Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1870/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Gabriele Topić Kordej, predsjednika vijeća, Suzane Radaković suca izvjestitelja i člana vijeća, te Sandre Artuković Kunšt, univ. spec. iur., člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Sveučilište u Zagrebu, Tekstilno-tehnološki fakultet, OIB 43097527965, Zagreb, Prilaz baruna Filipovića 28a, zastupan po punomoćniku Tomislavu Zagorcu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Primorac i partneri d.o.o. u Splitu protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., OIB 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, zastupan po punomoćniku Zvonimiru Buterinu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Buterin & Partneri u Zagrebu, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Konstruktor d.d.–u stečaju, OIB 83011454143, Zlatar, Ulica kralja Petra Krešimira IV. 25, zastupan po stečajnom upravitelju Zdravku Mitaku, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2716/2024-85 od 6. veljače 2026., na sjednici vijeća održanoj 8. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2716/2024-85 od 6. veljače 2026. u stavku I. i II izreke te u stavku III izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka nastalih povodom pravnog lijeka.

III Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka nastalih povodom pravnog lijeka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

"I. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d., OIB 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10 isplatiti tužitelju Sveučilištu u Zagrebu, Tekstilno-tehnološkom fakultetu, OIB 43097527965, Zagreb, Prilaz baruna Filipovića 28a temeljem garancije na prvi poziv broj 4004-0-05193 za otklanjanje nedostataka u garantnom periodu od 11. listopada 2004. iznos od 191.275,98 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 25. travnja 2007. do 31. prosinca 2007. po stopi koju određuje čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate i utvrđene po Hrvatskoj narodnoj banci za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d., OIB 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10 naknaditi tužitelju Sveučilištu u Zagrebu, Tekstilno -tehnološkom fakultetu, OIB 43097527965, Zagreb, Prilaz baruna Filipovića 28a trošak ovog postupka u iznosu od 47.968,61 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 6. veljače 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana dok se u preostalom dijelu zahtjev odbija kao neosnovan.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika i umješača za naknadu troška postupka."

2. Protiv dijela presude, u stavku I i II izreke te u stavku III izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka žali se tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 02/2007- Odluka USRH, 84/2008, 96/2008-Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014-Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023 i 146/25 - dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da se pobijana presuda u smislu žalbenih navoda preinači ili ukine te stavlja zahtjev za naknadom troškova postupka.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava žalbene navode i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu te stavlja zahtjev za naknadom troška postupka.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja na isplatu iznosa od 191.275,98 eura sa zateznim kamatama od 11. listopada 2004. koji zahtjev temelji na bankarskoj garanciji broj 4004- 0-05193 za otklanjanje nedostataka u garantnom periodu od 11. listopada 2004.

6. U žalbenom postupku, sporan je osnov tužbenog zahtjeva dok visina i tijek kamata nije sporan.

7. U ovoj pravnoj stvari, rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-67/2021-2 od 10. listopada 2023. ukinuta je presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-6413/13-2 od 27. listopada 2015. i predmet vraćen tom sudu na ponovno suđenje ( list 246-249 spisa).

8. Vezano za postupanje ovog suda prema navedenoj odluci rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-496/2024-4 od 27. ožujka 2024. ukinuta je presuda poslovni broj P-17554/10-38 od 19. travnja 2012. te je sukladno pravnom stanovištu Vrhovnog suda iz odluke poslovni broj Rev-67/2021-2 od 10. listopada 2023. ovaj sud utvrdio da je prvostupanjski sud ispustio iz vida odredbu čl. 1083. st. 1. ZOO/91 u dijelu ocjene jesu li bili ispunjeni uvjeti navedeni u garanciji i da su izostali razlozi u svezi uvjeta garancije (radi li se o nemogućem uvjetu, ako se traži povrat garancije koja ne postoji ili o pogrešci u pisanju, nadalje u svezi okolnosti da je tužitelj svojevoljno predao umješaču prvu garanciju bez da je provjerio koji su uvjeti druge garancije, te koje su pravne posljedice svih tih okolnosti) i da nije pravilan zaključak da se u konkretnom slučaju radi o bankarskoj garanciji koja sadrži bezuvjetnu obvezu banke da isplati korisniku svotu navedenu u garanciji.

9. Ispitujući pobijanu odluku kao i postupak koji je prethodio ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

10. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud u obrazloženju presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koje nisu u proturječnosti sa izrekom presude. Ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati pa nije ostvarena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11.

ZPP-a na koju upiru tuženik.

11. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te na osnovu izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom temeljem čl. 8. ZPP utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva.

12. U provedenom postupku prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio:

- da je tužitelj pravovremeno podnio zahtjev za isplatu po navedenoj garanciji ;

- da iz bankarske garancije broj 4004-0-05193 za otklanjanje nedostataka u garantnom periodu od 11. listopada 2004. odnosno garancije na prvi poziv proizlazi da je tuženik uvjetovao isplatu garantiranog iznosa uz dostavu sljedećih dokumenata ( list 5 spisa):

a) pisanog zahtjeva korisnika garancije kojim će izrijekom izjaviti da mu obveza nalogodavca nije izvršena, a iznos čije plaćanje zahtijeva nije drugačije plaćen, izravno ili neizravno, od strane nalogodavca ili u njegovo ime,

b) zapisnika o primopredaji objekta i

c) drugih dokumenata predviđenih Ugovorom i Anexom I i II ugovoru, kako je to navedeno u točki 3.

- da prema točki 4. garancija stupa na snagu 11. listopada 2004. i vrijedi do 7. listopada 2006. te da svaki zahtjev za plaćanje prema ovoj garanciji, zajedno s dokazima iz prethodnog stavka ove garancije, kao i Garancijom br. 3004-0-05200, izdanom u korist Tekstilno-tehnološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu dana 25. studenoga 2003. mora biti zaprimljen u banci unutar tog roka;

- da iz Ugovora o izvođenju radova broj: 02-897/2001 odnosno člankom 20. proizlazi da je ugovoreno da će izvoditelj (ovdje umješač) naručitelju (ovdje tužitelju) za otklanjanje nedostataka u jamstvenom roku uručiti jamstvo prvoklasne banke na iznos od 10% (deset posto) od iznosa izvedenih radova utvrđenih okončanom situacijom; da neiskorišteno jamstvo banke po isteku jamstvenog roka, naručitelj je obvezan vratiti izvoditelju; da je i u čl 7. ugovora navedeno je da se naručitelj obvezuje vratiti izvoditelju neiskorištena jamstva banke po isteku jamstvenog roka;

- da prema zapisniku sa sjednice Povjerenstva za preuzimanje izvedenih radova prema kvaliteti i količini i konačnom obračunu izvedenih radova od 7. listopada 2004. ( list 15 i 16 spisa) proizlazi da je izvoditelj (ovdje umješač) izdao u skladu s čl. 17. Osnovnog ugovora jamstva na izvršenje ugovora, a koja će naručitelj (ovdje tužitelj) vratiti izvoditelju; da se izvoditelj obvezao u skladu s čl. 20 Osnovnog ugovora izdati jamstvo u visini 10% vrijednosti izvedenih radova na ime otklanjanja nedostataka u jamstvenom roku; da se naručitelj-ovdje tužitelj obvezao se vratiti postojeće jamstvo, a po dostavi novog jamstva;

- da je zahtjev tužitelja za isplatu po garanciji broj 4004-0-05193 od 11. listopada 2004. zaprimljen kod tuženika 24. travnja 2007. i da iako je u zahtjevu navedeno da se prilaže i garancija broj 3004-0-05200 od 25. studenoga 2003., uz ostalu traženu dokumentaciju navedena garancija nije predana te je navedeno i precrtano na zahtjevu ( list 27-28 spisa);

- da prema dopisu tuženika (list 29 spisa) kao odgovora na zahtjev tužitelja za isplatu isti zahtijeva od tužitelja dostavu dokumenta iz točke 4. garancije broj 4004 -0- 05193, tj. garanciju od 25. studenoga 2003., a zbog čijeg nedostavljanja nije osnovan zahtjev za plaćanje;

- da iz zahtjeva tužitelja od 24. travnja 2007. (list 44 spisa) proizlazi da je tužitelj zatražio od tuženika da mu za realizaciju zahtjeva za plaćanje po garanciji broj 4004 - 0-05193 od 11. listopada 2004. hitno izda ovjerenu presliku garancije broj 3004-0- 05200 od 25. studenoga 2003., a što proizlazi i iz ponovnog zahtjeva od 25. travnja 2007. (list 46 spisa);

- da iz dopisa tuženika (list 30 spisa), kao odgovora na zahtjev tužitelja od 25. travnja 2007. (list 46 spisa) proizlazi da tuženik navodi da nije riječ o opstrukciji naplate po garanciji broj 4004-0-05193, već je riječ o propustu dužnosti korisnika garancije da čuva dokument iz točke 4. garancije broj 4004-0-05193 od 11. listopada 2004. koji je dokument uvjet za valjani protest garancije a kako nije dostavljena garancija od 25. studenoga 2003., to nije ispunjen uvjet za plaćanje;

- da tuženik niti u jednom dopisu kao odgovoru kako na zahtjev za plaćanje tako i na zahtjeve tužitelja za dostavom garancije broj 3004-0-05200 od 25. studenoga 2003. nije naveo da je riječ o očitoj omašci u pisanju broja garancije koja je uvjet za isplatu niti je jasno naveo da od tužitelja kao uvjet za isplatu traži dostavu garancije broj 3004-0-05598 od 25. studenoga 2003. već tuženik od tužitelja traži dostavu dokumenta iz točke 4. garancije broj 4004-0-01593 od 11. listopada 2004. kao uvjet za isplatu;

- da kada je tijekom ovog dugotrajnog postupka postalo jasno da je tužitelj garanciju broj 3004-0-05598 od 25. studenoga 2003. vratio umješaču, tuženik ističe da je upravo vraćanje te garancije tuženiku uz zahtjev za plaćanje, bio uvjet iz točke 4. garancije;

- da postupanju tuženika po zahtjevu za plaćanje od 24. travnja 2007. je zloupotreba prava na štetu tužitelja;

- da kako je u garanciji broj 4004-0-05193 od 11. listopada 2004. kao uvjet za plaćanje bilo navedeno vraćanje nepostojeće garancije broj 3004-0-05200 i da tuženik pravovremeno, dakle u odgovorima na zahtjev tužitelja za plaćanje, nije jasno naveo da je riječ o očitoj omašci u pisanju broja garancije i da umjesto očitom omaškom upisanog broja 3004-0-05200, treba pisati da tužitelj vrati garanciju 3004-0-05598 od 25. studenoga 2003., radi se o nemogućem raskidnom uvjetu iz čl. 75. ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 – dalje u ZOO 91), koji se u točki 4. garancije od 11. listopada 2004. smatra nepostojećim;

- da je tužitelj vratio umješaču prvu garanciju od 25. studenog 2003. ( list 76 i 84 spisa) sukladno čl. 17 i 20. Ugovora i zaključku sjednice Povjerenstva čime tužitelj nije sam onemogućio isplatu po predmetnoj garanciji obzirom da nije bilo navedeno da je uvjet plaćanja po istoj prilaganje garancije od 25. studenog 2003.;

- da su iskazi svjedoka KS i ŠS sukladni dokumentaciji dostavljenoj u postupku i da je njihovim iskazima utvrđeno da u spornoj garanciji nije bilo navedeno da je uvijet naplate garancija od 25. studenog 2003.;

13. Pošavši od navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud je utvrdio da traženje dostave nepostojeće garancije odnosno garancije broj 3004-0-05200 od 25. studenoga 2003., predstavlja nemogući raskidni uvjet u smislu odredbe čl. 75. ZOO 91 i da je tuženikovo odbijanje isplate zbog neispunjenja takvog uvjeta (koji je nepostojeći) neosnovano, a kako je tužitelj druge, dakle sve moguće uvjete ispunio prilikom podnošenja zahtjeva za plaćanje, temeljem čl. 1083. st. 1. ZOO-a obvezao je tuženika na isplatu iznosa od 191.275,98 eura sa zateznim kamatama od 25. travnja 2007. do isplate.

14. Navedeni zaključak prvostupanjskog suda je pravilan u dijelu u kojem je obvezao tuženika na isplatu iznosa od 191.275,98 eura sa zateznim kamatama od 25. travnja 2007. pa ga prihvaća i ovaj drugostupanjski sud time da se ne radi o nemogućem raskidom uvjetu već pretpostavki za isplatu kako će to nastavno biti obrazloženo te pravilnom primjenom materijalnog prava jednako je odlučeno.

15. Na žalbene navode koji se odnosne na ocjenu dokaza valja reći da prema odredbi čl. 8. ZPP-a, a prema kojoj, koje će se činjenice uzeti kao dokazane, odlučuje sud prema svom uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

16. Kako je to navedeno prvostupanjski sud je na temelju rezultata cjelokupnog postupka prema svojem uvjerenju odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane, a stečeno uvjerenje opravdao je logičnim razlozima iz kojih se može provjeriti da takvo uvjerenje ima valjanu osnovu, pa su izneseni žalbeni navodi bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane.

17. U odnosu na žalbene navode potrebno je reći da prema čl. 1083. st. 1. ZOO/91 bankarskom garancijom obvezuje se banka prema primatelju garancije (korisniku) da će mu za slučaj da mu treća osoba ne ispuni obvezu o dospjelosti namiriti obvezu ako budu ispunjeni uvjeti navedeni u garanciji.

18. Jednako tako, odredbom čl. 1087. st. 1. ZOO/ 91 određeno je da, ako bankarska garancija sadrži klauzulu „na prvi poziv“, a što je predmetna garancija, banka ne može isticati prema korisniku prigovore koje nalogodavac kao dužnik može isticati prema korisniku po osiguranoj obvezi.

19. Naime, kada se radi o zahtjevu iz bankarske garancije, on se cijeni u smislu navedenih odredbi te se radi o pravnom odnosu između tužitelja kao korisnika garancije i tuženog kao izdavatelja garancije prema kojoj je tuženik preuzeo obvezu prema korisniku garancije kako je to u ispravi u garanciji i navedeno.

20. Dakle, tuženik kao garant odgovara onoliko i onako kako je preuzeo obvezu u garanciji, neovisno o sadržaju Ugovora za koji je garancija izdana te je banka (ovdje tuženik ) dužna korisniku garancije (ovdje tužitelju) namiriti obvezu u iznosu koji je naveden u ispravi o bankarskoj garanciji.

21. Nadalje, u odnosu na iznesene žalbene navode tuženik ispušta iz vida odlučnu činjenicu, a to je kako i navodi prvostupanjski sud da je predmetnu garanciju izdao i sastavio upravo tuženik ( list 5 spisa) te je između ostalog prvostupanjski sud pravilno razmatrao postupanje tuženika za isplatu u razdoblju od 24. travnja 2007. do 25. travnja 2007.

22. Jednako tako, iz provedenog dokaznog postupka i dostavljene dokumentacije proizlazi da tuženik niti u jednom dopisu odnosno odgovoru kako na zahtjev za plaćanje tako i na zahtjeve tužitelja za dostavom garancije broj 3004 -0-05200 od 25. studenoga 2003. nije naveo da je riječ o očitoj omašci u pisanju broja garancije koja je uvjet za isplatu niti je jasno naveo da od tužitelja kao uvjet za isplatu traži dostavu garancije broj 3004-0-05598 od 25. studenoga 2003., već upravo suprotno tuženik od tužitelja traži dostavu dokumenta iz točke 4. garancije broj 4004 -0-01593 od 11. listopada 2004. kao uvjet za isplatu.

23. Između ostalog, ukazuje se da i na to iz stanja spisa proizlazi pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik tek kada je tijekom dugotrajnog postupka utvrđeno da je tužitelj umješaču i vratio garanciju broj 3004-0-05598 od 25. studenog 2003. istaknuo činjenicu da je upravo vraćanje te garancije tuženiku uz zahtjev za plaćanje bio uvjet iz točke 4. garancije.

24. Ovdje valja reći, da i prema stanovištu ovog suda navedeno postupanje tuženika je zloupotreba prava na štetu tužitelja.

25. Na žalbene navode, a polazeći od odgovora tuženika za plaćanjem od 24. i 25. travnja 2007. ( list 29 i 30 spisa) pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tuženik nije jasno naveo da je očitom omaškom prilikom sastavljanja garancije broj 4004-0-05193 od 11. listopada 2004. pogrešno naveo broj garancije i time je tužitelja onemogućio u pravovremenoj dostavi te garancije uz zahtjev za plaćanje, to je navedeno postupanje tuženika koji je i sastavio predmetnu garanciju i tužitelj nije imao utjecaja na sadržaj iste, prvostupanjski sud pravilno ocijenio kao izbjegavanje plaćanja po garanciji, a što je zloupotreba osnovnih načela obveznih odnosa kojih se je dužan pridržavati.

26. Stoga, u naprijed iznesenim okolnostima konkretnog slučaja, te razmatrajući postupanje tuženika prvostupanjski sud dao je jasne i valjane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud kada je postupanje tuženika utvrdio protivno odredbi čl. 12., 13 i 16 ZOO/91 kao i čl. 18. st. 2. i 3. ZOO-a

27. U odnosu na žalbene navode vezano za postupanje tužitelja, točno je da je tužitelj predao umješaču prvu garanciju odnosno garanciju broj 3004-0-05598 od 25. studenoga 2003. time da na taj način tužitelj nije sam onemogućio isplatu po garanciji od 11. listopada 2004. obzirom da u toj garanciji nije bilo navedeno da je uvjet za plaćanje po istoj prilaganje garancije broj 3004-0-05598 od 25. studenoga 2003.

28. Između ostalog, navedeno je sukladno preuzetoj ugovornoj obvezi iz čl. 17. i 20. Ugovora (list 8-12 spisa) te zaključkom sjednice Povjerenstva od 7. listopada 2004 . ( list 54-55 spisa).

29. Pored navedenog, potrebno je reći da su i iskazi svjedoka LS i ŠS ( list 289 i 299 spisa) vezano za preuzimanje i vraćanje garancije 3004-0-05598 od 25. studenog 2003. u skladu sa dokumentacijom, a posebice se ukazuje da u tekstu predmetne garancije kao uvjet naplate nije bilo navedeno vraćanje garancije 3004-0-05598 od 25. studenog 2003.

30. Jednako tako, iz logičnog iskaza ŠS, i proizlazi da je pregledala i provjerila uvjete naplate nove garancije i da nigdje nije bilo navedeno da moraju imati staru garanciju prilikom naplate nove te „….da nikada ne bi dala zeleno svjetlo za vraćanje stare garancije umješaču da je kao uvjet naplate nove garancije bio povrat stare“…. „ ali i da su "…pregledom svoje dokumentacije utvrdili da sporna garancija nije zaprimljena niti od strane umješača niti banke i da ne postoji."

31. Nadalje, potrebno je reći da tužitelj nije bankarska institucija i da u opisu njegove djelatnosti nije izdavanje bankarskih garancija te su pažnja dobrog stručnjaka očekivala u postupanju tuženika, a ne tužitelja.

32. Obzirom da je tuženik u dogovoru sa nalogodavcem, ovdje umješačem sastavio predmetnu garanciju, to je upravo veća pažnja i odgovornost na tuženiku te tužitelj ne može trpjeti štetne posljedice koje proizlaze iz nepostojećeg dokumenta, a posebice kraj činjenice da je tužitelj i ispunio ostale propisane i ugovorene uvjete kako je to utvrdio prvostupanjski sud.

33. Stoga, u svim naprijed iznesenim okolnostima žalbeni navodi tuženika da postoje propusti u postupanju tužitelja i da postupanje tužitelja nije bilo savjesno ostaju ničim dokazane i neargumentirane tvrdnje i kao takve su bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

34. U naprijed iznesenom činjeničnom kontekstu, kako je to navedeno pogrešan je pravni pristup prvostupanjskog suda da se radi o nemogućem raskidnom uvjetu iz čl. 75. ZOO/91 time da pravilnom primjenom materijalnog prava jednako je odlučeno.

35. Naime, prema odredbi čl. 74. st. 1. ZOO-a ugovor je sklopljen pod uvjetom ako njegov nastanak ili prestanak zavisi od neizvjesne činjenice.

36. Nadalje, st. 2. propisano je da ako je sklopljen pod odgodnim uvjetom pa se uvjetu udovolji, ugovor djeluje od trenutka njegova zaključenja, osim ako iz zakona, prirode posla ili volje stranaka ne proistječe što drugo.

37. Prema st. 3. navedenog članka propisano je ako je sklopljen pod raskidnim uvjetom, ugovor prestaje važiti kad se uvjetu udovolji.

38. Također, prema odredbi čl. 75. st. 1. ZOO/91 na koju odredbu upire tuženik propisano je da je ništav ugovor u kojem je postavljen odgodni ili raskidni uvjet protivan Ustavu Republike Hrvatske ili prisilnim propisima.

39. Jednako tako, s time u vezi prema čl. 75. st. 2. ZOO/91 koju je primijenio prvostupanjski sud ugovor sklopljen pod nemogućim odgodnim uvjetom ništav je, a nemoguć raskidni uvjet smatra se nepostojećim.

40. U naprijed iznesenom činjeničnom i pravnom kontekstu, suprotno zaključku prvostupanjskog suda, prema stanovištu ovog suda točka 4. predmetne garancije ne predstavlja raskidni uvjet obzirom da njome nije određeno da bi nastupanjem određene okolnosti prestali učinci garancije ili obveza banke.

41. Također, ne radi se ni o odgodnom uvjetu u smislu čl.74. ZOO/ 91 budući da tom odredbom nije propisano da pravo korisnika na isplatu nastaje tek ispunjenjem određene buduće i neizvjesne okolnosti.

42. Naime, dostava predmetne bankarske garancije ne predstavlja odgodni uvjet već pretpostavku za isplatu koja proizlazi iz sadržaja same garancije.

43. Tom se odredbom ne određuje nastanak prava korisnika ili obveze banke, već način i rok podnošenja zahtjeva za plaćanje prema garanciji te dokumentacija koju korisnik treba priložiti uz zahtjev za isplatu.

44. Stoga, se njezin sadržaj ne može tumačiti kao uvjet od čijeg bi ispunjenja ovisilo samo pravo korisnika na isplatu garancije

45. Zaključno, dostava dokumentacije za realizaciju bankarske garancije nije raskidni niti odgodni uvjet već element koji mora biti ispunjen da bi se ostvarilo pravo na isplatu.

46. Obzirom na navedeno, budući da se od korisnika zahtijeva prilaganje broja garancije koja objektivno ne postoji tuženik se ne može osnovano pozivati na njezino nedostavljanje kao razlog za odbijanje isplate, jer korisnik ne može biti obvezan dostaviti ispravu čije postojanje nije moguće.

47. Jednako tako, imajući u vidu izneseno žalbeni navodi tuženika kojima upire na ništetnost garancije u smislu čl. 75. ZOO/91 su bez pravnog uporišta.

48. U iznesenom činjeničnom i pravnom kontekstu, te okolnostima konkretnog slučaja suprotno tvrdnji tuženika, iz navedenih razloga ispunjene su pretpostavke za isplatom iz čl. 1083. ZOO-a .

49. Imajući u vidu navedeno, ostali žalbeni navodi nisu razmatrani sukladno čl. 375. st. 1. ZPP-a

50. Suprotno tvrdnji tuženika, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenično stanje te pravilnom primjenom materijalnog prava jednako je odlučeno.

51. I odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita kako po osnovi tako i po visini troškova te sukladna Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 - dalje u tekstu: Tarifa), pa su paušalni žalbeni navodi tuženika neosnovani.

52. Kako tuženik nije uspio sa žalbom, to trošak povodom pravnog lijeka pada na njegov teret ( čl. 154. st. 1. ZPP) pa je odlučeno kao u stavku II . izreke.

53. Zahtjev tužitelja za naknadom troška postupka sastava odgovora na žalbu nije osnovan sukladno čl. 155. ZPP-a te je odlučeno kao u stavku III. izreke.

54. Slijedom navedenog, valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i na temelju čl. 368. st. 2. ZPP odlučiti kao u stavku I. izreke, a na temelju čl.166. st. 1. ZPP-a kao u stavku II. i III. izreke ove drugostupanjske odluke.

U Zagrebu, 8. rujna 2026.

Predsjednik vijeća:

Gabriela Topić Kordej