Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2937/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sabine Dugonjić kao predsjednice vijeća, Vedrana Medakovića univ.spec.iur., kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Josipa Grubišića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽN, OIB: [osobni identifikacijski broj], DN br. ..., [adresa], zastupanog po punomoćniku Stipi Vuletiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Slavonska avenija 6, Zagreb, zastupanog po punomoćniku Zlatku Knezoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Knezović i partneri j.t.d. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Makarskoj, poslovni broj P-59/2025- 20 od 05. ožujka 2026., na sjednici vijeća održanoj dana 8. rujna 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Makarskoj, poslovni broj P-59/2025-20 od 05. ožujka 2026., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka tuženika odlučiti će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom odlukom je pod točkom I/1. izreke utvrđena ništetnom odredba sadržana u članku 3. Ugovora o [broj kredita] od 27.05.2003. koji su sklopili tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor, pa da navedena odredba ugovora kao i sve kasnije izmjene te odluke, ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovorenih strana. Pod točkom I/2. izreke je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 212,30 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31.05.2003. godine pa do isplate. Točkom II. izreke presude je naloženo tuženiku da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.600,00 € s zakonskom zateznom kamatom tekućom od 05. ožujka 2026. do isplate, u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude u cijelosti žalbu izjavljuje tuženik, pozivajući se na žalbene razloge bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava predviđene odredbom čl. 353. st. 1. točkom 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, – dalje u tekstu: ZPP), sa izričitim pozivanjem na bitnu povredu propisanu odredbom čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, potom povredu propisanu čl. 354. st. 1. u svezi čl. 338. st. 4. ZPP, kao i povrede prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj: 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14: dalje: Ustav RH) te Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj: 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst i 8/99 - ispravak, 14/02, 1/06 i 13/17; dalje: Konvencija), sa prijedlogom drugostupanjskom sudu da preinači pobijanu presudu, odbije tužbeni zahtjev i obveže tužitelja na naknadu troškova parničnog postupka, a podredno da ukine presudu i vrati postupak na ponovno odlučivanje uz uputu prvostupanjskom sudu u pogledu jasnog izjašnjavanja o svim navodima, prigovorima i stavovima tuženika. Potražuje i trošak žalbenog postupka

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem djelomične ništetnosti ugovora o kreditu zaključenog 27. svibnja 2003. u dijelu kojim je ugovorena jednokratna naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita ( čl. 3. Ugovora ), te zahtjev za isplatom po osnovi stečenog bez osnove.

5. Iz provedenog prvostupanjskog postupka proizlazi:

- da su tužitelj kao korisnik kredita i prednik tuženika Hypo Alpe-Adria Bank d.d. kao kreditor, 27. svibnja 2003. zaključili Ugovor o [broj kredita],

- da je odredbom čl. 3. ugovorena jednokratna naknada na način da : „Naknada 1,50 % ( jedan zarez pedeset posto ) od iznosa kredita, jednokratno, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita „

- da je tuženik temeljem odredbe čl. 3. ugovora 30. 5. 2003. naplatio naknadu za obradu kredita u iznosu od 165,90 € /1.559,58 kn.

6. Polazeći od primjene odredbe čl. 81. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03, 46/07 i 70/07- dalje ZZP/03 ) kojom je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, pozivajući se osim toga na odredbe čl. 295. i 328. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 114/22; u daljnjem tekstu: ZOO), prvostupanjski sud analizira odredbu čl. 3. predmetnog ugovora o kreditu, nakon čemu zaključuje kako ona ne predstavlja odredbu o predmetu ugovora i cijeni odnosno „glavni predmet ugovora“, što rezultira time da se na nju ne odnosi isključenje testa poštenosti u smislu čl. 81. ZZP/03 te Direktive 93/13 EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima.

7. Nadalje, primjenom testa poštenosti u odnosu na odredbu čl. 3. Ugovora o kreditu, prvostupanjski sud zaključuje da je tuženik povrijedio interes i prava tužitelja jer je u potrošačkom ugovoru o kreditu koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojim je ugovorena naknada za obradu kredita tzv. ulazna naknada i to u visini od 1,5 % od iznosa kredita, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, i koja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovorenih strana na štetu tužitelja kao potrošača te je takva odredba nepoštena, a time i ništetna, a što posljedično rezultira time da tuženik, koji je odgovoran za ugovaranje ništetne ugovorne odredbe, jer je istu nametnuo tužitelju kao potrošaču, bez mogućnosti pregovaranja, nepošten stjecatelj , pa primjenom čl. 1115. ZOO-a tužitelj ima pravo zahtijevati zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana plaćanja te naknade.

8. Stoga prvostupanjski sud temeljem odredbi čl. 81., 84. i 87. ZZP/03, odredbe čl. 2, 4. st.2 i čl. 5 Direktive Vijeća 93/13EEZ, odredbe čl. 295., čl. 323 st. 1. i čl. 1115 ZOO, usvaja tužbeni zahtjev kojim utvrđuje ništetnom odredbu čl. 3 ugovora o kreditu od 31. svibnja 2003. sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i prednika tuženika kao kreditora, te nalaže tuženiku platiti iznos od 212,30 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 31. svibnja 2003. do isplate.

9. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio osnovanost iznesenih žalbenih navoda tuženika u smislu postojanja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, a obzirom da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati te nema razloga o odlučnim činjenicama.

10. Također, osnovan je i žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava na koji drugostupanjski sud pazi i po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

11. Naime, prvostupanjski sud cjelokupno obrazloženje pobijane odluke temelji na primjeni materijalnog prava u vidu odredaba ZZP/03 i ZOO/05, u sklopu kojih provodi test nepoštenosti čija primjena proizlazi iz odredbe čl. 81. ZZP/03.

12. U tom smislu valja ukazati da je odredbama ZZP/03 u nacionalno zakonodavstvo unesen zakonodavni okvir usmjeren na zaštitu potrošača od nepoštenog ugovaranja odredbi u potrošačkim ugovorima, i to implementacijom odredaba sekundarnog zakonodavstva Europske unije, konkretno Direktive Vijeća 93/13EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima ( SL L 95, 21. 4. 1993: dalje: Direktiva), kao direktive minimalne harmonizacije te temeljnog akta donesenog sa svrhom usklađivanja zakona i drugih propisa država članica u pogledu primjene i reguliranja nepoštenih odredaba u potrošačkim ugovorima.

13. Pravnu osnovu takve zaštite potrošača u nacionalnom zakonodavstvu do trenutka pristupanja RH Uniji ( 1. srpnja 2013. ) čini prije svega odredba čl. 81. ZZP/03, odnosno istovjetna odredbe čl. 96. Zakona o zaštiti potrošača ( „Narodne novine“ broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09., 78/12. i 56/13; ZZP/07), a kojom su propisani uvjeti temeljem kojih se provodi test nepoštenosti, primijenjen od strane prvostupanjskog suda u konkretnom slučaju. Takve pretpostavke polaze od postojanja ugovornih odredaba o kojima se nije pojedinačno pregovaralo te postupanja trgovca ili pružatelja usluge suprotno dobroj vjeri, ukoliko ono uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

14. Međutim, ZZP/03 je objavljen u „Narodnim novinama“ 10. lipnja 2003, te je u smislu odredbe čl. 115. ZZP/03 stupio na snagu 18. lipnja 2003., a bio u primjeni od 16. rujna 2003. ( devedesetog dana nakon objave), od kojeg datuma se potrošači mogu pozivati na pravnu osnovu koja proizlazi iz primjene čl. 81. ZZP/03.

15. Kako su stranke u konkretnom slučaju nesporno ugovor o kreditu o čijoj se nepoštenosti raspravljalo, zaključile 27. svibnja 2003., dok je naknada nesporno naplaćena 30. svibnja 2003., to se na takav ugovorni odnos ne mogu primjenjivati kao mjerodavne odredbe ZZP/03, obzirom da taj Zakon tada još nije stupio na snagu te nije moguća retroaktivna primjena istoga.

16. Osim pogrešno primijenjenih odredbi ZZP/03, prvostupanjski sud odluku temelji i na primjeni mjerodavnih odredaba ZOO/05 koji je u smislu odredbe čl. 1165. tog Zakona stupio na snagu 1. siječnja 2006., pa nije moguća niti njegova primjena na ugovorni odnos koji je nastao 27. svibnja 2003..

17. Stoga je uslijed takvog pogrešnog pravnog pristupa, prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju pravilno ukazuje žalitelj, a budući da se pobijana presuda temelji na provođenju testa nepoštenosti i primjeni pravila koja nisu primjenjiva na konkretan predmet spora, uslijed čega presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati te nema razloga o odlučnim činjenicama.

18. S obzirom na vrijeme zaključenja ugovornog odnosa između stranka , primjena materijalnog prava valja poći od mjerodavnih odredbi Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 112/99. i 88/01: dalje: ZOO/91) i to njegovih općih odredbi o ništavosti ( čl. 103. do 105. ZOO/91) kao i odredbi čl. 142. do 144. ZOO/91 koje su uređivale opće uvjete ugovora i ništavost nekih odredbi, i koje su tek naknadno stupanjem na snagu ZOO/05 izmijenjene odredbama čl. 295. i 296. ZOO/05, upravo radi usklađivanja sa Direktivom 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima te po uzoru na njemački Građanski zakonik ( BGB ). U tom smislu, radi prvostupanjskog suda valja ukazati da ranije uređenje putem odredbe čl. 143. ZOO/91 nije bilo usklađeno sa Direktivom 93/13/EEZ jer je previđalo dvije pravne posljedice nepoštenih odredaba općih uvjeta ugovora: ništetnost takve odredbe ( odredba stavka 1. članka 143. ) te pobojnost takve odredbe ( stavak 2. članka 143. ).

19. Kako prvostupanjski sud u sklopu obrazloženja pobijane odluke nije pružio odlučne, dostatne i relevantne razloge u odnosu na predmet konkretnog spora, pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati i nema razloga o odlučnim činjenicama, pa je na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP presudu valjalo ukinuti u cijelosti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje ( točka I. izreke ).

20. Kako obveza naknade troškova ovisi o konačnom rješenju spora, to je primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP ukinuta i odluka o troškovima parničnog postupka ( toč. II. pobijane odluke ), pri čemu valja ukazati da se prema pravnom shvaćanju i sudskoj praksi najvišeg suda ( Vrhovni sud Republike Hrvatske broj: Revt-156/13 od 7. svibnja 2014. i Rev-1927/17 od 18. siječnja 2022.) deklaratorni zahtjev istaknut uz tužbeni zahtjev na činidbu, koji treba poslužiti samo za ocjenu osnovanosti zahtjeva na činidbu, ne uzima u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora, već se u takvom slučaju vrijednost predmeta spora računa prema vrijednosti zahtjeva na činidbu.

21. Posljedično, o troškovima žalbenog postupka će se odlučiti u konačnoj odluci sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP ( toč. II. izreke ).

22. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje je ukazano ovim rješenjem, sukladno dokaznim prijedlozima stranaka će raspraviti i utvrditi odlučne činjenice o kojima ovisi ocjena osnovanosti tužbenog zahtjeva kako u odnosu na djelomičnu ništetnost odredbi osnovnog ugovora o kreditu, tako i isplatu, pri čemu s obzirom na trenutak zaključenja ugovornog odnosa između tužitelja i prednika tuženika ( 27. svibanj 2003. ), neće poći od primjene odredbi ZZP/03 i ZOO/05, već od mjerodavnih odredbi ZOO/91, pa će ocjenom svih izvedenih dokaza u skladu sa odredbom čl. 8. ZPP-a, odlučiti o tužbenom zahtjevu te donijeti pravilnu i zakonitu odluku o sporu.

U Zagrebu 8. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Sabina Dugonjić