1

                            Poslovni broj: Gž-1221/2024-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: Gž-1221/2024-2

 

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

             

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Gordani Bošković Majerović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice M. N. iz L., OIB…, koju zastupa punomoćnik D. L., odvjetnik iz Z., protiv tuženika B. M., iz B. D., OIB…, kojeg zastupa punomoćnik M. D., odvjetnik iz R., radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Gospiću poslovni broj Psp-3/2020-31 od 26. siječnja 2024., dana 16. travnja 2024.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Gospiću poslovni broj Psp-3/2020-31 od 26. siječnja 2024.

 

 

Obrazloženje

 

1. Rješenjem suda prvoga stupnja odlučeno je:

 

„I. Utvrđuje se da je tuženik smetao tužiteljicu u zadnjem mirnom posjedu prava stvarne služnosti puta, koje smetanje je bilo 9. siječnja 2019., tužiteljica utvrdila dana 23. svibnja 2019., preko kčbr. 2147/1, upisane u zk.ul. br. 663 k.o. L. Š., upisano u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Gospiću na način da je na početku puta koji je prikazan na skici lica mjesta 2. stalnog sudskog vještaka Z. P. iz svibnja 2021. godine koja čini sastavni dio ovoga rješenja, postavio metalnu rampu, a na kraju istog tog puta 5 željeznih stupića, sve prikazano na istoj skici lica mjesta 2., na koji način je tužiteljici onemogućen nesmetan pristup osobnim vozilom na zkčbr. 2140, upisana u zk.ul br. 349 k.o. L. Š., upisano u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Gospiću.

II. Tuženik je dužan uspostaviti prijašnje stanje posjeda prava stvarne služnosti puta kako je bilo prije izvršenog smetanja, te ukloniti metalnu rampu i željezne stupiće, osim stupića za koji je navedeno u skici lica mjesta 2. da je uklonjen, kako su prikazani istom skicom lica mjesta 2., te omogućiti tužiteljici nesmetan posjed prava stvarne služnosti puta preko kčbr. 2147/1, upisana u zk.ul. br. 663 k.o. L. Š. te kloniti se svakog takvog ili sličnog smetanja ubuduće, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici parnične troškove u iznosu od 550,58 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 26. siječnja 2024. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

 

2. Protiv navedenog rješenja tuženik je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupka (Narodne novine br.: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 – dalje ZPP), uz prijedlog da drugostupanjski sud pobijano rješenje preinači i odbije tužbeni zahtjev, a tuženiku dosudi troškove postupka, odnosno da isto ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Tužiteljica nije odgovorila na žalbu.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. U predmetnom postupku tužiteljica traži zaštitu izvanknjižnog posjeda prava stvarne služnosti, uz obrazloženje da je vlasnica i posjednica kuće i garaže, te parkirnih mjesta u L. Š., te da dugi niz godina prolazi preko nekretnine u suvlasništvu tuženika kčbr. 2147/1 k.o. L. Š.. Dana 23. svibnja 2019. nije mogla pristupiti svojoj nekretnini jer je tuženik na sjevernom dijelu prilaznog puta postavio metalnu rampu a na kraju puta – zapadnoj strani je postavio metalne stupove.

 

6. Sporno je i u ovoj žalbenoj fazi je li tužiteljica bila u mirnom posjedu opisanog puta, te je li nastupila prekluzija za pružanje sudske zaštite. Nadalje tuženik ističe da je predmet tužbenog zahtjeva i čestica koja predstavlja pomorsko dobro odnosno javnu cestu.

 

7. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je, u bitnom:

- da iz izviješća PP K. od 18. lipnja 2019. proizlazi da je tužiteljica dana 23.5.2019. prijavila da je na prilaznom putu do njezine kuće u mjestu B. D. netko postavio rampu te joj onemogućio nesmetan prolazak,

- da iz iskaza svjedoka M. N., sina tužiteljice, proizlazi da su prilazni put koristili za prolaz pješice i automobilima jer imaju dvije garaže do kojih vodi taj put i nikad im nitko nije branio prolaz niti provoz, te da je on dovezao majku u B. D. 23. ili 24.5.2019. kada su uočili stupiće, te da za Uskrs 2019. nisu bili u B. D.,

- da iz fotografija u spisu proizlazi da se s druge strane kuće može doći samo pješice jer se ispred ogradnih vrata nalaze stepenice a kada se parkira automobil ispred tih vrata on smeta drugim susjedima,

- da iz iskaza svjedoka M. K. proizlazi da on i obitelj tužiteljice sporni put koriste već 40 godina, a za postojane rampe je saznao u 6. ili 7. mjesecu jer nije mogao doći autom do svoje kuće zbog postavljenih kolaca, da nije vidio tko je postavljao rampu i stupiće a nije siguran ima li tužiteljica običaj za Uskrs dolaziti kući,

- da iz iskaza tužiteljice proizlazi da je sporni put kupila 2003. od tuženikovog brata Maras Jure da bi mogla automobilom dolaziti do kuće i isplatila mu kupovninu od 22.500,00 kn, ali ugovor nisu ovjerili pa se ne može uknjižiti, a automobilom ne može drugim putem do kuće zbog stepenica, da su prepreke vidjeli 23.5.2019. i pokušali razgovarati s tuženikom što nije uspjelo, te da joj nitko nije branio prolaz putem do postavljanja rampe, a da je njezin sin došao u B. D. dan ili dva prije nje, kada se vraćao s M., da je potom u Z. došao po nju i drugi dan ujutro su išli za B. D. a ne zna točno kada je tamo došla,

- da iz iskaza svjedoka B. Z. koji je prije bio međaš sa strankama proizlazi da je tužiteljica znala automobilom prelaziti preko čestice tuženika da bi došla do svoje kuće, ali joj je to bilo branjeno,

- da iz iskaza svjedokinje M. M., supruge tuženika, proizlazi da su stupiće i rampu postavili iza Nove godine 2019., da je tužiteljica bila u kući za Uskrs 21. travnja i da su obilazili prepreke a tužiteljica je bila na terasi i nešto negodovala, da tužiteljica automobilom do svoje garaže dolazi na način da auto parkira kod svoje dvorišne ograde s druge strane kuće, a ne zna je li M. J. branio tužiteljici prolaz ili prodao česticu, niti je li svjedok M. K. ranije prelazio automobilom preko predmetne čestice, a isto je iskazala i M. M.,

- da je tuženik iskazao da mu je sada pok. suprug tužiteljice F. N., nakon što je umro tuženikov brat J. M., dao na uvid „neki ugovor“ između M. J. i N. F., ali je on prigovorio jer ugovor nije bio ovjeren te nije bio plaćen porez na promet, pa ga on „nije priznavao“,

- da iz iskaza kćeri tuženika M. M. proizlazi da je njezin otac rampu i stupiće postavio početkom siječnja 2019. jer su željeli ograditi česticu, budući da imaju psa, da tužiteljica i njezina obitelj sigurno 5 godina dolaze automobilom do svoje kuće s druge strane i prepoznala taj prostor na fotografiji što joj je poznato iz pričanja roditelja, a da je tužiteljica za Uskrs 2019. bila u B. D. gdje ju je osobno vidjela, bila je na balkonu svoje kuće i negodovala dok je njezina obitelj bila oko metalnih stupića, da su i prije Uskrsa njezin otac a prije njegov brat branili tužiteljici prolaz tom česticom, da je u svibnju 2019. njezina majka zvala policiju zbog prijetnji koje joj je uputio sin tužiteljice što joj je poznato iz majčine priče, da tužiteljica ima garažu s donje strane i u njoj drži brod, u garaži imaju stol i sjede u njoj a autom se ne može doći uz samo more, na samoj kući postoje garažna vrata ali ne zna što tužiteljica tamo drži, uz ista nikada nije vidjela parkiran auto, nema saznanja da je tužiteljica ikada iznajmljivala ovu nekretninu,

- da iz iskaza svjedoka M. V. proizlazi da je njegova kuća udaljena je od ove predmetne postavljene rampe cca 2 – 3 km, on da je negdje iza Nove godine išao kod svoga prijatelja T. K. čija kuća se nalazi u blizini kuće od M. N. i vidio je postavljenu rampu i potvrđuje da je to rampa koja se vidi na fotografiji koja mu je predočena (list 15 spisa). Ne sjeća se da bi tužiteljica prolazila ovom površinom gdje se sada nalazi rampa, već je njezin automobil, odnosno od njezine obitelji, znao vidjeti parkiran auto ispred ulaza u njezinu kuću pored stepenica.

 

Sjeća se da je za vrijeme Uskršnjih blagdana išao obići kuću svoje prijateljice koja živi u E. i tom prilikom je vidio tužiteljicu kod njezine kuće, razgovarao je sa tužiteljicom vezano za način čišćenja ograde s obzirom da tužiteljica ima istu vrstu ograde na balkonu kao i svjedokova prijateljica koja živi u E., tada je bilo dosta vikendaša i sjeća se da ga je nazvala prijateljica iz E. kako bi mu čestitala Uskrs te kako bi ga zamolila da joj očisti ogradu i obiđe kuću Također može reći da na fotografijama koje su mu predočene (list 18 spisa) prepoznaje da je na ovim istima kuća od tužiteljice te se ona parkirala ispred ove kapije koja je vidljiva na slikama. Rekao je da se na kraju površine na kojoj se nalazi rampa nalaze i stupići, a da se on, svjedok, nije spuštao tim područjem prema moru.

 

8. Iskazujući na ročištu 5. svibnja 2022. svjedok M. V. je dodao i da je tužiteljica taj put kada je bila za Uskrs radila galamu kao što i uvijek radi, a jer su postavljeni stupići. Kazao je da tužiteljica parkirajući na putu iznad svoje kuće, koji je sada asfaltiran, i uvijek je bio u toj funkciji, zna blokirati put Vesni i njegovom prijatelju K.. Tužiteljica da ima neki pomoćni objekt uz obalu, ali tamo nije ulazio, a uz samu obalu da nema puta. Otkad on ovdje dolazi unatrag 5 godina da su stepenice iznad kuće postojale. Rekao je da je dobar sa tuženikom, a i da je bio dobar sa tužiteljicom dok nije rekao istinu u ovom postupku.

 

9. U kontekstu pravodobnosti podnošenja tužbe, prvostupanjski sud obrazlaže da nije stekao čvrsto uvjerenje da je tužiteljica uistinu sporne 2019. bila u B. D. tijekom uskršnjih praznika posebice jer o tome nema materijalnog dokaza, a sud o istome ne može svoju ocjenu temeljiti samo na iskazima kćeri i supruge tuženika uzimajući da su i one zainteresirane za ishod ovog postupka posebice jer u njihovim iskazima nalazi nelogičnosti. Također, sud nije povjerovao iskazu M. V. jer u prvom iskazu, za razliku od drugog, ne spominje da je tužiteljica „galamila“ zbog stupića kada je bila za Uskrs 2019. već naprotiv tada navodi da su u drugom, pacifističinom tonu, razgovarali o načinu čišćenja ograde. Taj svjedok implicira i da tužiteljica inače smeta njegovim prijateljima te da ni s njim nije više u dobrim odnosima pa sud smatra da se isti ne može uzeti vjerodostojnim za ocjenu pravodobnosti.

 

10. Također, navod tužiteljice prilikom iskazivanja u ranijem postupku kada je rekla da je bilo podne, da je došla 23. svibnja 2019., a da je prijava policiji podnesena 23. svibnja 2019. u 8,33 ujutro, ukazuje i na mogući nesporazum prilikom ispitivanja tužiteljice jer je naočigled jasno da se radi o nelogičnom iskazivanju.

 

11. Čak i da je tužiteljica u tom dijelu nelogično iskazivala to automatizmom ne podrazumijeva da je bila u B. D. za Uskrs te godine odnosno da je tada saznala za prepreke koje su stavljene na put. U prilog tome da je upravo u svibnju saznala za smetanje govori i prijava policiji koju je uputila supruga tuženika zbog prijetnji sina tužiteljice – o čemu svjedoči kćer tuženika; ta prijetnja je očito morala koincidirati sa saznanjem o nemogućnosti prolaza tužiteljice i njezine obitelji spornim putem. Dakle, pošto pravodobnost podnošenja tužbe nije prigovorima tuženika dovedena u pitanje niti nakon izvedenih dokaza prvostupanjski sud logično zaključuje da je tužiteljica, koja ovdje ne živi, odmah nakon što je došla i saznala da joj je prepriječen put postavljanjem rampe, podnijela prijavu policiji 23. svibnja 2019. što je evidentirano u PP K. (l.s. 9) te da je podnošenjem tužbe poštom preporučeno 19. lipnja 2019. pravodobno zatražila posjedovnu zaštitu.

 

12. Iz iskaza M. N. i M. K. proizlazi da je tužiteljica spornim putem nesmetano prolazila dugi niz godina. Svjedok B. Z. je potvrdio da je tužiteljica prolazila ovim putem autom kako bi došla do svoje kuće odnosno garaže preko čestice tuženika, ali joj je to bilo branjeno i sjeća se da je to branio još i sada pok. M. J., brat tuženika, a i da je tuženik s njom imao isti problem. Iskaz B. Z. u dijelu da joj je pok. J. branio prolaz sud ne uzima logičnim posebice jer je to u suprotnosti sa rukom pisanim i potpisanim ugovorom od 18. lipnja 2002 i ovjerenim po javnom bilježniku potpis J. M. (koji nije oboren u ovom postupku) sklopljenim između supruga tužiteljice F. N. i pok. J. M., ranijeg vlasnika i posjednika k.č.br. 2147/1, kojim mu je ovaj dao u trajno korištenje put preko njegove k.č.br. 2147/1 k.o. L. Š. koji on koristi više od 20 godina za dolazak do svoje k.č.br. 2140 k.o. L. Š. (l.s. 91-95) te potvrde J. M. da je za isto primio novac od F. N. što je također potvrdio svojim potpisom (koji nije oboren u ovom postupku). Uz to, sud nema saznanja da se vodio kakav spor između pok. J. i tužiteljice odnosno njezinog supruga vezano uz ometanje posjeda.

 

12.1. Sadržajno navedeni ugovor i izjava potvrđuju da je suprug tužiteljice na spornom putu od vlasnika dobio pravo služnosti puta, uz naknadu.

 

13. Isto tako, da je predmetna prepreka na putu morala biti postavljena kako bi se, među ostalim i tužiteljici zapriječio prolaz autom, proizlazi iz iskaza kćeri i supruge tuženika kada tvrde da je tužiteljica htjela prolaziti, ali da su joj branili. S obzirom na samu konfiguraciju puta i da iz iskaza svjedoka tako proizlazi očito su istim prolazili samo tužiteljica i njezina obitelj te K., ovo uzimajući i kao nesporno da se uz more ne može doći do nekretnine tužiteljice. Pri tome je krajnje nelogičan navod kćeri i supruge tuženika da su rampu i stupiće postavili zbog psa i to odmah iza Nove godine te da su stali sa postavljanjem mreže na rampu kako njihov pas ne bi mogao proći jer ih je tužiteljica zaustavila ovom tužbom pa nisu htjeli dalje. Naime, tužiteljica je tužbu podnijela poštom preporučeno tek 19. lipnja 2019. i teško je povjerovati da bi samo postavljena rampa (bez mreže) bila upravo zbog psa budući ista nije sama po sebi adekvatna da bi zaustavila psa (l.s. 15), a i rampa se inače postavlja zbog vozila. Sam tuženik je u svom iskazu 26. rujna 2019. naveo kako je rampu i stupiće istodobno postavio da mu nitko ne bi mogao prolaziti i to 9. siječnja 2019. odnosno kada je ušao u posjed i kada je sud u drugom postupku koji se vodi između njih sud utvrdio prekid što on smatra gotovom stvari. Također, supruga tuženika je potvrdila da su postavili stupiće i rampu odmah iza Nove godine jer im je prije toga bio geodeta i označio njihovu česticu budući su se podijelili sa ostalim suvlasnicima. Ranije branjenje, prije postavljanja stupića i rampe, koje spominje u svom iskazu, tuženik nije dokazao.

 

14. Osnovano zato prvostupanjski sud zaključuje, da je tužiteljica morala biti u posljednjem mirnom posjedu sve do postupanja tuženika koji joj postavlja prepreke da bi mogla proizlaziti kao kontinuirani dugi niz godina do tad.

 

15. Nadalje, pravilan je zaključak i da eventualno drugo mjesto koje tužiteljica sada koristi da bi ostavila svoj automobil zbog ovog postupka koji traje pune četiri godine, na asfaltiranom putu iznad kuće, ne derogira ranije utvrđenje da se služila predmetnim putem da bi prolazila autom i to dugi niz godina i to sve dok tuženik nije stupio u posjed poslužne nekretnine posebice jer iz iskaza svjedoka B. Z. proizlazi da je tužiteljica prolazila autom jer ima garažu sa donje strane, a sam tuženik tvrdi da se s donje strane uz more ne može proći autom pa je jasno da je tužiteljica morala koristiti ovaj put za prolaz kao jedini raspoloživi za dolazak na tu stranu gdje je garaža i koji je kao takav ucrtan i na kopiji katastarskog plana iz 1998. (l.s. 93). Zasigurno tužiteljica ne bi pravila garažu sa donje strane prema moru da nije mogla prolaziti autom ovim putem. Jasno je i iz fotografija snimljenih sa gornje strane kuće (l.s. 98) da se autom ne može ući u ograđenu nekretninu tužiteljice već se isti mora ostaviti na cesti te da tužiteljica nema garažu s gornje strane kuće već samo manja dvorišna vrata na koji se nastavljaju stepenice.

 

16. Budući da predmetni postupak nije postupak radi eventualnog ukidanja prava služnosti nego postupak u kojem se raspravlja o posljednjem mirnom posjedu i činu smetanja, nisu odlučni navodi tuženika, koje ponavlja u žalbi, da bi tužiteljica imala drugi prilaz kući, kao niti oni da tužiteljica i tuženik uopće nisu međaši, te da svjedoci N. i K. također imaju kao suposjednici kčbr. 2140 k.o. L. Š. interes u postupku.

 

17. Ovlaštenik prava služnosti može svoje pravo na služnost štiti dopuštenom samopomoći i tužbom zbog smetanja posjeda. Navedenim pravnim sredstvima se štiti posjed prava služnosti, a uz uvjet da se dokaže posljednji mirni posjed i čin smetanja.

 

18. Nadalje, iz nalaza i mišljenja te pripadajuće skice vještaka Z. P. u predmetu Pps-11/2020 ovog suda, za koji su se stranke izričito usuglasile da se koristi i u ovom postupku, proizlazi kako se sporni stupići (postojeći i uklonjeni) nalaze na čestici koja je upisana kao pomorsko dobro, a željezna rampa na čestici koja je upisana kao javno dobro, pri čemu je sa skice razvidno da se navedene postavljene prepreke nalaze na samim krajnjim točkama definiranog puta i da neznatno prelaze granicu privatne nekretnine tuženika.

 

18.1. Navedene je činjenice, istaknute i u žalbi, prvostupanjski sud dakle imao na umu, pravilno zaključujući da je odlučno da postavljene prepreke onemogućavaju korištenje privatne nekretnine odnosno puta, u vlasništvu tuženika, koje je isti postavio, te da prigovor tuženika da se ne može donijeti odluka u ovom postupku jer je riječ o javnom odnosno pomorskom dobru nije osnovan.

 

19. Nisu zato odlučni navodi žalbe o tome da javno dobro nije moglo biti predmet posjedovanja, niti posjedovanja prava služnosti, pa da ne bi bilo moguće tražiti niti pravnu zaštitu. Tuženik je, kako je već navedeno, prepreke postavio neznatno izvan granica svoje privatne nekretnine, ali je time onemogućio tužiteljici posjed prava služnosti puta upravo po svojoj, privatnoj nekretnini a ne po javnom niti po pomorskom dobru, na što se poziva.

 

20. Ugovor na koji se tužiteljica poziva, a kojem tuženik osporava valjanost, nesporno je još uvijek na snazi a istim je tužiteljica od brata tuženika stekla pravo prolaza spornim putem (iako je u posjedovnoj parnici odlučno faktično stanje, a ne pravo na posjed, isto upućuje na to da je i posjed postojao, kada je o istom sklapan ugovor).

 

21. Nadalje, tuženik osporava da bi tužiteljica bila u mirnom posjedu jer da joj je on branio prolaz i ranije; iz iskaza tužiteljice od 26. rujna 2019. proizlazi, da se tuženik od siječnja 2019. počeo ponašati kao posjednik, a isto se podudara s iskazom tuženika da je rampu postavio 9.1.2019. i taj datum otisnuo na betonu pored rampe jer je znao da će biti problema.

 

22. Iako tužiteljica doista, u iskazu od 5. svibnja 2022., iskazuje da joj je tuženik od kad je došao 2016. branio prolaz spornim putem, ali da su svi tim putem prolazili jer se nisu bojali tuženika, te je i svjedok B. Z. u svom iskazu naveo da je tužiteljica znala automobilom prelaziti preko čestice tuženika, ali joj je to bilo branjeno, iz provedenih dokaza proizlazi da su tužiteljica i članovi njezine obitelji prolazili spornim putem, pri čemu je za ocjenu, je li posjed miran, odlučno razdoblje u kojem se može tražiti zaštita posjeda, tj. trideset dana od saznanja za čin smetanja i počinitelja, odnosno najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja. Čak i posjednik koji je posjed stekao samovlasno, ima pravo štititi ga od osobe kojoj ga je bio samovlasno oduzeo, nakon što mu posjed postane miran; u konkretnom slučaju, tužiteljica posjeduje i ispravu kojom joj je već prednik tuženika, tj. njegov brat, prepustio pravo prolaza spornim putem, a koja, kako je već rečeno, nije utvrđena ništetnom niti na bilo koji drugi način stavljena izvan snage (iako se o tome vodi postupak).

 

23. Iz iskaza samog tuženika proizlazi, kako je rampu i stupiće istodobno postavio da mu nitko ne bi mogao prolaziti i to 9. siječnja 2019. odnosno kada je ušao u posjed i kada je sud u drugom postupku koji se vodi između stranaka sud utvrdio prekid što on smatra gotovom stvari.

 

24. Zato je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da ranije branjenje prolaska tužiteljici tuženik nije dokazao.

 

25. Radi toga je pravilno primijenjena odredba čl. 22. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014- dalje ZV), kojom je propisano, da je posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće, kada je tužbeni zahtjev prihvaćen.

 

25.1. Sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu.

 

26. Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi, da je tužiteljica dokazala svoj posljednji mirni posjed na spornom putu odnosno posjed prava služnosti puta u korist njezine nekretnine k.č.br. 2140  na teret k.č.br. 2147/1 k.o. L. Š., kao i čin smetanja tj. da joj sadašnji vlasnik i posjednik k.čbr. 2147/1 onemogućava istim prolaziti na način što je 9. siječnja 2019. (za što je ona saznala 23. svibnja 20219.) postavio rampu i stupiće, kako je naznačeno na skici vještaka Pavelića (koju je tuženik u postupku učinio nespornom), kakvo stanje je i danas na terenu.

 

27. Odluka o parničnim troškovima donesena je pravilnom primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP.

 

28. Na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

 

U Zagrebu, 16. travnja 2024.

 

 

                                                                                                                                  S u d a c:

                                                                                                       Gordana Bošković Majerović, v.r.