Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2006/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Gabriele Topić Kordej, predsjednika vijeća, Suzane Radaković suca izvjestitelja i člana vijeća, te Sandre Artuković Kunšt, univ. spec. iur., člana vijeća, u pravnoj stvari I. tužitelja LZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Željku Županiću, odvjetniku u Zagrebu, Kačićeva 9, i punomoćnici Doris Košta, odvjetnici u Splitu, Ivana Gundulića 26A, te II. tužitelja ŽZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Doris Košta, odvjetnici u Splitu, Ivana Gundulića 26A, protiv I. tuženika OZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Aniti Marković, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta d.o.o. u Zagrebu, Trg žrtava fašizma 5, i II. tuženika Zagrebačke banke d.d., Zagreb, Trg bana Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupanog po punomoćnici Dori Hanžeković Žuža, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Hanžeković & Partneri d.o.o. u Zagrebu, Radnička cesta 22, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćniku Ivici Ćosiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 282, radi naknade štete, odlučujući o žalbama I. i II. tužitelja protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P-815/2023-42 od 20. siječnja 2025. i rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni P-581/2017 od 6. lipnja 2018., na sjednici vijeća održanoj 8. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba I. i II. tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P-815/2023-42 od 20. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba I. i II. tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P-581/2017 od 6. lipnja 2018.

II. Odbija se žalba I. i II. tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, Ured predsjednika suda poslovni broj Su - 453/2023-6 od 24. studenog 2023.

III. Odbija se žalba I. i II. tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, Ured predsjednika suda poslovni broj Su - 157/2024-7 od 6. svibnja 2024.

IV. Odbija se žalba I. i II. tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, Ured predsjednika suda poslovni broj Su- 474/2024-07 od 15. studenog 2024.

V. Odbija se zahtjev II. tuženika za naknadom troškova postupka nastalih povodom pravnog lijeka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

"I. Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev I. tužitelja LZ i II. tužitelja ŽZ koji glasi:

"1. Određuje se I. tuženiku OZ i II. tuženiku Zagrebačkoj banci d.d., [adresa], solidarno isplatiti tužiteljima iznos od 899.599,50 EUR na ime obične štete sa zakonskim zateznim kamata od 1. siječnja 2014. do dana isplate.

2. Određuje se I. tuženiku OZ i II. tuženiku Zagrebačkoj banci d.d., [adresa], solidarno isplatiti tužiteljima iznos od 360.000,00 EUR na ime izmakle koristi sa zakonskim zateznim kamata od 1. srpnja 2015. do dana isplate, te 360.000,00 EUR od 1. siječnja 2017. sa zakonskim zateznim kamatama.

3. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni trošak, sve u roku 15 dana."

II. Nalaže se I. tužitelju LZ i II. tužitelju ŽZ naknaditi I. tuženiku OZ trošak ovog postupka u iznosu od 106.613,00 EUR, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se I. tužitelju LZ i II. tužitelju ŽZ naknaditi II. tuženiku Zagrebačkoj banci d.d. trošak ovog postupka u iznosu od 119.242,50 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se I. tužitelju LZ i II. tužitelju ŽZ naknaditi umješaču na strani I. tuženika EUROHERC osiguranje d.d. trošak ovog postupka u iznosu od 98.842,50 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

2. Protiv presude i rješenja poslovni broj P-581/2017 od 6. lipnja 2018. kojim je dopušteno sudjelovanje Euroherc osiguranja kao umješača na strani tuženika, te rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, Ured predsjednika suda poslovni broj Su- 453/2023-6 od 24. studenog 2023. i rješenja Ureda predsjednika suda poslovni broj Su-157/2024-7 od 6. svibnja 2024., kao i rješenja navedenog suda, Ured predsjednika suda poslovni broj Su-474/2024-07 od 15. studenog 2024. kojim je odbijen zahtjev za izuzećem, žale se I. i II. tužitelji sadržajno iz žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 02/2007-Odluka USRH, 84/2008, 96/2008-Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023 i 146/25 - dalje u tekstu: ZPP). Predlažu da se pobijana presuda u smislu žalbenih navoda ukine.

3. I. tuženik i umješač nisu podnijeli odgovor na žalbu.

4. U odgovoru na žalbu II. tuženik osporava žalbene navode i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu te stavlja zahtjev za naknadom troška postupka.

5. Žalba I. i II. tužitelja nije osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev I.- II. tužitelja kao vlasnika nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i oštećenika protiv I. - II. tuženika kao štetnika, radi naknade štete u ukupnom iznosu od 1.619.599,50 EUR na ime štete uslijed gubitka vrijednosti nekretnina i izmakle koristi zbog nemogućnosti daljnje prodaje istih nekretnina, prouzročene neosnovanim izdavanjem potvrde ovršnosti na Ugovor o založnom pravu od 10. svibnja 2010. od strane I. tuženika, te pokretanjem ovršnog postupka na navedenim nekretninama od strane II. tuženika na temelju istog Ugovora o založnom pravu.

7. U žalbenom postupku sporan je osnov tužbenog zahtjeva .

8. Ispitujući pobijanu presudu i rješenje kao i postupak koji je prethodio ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

9. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud u obrazloženju presude i rješenja dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koje nisu u proturječnosti s izrekom presude. Ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijanih odluka ne bi bilo moguće ispitati pa nije ostvarena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju žalitelji sadržajno upiru.

10. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s obzirom na to da je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te na osnovi izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (čl. 8. ZPP-a) utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva i prijedloga za miješanje na koju upiru žalitelji.

11. Jednako tako, na žalbene navode valja reći da prvostupanjski sud na temelju ovlaštenja iz čl. 220. st. 2. ZPP odlučuje koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja činjenica koje su odlučne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu.

12. Stoga, kada je utvrdio da su utvrđene sve odlučne činjenice prvostupanjski sud je pravilno postupio kada nije prihvatio daljnje dokazne prijedloge tužitelja te je dao valjane razloge zašto i nisu prihvaćeni dokazni prijedlozi kako to i proizlazi iz obrazloženja pobijane odluke, a koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

13. Ovdje valja ukazati, da je I tužitelj i odustao od izvođenja građevinskog vještačenja radi utvrđenja okolnosti umanjenja tržišne vrijednosti nekretnina .

14. Nadalje, tužitelji su u odnosu za zahtjev koji se odnosi na izmaku koristi predložili izvođenje dokaza financijskim vještačenjem radi utvrđenja visine izmakle koristi da bi potom tijekom postupka predložili da se istim utvrde sasvim druge okolnosti a koje okolnosti nisu obrazložili kako to pravilno navodi prvostupanjski sud, to je prvostupanjski sud u odnosu na navedeni dio tužbenog zahtjeva pravilno odlučio primjenom odredbe čl. 221.a ZPP-a.

15. Slijedom navedenog, nije ostvarena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP - a u vezi čl. 220. st. 2. ZPP-a i čl. 221.a ZPP-a pa su izneseni žalbeni navodi bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

16. Nije ostvarena niti bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 71. i čl. 75. st. 2. ZPP-a te su navedene odredbe pravilno primijenjene kako će to nastavno biti obrazloženo.

17. Jednako tako, tužitelji neosnovano sadržajno upiru na povredu odredbe čl. 6. Europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj: 6/1999 i 8/1999 - dalje u tekstu: Konvencija) koja je u primjeni na temelju odredbi Zakona o potvrđivanju Konvencije ("Narodne novine"- Međunarodni ugovori, broj: 18/1997, 6/1999- pročišćeni tekst, 8/1999- ispravak i 14/2002) te čl. 29. Ustava Republike Hrvatske jer im je omogućen pristup sudu, u njemu su aktivno sudjelovali predlažući dokaze te poduzimajući sve zakonom dopuštene postupovne radnje i ulažući pravne lijekove.

18. U provedenom postupku prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio:

- da je prigovor dvostruke litispendencije neosnovan, budući da u tijeku postupka nije utvrđeno kako su I.- II. tužitelji protiv I.- II. tuženika pokrenuli koji drugi postupak sa istovjetnim zahtjevom radi naknade štete kao u ovom predmetu ;

- da je rješenjem od 6. lipnja 2018. dopušteno sudjelovanje EUROHERC osiguranja d.d. kao umješača na strani I. tuženika;

- da je II. tuženik u trenutku pokretanja ovršnog postupka u predmetu poslovni broj Ovr-200/2020 imao dospjelu i nepodmirenu tražbinu prema društvu RO IZGRADNJA d.o.o. na temelju Ugovora o dugoročnom kreditu s valutnom klauzulom od 10. svibnja 2010.,

- da je navedena tražbina na temelju Ugovora o založnom pravu od 10. svibnja 2010., solemniziranog dana 9. lipnja 2010. po I. tuženiku kao javnom bilježniku pod poslovnim brojem OV-11841/2010, bila osigurana založnim pravom uknjiženim na predmetnim nekretninama upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- da je kao sredstvo osiguranja naplate iste tražbine bila izdana i mjenica serije A broj 06475267, koja je u za to ugovorenom roku, odnosno 31. prosinca 2013., bila podnesena na naplatu i ostala nenaplaćena zbog nedostatka sredstava na računu ;

- da je II. tuženik od I. tuženika kao javnog bilježnika dopisom od 22. svibnja 2014. zatražio izdavanje potvrde ovršnosti na Ugovor o založnom pravu od 10. svibnja 2010., te priložio dopise II. tuženika od 31. prosinca 2013. i 2. siječnja 2014., kao banke koja je obavljala poslove platnog prometa za društvo RO IZGRADNJA d.o.o., a čime je postupio sukladno odredbi članka 10. stavka 2. Ugovora o založnom pravu ;

- da je I. tuženik postupio po zahtjevu II. tuženika i izdao potvrdu da je Ugovor o založnom pravu od 10. svibnja 2010. postao ovršan 31. prosinca 2013.,

- da je II. tuženik 20. lipnja 2014. podnio prijedlog za ovrhu na temelju Ugovora o založnom pravu od 10. svibnja 2010. kao ovršne isprave, prilažući izvatke iz poslovnih knjiga kao dokaz visine svoje tražbine sukladno članku 10. stavku 3. Ugovora o založnom pravu, te predlažući odrediti ovrhu na nekretninama upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

- da I. tuženik prilikom izdavanja potvrde ovršnosti na Ugovor o založnom pravu od 10. svibnja 2010. postupio sukladno odredbama istog ugovora i čl. 54. ZJB, u svezi sa čl. 28. st. 1. OZ;

- da je II. tuženik pokrenuo ovršni postupak u predmetu poslovni broj Ovr-200/2020 na temelju valjanog i važećeg Ugovora o založnom pravu od 10. svibnja 2010. kao ovršne isprave, i to na nekretninama na kojima je bilo upisano založno pravo u njegovu korist, dokazujući pritom visinu svoje tražbine izvacima iz poslovnih knjiga sukladno sporazumu ugovornih stranaka.

- da I.- II. tužitelji nisu sukladno čl. 219. st. 1. ZPP dokazali da je došlo do prestanka tražbine II. tuženika na temelju Ugovora o dugoročnom kreditu s valutnom klauzulom od 10. svibnja 2010. a niti do prestanka založnog prava upisanog na predmetnim nekretninama;

- da isprave koje su I.- II. tužitelji dostavili u prilogu podneska od 17. studenog 2023., i to optužnica Županijskog državnog odvjetništva u Splitu broj K-DO-43/2022 od 2. prosinca 2022. (list 735- 768 spisa), rješenje Županijskog suda u Splitu poslovni broj Kov-27/2022-26 od 6. lipnja 2023. (list 769- 773 spisa) i kaznena prijava od 19. listopada 2023. (list 774 spisa) nisu relevantni za donošenje odluke;

- da prema očitovanju I. tužitelja na ročištu održanom 6. ožujka 2024. ( list 823 spisa) isti je odustao od izvođenja dokaza financijskog vještačenja;

- da na temelju dostavljenih isprava nije bilo moguće sa sigurnošću utvrditi je li u došlo do umanjenja tržišne vrijednosti nekretnina i, ukoliko jest, u kojem iznosu ;

- da u odnosu na dio tužbenog zahtjeva I. - II. tužitelja koji se odnosi na izmaklu korist I tužitelj je bio predložio izvođenje dokaza financijskim vještačenjem radi utvrđenja visine izmakle koristi (list 141 spisa) time da je tijekom postupka financijsko vještačenje predlaže radi utvrđenja potpuno različitih okolnosti (list 823 spisa);

- da I.- II. tužitelji nisu u tijeku postupka obrazložili o kakvim bi se točno novim poslovima radilo i na koji način bi ulaganjem iznosa kupovnine pribavljenim prodajom predmetnih nekretnina ostvarili upravo utužene iznose koristi od po 360.000,00 EUR a koju visinu nisu dokazali.

19. Pošavši od navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud je utvrdio da nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj:

35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023 - daljnjem tekstu: ZOO) te odlučio na navedeni način.

20. Navedeni zaključak prvostupanjskog suda je pravilan, pa ga prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a pravilnost i zakonitost navedenog zaključka niti žalbenim navodima nije doveden u sumnju.

21. Stoga, suprotne tvrdnje tužitelja su bez pravnog uporišta.

22. U odnosu na žalbene navode vezano za zahtjeve za izuzećem suca tijekom postupka, prvenstveno valja reći da je o zahtjevu za izuzećem suca od 20. studenog 2023. odlučeno rješenjem suca ovlaštenog za obavljanje poslova sudske uprave poslovni broj Su-453/2023 od 24. studenog 2023., a kojim je odbijen zahtjev tužitelja kao neosnovan obzirom da u zahtjevu nisu navedeni razlozi propisani čl. 71. t. 1 -6. ZPP-a i ne radi se o okolnostima iz čl. 71. st. 1. toč. 7. ZPP ( list 781-783 spisa).

23. Nadalje, ukazuje se da je nakon donošenja navedene odluke rješenjem Predsjednika suda Županijskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Su -277/2024 od 26. ožujka 2024. (list 857-859 spis) odbijen i zahtjev za izuzećem suca ovlaštenog za obavljanje poslova sudske uprave Općinskog suda u Novom Zagrebu, a koji je i odlučivao o naprijed navedenim zahtjevima za izuzeće.

24. Jednako tako, kako su nakon navedenih odluka tužitelji ponovno stavili zahtjev za izuzećem suca u više navrata pismenim podnescima i na ročištu, to je prvostupanjski sud u navedenim okolnostima pravilno postupio kada je ocijenio da su isti neosnovani i usmjereni na odugovlačenje postupka te predmetni postupak nastavio u smislu čl. 75. st. 2. ZPP-a, a posebice imajući u vidu da su i daljnji prijedlozi za izuzećem suca odbijeni rješenjem suca ovlaštenog za obavljan poslova sudske uprave poslovni broj Su-157/2024-7 od 6. svibnja 2024. ( list 869-871 spisa) kao i rješenjem poslovni broj Su-474/2024 od 15. studenog 2024. ( list 919-921 spisa).

25. Obzirom da iz navedenih zahtjeva tužitelja za izuzećem suca proizlazi da se isti odnose na postupanje suca u donošenju odluka u okviru postupka, a koje odluke su podložne kontroli višeg suda, te isti ne predstavljaju niti jedan razlog iz čl. 71. ZPP-a prema kojoj sudac ne može obavljati sudačku dužnost u ovoj pravnoj stvari, a niti dovodi u sumnju nepristranost suda, kako to jasno i argumentirano obrazlaže sudac ovlašten za obavljanje poslova sudske uprave, to su izneseni žalbeni navodi neosnovani.

26. Stoga, u naprijed iznesenim okolnostima žalbeni navodi kojima tužitelji sadržajno ukazuju na bitnu povredu postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 71. ZPP-a i čl. 75. st. 2. ZPP-a su bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke, pa je na temelju čl. 380. toč 2. ZPP-a odlučeno kao u stavku II., III. i IV. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

27. Nadalje, kako iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je I. tuženik u spornom razdoblju bio osiguran kod navedenog osiguravajućeg društva policom osiguranja od odgovornosti javnih bilježnika broj: 802183485 od 2. srpnja 2013. (list 130 spisa) i policom osiguranja od odgovornosti javnih bilježnika broj: 802218877 od 28. lipnja 2014. (list 130 spisa), a koje police obuhvaćaju osiguranje od profesionalne odgovornosti za sve štete koje mogu nastati trećim osobama povredom službene dužnosti pri obavljanju javnobilježničke službe.

28. Jednako tako, iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi da je I.- II. tužiteljima šteta nastala upravo uslijed I. tuženikovog obavljanja službe javnog bilježnika, to je pravilno zaključio prvostupanjski da bi pravne posljedice presude donesene u ovom postupku mogle posredno odraziti na pravnu situaciju umješača budući da bi u slučaju usvajanja tužbenog zahtjeva I.- II. tužitelja postojala mogućnost podnošenja regresnog zahtjeva

I. tuženika u odnosu na umješača.

29. Stoga, obzirom na navedeno sukladno čl. 206. i čl. 207. ZPP-a prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je rješenjem od 6. lipnja 2018. dopustio miješanje Euroherc osiguranje d.d. na strani I tuženika, pa su suprotni žalbeni navodi tužitelja bez pravnog uporišta te je na temelju čl. 380. toč. 2. ZPP-a odlučeno kao u stavku I izreke rješenja.

30. U odnosu na žalbene navode vezano za predmet spora prema odredbi čl. 1045. st.1.ZOO propisano je , tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

31. Jednako tako, prema čl. 1049. ZOO, krivnja postoji kad je štetnik prouzročio štetu namjerno ili nepažnjom.

32. Nadalje, odgovornost za štetu nastaje pod pretpostavkom da je osoba odgovorna za štetu počinila protupravnu radnju zbog koje je nastala šteta osobi koja traži popravak štete i ako postoji uzročna veza između štetne radnje i štete kao posljedice, s tim da sve te pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjenje.

33. Dakle, tužitelji su bili u obvezi dokazati postojanje svih pretpostavki odgovornosti za štetu odnosno: u čemu se sastoji štetna radnja tuženika, je li i koja šteta uslijed takve štetne radnje tužiteljima i nastala te uzročno- posljedičnu vezu između tih dviju pretpostavki.

34. Između ostalog, na žalbene navode potrebno je reći da je u predmetu Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj R1-236/2015 time da je navedeni postupak pokrenut prijedlogom ovdje I.- II. tužitelja kao predlagatelja protiv ovdje II. tuženika kao protustranke, radi ukidanja potvrde ovršnosti ovdje I. tuženika kao javnog bilježnika izdane na Ugovor o založnom pravu sklopljen 10. svibnja 2010. i solemniziran po I. tuženiku pod brojem OV-11841/2010, pravomoćnim rješenjem od 27. siječnja 2016., prijedlog odbijen.

35. Jednako tako, iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da je I. tuženik koji je postupao u svojstvu javnog bilježnika pravilno utvrdio kako su u predmetnom slučaju bile ispunjene sve pretpostavke za izdavanje potvrde ovršnosti sukladno odredbama čl. 10. Ugovora o založnom pravu.

36. Naime, Ugovor o založnom pravu od 10. svibnja 2010. predstavlja javnobilježnički akt i ovršnu ispravu u smislu odredbe čl. 54. st. 1. Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine" broj: 78/93, 29/94, 162/98, 16/07 i 75/09- dalje: ZJB), budući da je njime jasno određena obveza na činidbu, te da sadrži izjavu obvezanika o tome da se na temelju tog akta može radi ostvarenja dužne činidbe, a nakon dospjelosti obveze, neposredno provesti prisilna ovrha.

37. Između ostalog, navedeni Ugovor o založnom pravu sadrži i izričiti pristanak dužnika da se na određenoj nekretnini može neposredno tražiti ovrha radi naplate osiguranog potraživanja nakon njegove dospjelosti, u skladu sa čl. 54. st. 3. ZJB (članak 4. Ugovora o založnom pravu).

38. Nadalje, na žalbene navode da navode vezano za isplatu iznosa od 15.000.000,00 kn potrebno je reći da sukladno odredbama čl. 301. st. 2. i 3. ZV, založnim pravom može se osigurati i buduća tražbina (koja bi tek nastala nakon nekog vremena).

39. Što se tiče žalbenih navoda kojima osporavaju valjanost Ugovora o založnom pravu, potrebno je reći da je tužbeni zahtjev ovdje I. - II. tužitelja radi utvrđenja ništetnosti navedenog ugovora odbijen kao neosnovan pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-406/2016 od 19. travnja 2017.

40. Na žalbene navode ukazuje da je prvostupanjski sud uvidom u javnobilježnički spis I tuženika kao javnog bilježnika poslovni broj OV-11841/2010 utvrdio kako je I. tuženik potvrdu ovršnosti izdao na zahtjev II. tuženika kao vjerovnika sadržan u dopisu od 22. svibnja 2014., da je II. tuženik kao vjerovnik uz svoj zahtjev dostavio dopise II. tuženika od 31. prosinca 2013. i 2. siječnja 2014., kao potvrde banke koja je za društvo RO IZGRADNJU d.o.o. obavljala poslove platnog prometa o okolnostima da je mjenica serije A broj 06475267 podnesena na naplatu i nakon toga ostala nenaplaćena zbog nedostatka sredstava na računu, pri čemu je ujedno dostavio i izvatke iz poslovnih knjiga kao dokaz visine tražbine.

41. Imajući u vidu navedeno, suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je zaključio da su u predmetnom slučaju u cijelosti bile ispunjene pretpostavke za izdavanje potvrde ovršnosti sukladno odredbama čl. 10. Ugovora o založnom pravu i čl. 54. ZJB u svezi sa čl. 28. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24- dalje: OZ).

42. Stoga, suprotne tvrdnje tužitelja ostaju ničim dokazane i neargumentirane tvrdnje i kao takve su bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

43. Pored navedenog, u odnosu na žalbene navode potrebno je reći i to da sukladno čl. 219. st. 1. ZPP tužitelji nisu predložili niti priložili niti jedan dokaz na temelju kojeg bi bilo moguće sa sigurnošću utvrditi da je na računu RO IZGRADNJE d.o.o. na dan 31. prosinca 2013. bilo (dovoljno) sredstava za naplatu sporne mjenice.

44. Obzirom na navedeno, tužitelji nisu uspjeli dovesti u pitanje istinitost sadržaja dopisa tuženika od 31. prosinca 2013. i 2. siječnja 2014.

45. Jednako tako, prvostupanjski sud je pravilno otklonio prigovore tužitelja vezano za manipulaciju mjenicom i za svoje uvjerenje dao valjanje razloge, pa su žalbeni navodi bez uporišta u provedenom dokaznom postupku.

46. Između ostalog, vezano za prigovore tužitelja a kako je to već navedeno tužitelji zanemaruju odlučnu činjenicu a to je da su svi prigovori I.- II. tužitelja u pogledu ispravnosti izdavanja potvrde ovršnosti otklonjeni i u postupku koji je okončan pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj R1 -236/15- 16 od 27. siječnja 2016. i odbijanjem prijedloga I. - II. tužitelja radi ukidanja navedene potvrde ovršnosti.

47. U odnosu na ostale žalbene navode I i II tužitelja kojima ponavljaju prigovore koji su isticani u postupku na koje je prvostupanjski sud u razlozima prvostupanjske presude jasno i argumentirano odgovorio nije potrebno ponavljati obrazloženje prvostupanjske presude.

48. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, ostali žalbeni navodi nisu razmatrani sukladno čl. 375. st. 1. ZPP-a.

49. U naprijed iznesenom činjeničnom i pravnom kontekstu u odnosu na žalbene navode obzirom da tužitelji nisu adekvatnim dokaznim sredstvima i sa dovoljnim stupnjem vjerojatnosti dokazali da su im I i II tuženici neosnovanim izdavanjem potvrde ovršnosti na temelju Ugovora o založnom pravu od 10. svibnja 2010. i pokretanjem ovršnog postupka na temelju navedene isprave prouzročili štetu , pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je utvrdio da nisu ispunjenje pretpostavke odgovornosti za štetu,

50. Pored navedenog, potrebno je reći i to da tužitelji nisu dokazali niti visinu štete koja je jedna od pretpostavki odgovornost za štetu što je odlučno za donošenje odluke o osnovanosti postavljenog tužbenog zahtjeva.

51. Kako I. i II. tužitelji u žalbi ne iznose nikakve okolnosti kojima bi odlučna utvrđenja i zaključak prvostupanjskog suda bio doveden u sumnju, to njihove žalbe predstavlja samo drugačiju i to pogrešnu ocjenu izvedenih dokaza, na koju je ovlašten jedino sud, u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a.

52. Suprotno tvrdnji tužitelja, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenično stanje te pravilno primijenio materijalno pravo na koje se pozvao kada je odlučio na navedeni način.

53. I odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita kako po osnovi tako i visini troškova te sukladna Tarifi o nagradama i naknadi troškova postupka ("Narodne novine broj: 138/23 – dalje: Tarifa), pa su paušalni žalbeni navodi neosnovani.

54. Zahtjev II tuženika za naknadom troškova postupka nastalih povodom pravnog lijeka nije osnovan sukladno čl. 155. ZPP-a

55. Sijedom navedenog, valjalo je žalbu I. i II. tužitelja odbiti kao neosnovane te na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove odluke, a na temelju 380. toč. 2. kao u stavku I., II., III. i IV. izreke te na temelju čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 381. st. 1. ZPP-a kao u stavku V. izreke.

U Zagrebu, 8. rujna 2026.

Predsjednik vijeća:

Gabriela Topić Kordej