Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3119/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Iris Gović Penić, predsjednice vijeća, Sanje Joka Umićević, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Ines Kovačević, članice vijeća, u pravnoj stvari I- tužitelja EF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i II-tužiteljice ZF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnicima Franji Matkoviću i Igoru Bezjaku, odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu Franjo Matković i Igor Bezjak iz Rijeke, protiv tuženika LF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicama Senki Pilepić i Ireni Lerner, odvjetnicama u Zajedničkom odvjetničkom uredu Senka Pilepić i Irena Lerner iz Rijeke, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, poslovni broj: Pn-282/2020-28 od 25. ožujka 2025., ispravljene rješenjem Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, poslovni broj: Pn-282/2020-31 od 8. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 8. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba I-tužitelja EF i II-tužiteljice ZF kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, poslovni broj: Pn-282/2020-28 od 25. ožujka 2025., ispravljena rješenjem Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, poslovni broj: Pn - 282/2020-31 od 8. travnja 2025., u točki I. izreke i u točki II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tužiteljima da nadoknade tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 2.000,00 eura.

II. Odbija se zahtjev I-tužitelja EF i II-tužiteljice ZF za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 312,50 eura.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku LF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju TF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati novčani iznos u visini od 995,42 eura, uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana 26. kolovoza 2020. godine pa do isplate, sve po stopi propisana Zakonom o obveznim odnosima (NN 35/5, 41/08, 125/11, 78/15), primjenom uvećanja prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Nalaže se tuženiku LF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici AF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati novčani iznos u visini od 995,42 eura, uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana 26. kolovoza 2020. godine pa do isplate, sve po stopi propisana Zakonom o obveznim odnosima (NN 35/5, 41/08, 125/11, 78/15), primjenom uvećanja prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Nalaže se tuženiku LF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljima TF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i AF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi prouzročeni parnični trošak u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužiteljima da tuženiku naknade trošak ovog postupka u iznosu od 2.000,00 eura u roku 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadom troška odbija, kao neosnovan."

2. Protiv točke I. prvostupanjske presude u cijelosti, te protiv točke II. prvostupanjske presuda u dijelu u kojem je naloženo tužiteljima da nadoknade tuženiku trošak postupka u iznosu od 2.000,00 eura, žalbu podnose tužitelji zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Naime, tužitelji ističu kako je u predmetnom postupku nedvojbeno utvrđeno da tužitelji osobno nisu imali nikakvih dugova spram suvlasnika zgrade EFZ niti su suvlasnici te nekretnine, već su postojali evidentirani dugovi društava Zoya d.o.o. i Silvan d.o.o., a tužitelji su članovi i osnivači navedenih društava. Međutim, tuženik je dugove navedenih društava prikazao kao osobne dugove tužitelja, čime je zašao u njihovu osobnu sferu i povrijedio njihovu ugled i čast. Takvo postupanje tuženika, tj. navodi da su tužitelji osobni dužnici, povrjeđuje čast i ugled tužitelja jer su suvlasnici zgrade u zabludi da su predmetni dugovi osobni dugovi tužitelja, a ne pravnih osoba. Tužitelji se pozivaju na sudski predmet koji se temelji na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, a koji je pravomoćno okončan u njihovu korist, donošenjem presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici, poslovni broj Gž-774/2020-2. Posljedično pobijaju i odluku o troškovima parničnog postupka. Tužitelji predlažu preinačiti prvostupanjsku presudu na način da se usvoji njihov tužbeni zahtjev u cijelosti te naloži tuženiku da nadoknadi troškove postupka tužiteljima, podredno predlažu ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak. Potražuju trošak sastava žalbe u iznosu od 312,50 eura.

3. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu tužitelja.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji je prethodio njenom donošenju nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj:

53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, dalje u tekstu: ZPP), a na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, nije utvrđena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, a presuda sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama.

7. Predmet ovog spora je zahtjev I-tužitelja i II-tužiteljice za isplatu ukupnog iznosa od 1.990,84 eura (15.000,00 kuna), zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana podnošenja tužbe (26. kolovoza 2020.) do isplate .

7.1. Tužitelji zahtijevaju da tuženik svakome pojedinačno isplati po 995,42 eura (7.500,00 kuna).

7.2. Prema tvrdnjama tužitelja, utuženi iznos predstavlja naknadu neimovinske štete radi povrede prava osobnosti tužitelja, i to: povrede prava na ugled, čast, dostojanstvo i privatnost osobnog i obiteljskog života. Naime, tuženik je, kao predstavnik suvlasnika poslovno-stambene zgrade [adresa], 2, 3 i 4 u [adresa] (poznatije pod nazivom "[adresa]"), obavijestio suvlasnike o financijskom stanju zgrade, pri čemu je pogrešno označio tužitelje kao osobne dužnike zgrade, a riječ je o dugovima pravnih osoba Silvan d.o.o. i Zoya d.o.o. , a navedeno postupanje predstavlja zadiranje u prava osobnosti tužitelja.

7.3. Prvostupanjski sud je ocijenio da je zahtjev tužitelja neosnovan.

8. U provedenom dokaznom postupku, prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenice:

- da je tuženik Dodatkom Međuvlasničkog ugovora od 14. travnja 2014. imenovan predstavnikom suvlasnika zgrade [adresa] u [adresa] (list 86 spisa), a tuženik je obavljao tu funkciju i u vrijeme nastanka predmetnog štetnog događaja,

- da su obveze tuženika, kao predstavnika suvlasnika, između ostalog i sazivanje sastanka suvlasnika zgrade, a radi donošenja plana prihoda i rashoda za sljedeće razdoblje, pri čemu je predstavnik suvlasnika dužan obavijestiti preostale suvlasnike o financijskom stanju zgrade,

- da tužitelji nisu suvlasnici predmetne zgrade, već su suvlasnici trgovačka društva Silvan d.o.o. (88., 89. i 90 suvlasnički udio) i Zoya d.o.o. (98. suvlasnički dio), kako to proizlazi iz zemljišnoknjižnog izvatka (list 7-32 spisa)

- da su, sukladno izvatku iz sudskog registra (list 110-112 spisa), tužitelji članovi i osnivači društva Silvan d.o.o., u kojem je II-tužiteljica član uprave te zastupa društvo samostalno i pojedinačno, a I-tužitelj je prokurist društva

- da je, sukladno izvatku iz sudskog registra (list 114-115 spisa) II-tužiteljica član i osnivač društva Zoya d.o.o. u kojem je ista član uprave te zastupa društvo samostalno i pojedinačno, a I-tužitelj je prokurist društva

- da je tuženik dana 15. lipnja 2020., u svojstvu predstavnika suvlasnika zgrade UF [adresa] u [adresa], suvlasnicima zgrade uputio Poziv na sastanak suvlasnika koji će se održati 25. lipnja 2020. s dnevnim redom: 1. izvješće o poslovanju zgrade za 2019. godinu te plan prihoda i rashoda zgrade za 2020. godinu, 2. izvješće o izvedenim radovima na sanaciji šetnice, 3. rasprava o inicijativi grupe suvlasnika o promjeni upravitelja i 4. razno,

- da je predmetnom Pozivu priloženo Izvješće predstavnika suvlasnika za 2019. godinu te tabelarni prikaz liste dužnika prema zgradi

- da u Izvješću predstavnika suvlasnika za 2019. godinu tuženik kao predstavnik suvlasnika, između ostalog, navodi: "Budući da je zgrada podmirila sve tekuće obveze u 2019. godini i da nema nikakvih kreditnih zaduženja, potraživanje zgrade prema pojedinim suvlasnicima na dan 31. prosinca 2019. predstavlja neto dobit za našu zgradu i to u visini većoj od 1.300.000,00 kuna jer su u priloženoj tabeli iskazani dugovi samo onih suvlasnika koji su u zakašnjenju s plaćanjem svojih obveza 3 ili više mjeseci. Jasno je da već godinama ukazujemo na dugove suvlasnika AF, koji su vlasnici tvrtki Zoya d.o.o. i Silvan d.o.o. u čijem se sastavu nalaze dvoetažni stan i Fitness centar u našem kompleksu [adresa]. Njihovi dugovi prema nama ostalim suvlasnicima prešli su iznos od 1.000.000,00 kuna. Dužan sam međutim skrenuti pažnju vama suvlasnicima da se pomalo ipak proces naplate potraživanja putem suda prema njima kreće u korist nas ostalih suvlasnika. Pravomoćnom presudom u sudskom procesu protiv tvrtke Zoya d.o.o. za naplatu potraživanja u razdoblju od lipnja 2013. do lipnja 2015. presuđeno je da je ista dužna naknaditi našoj zgradi s osnova duga za pričuvu, grijanje i hlađenje te sudskih troškova i kamata ukupan iznos u visini od 62.573,55 kuna. Spomenuta sredstva naplaćena su u korist računa zgrade. Presudom Trgovačkog suda u Rijeci od 13. ožujka 2020. tvrtka Zoya dužna je platiti iznos od 2785,95 kuna našoj zgradi s osnova neplaćanja paušala za grijanje odnosno hlađenje za razdoblje siječanj 2017 do zaključno studeni 2017. godine. Predmet se trenutno vodi na drugostupanjskom sudu. Tijekom mjeseca travnja tekuće godine dobili smo prvostupanjsku presudu u sudskom procesu koji se vodi na Trgovačkom sudu u Rijeci, protiv tvrtke SIlvan d.o.o. (u naravi Fitness centar) za neplaćene račune prema zgradi za razdoblje od listopada 2013. do travnja 2015. u visini od 186.261,17 kuna bez sudskih troškova i troškova kamata. Trenutno se predmetni spor nalazi na drugostupanjskom sudu od kojeg očekujemo konačnu presudu. Kao što vidite poštovani suvlasnici, sudski postupci traju neoprostivo dugo ali to je nažalost naša hrvatska realnost. Dužan sam napomenuti da osim sudskih sporova s već spomenutim supružnicima AF naša zgrada uključujući s današnjim datumom ne vodi niti jedan drugi sudski spor niti se protiv nje vodi bilo kakav sudski spor...",

- da su u tabelarnom prikazu liste dužnika do svibnja 2020. (list 108 spisa) kao dužnici navedeni suvlasnici Silvan d.o.o. (iznos duga 1.064.123,95 kuna) i Zoya d.o.o. (iznos duga 43.868,86 kuna), ali i drugi dužnici (Klemenčić d.o.o.. Duboni Engeenering, Riviera projekt, Strčić Hrvoje, Smart Service d.o.o., Škundrić Michel, DF i ostali suvlasnici), također s naznakom njihovog duga,

da je u Zapisniku sa sastanka suvlasnika predmetne zgrade od 25. lipnja 2020. raspravljalo o donošenju novog Međuvlasničkog ugovora i u tom je dijelu zapisnika (list 5, odlomak treći) navedeno da se primjerak tog novog Međuvlasničkog ugovora "našao u rukama najvećih dužnika prema Zgradi (više od 1.000.000,00 kuna) supružnika AF",

- da se pred Trgovačkim sudom u Rijeci u predmetima tužitelja Graditelj-stan d.o.o., koje društvo je upravitelj predmetne zgrade, protiv tuženika Silvan d.o.o. i tuženika Zoya d.o.o. vodilo više parnica radi naplate zajedničke pričuve, troškova čišćenja, grijanja i hlađenja te materijalnih troškova.

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, koje stanje ovaj sud drugog stupnja prihvaća potpuno i pravilno utvrđenim, prvostupanjski sud je pravilno odlučio da je tužbeni zahtjev neosnovan, a što će se dodatno obrazložiti u nastavku ove presude.

10. Prije svega, među strankama nije sporno da je tuženik ovlašteni predstavnik stanara zgrade "[adresa] u [adresa], a nije sporno ni da su trgovačka društva Silvan d.o.o. i Zoya d.o.o. suvlasnici predmetne zgrade. Također nije sporno da su tužitelji povezani sa spomenutim trgovačkim društvima, budući da su tužitelji osnivači i članovi društava te II-tužiteljica zastupa oba društva samostalno i pojedinačno (kao član uprave), dok je I-tužitelj prokurist oba društva.

11. Nadalje, tužitelji svojim žalbenim navodima ne osporavaju činjenicu da su navedena društva dužnici prema zgradi "Zagrad".

12. Nije sporno da je tuženik, prilikom sazivanja sastanka suvlasnika, koji se održao 25. lipnja 2020., u svome izvješću naveo supružnike AF (tužitelje) kao najveće dužnike zgrade, ali se u dijelovima izvješća i tabelarnom prikazu dužnika ipak daje zaključiti da je riječ o dugovima društva Silvan d.o.o. i Zoya d.o.o.

13. Sukladno čl. 19. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018 - dalje u tekstu: ZOO), svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. Pod pravima osobnosti razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

14. Sukladno čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO, u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

15. Ovaj sud drugog stupnja smatra da je način na koji su tužitelji spomenuti u izvješću predstavnika suvlasnika, tj. tuženika, kod njih mogao izazvati osjećaj nelagode, nezadovoljstva i uznemirenosti, imajući u vidu da tužitelji nisu osobni dužnici predmetnih obveza, već su to trgovačka društva koja tužitelji zastupaju u pravnim odnosima. Međutim, uzevši u obzir sve okolnosti slučaja, ovaj sud smatra da tužiteljima ne pripada pravična novčana naknada, kako je to pravilno zaključio i sud prvog stupnja.

16. Prije svega, sadržaj Izvješća predstavnika suvlasnika LF za 2019. godinu te tabelarni prikaz liste dužnika prema zgradi treba promatrati kao cjelinu. Iz cjelokupnog sadržaja proizlazi da je svrha izvješća bila informiranje suvlasnika o financijskom stanju zgrade, a što uključuje i informiranje o nepodmirenim obvezama pojedinih vlasnika posebnih dijelova nekretnine. Naime, obavještavanje o financijskom stanju zgrade je zadaća tuženika, kao predstavnika suvlasnika, budući da suvlasnici imaju pravo biti obaviješteni o financijskom stanju, potencijalnim prihodima i rashodima, ali i o svemu što nepovoljno utječe na financijsko stanje zgrade, što uključuje nepodmirene obveze drugih suvlasnika.

16.1. Nadalje, tijekom postupka je utvrđeno da su tužitelji osnivači i članovi upravo onih trgovačkih društava koja su vlasnici poslovnih prostora predmetne zgrade i da su njihovi zakonski zastupnici, a ta društva imaju nepodmirene obveze prema zgradi. Stoga spominjanje osobnih imena društva tužitelja u kontekstu navedenih društava nije sasvim neosnovano, budući da tužitelji nesporno zastupaju ta društva u pravnim odnosima.

16.2. Točno je da se na nekim mjestima govori o tužiteljima kao "dužnicima zgrade" i da se tuženik trebao suzdržati od takvih navoda, ali se na nekim mjestima izričito govori i da je riječ o dugovima društava Zoya d.o.o. i Silvan d.o.o. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, sud smatra da osobe kojima je upućeno predmetno izvješće, a riječ je o suvlasnicima koji sudjeluju u upravljanju zgradom i poznaju vlasničku strukturu poslovnih prostora, nisu mogle zaključiti da je riječ o osobnim dugovima tužitelja, već da je riječ o dugovima trgovačkih društava s kojima su tužitelji povezani kao osnivači i članovi.

16.3. Ovaj sud drugog stupnja cijeni krug osoba kojima je predmetno izvješće dostavljeno. Naime, nije riječ o javnoj objavi dostupnoj neograničenom broju osoba, tj. o objavi putem medija, društvenih mreža ili drugih sredstava javnog priopćavanja. Izvješće je upućeno isključivo suvlasnicima predmetne zgrade radi ostvarivanja legitimnog cilja, a to je upoznavanje suvlasnika sa financijskim stanjem zgrade.

17. Slijedom svega navedenog, ovaj sud drugog stupnja smatra da tuženik nije trebao u svom izvješću navesti da su tužitelji "dužnici zgrade", budući da takvi navodi predstavljaju povredu prava osobnosti. Međutim, uzevši u obzir sve okolnosti slučaja, tuženik takvim navodima ipak nije povrijedio prava osobnosti tužitelja (čast, ugled, dostojanstvo) u takvom intenzitetu koje bi opravdavalo dosuđivanje pravične novčane naknade, a te okolnosti slučaja su sljedeće:

- tuženik je obvezan obavijestiti suvlasnike o financijskom stanju zgrade, što uključuje i obavijesti o nepodmirenim obvezama drugih suvlasnika

- tužitelji su nesporno povezani sa društvima koja su dužnici zgrade te djeluju kao njihovi zakonski zastupnici

- iz sadržaja izvješća i tabelarnog prikaza dužnika zgrade se ipak daje zaključiti da je riječ o dugovima društava Silvan d.o.o. i Zoya d.o.o., a ne o osobnim dugovima tužitelja

- sporno izvješće je dostavljeno samo suvlasnicima zgrade, tj. ograničenom broju ljudi, koji su upoznati sa vlasničkom strukturom predmetne zgrade.

18. Zbog svega navedenoga žalbeni navodi tužitelja se ne mogu prihvatiti.

19. Budući da su tužitelji izgubili ovaj spor, odluka o trošku postupka, sadržana u točki II. izreke prvostupanjske presude, donesena je pravilnom primjenom odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

20. Slijedom svega navedenog, valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu te, primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučiti kao u točki I. izreke drugostupanjske presude.

21. Sukladno čl. 166. st. 1. ZPP-a, odlučeno je i o zahtjevu tužitelja za naknadu troška nastalog povodom njihove žalbe. Tužitelji su odbijeni sa zahtjevom za naknadu troška žalbenog postupka, budući da sa žalbom nisu uspjeli. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke drugostupanjske presude.

U Zagrebu, 8. rujna 2026.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Iris Gović Penić