezi s čl. 34. st. 1. i čl. 35. st. 1. KZ/11 čini onaj tko, s namjerom da ubije drugoga, poduzme radnju koja prostorno i vremenski neposredno prethodi ostvarenju bića kaznenog djela ubojstva, te iako je svjestan da prema svim okolnostima radnju može dovršiti, dobrovoljno prekine započeto počinjenje kaznenog djela.

5. Optužena ZT u svojoj obrani (listovi 201-204, 246-250 i 353-354) navela je da nije kriva za počinjenje kaznenog djela koje joj se stavlja na teret i da joj je žao što je to napravila. Na pitanja nije željela odgovarati.

5.1. Budući da je sadržaj obrane optuženika polazište za utvrđivanje spornih i nespornih okolnosti, kod ovako kratko iznijete obrane optuženice ne može se eksplicitno kazati koje bi okolnosti bile nesporne, premda bi, s obzirom na sadržaj završnog govora branitelja, proizlazilo da obrana u činjeničnom smislu ne osporava sam događaj na način kako je opisan u optužnici, no osporava pravnu kvalifikaciju pokušaja ubojstva s dobrovoljnim odustankom, tvrdeći da bi se radilo samo o prijetnji, ali ne u kaznenopravnom smislu, jer prijetnja ne bi bila ozbiljna te bi predstavljala "beznačajno kazneno djelo".

6. Žrtva ĆT ispitana na dokaznom ročištu pred Županijskim sudom u Šibeniku 29. listopada 2024. (listovi 174-175) navela je da je optuženica došla kod žrtve kad je imala pet godina i nekoliko mjeseci. Dana 18. kolovoza 2024. oko 13,30 sati, nakon što se vratila s mise svojoj kući u [adresa], a kad su optuženica i žrtva bile same, optuženica joj je rekla da ju je pozvala (biološka) baka FT da dođe u Primošten kako bi se vidjele. Na to joj je žrtva rekla da ne može, da ona nije dobra za nju. Nakon što su ručale, optuženica je uzela plastičnu pošadu (nož) i kazala žrtvi: "Ja ću te ubiti", a pri tome je nekako nož usmjerila prema žrtvi. Žrtva joj je na to rekla da što će joj nož u ruci, uzela joj ga je iz ruke te se maknula i izašla vani. Poslije kraćeg vremena naišla je svekrva žrtve FT i rekla žrtvi da je optuženica rekla da će ubiti žrtvu, a potom je kazala, kako to nije uspjela, da će ubiti sebe. Nakon razgovora sa svekrvom žrtva je nazvala hitnu pomoć, a s hitnom pomoći je došla i policija. Kako je već prije imala s optuženicom okršaj, žrtva se ustrašila. Optuženica pije pet vrsta tableta za smirenje, odlazi redovito na terapiju kod dr. Pedišić.

6.1. Na raspravi (listovi 316-319) žrtva BT dalje navodi da se kritičnog dana, misli da je to bio 18. kolovoza 2024., nije zapravo dogodilo ništa posebno. Njena posvojena kći ZT (optuženica) ju je pitala da ide u Primošten kod svoje biološke bake, na što joj je žrtva odgovorila na miran način kako ne bi željela da ona tamo ide jer bi njena baka sigurno pozvala njenu biološku majku, a kad god se optuženica s njom druži uvijek dođe kući uznemirena. Te prilike su žrtva i optuženica sjedile za stolom, žrtva s jedne strane stola, a njoj s lijeve strane bila je optuženica, sjedila je s one strane stola koja je okomita na ovu gdje je žrtva bila. Kada je optuženici rekla kako ne želi da ona ide u Primošten, optuženica je žrtvi rekla da joj sve brani te je uzela sa stola jedan nož koji se nalazio serviran uz tanjur, a radilo se o tipičnom nožu za jelo s plastičnom drškom i metalnim dijelom koji je malo oštar, i taj nož je uperila prema žrtvi, prema lijevoj strani njenog trupa i rekla joj da će je ubiti. U tom trenutku nije žrtvu dodirnula nožem, nož je stajao od žrtve udaljen oko 5-6 cm po njenoj procjeni. Na to joj je žrtva uzela nož iz ruke i rekla joj "koke, ne triba ti nož", nekako je nastojala sakriti svoju nervozu te je s tim nožem izašla iz kuće.

6.2. Žrtva dalje navodi da je potom pozvala samo hitnu pomoć a ne i policiju te su djelatnici hitne pomoći došli i odvezli optuženicu. Kritične prilike optuženica ovim nožem nije zamahivala, za cijelo vrijeme događaja one su bile u sjedećem položaju. Kada joj je optuženica s nožem uperenim prema njoj rekla da će je ubiti, žrtvu je bilo strah. Optuženica živi kod žrtve od 2005. godine kada je imala pet godina te je žrtva nju službeno posvojila. Bio je još jedan sličan događaj iz 2023. godine vezano za koji se vodi drugi kazneni postupak. Žrtva svoju posvojenu kćerku voli i misli da na nju boravak u zatvoru ne djeluje dobro, to zna iz iskustva jer je već bila lišena slobode, tako da žrtva nema interes da joj se izriče zatvorska kazna, ali svakako joj je potrebna pomoć, odnosno smještaj u ustanovu u kojoj će imati odgovarajuću skrb.

6.3. Žrtva je čula kako je biološka majka optuženice bila rekla optuženici "ako je ne ubiješ ti, ubit ću je ja", i to od jednog policajca kojeg je srela u bolnici kad je optuženici donosila robu, a koji joj je rekao da je to čuo od doktora koji su bili u viziti kod optuženice. To je sve bilo dan nakon inkriminiranog događaja. Nakon što je na prijedlog branitelja žrtvi predočen nož koji se nalazi na listu 146 spisa, izjavila je kako je upravo to nož kojeg je kritične prilike optuženica držala u ruci. Žrtvi je jako teško odgovoriti na pitanje je li spremna, nakon otpuštanja optuženice iz psihijatrijske ustanove, primiti je u zajedničko kućanstvo. Žrtva nju voli ali s druge strane kod nje postoji i strah da se nešto ponovo ne dogodi, koliko je čula nema slobodnim mjesta u domovima u kojima bi optuženica mogla boraviti, a koji bi za nju bili adekvatni.

7. Svjedokinja FT (list 176) navodi da je toga dana bio ručak, njih tri su zajedno ručale, svjedokinja je otišla u drugu kuću, vratila se nakon nekih pola sata i u kuhinji se tada nalazila optuženica, koja je plakala i govorila: "Ja sam tila mamu ubiti". Potom je optuženica je s pošadom (nožem) htjela sebi prerezati žile na ruci, ali ju je svjedokinja uspjela od toga odgovoriti, rekla joj je: "Dušo moja nemoj" i onda je optuženica tu pošadu ostavila na stol. Inače, optuženica je svjedokinji dobra, poslušna, bez svjedokinje ne može nigdje.

8. Svjedok ŽT (listovi 122-124 i 352) u bitnom navodi da je upoznat s time da su optuženica i njena biološka majka LT pacijentice koje su se liječile od shizofrenije u Općoj bolnici Šibensko-kninske županije, u kojoj je on zaposlen kao liječnik, iako ih on osobno nije liječio. Sjeća se da je optuženica bila dovedena na Odjel psihijatrije nakon što bi napala majku (posvojiteljicu) nožem. Svjedok je, kao dežurni liječnik, bio kod optuženice u viziti dan nakon što je ona dovedena na spomenuti odjel te im je tada optuženica rekla da ju je njena (biološka) majka nagovorila na ovaj čin koji je poduzela, pri čemu on nije siguran je li to istina, ali je o tome obavijestio policiju. Optuženicu liječi psihijatrica Ivana Pedišić Šerka, misli da joj redovito propisuje terapiju antipsihoticima. Optuženica je ove prilike bila na Odjelu psihijatrije 10-15 dana, a par mjeseci nakon toga opet je bila smještena na tom odjelu, da bi zatim bila smještena u Psihijatrijsku bolnicu Ugljan.

9. Stalni sudski vještak ŠT, dr. med. spec. psihtijatar (listovi 185-191 i 315- 316), u bitnom navodi da je optuženici dijagnosticirana laka mentalna retardacija, organski poremećaj ličnosti i organski sumanuti (shizofreniji sličan) poremećaj. Slijedom toga, a uzevši u obzir i prirodu inkriminiranog događaja, ona je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bila smanjeno ubrojiva u bitnoj mjeri. Zbog njene psihopatologije, koja je i dovela do redukcije ubrojivosti, postoji značajan stupanj opasnosti od ponavljanja težeg kaznenog djela, pa se preporučuje izricanje sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja.

10. Razmatrajući ovakve iskaze sudionika u postupku, vijeće u cijelosti prihvaća svjedočenje žrtve BT, jer je ono detaljno, uvjerljivo i dosljedno (kako tijekom ispitivanja na dokaznom ročištu, tako i na raspravi), a također i objektivno, jer je iz navoda žrtve vidljivo da ona ne želi pod svaku cijenu teretiti optuženicu, već ističe i to koliko joj je stalo do nje te da ne želi njeno kažnjavanje već samo liječenje. Osim toga svjedočenje žrtve podupire i iskaz svjedokinje FT, koja, iako nije očevidac inkriminiranog događaja, opisuje nastavak zbivanja, kada optuženica dolazi kod nje i govori joj da je htjela ubiti mamu. Ovdje se napominje da svjedok ŽT između ostalog navodi kako mu je nakon predmetnog događaja optuženica rekla da ju je njena biološka majka nagovorila na ovakav čin. Prema tome, potonjih dvoje svjedoka opisuju ponašanje optuženice iz kojeg je vidljivo da ona zapravo izražava kajanje zbog svog prethodnog postupka, a uostalom i ona sama, iako je u svojoj obrani samo kratko izjavila da nije počinila kazneno djelo za koje se tereti, na raspravi navodi da joj je žao zbog ovog događaja.

10.1. Slijedom navedenog sud zaključuje da se inkriminirani događaj zbio na način kako to opisuje žrtva, i to da je optuženica dana 18. kolovoza 2024. oko 13:00 sati, u [adresa] kod [adresa], nakon što bi joj žrtva – njena posvojiteljica BT kazala da nije dobro za nju da posjećuje svoju biološku majku i baku, revoltirana time, dok je sjedila pored žrtve, sa stola uzela kuhinjski nož, duljine 22 cm i usmjerila ga prema žrtvi, pri čemu joj je, držeći nož uperen prema lijevoj strani prsišta žrtve, rekla da joj sve brani i da će je ubiti, pri čemu joj je žrtva iz ruke oduzela nož te pozvala Službu hitne medicinske pomoći.

10.2. Dakle, utvrđeno činjenično stanje u najvećem dijelu korespondira sa sadržajem činjeničnog opisa optužnice, osim što se događaj nije zbio za vrijeme ručka nego nakon ručka (što proizlazi iz iskaza žrtve i svjedokinje FT) te optuženica nije, nakon izrečene prijetnje ubojstvom, žrtvi rekla "jer mi sve zabranjuješ", nego bi prije toga žrtvi rekla "sve mi braniš", kako je to posvjedočila žrtva, dok drugih očevidaca događaja nije bilo. No ove okolnosti ionako nisu od odlučnog značaja za ostvarenje bitnih obilježja inkriminiranog kaznenog djela, pa ih stoga sud ne smatra relevantnima.

11. Da bi se ocijenilo je li održiva pravna kvalifikacija iz optužnice u vidu ubojstva u pokušaju s dobrovoljnim odustankom iz čl. 110. u vezi s čl. 34. st. 1. i čl. 35. st. 1. KZ/11, treba poći od zakonske definicije dobrovoljnog odustanka koja glasi: "Počinitelj koji je dobrovoljno prekinuo započeto počinjenje kaznenog djela, iako je bio svjestan da je prema svim okolnostima radnju mogao dovršiti ili je nakon dovršetka radnje spriječio nastupanje posljedice, može se osloboditi kazne" (čl. 35. st. 1. KZ/11). U prvom slučaju (prekidanje započetog počinjenja kaznenog djela, iako počinitelj radnju može dovršiti) radi se o tzv. nedovršenom pokušaju, dok je u drugom slučaju (spriječavanje nastupanja posljedice nakon dovršetka radnje) riječ o dovršenom pokušaju.

11.1. Prema pravnom opisu i pravnoj kvalifijaciji kaznenog djela iz optužnice evidentno je da se optuženici stavlja na teret da bi počinila nedovršeni pokušaj kaznenog djela ubojstva s dobrovoljnim odustankom, a kako je prethodno istaknuto kod te vrste pokušaja počinitelj mora započeti s počinjenjem kaznenog djela, pa onda prekinuti daljnju aktivnost. Iz činjeničnog opisa kaznenog djela kako je koncipiran u optužnici vidljivo je da je optuženica u konkretnom slučaju uzela u ruku nož i usmjerila ga prema žrtvi te joj rekla da će je ubiti. Optuženica nije nožem zamahivala, niti je njime dotaknula žrtvu. Stoga ove radnje koje je optuženica poduzela mogu predstavljati samo pripremnu radnju za počinjenje kaznenog djela ubojstva. Naime, pripremna radnja može se smatrati započetim počinjenjem kaznenog djela samo ako počinitelj ne mora ništa dalje poduzimati da bi došlo do posljedice, međutim ovdje on to mora učiniti – zamahnuti nožem i njime ubosti žrtvu, a što se nije dogodilo, niti se to optuženici stavlja na teret. Prema tome, ne može biti govora pokušaju ubojstva uz dobrovoljni odustanak, jer optuženica nije započela s počinjenjem kaznenog djela ubojstva.

11.2. Doduše, svjedokinja FT navodi da joj je optuženica nakon inkriminiranog događaja rekla „htjela sam ubiti mamu“, ali to u konkretnom slučaju nije od značaja, jer se radi o razmišljanju optuženice koje se nije realiziralo, pa stoga nije kažnjivo.

11.3. Slijedom svega navedenog je zaključeno da iz činjeničnog opisa događaja kako je formuliran u optužnici (uperen nož u žrtvu i izgovaranje riječi „ubit ću te“) proizlazi da bi se moglo raditi jedino o počinjenju kaznenog djela prijetnje, no sud nije ovlašten izvršiti takvu prekvalifikaciju kaznenog djela iz optužnice.

11.4. Naime, prema čl. 449. st. 1. i 2. ZKP/08 presuda se može odnositi samo na osobu koja je optužena i samo na djelo koje je predmet optužbe sadržane u podnesenoj, odnosno na raspravi izmijenjenoj ili proširenoj optužnici. Sud nije vezan za prijedloge tužitelja o pravnoj ocjeni djela, ali optuženika ne može proglasiti krivim za kazneno djelo teže od onog koje mu je optužbom stavljeno na teret. U konkretnom slučaju se optuženici stavlja na teret kazneno djelo ubojstva u pokušaju uz dobrovoljni odustanak, dakle riječ je o kaznenom djelu protiv života i tijela iz glave X. KZ/11, a kazneno djelo prijetnje spada u kaznena djela protiv osobne slobode iz glave XIII. KZ/11. To znači da se radi o kaznenim djelima iz različitih glava KZ/11, odnosno o kaznenim djelima s različitim zaštitnim objektima: u prvom slučaju - život i tijelo, a u drugom - osobna sloboda. Kod takvog stanja stvari, ako bi se optuženicu proglasilo krivom za kazneno djelo prijetnje, radilo bi se o različitom kaznenom djelu u odnosu na ono za koje je ona optužena, pa bi time sud prekoračio optužbu u smislu čl. 449. st. 1. ZKP/11.

11.5. Slijedom svega navedenog, a budući da iz činjenog opisa kaznenog djela navedenog u optužnici, odnosno iz tamo navedene dinamike događaja, ne proizlaze bitna obilježja kaznenog djela ubojstva u pokušaju s dobrovoljnim odustankom iz čl. 110. u vezi s čl. 34. st. 1. i čl. 35. st. 1. KZ/11, koje se optuženici stavlja na teret, trebalo je potonju osloboditi optužbe sukladno čl. 453. t. 1. ZKP/08.

12. Uslijed takve odluke, troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 1. do 5. istog zakona, nužni izdaci optuženice te nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava suda (čl. 149. st. 1. ZKP/08).

13. Slijedom svega iznijetog, odlučeno je kao u izreci.

Šibenik, 9. rujna 2026.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Vuko Adžić Katalinić

POUKA O PRAVU NA ŽALBU: Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisane presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u 4 (četiri) primjerka, a o njoj odlučuje Visoki kazneni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- ŽDO-u u Šibeniku,

- optuženici u Zatvorsku bolnicu u Zagrebu,

- branitelju mr. sc. Hrvoju Sladiću,

- žrtvi BT (adresa: list 316 – po pravomoćnosti),

- u spis.