Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Poslovni broj Gž-683/2025-2
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Škugora, predsjednika vijeća, Vesne Gašparuš-Horvat, člana vijeća i suca izvjestitelja i Adele Turkalj, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoga po punomoćnici Branki Skansi, odvjetnici u Dubrovniku, Između Polača 14, protiv tužene OF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ines Udženija, odvjetnici u Zagrebu, Bednjanska 8, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-566/2024 od 29. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 9. rujna 2026.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja AF kao djelomično neosnovana i potvrđuje rješenje o troškovima postupka, sadržano u točki II. izreke presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-566/2024 od 29. travnja 2025.
II. Ukida se presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-566/2024 od 29. travnja 2025. u točki I. izreke i tužba odbacuje.
III. Odbija se zahtjev tužitelja AF za naknadom troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 156,25 EUR (stotinu pedeset šest eura dvadeset pet centi).
IV. Odbija se zahtjev tužene OF za naknadom troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 131,64 EUR (stotinu trideset jedan euro šezdeset četiri centa).
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenjem prava vlasništva u 1/6 dijela kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 28 m2, stečenog dosjelošću i upisom u zemljišnu knjigu (točka I. izreke) i tužitelju naloženo da tuženici naknadi trošak postupka u iznosu od 375,00 EUR (točka II. izreke).
2. Protiv navedene presude tužitelj je izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Zahtijeva naknadu troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 156,25 EUR.
3. Tuženica u odgovoru na žalbu osporava navode tužitelja i zahtijeva naknadu troškova tog podneska u iznosu od 131,64 EUR.
4. Žalba tužitelja je djelomično osnovana, ali ne iz razloga navedenih u žalbi, već iz razloga na koje sud drugoga stupnja pazi po službenoj dužnosti.
5. Predmet spora je utvrđenje prava vlasništva kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u 1/6 dijela, stečenog dosjelošću.
6. Prvostupanjski je sud u bitnome utvrdio:
- da je pravomoćnom presudom toga suda poslovni broj P-332/2004 od 27. rujna 2026., donesenom u odnosu na (i ovdje) tuženu OF, kao upisanu zemljišnoknjižnu vlasnicu, tužitelj utvrđen suvlasnikom u 5/6 dijela, a SF u 1/6 dijela,
- da je SF umrla nakon donošena navedene presude,
- da je navedena presuda u zemljišnim knjigama provedena u odnosu na tužitelja AF,
- da presuda nije provedena i u odnosu na tužiteljicu u tom predmetu , SF, već je kao suvlasnica u 1/6 dijela i dalje ostala upisana OF,
- da je SF ovdje tužitelju, nakon donošenja navedene presude, usmeno darovala svoju 1/6 suvlasničkog dijela predmetne nekretnine.
7. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev, u bitnome uz obrazloženje da je pravomoćnom presudom SF u odnosu na ovdje tuženu OF već utvrđena suvlasnicom u 1/6 dijela, po osnovi nasljeđivanja i dosjelosti te da tužitelj, koji svoje pravo izvodi iz prava SF (singularni sukcesor), ne može ponovno tužiti OF, zbog promašene pasivne legitimacije.
8. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da tužitelj, koji svoje pravo suvlasništva u 1/6 dijela na predmetnoj nekretnini izvodi iz prava suvlasništva SF, utvrđenog pravomoćnom presudom donesenom u postupku u kojem je i sam sudjelovao na aktivnoj strani, ne može u ovoj parnici zahtijevati da o istom pravnom odnosu sud ponovno raspravlja i odluči drugačije, kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud. No, pogrešno pritom zaključuje da tužena OF nije pasivno legitimirana u ovoj parnici jer OF jest pasivno legitimirana s obzirom na to da je u zemljišnoj knjizi upisana kao suvlasnica u 1/6 dijela nekretnine, na koju se tužbeni zahtjev odnosi.
9. Međutim, pravomoćna presuda poslovni broj P-332/2004 od 27. rujna 2026., kojom je SF utvrđena vlasnicom 1/6 dijela predmetne nekretnine tužene OF, predstavlja negativnu procesnu pretpostavku za ponovno suđenje u ovoj pravnoj stvari.
9.1 U odnosu na žalbene navode treba reći da nije odlučno to što tužitelj u činjeničnoj osnovi ove tužbe navodi da je kroz svo vrijeme potrebno za dosjelost upravo on bio u samostalnom posjedu cijele predmetne nekretnine pa tako i suvlasničkog dijela SF te da SF nije bila posjednik u 1/6 dijela te nekretnine. Ovo iz razloga što su upravo te činjenice bile sastavni dio činjenične osnove u predmetu o kojem je već pravomoćno odlučeno, kao o glavnom pitanju, u navedenoj parnici pa ta presuda veže sve stranke koje su u tom postupku sudjelovale.
9.2. Naime, u izreci navedene presude utvrđeno je da je tužiteljica SF suvlasnica čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], između ostaloga i na temelju neprekidnog kvalificiranog posjeda te nekretnine pa ta pravomoćna presuda djeluje i u odnosu na tužitelja, kao njezinog signularnog sukcesora.
9.3. Zbog navedenoga, žalbeni navodi tužitelja, kojima ponavlja tvrdnje iznesene u postupku – da mu je SF ustupila u vlasništvo svoj suvlasnički dio na predmetnoj nekretnini za iznos kupoprodajne cijene od 800,00 EUR, da su njezine zakonske nasljednice dale pisanu izjavu kojom potvrđuju da je tužitelj vlasnik i predmetne 1/6 dijela, da je sud taj dokaz neosnovano odbio izvesti, da je u ovom postupku dokazao da je u isključivom posjedu predmetne nekretnine od 1970. godine i da je pravo vlasništva (i) sporne 1/6 dijela predmetne nekretnine stekao dosjelošću, nisu od odlučnog značenja te ih ovaj sud drugoga stupnja nije posebno cijenio (čl. 375. st. 1. ZPP).
10. Prema odredbi čl. 333. st. 2. ZPP, prvostupanjski sud tijekom cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi je li stvar pravomoćno presuđena; i ako utvrdi da je parnica među istim strankama pokrenuta o zahtjevu o kojemu je već pravomoćno odlučeno, odbacit će tužbu.
10.1. Prema odredbi čl. 354. st. 2. t. 9. ZPP, bitna povreda odredaba parničnog postupka uvijek postoji ako je odlučeno o zahtjevu o kojemu je već prije pravomoćno presuđeno, a prema čl. 365. st. 2. ZPP na tu bitnu povredu drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Prema čl. 369. st. 2. ZPP, ako je u postupku pred prvostupanjskim sudom povrijeđena odredba čl. 354. st. 2., t. 9. ZPP, drugostupanjski će sud ukinuti prvostupanjsku presudu i odbaciti tužbu.
10.3. Budući da je u postupku pred prvostupanjskim sudom povrijeđena odredba čl. 354. st. 2. t. 9. ZPP jer je odlučeno o zahtjevu o kojemu je već prije pravomoćno presuđeno te s obzirom na to da je odbacivanje tužbe povoljnije za tužitelja od odbijanja tužbenog zahtjeva, na temelju čl. 369. st. 2. ZPP, trebalo je odlučiti kao u točki II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.
11. Tužitelj u konačnici nije uspio u sporu jer je u cijelosti izgubio parnicu, što je osnovni kriterij za primjenu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP pa je trebalo potvrditi odluku o parničnom trošku, sadržanu u točki II. izreke navedene presude (točka I. izreke ovoga rješenja).
12. Budući da je sa žalbom uspio u razmjerno neznatnom dijelu, tužitelju ne pripada ni pravo na naknadu troškova postupka u povodu pravnog lijeka pa je, primjenom odredbe čl. 166. st. 2., u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP, odlučeno kao u točki I II. izreke ovoga rješenja.
13. Tuženici nije dosuđen trošak odgovora na žalbu jer taj podnesak ne sadrži navode koji bi utjecali na odlučivanje o podnesenoj žalbi pa trošak sastavljanja tog podneska nije bio potreban za vođenje parnice (čl. 166. st. 2., u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP). Zbog toga je odlučeno kao u točki IV. izreke ovoga drugostupanjskog rješenja.
U Velikoj Gorici 9. rujna 2026.
Predsjednik vijeća
Goran Škugor
