Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-160/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga predsjednice vijeća Roberte Pandža, sutkinje izvjestiteljice Jadranke Travaš i Ksenije Grgić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice LM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Jadranka Čuljak-Duvnjak, odvjetnica u Osijeku, protiv tuženika Grada Osijeka, Osijek, F. Kuhača 9, OIB: 30050049642, kojeg zastupa punomoćnik Filip Glavaš, odvjetnik u Osijeku, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pn-112/2023-6 od 20. listopada 2023., na sjednici vijeća održanoj 8. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice LM kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pn-112/2023-6 od 20. listopada 2023. u dijelu pod točkom I.1. kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za iznos od 7.400, kn / 982,15 EUR[1] / zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom te u dijelu kojim je odbijen zahtjev zakonske zatezne kamate na iznos od 500,00 kn / 66,36 EUR/ za period od 24. veljače 2021. do 20. listopada 2023.

II. Preinačuje se djelomično navedena presuda u dijelu pod točkom I.1. za iznos od 2.600,00 kn / 345,08 EUR/ s osnova neimovinske štete sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom te za iznos od 500,00 kn / 66,36 EUR/ s osnova imovinske štete sa zakonskom zateznom kamatom za period od 20. listopada 2023. pa do isplate te pod točkom II. izreke i sudi:

Nalaže se tuženiku Gradu Osijeku da tužiteljici LM isplati na ime neimovinske štete novčanu naknadu od 2.600,00 kn / 345,08 EUR/ sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena počev od 18.srpnja 2020., a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi zakonske zatezne kamate koja se određuje također za svako polugodište, ali uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te na ime imovinske štete iznos 500,00 kn / 66,36 / EUR-a sa zateznom kamatom počev od 20. listopada 2023. pa do isplate po stopi zakonske zatezne kamate koja se određuje također za svako polugodište, ali uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku 15 dana.

Nalaže se tuženiku Gradu Osijeku naknaditi tužiteljici LM trošak parničnog postupka u iznosu od 1.305,75 eura, zajedno s zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja ove presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, ali uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Gradu Osijeku naknaditi tužiteljici LM trošak žalbenog postupka u iznosu od 105,78 eura, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja je donio presudu kojom je pod točkom I. izreke odbio zahtjev kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužiteljici na ime neimovinske štete novčanu naknadu od 10.000,00 kn / 1.327,23 / EUR sa pripadajućom zateznom kamatom počev od 18.srpnja 2020. pa do isplate a na ime imovinske štete iznos 500,00 kn / 66,36 / EUR sa pripadajućom zateznom kamatom počev od 24. veljače 2021. te je odbijen zahtjev za naknadu troškova.

Pod točkom II. izreke naloženo je tužiteljici naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.145,92 eura / 8.633,93 kune/, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 20. listopada 2023. pa do isplate.

2. Protiv ove presude žalbu je podnijela tužiteljica zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda uz naknadu za trošak sastava žalbe.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Razmatranjem presude i postupka koji joj je prethodio utvrđeno je da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka predviđene odredbom čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 96/08, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23, 146/25 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a.

5. Sud prvog stupnja je pobijanom presudom odbio zahtjev radi naknade štete koju tužiteljica potražuje zbog posljedica nastalih u štetnom događaju 15. ožujka 2020., kojom prilikom je tužiteljica upravljajući biciklom u [adresa] u [adresa], naletjela na rupu na kolniku te zadobila ozljede. Ovakvu svoju odluku sud prvog stupnja temelji na činjenici da tuženik nije odgovoran za nastali štetni događaj jer je sukladno odredbi čl. 48. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne Novine„ 68/18, 110/18, 32/20: dalje: Zakon o komunalnom gospodarstvu) obavljanje komunalnih djelatnosti povjerio drugoj pravnoj osobi- tvrtki Unikom d.o.o. Osijek.

6. Međutim, ovakvo utvrđenje prvostupanjskog suda nije pravilno te je nepravilno sud utvrdio osnovanim prigovor promašene pasivne legitimacije Grada Osijeka za nastali štetni događaj u kojem je tužiteljica stradala prilikom pada s bicikla naletjevši na rupu na kolniku.

7. Sud prvog stupnja je tijekom postupka utvrdio da su Grad Osijek i tvrtka Unikom d.o.o. sklopili 24. siječnja 2020. Ugovor o redovnom i izvanrednom održavanju nerazvrstanih cesta, javnih parkirališta i javnih prometnih površina na kojima nije dopušten promet motornim vozilima na području Grada Osijeka za 2020. godinu iz kojeg proizlazi da izvođač preuzima odgovornost za sigurno odvijanje prometa na nerazvrstanim cestama i drugim javnim prometnim površinama kao i za štete koje trpe sudionici u prometu (pravne ili fizičke osobe) zbog neizvedenih ili nekvalitetno i nepravodobno izvedenih radova održavanja nerazvrstanih cesta i drugih javnih prometnih površina.

8. Međutim, sklapanjem Ugovora o redovnom i izvanrednom održavanju nerazvrstanih cesta, javnih parkirališta i javnih prometnih površina na kojima nije dopušten promet motornim vozilima na području Grada Osijeka za 2020. sa tvrtkom Unikom d.o.o. tuženik se ne oslobađa odgovornosti zbog neodržavanja nerazvrstanih cesta s obzirom da je sukladno odredbi čl. 64. st.1. Zakona o komunalnom gospodarstvu, građenje i održavanje komunalne infrastrukture, a u koju temeljem čl. 59. st. 1. istog Zakona ulaze i nerazvrstane ceste, obveza jedinica lokalne samouprave odnosno osoba na koje je ta obveza prenesena u skladu s ovim, Zakonom ili posebnim Zakonom, održavanje nerazvrstanih cesta.

9. U svezi pozivanja suda prvog stupnja na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Su-IV-33/2022-14 od 8. rujna 2022. prema kojem osoba koja je ugovornom odnosu sa pravnom osobom koja je po zakonu dužna održavati cestu odgovara oštećenim osobama za naknadu štete na javnoj cesti u granicama ugovornih odredbi ako je šteta u uzročnoj vezi sa stanjem ceste kao posljedice neispunjavanja ugovornih odredbi od strane onog tko je ugovorom preuzeo neposrednu obvezu održavanja ceste, valja reći da takvo shvaćanje ne isključuje odgovornost tuženika kao lokalne samouprave koji je temeljem čl. 64. st. 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu, dužan održavati komunalnu infrastrukturu, pa tako i nerazvrstane ceste.

10. Dakle, neovisno o tome jesu li poslovi preneseni na druge pravne osobe, na jedinici lokalne samouprave ostaje odgovornost za štetu koja nastane zbog neodržavanja nerazvrstanih cesta, pa je u konkretnom slučaju tuženik odgovoran za štetu te je u obvezi tužiteljici naknaditi nastalu štetu, u smislu odredbe iz čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („ Narodne novine „ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; dalje- ZOO).

11. Na temelju iskaza svjedoka MM i tužiteljice saslušane u svrhu dokazivanja, a koje iskaze je ovaj sud u cijelosti prihvatio utvrđeno je da je tužiteljica upravljajući biciklom se kretala kolnikom ulice u [adresa] u [adresa] te naletjevši na rupu na kolniku pala i zadobila ozljede. Navedeno potvrđuje i e-mail korespodencija od 15. travnja 2020. između tuženika i voditelja Radne jedinice Prometnice u tvrtki Unikom u kojoj tuženik navodi da je cesta u sjevernom dijelu [adresa] u iznimno lošem stanju odnosno da se napravila rupa 2X0,5 m, da su imali situaciju da je prije nekoliko dana žena u večernjim satima išla biciklom, pala i završila u bolnici, urgirajući da se isto uredi. Iz spisa je razvidno da je tuženik o postupanju u svezi pada tužiteljice prema tvrtki Unikom, obavijestio tužiteljicu mailom ( list -7-8). Stoga nisu odlučni navodi tuženika u odgovoru na tužbu da je tužiteljica prouzročila predmetnu štetu postupajući protivno čl. 112. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ( „Narodne novine br. 105/2004, 142/2006, 60/2008, 67/2008; dalje- ZSPC) da se kretala što bliže lijevom rubu kolnika.

12. Sud prvog stupnja je na temelju nalaza KBC Osijek, Objedinjeni hitni bolnički prijam od **.**.2020. utvrdio da je tužiteljica **.**.2020. pala sa bicikla i pri padu zadobila gnječno razdernu ranu koljenske regije. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da se ista upravljajući biciklom se kretala [adresa] kojom prilikom je naletjela na rupu na cesti te je došlo do pada tužiteljice s bicikla.

13.1. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka Maria Jelavića dr. med. utvrđeno je da je tužiteljica u ovom štetnom događaju zadobila gnječno razdernu ranu koljenske regije i natučenje lijevog koljena. Također utvrđeno je da je tužiteljica trpjela fizičke bolove jakog intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 4 dana i lakog intenziteta 12 dana te primarni strah jakog intenziteta, kratkotrajno, sekundarni strah jakog intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 2 dana i lakog intenziteta 6 dana. Isto tako utvrđeno je da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega tijekom 15 dana 2 sata dnevno.

13.2. Odredbom čl. 1100. st.1. ZOO-a propisano je da će sud, u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, a prema stavku 2. istog članka pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

13.3. Pri tome treba navesti da kriteriji, odnosno kvalifikatorne okolnosti po kojima se utvrđuje pravo na isplatu pravične novčane naknade i njezina visina nisu samostalan niti pravno obvezujući pojedinačno određen oblik neimovinske štete već kvalifikatorne okolnosti koje prema odredbi čl. 1100. ZOO zajedno s ostalim okolnostima slučaja utječu na ocjenu suda u kojoj mjeri je pravo osobnosti povrijeđeno.

14. Cijeneći u postupku utvrđene kvalifikatorne okolnosti o kojima ovisi odluka o visini naknade neimovinske štete, po utvrđenju ovoga suda pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO, Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. studenog 2002., br. Su-1331-VI/02 i 1372-11/02 i pravnog shvaćanja zauzetog na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., tužiteljici je kao primjeren iznos naknade trebalo dosuditi pravičnu novčana naknada u iznosu od 2.600,00 kn / 345,08 EUR /.

15. Temeljem čl. 1103. ZOO-a tužiteljici je na dosuđeni iznos pravične novčane naknade valjalo dosuditi zateznu kamata na neimovinsku štetu od 18. srpnja 2020., a kada je tužiteljica podnijela odštetni zahtjev (list 12 spisa) koji zahtjev je tuženik otklonio kao neosnovan podneskom od 15. rujna 2020. ( list 14 spisa).

16. Nadalje, odredbom iz čl. 1095. st. 1. ZOO-a propisano je da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.

17.1. U odnosu na imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu valja reći kako je temeljem nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega tijekom 15 dana po 2 sata dnevno, slijedom čega je tužiteljici valjalo dosuditi iznos od 500,00 kn / 66,36 EUR / jer bi joj pripao iznos od 16,00 kn / 2,12 EUR/ po satu jer je to cijena koja sasvim sigurno ne prelazi neto cijenu sata tuđe nestručne pomoći u mjestu prebivališta tužiteljice.

17.2. No, u pogledu zakonske zatezne kamate valja reći da, kako u konkretnom slučaju nije korištena neto zarada osobe koja bi pružala takvu uslugu u mjestu u kojem je pružana, ista dospijeva tek presuđenjem jer je tek tada dobila svoj novčani izričaj.

17.3. Stoga tužiteljica ima pravo na naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 500,00 kn / 66,36 EUR/ zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. listopada 2023. pa do isplate u smislu odredaba iz čl. 29. st. 1., čl. 1089. st. 2., i čl. 1095. st. 1. ZOO-a u svezi čl.223. ZPP-a.

18. Slijedom svega navedenog valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tužiteljice kao djelomično neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu te odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude dok je temeljem odredbe čl. 373. a ZPP-a valjalo preinačiti pobijanu presudu i dosuditi tužiteljici na ime neimovinske štete novčanu naknadu u iznosu od 2.600,00 kn / 345,08 EUR/ sa pripadajućom zateznom kamatom te na ime imovinske štete iznos 500,00 kn / 66, 36 / EUR-a sa zateznom kamatom počev od 20. listopada 2023. pa do isplate, te odlučiti kao u izreci ove presude pod točkom II. izreke.

19.1. Kako je preinačena prvostupanjska presuda valjalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka s tim da je pri donošenju odluke sud imao u vidu da je tužiteljica u cijelosti uspjela s osnovom zahtjeva, pa je stoga valjalo uzeti u obzir i uspjeh tužiteljice s osnovom i uspjeh s visinom zahtjeva.

19.2. Tužiteljici je valjalo priznati troškove za zastupanje punomoćnika i to za sastav tužbe – 200,00 eura, za ročišta održana dana 12. listopada 2022., 3. listopada 2023., 17. prosinca 2024. i 20. siječnja 2026. po Tbr.9/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( „ Narodne novine „ 126/22 i 138/23; dalje- Tarifa) za svako ročište po 200,00 eura, trošak objave 24. listopada 2022., 100 eura, trošak sastava žalbe od 8. studenog 2022. po Tbr.10/1 Tarife- 250 eura, trošak objave presude 20. listopada 2023.- 100,00 eura, za sastav žalbe 6. studenog 2023. - 250,00 eura, za podnesak od 14. listopada 2025. -200,00 eura i za podnesak-požurnica- 50,00 eura, što ukupno uz 25 % PDV iznosi 2.500,00 eura. Tužiteljici je valjalo priznati i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,54 eura, na presudu 53,09 eura, na žalbu od 8. studenog 2022. u iznosu od 53,09 eura, na žalbu od 6. studenog 2023. u iznosu od 53,09 eura te trošak vještačenja u iznosu od 500,00 eura.

19.3. Imajući u vidu da je tužiteljica 100% uspjela s osnovom, a 29% u kvantitativnom dijelu to ukupni uspjeh tužiteljice u sporu iznosi 129%/2, dakle 65%, a tuženika 35%, slijedom čega je valjalo tužiteljici dosuditi troškove u omjeru 30% što iznosi, 805,75 eura a kojem trošku valja pribrojiti u cijelosti trošak vještačenja u iznosu od 500,00 eura, tako da ukupni trošak tužiteljice iznosi 1.305,75 eura.

19.4. Stoga je valjalo odlučiti kao pod točkom II. izreke.

19.5. S obzirom da je tužiteljica djelomično uspjela sa žalbom tužiteljici je valjalo dosuditi trošak sastava žalbe i pristojbe na žalbu u iznosu od 109,43 eura, radi čega je odlučeno kao u točki III. izreke ove presude

U Zagrebu, 8. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Roberta Pandža