Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-3477/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda, Tihani Mariji Miladin, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice EN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ivan Adžić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, koju zastupa punomoćnik Kruno Knežević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv rješenja o trošku sadržanog u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 5932/2024-16 od 26. ožujka 2026., dana 8. rujna 2026.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje se rješenje o trošku sadržano u točki IV. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5932/2024-16 od 26. ožujka 2026.u pobijanom dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška preko dosuđenog iznosa od 674,83 eur zajedno sa zateznom kamatom.
II. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se rješenje o trošku sadržano u točki IV. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5932/2024-16 od 26. ožujka 2026.
III. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadom troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom je odlučeno:
„I. Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o namjenskom kreditu, [broj], broj kreditne partije: ..., sklopljenog dana 30. ožujka 2005. između tuženika Zagrebačke banke d.d. kao Kreditora i tužitelja EN kao Korisnika kredita, kojima je ugovorena obveza tužitelja da tuženiku plati naknadu za obradu kredita, dakle članak 2. stavak 4. Ugovora kojim je ugovoreno da se Korisnik kredita obvezuje platiti sve naknade i troškove sukladno Odluci o Tarifi naknada za usluge u poslovima koje obavlja Kreditor.
II. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. isplatiti tužiteljici EN iznos od 309,71 Eur sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 13. travnja 2005. do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2007. obračunava u visini određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 28. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 29. prosinca 2023. do isplate stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
III. Odbija se, kao djelomično neosnovan, tužbeni zahtjev u preostalom dijelu za iznos od 134,21 Eur sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 1. travnja 2005. do isplate, kao i za zateznu kamatu na dosuđeni iznos od 309,71 Eur s tijekom od 1. travnja 2005. do 12. travnja 2005.
IV. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. naknaditi tužiteljici EN troškove postupka u iznosu od 674,83 Eur sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 26. ožujka 2026. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.“
2. Tužiteljica je podnijela žalbu protiv rješenja o trošku sadržanog u točki IV. izreke presude u dijelu kojim joj nije priznat trošak parničnog postupka preko dosuđenog iznosa zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači presudu u pobijanom dijelu, podredno istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Potražuje trošak sastava žalbe.
3. Protiv rješenja o trošku sadržanog u točki IV. izreke presude žalbu podnosi tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka, te predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti. Potražuje trošak žalbenog postupka.
4. Žalbe stranaka nisu osnovane.
5. Ispitivanjem rješenja o trošku sadržanog u točki IV. izreke prvostupanjske presude i postupka koji je prethodio njegovu donošenju, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi temeljem odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), a na navode žalbe tuženika valja odgovoriti da rješenje o trošku sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama i nema proturječja između stanja spisa i danih razloga.
6. Tužiteljica pobija odluku o trošku neosnovano navodeći da je sud prvog stupnja kod donošenja odluke o trošku trebao uzeti u obzir vrijednost predmeta spora naznačenu u tužbi od 1.771,15 eur prema kojoj tužiteljica ima pravo na 100 bodova za svaku radnju poduzetu u postupku, te pobija odluku o trošku u dijelu kojim tužitelj ici nije priznat iznos preko dosuđenih 50 bodova za svaku pojedinu parničnu radnju.
7. U konkretnom slučaju tužiteljica je istaknula deklaratorni zahtjev za utvrđenje ništetnosti i kondemnatorni zahtjev za isplatu, a prihvaćanje deklaratornog zahtjeva predstavlja prethodno pitanje za prihvaćanje kondemnatornog tužbenog zahtjeva.
8. U slučaju kada je u tužbi istaknut deklaratorni zahtjev kojem je svrha rješavanje prethodnog pitanja vezanog uz zahtjev za činidbu istaknut u istoj tužbi, pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora se uzima u obzir samo vrijednost zahtjeva za činidbu, a ne i zahtjeva za utvrđenje (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske odluka Revr- 475/08, Revr-31/02, Rev-688/00, Revr-774/05).
9. Dakle, kako je u ovoj pravnoj stvari deklaratorni zahtjev iz stavka I. tužbenog zahtjeva na utvrđenje ništetnosti istaknut samo u svrhu utvrđivanja osnovanosti zahtjeva za povrat isplaćene naknade za obradu kredita, to se dio deklaratornog zahtjeva ne uzima u obzir prilikom utvrđivanja vrijednosti predmeta spora, koja je u ovoj pravnoj stvari u visini zahtjeva za isplatu od 443,92 eura, po kojoj je tužiteljici pravilno odmjeren parnični trošak.
10. Tuženik neosnovano smatra da je kao vrijednost predmeta spora trebalo uzeti iznos dosuđen tužiteljici od 309,71 eur, a ne iznos od 443,92 eur. Kako se tuženik protivio djelomičnom povlačenju tužbe iz podneska tužiteljice od 13. ožujka 2025. kojim je tužiteljica umjesto prvotno postavljenog zahtjeva za isplatu iznosa od 443,92 eur potraživala isplatu iznosa od 309,71 eur, sud je pravilno odlučio o zahtjevu iz tužbe, te je pravilno iznos od 443,92 eur uzeo kao vrijednost predmeta spora kod odlučivanja o troškovima postupka.
11. Tuženik neosnovano smatra da tužiteljica nema pravo na trošak zastupanja na ročištu za objavu presude. Pravilno je sud prvog stupnja primjenom Tbr. 9. točka 3. Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23) tužiteljici priznao trošak za pristup na ročište za objavu presude, jer se radi o trošku koji je bio potreban za vođenje postupka.
12. Slijedom iznijetog, valjalo je temeljem odredbe čl. 380. točka 2. ZPP, odbiti žalbe stranaka kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu odluke o trošku.
13. Strankama nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer nisu uspjele sa žalbama (čl. 166. st. 1. ZPP u vezi s čl. 154. st. 1 ZPP).
U Zagrebu, 8. rujna 2026.
Sutkinja:
Tihana Marija Miladin
