Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-5099/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, VLM, izvjestiteljice i članice i VL, članice, u pravnoj stvari tužitelja ŽL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Zoran Vukić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Vukić & partneri d.o.o. u Rijeci, protiv tuženika NL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Kristijan Lanča, odvjetnik iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Kristijan Lanča i Vlatka Juričić Pizzul u Opatiji, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj Pn-77/2021-39 od 7. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 8. rujna 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj Pn-77/2021-39 od 7. lipnja 2024. pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.450,79 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, kao i pod točkom II. izreke.

II. O zahtjevu tuženika za naknadu troška nastalog povodom žalbe bit će odlučeno u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom:

- naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.450,79 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 5. ožujka 2021. pa do isplate kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 15 dana, dok je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu preostalog dijela zatraženog iznosa do 4.778,02 EUR–a (točka I. izreke),

- naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.128,37 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude (7. lipnja 2024.) pa do isplate kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 15 dana (točka II. izreke).

2.1. Protiv prvostupanjske presude, pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.450,79 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, kao i pod točkom II. izreke, žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom iz 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući da se ista u pobijanom dijelu preinači na način da se tužbeni zahtjev u tome dijelu odbije i da se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka prihvati u cijelosti, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, kao i da mu se naknadi trošak nastao povodom žalbe u iznosu od 500,96 EUR–a.

2.2. Odgovor na žalbu nije podnesen.

3. Žalba je osnovana.

4.1. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja, konačno postavljen na ročištu od 22. travnja 2024. (list 153 spisa) sukladno dopunskom pisanom nalazu i mišljenju prof. dr. sc. ABC, stalnog sudskog vještaka kirurgije i traumatologije od 30. studenog 2023. (list 147-149 spisa), da mu tuženik na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, i to prava na tjelesno i duševno zdravlje (iznos od 3.716,24 EUR–a) te prava na dostojanstvo (1.061,78 EUR–a) u smislu odredaba iz čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO), u svezi čl. 19. st. 1. i 2. ZOO–a, isplati ukupan iznos od 4.778,02 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 5. ožujka 2021., kada je tužba u ovom predmetu podnesena pa do isplate, kao i da mu naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.081,25 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

4.2. Tužitelj (rođen **.**.1981.) je štetu čiju naknadu u ovom predmetu potražuje pretrpio kada ga je tuženik (rođen **.**.1952.) fizički napao trimerom u dva odvojena štetna događaja (18. prosinca 2018. i 30. lipnja 2020.).

5. Osnovani su žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud prilikom donošenja (pobijane) presude u dijelu u kojem je odlučeno o glavnom potraživanju tužitelja, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP–a, budući da ista u tome dijelu ne sadrži (jasne) razloge o svim odlučnim činjenicama, i to u pogledu (ne)postojanja doprinosa tužitelja nastanku oba štetna događaja i u pogledu načina na koji je utvrđen (i dosuđen) iznos koji tužitelju pripada na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava na dostojanstvo.

6.1. Prvostupanjski sud je na temelju dokaza koji su izvedeni tijekom postupka, i to izvješća o postupanju Policijske postaje Opatija, iskaza svjedokinje GL (tužiteljeve majke), svjedokinje SL (tužiteljeve izvanbračne supruge) i svjedokinje DL (vlasnice susjednog zemljišta), iskaza tužitelja te nalaza i mišljenja prof. dr. sc. ABC, stalnog sudskog vještaka kirurgije i traumatologije od 30. studenog 2023., utvrdio u bitnom:

- da je tužitelj u dva štetna događaja od 18. prosinca 2018. i 30. lipnja 2020. zadobio ozljede od strane tuženika, i to ručnim trimerom kojim je tuženik kosio tužitelju susjedno zemljište u vlasništvu obitelji DL,

- da je u oba slučaja tužitelj prethodno upozoravao tuženika da zbog košenja na susjednom zemljištu na nekretninu tužitelja leti trava, zemlja, kamenčići i sl. i na taj način oštećuje imovinu obitelji tužitelja,

- da se prvi štetni događaj zbio na način da je, nakon što se tuženik oglušio na njegovo prethodno upozorenje, tužitelj prešao ogradu da ga još jednom to zamoli, nakon čega je tuženik udario tužitelja trimerom po desnom koljenu,

- da se drugi štetni događaj zbio na način da je, nakon što se oglušio na tužiteljevo prethodno upozorenje, tuženik (koji je bio udaljen metar i pol od ograde) podigao trimer i posjekao tužitelja po desnoj podlaktici, a koji je u tom trenutku bio nagnut preko ograde koja je dijelila tužiteljevu nekretninu i susjedno zemljište u vlasništvu obitelji DL,

- da je tužitelj, sukladno dopunskom pisanom nalazu i mišljenju prof. dr. sc. ABC, stalnog sudskog vještaka kirurgije i traumatologije od 30. studenog 2023., zbog zadobivenih tjelesnih ozljeda u oba štetna događaja pretrpio fizičke bolove i strah, s time da je kod istog nakon drugog štetnog događaja zaostalo i naruženje.

6.2. Ovdje valja napomenuti da je tuženik tijekom prvostupanjskog postupka istaknuo prigovor doprinosa tužitelja nastanku oba štetna događaja, obrazlažući isti na način:

- da je tužitelj 18. prosinca 2018. uz viku i prijetnje prešao ogradu između svoje nekretnine i nekretnine u vlasništvu DL, ušao u okućnicu koju je uređivao tuženik i napao tuženika, zadavši mu tom prigodom udarac šakom u glavu, zbog čega je tuženik u strahu zbog napada mlađe i potentnije osobe okrenuo trimer prema tužitelju isključivo kako bi otklonio napad i zaustavio tužiteljevu agresiju,

- da se 30. lipnja 2020. tužitelj ponovo vičući i prijeteći obratio tuženiku u okućnici nekretnine u vlasništvu DL, ovog puta s ogradnog zida te da je, kada se tuženik približio tužitelju kako bi shvatio u čemu je problem, tužitelj krenuo prelaziti ogradu, nakon čega je tuženik, zbog straha da ga tridesetak godina mlađa osoba ne bi ponovo fizički napala, usmjerio trimer prema tužitelju kako bi ovaj odustao od prelaska ograde.

7. Prvostupanjski sud je na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja donio (pobijanu) presudu kojom je pod točkom I. izreke naložio tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.450,79 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, obrazlažući svoju odluku u tome dijelu u bitnom:

- da je utvrđeno da je tuženik odgovoran i da je uzrokovao oba štetna događaja u kojima je tužitelj zadobio tjelesne ozljede, dok na strani tužitelja nije utvrđena suodgovornost za nastanak štete,

- da tužitelju na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u oba štetna događaja pripada pravična novčana naknada u ukupnom iznosu od 3.450,79 EUR–a, i to iznos od 2.389,01 EUR–a zbog povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje te iznos od 1.061,78 EUR–a zbog povrede prava na dostojanstvo.

8.1. U pogledu razvoja događaja koji su prethodili fizičkom napadu tuženika na tužitelja svjedočila je ĆL (tuženikova kćer), koja je nazočila prvom štetnom događaju, te svjedokinja DL, koja je nazočila drugom štetnom događaju.

**.**.2008. ĆL je u svom iskazu navela u bitnom:

- da se nalazila sa svojim psom u vrtu njihove kuće, odakle se vidi tužiteljevo dvorište i dvorište DL,

- da je čula i vidjela da njezin otac kosi travu te da je tužitelj izašao iz kuće i počeo se derati,

- da je tužitelj uputio psovke prema tuženiku, na što mu je tuženik samo rekao neka ga pusti da radi svoj posao,

- da je tužitelj tada preskočio ogradu, ušao u susjedin teren i udario tuženika šakom u lice, u dijelu između čeljusti i uha, zbog čega je tuženiku nastao podljev.

**.**.2008. DL je u svom iskazu navela u bitnom:

- da je u kuhinji čula viku i došla na prozor,

- da je čula da tužitelj viče na tuženika te da je tužitelj bio jako neugodan i da je psovao.

8.3. Dakle, iskaz ĆL u navedenom dijelu upućuje na to je tuženik 18. prosinca 2018. udario tužitelja trimerom u desno koljeno jer ga je tužitelj prethodno verbalno i fizički napao, dok iskaz DL u navedenom dijelu upućuje na to da je tuženik 30. lipnja 2020. posjekao tužitelja trimerom po desnoj podlaktici jer ga je tužitelj prethodno verbalno napao.

9.1. Prvostupanjski sud je iskaz ĆL u navedenom dijelu ocijenio neistinitim iz razloga što za napad tužitelja na tuženika ne postoji medicinska dokumentacija, niti prijava samog tuženika, s time da je FL navela i da je poslije prvog štetnog događaja vidjela DL na prozoru svoje kuće, dok je DL izjavila da tada nije bila prisutna.

9.2.1. No, imajući u vidu da nepostojanje odgovarajuće medicinske dokumentacije i tuženikove prijave policiji, kao i neslaganje iskaza ĆL i DL oko toga je li DL bila prisutna prvom štetnom događaju, ne znači samo po sebi da se verbalni i fizički napad tužitelja na tuženika zaista nije dogodio, vidljivo je da prvostupanjski sud prilikom ocjene iskaza ĆL u navedenom dijelu nije postupio sukladno odredbi iz čl. 8. ZPP–a.

9.2.2. Isto tako, vidljivo je da prvostupanjski sud uopće nije ocijenio iskaz DL u navedenom dijelu, iako je to primjenom odredbe iz čl. 8. ZPP–a bio dužan učiniti.

10. S obzirom na to da je od strane prvostupanjskog suda izostala (pravilna) ocjena iskaza ĆL i DL u dijelu koji se odnosi na (eventualni) verbalni i fizički napad tužitelja na tuženika prije prvog štetnog događaja te (eventualni) verbalni napad tužitelja na tuženika prije drugog štetnog događaja u smislu odredbe iz čl. 8. ZPP–a, a koja je bila nužna za utvrđivanje (ne)postojanja doprinosa tužitelja nastanku oba štetna događaja, vidljivo je da (pobijana) presuda u dijelu koji se odnosi na glavno potraživanje tužitelja, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, ne sadrži jasne razloge o navedenoj odlučnoj činjenici, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP–a.

11. Nadalje, (pobijana) presuda u dijelu koji se odnosi na glavno potraživanje tužitelja, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, ne sadrži razloge u pogledu iznosa od 1.061,78 EUR–a koji je tužitelju dosuđen na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava na dostojanstvo, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, a čime je također počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP–a. Naime, iako je naveo da je u oba štetna događaja narušeno dostojanstvo tuženika, prvostupanjski sud pritom nije naveo kojim se konkretnim kriterijima vodio prilikom utvrđivanja iznosa pravične novčane naknade koji tuženiku zbog toga pripada.

12. Slijedom svega navedenog, uzimajući pri tome u obzir i da odluka o trošku parničnog postupka u ovom predmetu ovisi o uspjehu stranaka u pogledu glavne stvari u smislu odredaba iz čl. 154. ZPP–a, valjalo je primjenom odredbe iz čl. 369. st. 1. ZPP–a odlučiti kao pod točkom I. izreke ove odluke.

13. Prvostupanjski sud će u ponovnom suđenju ispraviti nedostatke na koje mu je rješenjem ovog drugostupanjskog suda ukazano te, imajući pritom u vidu tuženikov prigovor doprinosa tužitelja nastanku oba štetna događaja , ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu, s time da će za svoju odluku navesti (jasne) razloge o svim odlučnim činjenicama, sve u smislu odredbe iz čl. 338. st. 4. ZPP–a.

14. U pogledu zahtjeva tuženika za naknadu troška nastalog povodom žalbe valja dodati da će o istom, sukladno odredbi iz čl. 166. st. 3. ZPP–a, biti odlučeno u konačnoj odluci, tako da je primjenom navedene odredbe valjalo odlučiti kao i pod točkom II. izreke ove odluke.

U Zagrebu 8. rujna 2026.

Predsjednica vijeća:

Slavica Garac