1

                            Poslovni broj: Gž-1431/2024-4

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: Gž-1431/2024-4

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Milene Frankić, kao predsjednika vijeća, te Gordane Bošković Majerović kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. B., iz Z., OIB…, kao pravnog slijednika pok. M. B., iz Z., OIB…, protiv tuženika V. l. d.o.o. Z., OIB…, zastupanog po punomoćniku H. L., odvjetniku iz Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2917/14-67 od 24. kolovoza 2015., u sjednici vijeća održanoj dana 16. travnja 2024.,

 

 

p r e s u d i o j e

 

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2917/14-67 d 24. kolovoza 2015. u pobijanoj točki I. izreke.

 

II Preinačava se navedena presuda u pobijanoj točki II izreke i sudi:

 

Nalaže se tuženiku V. l. d.o.o. da tužitelju M. B. plati iznos od 5.517,17 eur/ 41.569,15 kn sa zateznom kamatom i to na iznos od:

- 0,40 eur od 1.1.1993.,

- 4,39 eur od 1.2.1993.,

- 4,39 eur od 1.3.1993.,

- 4,39 eur od 1.4.1993.,

-4,39 eur od 1.5.1993.,

-4,39 eur od 1.6.1993.,

-4,39 eur od 1.7.1993.,

- 18,28 eur od 1.8.1993.,

-18,28 eur od 1.9.1993.,

-18,28 eur od 1.10.1993.,

-18,28 eur od 1.11.1993.,

-18,28 eur od 1.12.1993.,

-18,28 eur od 1.1.1994.,

-24,53 eur od 1.2.1994.,

-24,53 eur od 1.3.1994.,

-24,53 eur od 1.4.1994.,

-24,53 eur od 1.5.1994.,

-24,53 eur od 1. 6.1994.,

-24,53 eur od 1.7.1994.,

- 29,04 eur od 1.8.1994.,

-29,04 eur od 1.9.1994.,

-29,04 eur od 1.10.1994.,

-29,04 eur od 1.11.1994.,

-29,04 eur od 1.12.1994.,

-29,04 eur od 1.1.1995.,

-38,41 eur od 1.2.1995.,

-38,41 eur od 1.3.1995.,

-38,41 eur od 1.4.1995.,

-38,41 eur od 1.5.1995.,

-38,41 eur od 1.6.1995.,

-38,41 eur od 1.7.1995.,

-38,41 eur od 1.8.1995.,

-38,41 eur od 1.9.1995.,

-38,41 eur od 1.10.1995.,

-38,41 eur od 1.11.1995.,

-38,41 eur od 1.12.1995.,

-38,41 eur od 1.1.1996.,

-42,20 eur od 1.2.1996.,

-42,20 eur od 1.3.1996.,

-42,20 eur od 1.4.1996.,

-42,20 eur od 1.5.1996.,

-42,20 eur od 1.6.1996.,

-42,20 eur od 1.7.1996.,

-45,04 eur od 1.8.1996.,

- 45,04 eur od 1.9.1996.,

-45,04 eur od 1.10.1996.,

-45,04 eur od 1.11.1996.,

- 45,04 eur od 1.12.1996.,

- 45,04 eur od 1.1.1997.,

- 47,77 eur od 1.2.1997.,

- 47,77 eur od 1.3.1997.,

-47,77 eur od 1.4.1997.,

-47,77 eur od 1.5.1997.,

-47,77 eur od 1.6.1997.,

-47,77 eur od 1.7.1997.,

-47,77 eur od 1.8.1997.,

- 47,77 eur od 1.9.1997.,

-47,77 eur od 1.10.1997.,

-47,77 eur od 1.11.1997.,

- 47,77 eur od 1.12.1997.,

- 47,77 eur od 1.1.1998.,

- 52,73 eur od 1.2.1998.,

-52,73 eur od 1.3.1998.,

-52,73 eur od 1.4.1998.,

-52,73 eur od 1.5.1998.,

-52,73 eur od 1.6.1998.,

-52,73 eur od 1.7.1998.,

-52,73 eur od 1.8.1998.,

-52,73 eur od 1.9.1998.,

-52,73 eur od 1.10.1998.,

-52,73 eur od 1.11.1998.,

-52,73 eur od 1.12.1998.,

-52,73 eur od 1.1.1999.,

-62,04 eur od 1.2.1999.,

- 62,04 eur od 1.3.1999.,

-62,04 eur od 1.4.1999.,

-62,04 eur od 1.5.1999.,

-62,04 eur od 1.6.1999.,

-62,04 eur od 1.7.1999.,

-62,04 eur od 1.8.1999.,

- 62,04 eur od 1.9.1999.,

-62,04 eur od 1.10.1999.,

-62,04 eur od 1.11.1999.,

-62,04 eur od 1.12.1999.,

-62,04 eur od 1.1.2000.,

-70,29 eur od 1.2.2000.,

-70,29 eur od 1.3.2000.,

-70,29 eur od 1.4.2000.,

-70,29 eur od 1.5.2000.,

-70,29 eur od 1.6.2000.,

- 70,29 eur od 1.7.2000.,

-70,29 eur od 1.8.2000.,

- 70,29 eur od 1.9.2000.,

- 70,29 eur od 1.10.2000.,

- 70,29 eur od 1.11.2000.,

- 70,29 eur od 1.12.2000.,

- 70,29 eur od 1.1.2001.,

- 75,59 eur od 1.2.2001.,

-75,59 eur od 1.3.2001.,

- 75,59 eur od 1.4.2001.,

- 75,59 eur od 1.5.2001.,

-75,59 eur od 1.6.2001.,

-75,59 eur od 1.7.2001.,

-75,59 eur od 1.8.2001.,

-75,59 eur od 1.9.2001.,

- 75,59 eur od 1.10.2001.,

- 75,59 eur od 1.11.2001.,

-75,59 eur od 1.12.2001.,

-75,59 eur od 1.1.2002.,

- 79,10 eur od 1.2.2002.,

-79,10 eur od 1.3.2002.,

-79,10 eur od 1.4.2002.,

-79,10 eur od 1.5.2002.,

- 50,10 eur od 1.6.2002., sve do isplate, po stopi određenoj člankom 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. nadalje po stopi određenoj člankom 29. st. 2.  Zakona o obveznim odnosima za druge odnose.

 

III Preinačava se odluka o troškovima parnice iz točke III. izreke, te se odbija zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka i nalaže tuženiku naknaditi tužitelju daljnje troškove parnice u iznosu od 5.653,60 eur, sa zakonskim zateznim kamatama po stopi propisanoj člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima za druge odnose od 16. travnja 2024. do isplate, u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Citiranom prvostupanjskom presudom odlučeno je:

 

„I. Nalaže se tuženiku V. l. d.o.o. da tužitelju M. B. plati iznos od 124.320,13 kn sa zateznom kamatom i to na iznos od:

- 218,53 kn od 1. lipnja 2002.,

- 595,98 kn od 1. srpnja 2002.,

- 595,98 kn od 1. kolovoza 2002.,

- 595,98 kn od 1. rujna 2002.,

- 595,98 kn od 1. listopada 2002.,

- 595,98 kn od 1. studenoga 2002.,

- 595,98 kn od 1. prosinca 2002.,

- 595,98 kn od 1. siječnja 2003.,

- 645,96 kn od 1. veljače 2003.,

- 645,96 kn od 1. ožujka 2003.,

- 645,96 kn od 1. travnja 2003.,

- 645,96 kn od 1. svibnja 2003.,

- 645,96 kn od 1. lipnja 2003.,

- 645,96 kn od 1. srpnja 2003.,

- 645,96 kn od 1. kolovoza 2003.,

- 645,96 kn od 1. rujna 2003.,

- 645,96 kn od 1. listopada 2003.,

- 645,96 kn od 1. studenoga 2003.,

- 645,96 kn od 1. prosinca 2003.,

- 645,96 kn od 1. siječnja 2004.,

- 693,42 kn od 1. veljače 2004.,

- 693,42 kn od 1. ožujka 2004.,

- 693,42 kn od 1. travnja 2004.,

- 693,42 kn od 1. svibnja 2004.,

- 693,42 kn od 1. lipnja 2004.,

- 693,42 kn od 1. srpnja 2004.,

- 693,42 kn od 1. kolovoza 2004.,

- 693,42 kn od 1. rujna 2004.,

- 693,42 kn od 1. listopada 2004.,

- 693,42 kn od 1. studenoga 2004.,

- 693,42 kn od 1. prosinca 2004.,

- 693,42 kn od 1. siječnja 2005.,

- 692,58 kn od 1. veljače 2005.,

- 692,58 kn od 1. ožujka 2005.,

- 692,58 kn od 1. travnja 2005.,

- 692,58 kn od 1. svibnja 2005.,

- 692,58 kn od 1. lipnja 2005.,

- 692,58 kn od 1. srpnja 2005.,

- 692,58 kn od 1. kolovoza 2005.,

- 692,58 kn od 1. rujna 2005.,

- 692,58 kn od 1. listopada 2005.,

- 692,58 kn od 1. studenoga 2005.,

- 692,58 kn od 1. prosinca 2005.,

- 692,58 kn od 1. siječnja 2006.,

- 735,84 kn od 1. veljače 2006.,

- 735,84 kn od 1. ožujka 2006.,

- 735,84 kn od 1. travnja 2006.,

- 735,84 kn od 1. svibnja 2006.,

- 735,84 kn od 1. lipnja 2006.,

- 735,84 kn od 1. srpnja 2006.,

- 735,84 kn od 1. kolovoza 2006.,

- 735,84 kn od 1. rujna 2006.,

- 735,84 kn od 1. listopada 2006.,

- 735,84 kn od 1. studenoga 2006.,

- 735,84 kn od 1. prosinca 2006.,

- 735,84 kn od 1. siječnja 2007.,

- 778,68 kn od 1. veljače 2007.,

- 778,68 kn od 1. ožujka 2007.,

- 778,68 kn od 1. travnja 2007.,

- 778,68 kn od 1. svibnja 2007.,

- 778,68 kn od 1. lipnja 2007.,

- 778,68 kn od 1. srpnja 2007.,

- 778,68 kn od 1. kolovoza 2007.,

- 778,68 kn od 1. rujna 2007.,

- 778,68 kn od 1. listopada 2007.,

- 778,68 kn od 1. studenoga 2007.,

- 778,68 kn od 1. prosinca 2007.,

- 778,68 kn od 1. siječnja 2008.,

- 842,10 kn od 1. veljače 2008.,

- 842,10 kn od 1. ožujka 2008.,

- 842,10 kn od 1. travnja 2008.,

- 842,10 kn od 1. svibnja 2008.,

- 842,10 kn od 1. lipnja 2008.,

- 842,10 kn od 1. srpnja 2008.,

- 842,10 kn od 1. kolovoza 2008.,

- 842,10 kn od 1. rujna 2008.,

- 842,10 kn od 1. listopada 2008.,

- 842,10 kn od 1. studenoga 2008.,

- 842,10 kn od 1. prosinca 2008.,

- 842,10 kn od 1. siječnja 2009.,

- 846,72 kn od 1. veljače 2009.,

- 846,72 kn od 1. ožujka 2009.,

- 846,72 kn od 1. travnja 2009.,

- 846,72 kn od 1. svibnja 2009.,

- 846,72 kn od 1. lipnja 2009.,

- 846,72 kn od 1. srpnja 2009.,

- 846,72 kn od 1. kolovoza 2009.,

- 846,72 kn od 1. rujna 2009.,

- 846,72 kn od 1. listopada 2009.,

- 846,72 kn od 1. studenoga 2009.,

- 846,72 kn od 1. prosinca 2009.,

- 846,72 kn od 1. siječnja 2010.,

- 853,86 kn od 1. veljače 2010.,

- 853,86 kn od 1. ožujka 2010.,

- 853,86 kn od 1. travnja 2010.,

- 853,86 kn od 1. svibnja 2010.,

- 853,86 kn od 1. lipnja 2010.,

- 853,86 kn od 1. srpnja 2010.,

- 853,86 kn od 1. kolovoza 2010.,

- 853,86 kn od 1. rujna 2010.,

- 853,86 kn od 1. listopada 2010.,

- 853,86 kn od 1. studenoga 2010.,

- 853,86 kn od 1. prosinca 2010.,

- 853,86 kn od 1. siječnja 2011.,

- 839,16 kn od 1. veljače 2011.,

- 839,16 kn od 1. ožujka 2011.,

- 839,16 kn od 1. travnja 2011.,

- 839,16 kn od 1. svibnja 2011.,

- 839,16 kn od 1. lipnja 2011.,

- 839,16 kn od 1. srpnja 2011.,

- 839,16 kn od 1. kolovoza 2011.,

- 839,16 kn od 1. rujna 2011.,

- 839,16 kn od 1. listopada 2011.,

- 839,16 kn od 1. studenoga 2011.,

- 839,16 kn od 1. prosinca 2011.,

- 839,16 kn od 1. siječnja 2012.,

- 851,34 kn od 1. veljače 2012.,

- 851,34 kn od 1. ožujka 2012.,

- 851,34 kn od 1. travnja 2012.,

- 851,34 kn od 1. svibnja 2012.,

- 851,34 kn od 1. lipnja 2012.,

- 851,34 kn od 1. srpnja 2012.,

- 851,34 kn od 1. kolovoza 2012.,

- 851,34 kn od 1. rujna 2012.,

- 851,34 kn od 1. listopada 2012.,

- 851,34 kn od 1. studenoga 2012.,

- 851,34 kn od 1. prosinca 2012.,

- 851,34 kn od 1. siječnja 2013.,

- 857,22 kn od 1. veljače 2013.,

- 857,22 kn od 1. ožujka 2013.,

- 857,22 kn od 1. travnja 2013.,

- 857,22 kn od 1. svibnja 2013.,

- 857,22 kn od 1. lipnja 2013.,

- 857,22 kn od 1. srpnja 2013.,

- 857,22 kn od 1. kolovoza 2013.,

- 857,22 kn od 1. rujna 2013.,

- 857,22 kn od 1. listopada 2013.,

- 857,22 kn od 1. studenoga 2013.,

- 857,22 kn od 1. prosinca 2013.,

- 857,22 kn od 1. siječnja 2014.,

- 857,22 kn od 1. veljače 2014.,

- 857,22 kn od 1. ožujka 2014.,

- 857,22 kn od 1. travnja 2014.,

- 857,22 kn od 1. svibnja 2014.,

- 857,22 kn od 1. lipnja 2014.,

- 857,22 kn od 1. srpnja 2014.,

- 857,22 kn od 1. kolovoza 2014.,

- 857,22 kn od 1. rujna 2014.,

- 857,22 kn od 1. listopada 2014.,

- 857,22 kn od 1. studenoga 2014.,

- 857,22 kn od 1. prosinca 2014.,

- 857,22 kn od 1. siječnja 2015.,

- 857,22 kn od 1. veljače 2015.,

- 857,22 kn od 1. ožujka 2015.,

- 857,22 kn od 1. travnja 2015.,

- 857,22 kn od 1. svibnja 2015.,

- 857,22 kn od 1. lipnja 2015.,

- 857,22 kn od 1. srpnja 2015. te na iznos od

- 857,22 kn od 1. kolovoza 2015., sve do isplate, kao i da mu počev od 1. kolovoza 2015. pa nadalje plaća rentu u iznosu od 857,22 kn mjesečno s time da je dospjele obroke zajedno s pripadajućim zateznim kamatama dužan platiti odjednom, a dospijevajuće najkasnije do svakog prvog u mjesecu za prethodni mjesec, te da mu nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 64.676,21 kn sa zateznom kamatom od 24. kolovoza 2015. do isplate, sve kamate po stopi koju određuje čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate do 31.prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. do 31.srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena te od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja M. B. za isplatu daljnjih 41.569,15 kn zajedno sa zatraženom kamatom.

 

III. Nalaže se tužitelju M. B. da tuženiku V. l. d.o.o. nadoknadi parnični trošak u iznosu od 6.919,45 kn, u roku od 15 dana."

 

2. Protiv odluke iz točke II i III navedene presude, te odluke o troškovima postupka, tužitelj je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 70/19, 80/22, dalje: ZPP) uz prijedlog da se odluka u pobijanom dijelu preinači u smislu žalbenih navoda a tužitelju dosude troškovi žalbe, podredno ukine i presudu u tom dijelu vrati na ponovno suđenje.

 

3. Tuženik je podnio žalbu protiv odluke iz točke I izreke, zbog svih zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP, uz prijedlog da se presuda u tom dijelu preinači i tužbeni zahtjev odbije u cijelosti a tuženiku dosude troškovi žalbe.

 

4. Na žalbe nije podnesen odgovor.

 

5. Žalba tužitelja je osnovana a žalba tuženika nije osnovana.

 

6. U predmetnom postupku donesena je povodom žalbi stranaka presuda ovog suda poslovni broj Gž-81115-2 od 29. ožujka 2016., kojom je odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena citirana prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom II i III izreke, te je odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena citirana prvostupanjska presuda u dijelu točke I izreke, kojim je tuženiku naloženo platiti trošak postupka u iznosu od 30.206,69 kn sa zateznom kamatom od 24. kolovoza 2015. godine do isplate.

 

7. Navedenom je presudom ovog suda preinačena citirana prvostupanjska presuda u dijelu točke I izreke, te dijelu odluke o troškovima postupka s kojima tuženik nije uspio u sporu, te je odbijen dio tužbenog zahtjeva kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju M. B. iznos od 124.320,13 kn, sa zateznim kamatama na pojedine iznos, počevši od 1. lipnja 2002. do zaključno 1. kolovoza 2015. nadalje, sve do isplate, te zahtjev za isplatu rente od 857,22 kn mjesečno nadalje, te dio troškova postupka od 34.469,52 kn, sa zatraženom kamatom, dok je tužitelju M. B. naloženo da tuženiku nadoknadi daljnji iznos troškova postupka od 12.070,09 kn, u roku od 15 dana, te trošak žalbenog postupka od 6.150,00 kn, u roku od 15 dana.

 

8. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-133/2024-2 od 31. siječnja 2024. donesenim povodom revizije tužitelja protiv presude ovog suda, ukinuta je presuda ovog suda poslovni broj Gž-8111/15-2 od 29. ožujka 2016. te je predmet vraćen na ponovno suđenje ovom sudu, te je ostavljeno o troškovima revizijskog postupka odlučiti o konačnoj odluci.

 

9. Radi toga je ovaj sud ponovno odlučio o žalbama stranaka protiv presude posl. br. Pn-2917/14-67 od 24. kolovoza 2015.

 

10. U predmetnom postupku prednik tužitelja, sada pok. M. B. tražio je naknadu štete koju je pretrpio uslijed ozljeđivanja kada je dana 28.5.1989., sudjelujući kao biciklist na „Biciklijadi“ u organizaciji V. l., krećući se u koloni biciklista lokalnom cestom kod dvorca M. prema Č. o. S., koja je bila zabranjena za promet motornim vozilima, kada je iz suprotnog smjera neprilagođenom brzinom naišao nepoznati osobni automobil uslijed čijeg naleta je nepoznati motociklist, u izbjegavanju sudara s tim automobilom, naglo skrenuo udesno i naletio na zadnji kotač bicikla tužitelja. Tužitelj je u štetnom događaju zadobio teške tjelesne ozljede, te mu je u predmetnom postupku dosuđena naknada štete presudom prvostupanjskog suda posl. br. Pn-7494/05 od 15.9.2009., koja je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presudom ovog suda posl. br. Gžn-1273/10 od 29.7.2014. U navedenoj presudi zauzeto je stajalište o podijeljenoj odgovornosti stranaka za nastanak štetnog događaja u omjeru od 70% na strani tuženika i 30% na strani tužitelja, dok je prvostupanjska presuda ukinuta u dijelu kojim je predniku tužitelja dosuđena naknada štete s osnove trajne potrebe za tuđom pomoći i njegom od 19.12.1992. nadalje kao i odluka o troškovima parničnog postupka. Tužitelj je podneskom od 3.3.2015. konačno specificirao tužbeni zahtjev na način da po navedenoj osnovi potražuje isplatu ukupnog iznosa od 160.747,36 kn za razdoblje od 19.12.1992. do 31.1.2015., sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, a nadalje rentu od 857,22 kn mjesečno sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, s tim da je dospijeće svakog prvog dana u mjesecu za prethodni mjesec, te troškove parnice sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

 

11. Sporno je i u ovoj žalbenoj fazi postupka je li predniku tužitelju bila potrebna trajna tuđa pomoć i njega zbog posljedica ozljeđivanja u štetnom događaju te je li nastupila zastara potraživanja tužitelja.

 

12. U postupku je provedeno medicinsko vještačenje i dopuna vještačenja, te je sudski vještak dr. I. K. u nalazu i mišljenju naveo, da se kod tužitelja razvila posttraumatska epilepsija s prvom atakom 18. rujna 1992. kada je zadobio udarno krvne podljeve glave i ranu razderotinu čeono desno te potres mozga koja je uzročno povezana s ozljeđivanjem iz 1989., te je radi nove ozljede tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od 3 mjeseca po 6 sati dnevno. U dopuni vještačenja vještak je naveo da je tužitelju potrebna trajna pojačana briga i skrb druge osobe danju i noću, što se s obzirom na rijetke epileptičke atake svodi na efektivni rad jedne osobe od 2 sata na dan i to radi prevencije tužiteljevih novih ozljeđivanja u vrijeme izbijanja epileptičkih napada.

 

13. Prvostupanjski je sud prihvatio takav nalaz i mišljenje vještaka, te je cijeneći iskaz tužitelja saslušanog kao stranke u postupku, iz kojeg proizlazi da je zbog posljedica štetnog događaja morao prestati obavljati kućanske poslove koji bi mogli dovesti do epileptičkih ataka te da su te poslove, kao i nabavku lijekova i uputnica te njege tužitelja, obavljali ukućani, zaključio da je tužitelju trajna pomoć i njega potrebna u razdoblju od 19. prosinca 1992. nadalje.

 

14. Nadalje je prvostupanjski sud zaključio, da je osnovan prigovor zastare u odnosu na potraživanje naknade za trajnu tuđu pomoć i njegu za razdoblje od 19.12.1992. do 21.5.1999., zatraženu u iznosu od 41.569,15 kn, sa zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose, jer je tužitelj za štetu saznao još 1993. kako i sam navodi u podnesku od 22. travnja 1993., ali da nije postavio tužbeni zahtjev u odnosu na taj oblik štete već tek u podnesku od 21. svibnja 2002.

 

15. Tužitelj je u žalbi istaknuo, da je podneskom od 22.4.1993. podnio zahtjev za isplatu naknade za tuđu pomoć i njegu, pri čemu nije odlučno je li zahtjev postavljen u jedinstvenom iznosu ili obliku rente. U citiranom rješenju Vrhovnog suda RH navodi se da iz sadržaja podneska od 22. travnja 1993. proizlazi da je postavljen tužbeni zahtjev za naknadu štete za tuđu pomoć i njegu zbog pogoršanja zdravstvenog stanja i predloženo provođenje vještačenja na tu okolnost.

 

16. Osnovano tužitelj u žalbi prigovara zaključku prvostupanjskog suda, da je, na temelju čl. 376. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99, 88/01, dalje: ZOO/91), koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, dalje: ZOO) nastupila djelomična zastara zahtjeva za naknadu štete za tuđu pomoć i njegu.

 

17. Tužitelj je u podnesku od 22. travnja 1993. postavio određen novčani zahtjev za naknadu tog oblika štete, i time je tijek zastare u odnosu na isti prekinut. Činjenica, da je nakon provedenog vještačenja, kada je saznao točan opseg te štete, tužitelj naknadu potraživao u obliku mjesečnih iznosa naknade u skladu s brojem sati i visinom naknade za sat tuđe pomoći i njege, odnosno u obliku rente za ubuduće, ne utječe na tijek zastare.

 

18. Radi toga potraživanje tužitelja od dana kada je zatraženo nije zastarjelo, jer je zahtjev postavljen 22. travnja 1993. godine, za tražbinu nastalu od 19. prosinca 1992. godine nadalje, pa dakle rok zastare propisan člankom 376. ZOO nije protekao.

 

19. Sporno je nadalje je li šteta u tom obliku predniku tužitelja uopće nastala, te je li utvrđena na valjan način.

 

20. U predmetnom postupku utvrđeno je, dopunom nalaza i mišljenja vještaka dr. I. K., da je tužitelju potrebna trajna pojačana briga i skrb druge osobe danju i noću, što se s obzirom na rijetke epileptičke atake svodi na efektivni rad jedne osobe od 2 sata na dan i to radi prevencije tužiteljevih novih ozljeđivanja u vrijeme izbijanja epileptičkih napada.

 

21. Sud je odbio prijedlog tuženika da se nalaz i mišljenje tog vještaka usmeno obrazloži jer je vještak u međuvremenu umro, uz napomenu da tuženik takvom nalazu i mišljenju ranije uopće nije prigovarao pa vještak tada nije bio pozivan na usmeno obrazlaganje nalaza i mišljenja.

 

22. Tuženik u žalbi prigovara da je na taj način pogrešno primijenjena odredba čl. 260. st. 1. ZPP, što je doista prigovarao tijekom prvostupanjskog postupka, tražeći da se vještak usmeno očituje na njegove primjedbe. Ovaj sud međutim smatra, da nije ostvarena relativno bitna povreda ZPP iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 260. st. 1. ZPP jer je vještak u konkretnom slučaju dao dopunu nalaza i mišljenja u pisanom obliku, te se na taj način očitovao na prigovore tuženika, radi čega je po mišljenju ovog suda činjenično stanje u odnosu na odlučnu činjenicu o postojanju potrebe tužitelja za tuđom pomoći pravilno utvrđeno, pa navedeni propust nije utjecao na zakonitost presude.

 

23. Također je u više navrata provedeno saslušanje tužitelja, koji je prilikom prvog saslušanja 5.10.1999. iskazao da je prije nesreće živio u stanu s roditeljima i bratom te nije imao posebnih poslova vezanih uz domaćinstvo, te je na kontrolne preglede odlazio u pratnji brata ili majke, dok je prilikom saslušanja na ročištu od 22.2.2008. iskazao da kod kuće prije nesreće nije imao nikakvih zaduženja jer je bio u radnom odnosu osim što je znao ići u dućan te povremeno s bratom oličiti stan, a nakon nesreće može se sam hraniti i obavljati osobnu higijenu s time da mu za to sada treba više vremena. Više ne može podizati teže stvari niti se penjati po ljestvama radi eventualne promjene zavjesa, što je ranije znao činiti. Na ročištu od 9.10.2014. iskazao je da je zbog posljedica prometne nesreće puno puta znao pasti s kreveta te da je dva puta pao na ulici te jednom i na radnom mjestu, da mu je majka umrla 8.6.2013. a otac još ranije, da živi s bratom koji mu pomaže u slučaju kada padne kod kuće, neki puta mu ode i po lijekove ili k liječniku po uputnicu ili pak ode u dućan donijeti neke teže stvari koje on ne može nositi s obzirom da on može donijeti eventualno samo kruh i mlijeko iz trgovine. Brat mu pomaže kada pri pospremanju stana treba pomicati teže stvari ili kada treba nešto izglačati jer on to ne može činiti kao što ne može niti mijenjati zavjese jer se uopće ne može penjati jer ga tada odmah počne boljeti glava te bi odmah pao.

 

24. Iz citiranog rješenja Vrhovnog suda RH proizlazi, da je opravdan prigovor tužitelja da sud nije cijenio njegov iskaz u dijelu u kojem je naveo da mu je pomoć od strane ukućana potrebna radi obavljanja poslova u domaćinstvu koji mogu dovesti do padova i ozljeđivanja zbog epileptičkih napada, niti je iskaz tužitelja doveo u korelaciju s nalazom i mišljenjem vještaka prema kojem tužitelj ima potrebu za trajnom tuđom pomoći i njegom radi prevencije daljnjeg ozljeđivanja uslijed epileptičkih napada.

 

25. Imajući na umu iskaz prednika tužitelja, iz kojeg jasno proizlazi da mu je za sve teže poslove potrebna tuđa pomoć, da je u više navrata nakon nesreće, a što je posljedica iste, padao s kreveta, na ulici i na radnom mjestu, da ga kod svakog penjanja počinje boljeti glava što uzrokuje pad (a prilikom prvog pada 1992. godine došlo je do daljnje ozljede glave tužitelja i pogoršanja zdravstvenog stanja) ovaj sud smatra osnovanim zaključak prvostupanjskog suda, da je predniku tužitelja bila potrebna tuđa pomoć u svakodnevnom funkcioniranju, koju je vještak kvantitativno sveo na dva sata dnevno. Pri tom je u dopunskom nalazu i mišljenju jasno obrazloženo, da je tužitelju potrebna trajna pojačana briga i skrb druge osobe danju i noću, ali se isto, s obzirom na rijetke epileptičke atake, svodi na efektivni rad jedne osobe od 2 sata na dan i to radi prevencije tužiteljevih novih ozljeđivanja u vrijeme izbijanja epileptičkih napada.

 

26. Zbog toga navodi žalbe tuženika o tome da nije jasno kako bi netko mogao prevenirati rijetke epileptičke napadaje, što bi vještak trebao dodatno objasniti, nisu osnovani jer iz nalaza vještaka, kao i iskaza tužitelja, proizlazi upravo navedeno, tj. da je do epileptičkih napadaja, odnosno padova, dolazilo kada je prednik tužitelja bio izložen naprezanju, bilo zbog obavljanja težih poslova, bilo zbog nošenja težih tereta ili penjanja na ljestve, što su sve radnje koje se obavljaju u svakodnevnom životu a koje su umjesto tužitelja, morali obavljati članovi kućanstva. Takve radnje vještak je kvantitativno izrazio kao efektivni rad jedne osobe od 2 sata na dan.

27. Činjenica, da je samo epileptički napadaj od 18. rujna 1992. dijagnosticiran kao takav, ne isključuje potrebu za tuđom pomoći kada je prednik tužitelja iskazao da je puno puta znao pasti s kreveta, da je dva puta pao na ulici a jednom i na radnom mjestu, pa se logičnim ukazuje mišljenje vještaka da je tužitelju pomoć trebala trajno, što je vještak izričito i naveo.

 

28. Nadalje, činjenica da je prednik tužitelja sam mogao obavljati higijenu i oblačenje, u situaciji kada je obavljanje svih težih poslova kod prednika tužitelja izazivalo glavobolje i padove, ne isključuje, kako to smatra tuženik, potrebu za tuđom pomoći i njegom. Životno je i logično pretpostaviti da svaka osoba mora obavljati, povremeno ili stalno, i teže poslove u domaćinstvu, pa niti prednik tužitelja nije mogao očekivati da za njega sve teže poslove obavlja brat. Činjenica da brat i za sebe obavlja te poslove ne bi isključivala obvezu prednika tužitelja da sudjeluje u polovici svih poslova, a brat mu je pomagao i u smislu njege kada je skrbio o potrebi za liječničkom pomoći, nabavci lijekova i uputnica, pa i samim time što se nalazio uz njega u slučaju pada, a što se prema iskazu prednika tužitelja događalo u više navrata.

 

29. Radi toga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda, da je predniku tužitelja takva tuđa pomoć i njega bila potrebna, u opsegu od dva sata dnevno, kako je to iskazao vještak dr. K. u dopunskom nalazu i mišljenju. 

 

30. Visinu naknade za tuđu pomoć i njegu sud je utvrdio na temelju provedenog financijskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku Z. R., na temelju cijene sata polazeći od visine neto zarade osobe koja bi takvu pomoć mogla pružiti predniku tužitelja u mjestu stanovanja, a čemu stranke nisu posebno prigovarale.

 

31. S obzirom na prethodno navedeno, sud je na pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo čl. 195. st. 2. ZOO, kada je tužitelju dosudio naknadu u iznosima utvrđenim točkom I. izreke presude, te je u tom dijelu pobijana presuda potvrđena.

 

32. Budući da je pogrešan stav prvostupanjskog suda, da je dio zahtjeva za traženu naknadu u zastari, a kako je prethodno obrazloženo, preinačena je točka II. pobijane presude te je tuženik obvezan naknaditi tužitelju daljnji iznos naknade štete od 7.517,17 eur/ 41.569,15 kn, sa kamatama od dospijeća pojedinih iznosa naknade do isplate, kako je to precizirano u podnesku od 3.3.2015. Tuženik nije prigovarao izračunu vještaka, niti financijskom vještačenju uopće, već je tijekom postupka ustrajao na prigovoru kako potreba za tuđom pomoći i njegom nije utvrđena, radi čega je ovaj sud prihvatio zahtjev tužitelja utemeljen na nalazu i mišljenju vještaka, u dijelu u kojem isti nije prihvatio prvostupanjski sud.

 

33. Odluka o kamatama utemeljena je na odredbi čl. 186. ZOO, prema kojoj se obveza naknade imovinske štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete, čemu se u žalbi tuženika ne prigovara.

 

34. Naknada materijalne štete s osnova troškova tuđe pomoći utvrđuje se u nominalnom iznosu tih troškova u vrijeme njihova nastanka odnosno u vrijeme pružanja usluge, s time da u situaciji o kakvoj je ovdje riječ - kada prednik tužitelja nije imao novčanih izdataka za tuđu pomoć i njegu (s obzirom na to, da mu je pružana po članovima obitelji), tužitelju pripada pravo na naknadu u visini koju bi u vrijeme i mjestu pružanja usluge bio platio da je osoba koja je pružala usluge tuđe pomoći tu naknadu zahtijevala.

 

35. Budući da je tužitelj uspio u sporu u cijelosti, dosuđeni su mu, na temelju čl. 154. st. 1., čl. 155. st. 1. ZPP i Tbr. 52/3 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 138/23, dalje: OT) pripada naknada za sastav tužbe od 25 bodova, pristup ročištu od 9.1.1991. 25 bodova, pristup ročištu od 2. rujna 25 bodova, pristup ročištu od 13.2.1992. 25 bodova, pristup ročištu od 7.10.1992. 25 bodova, pristup ročištu od 6.4.1993. 50 bodova, pristup ročištu od 20.5.1993. 50 bodova, pristup ročištu od 10.3.1994. 50 bodova, pristup ročištu od 20.4.1995. 50 bodova, sastav podneska od 8.6.1995. 250 bodova, pristup ročištu od 10.5.1996. 125 bodova, pristup ročištu od 18.3.1999. 125 bodova, pristup ročištu od 5.10.1999. 250 bodova, sastav podneska od 21.5.2002. 250 bodova, pristup ročištu od 3.3.2003. 250 bodova, sastav podneska od 8.7.2003. 250 bodova, pristup ročištu od 20.4.2004. 250 bodova, pristup ročištu od 29.11.2004. 250 bodova, pristup ročištu od 29.6.2007. 250 bodova, pristup ročištu od 22.2.2008. 250 bodova, pristup ročištu od 8.5.2009. 125 bodova, pristup ročištu od 16.6.2009. 250 bodova, pristup ročištu od 1.9.2009. 250 bodova, pristup ročištu od 9.10.2014. 250 bodova, sastav podneska od 3.3.2015. 250 bodova, pristup ročištu od 13.7.2015. 250 bodova, sastav žalbe od 9.9.2015. 125 bodova, sastav revizije od 6.5.2016. 375 bodova, odnosno ukupno 5.525,00 bodova, odnosno 11.050,00 eur, što uvećano za PDV od 25% iznosi 13.812,50 eur. Ostali zatraženi troškovi nisu priznati jer nisu bili potrebni u smislu čl. 155. st. 1. ZPP, odnosno nisu nastali ili su nastali krivnjom samog tužitelja, kako je to pravilno obrazložio prvostupanjski sud. Ovaj sud nije dosudio niti troškove podnesaka koji su predani bilo prije, bilo nakon održanih ročišta jer su navodi tih podnesaka mogli biti izneseni na ročištu, kao niti onih koji ne predstavljaju podneske iz Tbr. 8/1 i 8/3 OT.

 

36. Tužitelju pripada i trošak medicinskog vještačenja od 66,76 eur, trošak prometnog vještačenja od 159,27 eur te trošak financijskog vještačenja od 199,08 eur, te tako ukupni trošak tužitelja iznosi 14.237,61 eur.

Budući da je tužitelju prvostupanjskom presudom dosuđen trošak u iznosu od 64.676,21 kn/8.584,01 eur, dosuđen mu je daljnji iznos troškova od 5.653,60 eur, dok je zahtjev tuženika za naknadu troškova odbijen.

Kamate na dosuđeni parnični trošak dosuđene su na temelj čl. 29. st. 2. ZOO a u vezi čl. 151. st. 3. ZPP.

 

37. Radi toga je, na temelju čl. 368. st. 1. i čl. 373. st. 3. ZPP, te u odnosu na troškove žalbenog postupka, na temelju čl. 166. st. 3. ZPP, odlučeno kao u izreci.

 

 

U Zagrebu, 16. travnja 2024.

 

                                                                                                                             

                                                                                                   Predsjednik vijeća:

                                                                                                                              Milena Frankić, v.r.