REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

S P L I T

Poslovni broj: K-1374/2022-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu pojedincu Mili Kragić, uz sudjelovanje zapisničarke Ernele Dilber, u kaznenom postupku protiv okrivljene MŽ, zbog kaznenog djela iz članka 314. stavak 1. KZ/11., u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Splitu, broj KO-DO-1338/2022 od 16. prosinca 2022., nakon održane javne rasprave 3. rujna 2026., u prisutvu okrivljene i zamjenika njenog branitelja odvjetnika Mirka Stojića i Tee Ukić - zamjenice Općinskog državne odvjetnice u Splitu, a presude javno objavljene u izočnosti straka 8. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj: 152/08, 76/09., 80/11., 91/11.,– odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 13/26., dalje u tekstu: ZKP/08.) stavlja se izvan snage kazneni nalog izdan presudom Općinskog suda u Splitu, broj: K- 1374/2022-2 od 21. srpnja 2023. kojim je okrivljena MŽ proglašena krivom zbog kaznenog djela iz članka 314. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje u tekstu; KZ/11.).

Okrivljena: MŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], kći M i N rođ. A, rođena **.**.1977. u [adresa], s prebivalištem u [adresa] na adresi [adresa], državljanka Republike Hrvatske, sa završenom srednjom obrtničkom školom, po zanimanju frizerka, zaposlena u Makedra d.o.o. Split, čija je direktorica i vlasnica, neudana, bez djece, srednjeg imovnog stanja, vojsku nije služila, neodlikovana, neosuđivana, drugi postupak se ne vodi, nalazi se na slobodi,

k r i v a  j e

II. što je dana 27. kolovoza 2022., oko 20,30 sati, u Splitu, ulica Miroslava Krleže, kada su inspektorice za PDV Porezne uprave Split, NŽ i AŽ došle do caffe bara „Dišept“ u njenom vlasništvu, kako bi sukladno odredbi članka 30. Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom (Narodne novine broj 133/22, 115/16, 106/08, 121/19, 138/20) obavile službenu radnju nadzora fiskalizacije, u nakani da iste onemogući u poduzimanju te službene radnje, prišla im i govorila da ima šest kredita, tri tumora i da se svaki dan misli ubiti, da joj ništa ne pišu, te potom otvorila džep od konobarske pregače i pokazala im predmet nalik na dršku pištolja crne boje, uslijed čega iste nisu obavile službenu radnju nadzora fiskalizacije u njenom caffe baru,

III. dakle, prijetnjom da će izravno uporabiti silu spriječila službene osobe u obavljanju službene radnje koja je u okviru njihovih ovlasti,

čime je počinila kazneno djelo protiv javnog reda – prisilom prema službenoj osobi - djelo opisano i kažnjivo u članku 314. stavku 1. KZ/11..

III. Na temelju članka 314. stavka 1. KZ/11 okrivljena MŽ se

o s u đ u j e

na kaznu zatvora 7 (sedam) mjeseci.

IV. Na temelju članka 56. st. 1. i 4. KZ/11. okrivljenoj MŽ se izriče

uvjetna osuda

te kazna zatvora neće biti izvršena, ako okrivljena u vremenu provjeravanja 2 (dvije) godina od pravomoćnosti presude, ne počini novo kazneno djelo.

V. Na temelju odredbe članka 54. KZ/11. okrivljenoj MŽ, u slučaju opoziva uvjetne osude u kaznu zatvora će se uračunati vrijeme uhićenja od 27. kolovoza 2022. do 28. kolovoza 2022.

VI. Na temelju odredbe članka 148. stavak 1. u vezi članka 145. stavak 2. toč. 6. ZKP/08., dužna je okrivljena MŽ platiti trošak kaznenog postupka paušalne svote u iznosu 300,00 (tristo) eura, u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, pred ovim sudom, podiglo je uvodno označenu optužnicu, protiv okrivljene MŽ, zbog kaznenog djela prisile prema službenoj osobi iz članka 314. stavka 1. KZ/11., s prijedlogom za izdavanje kaznenog naloga. Sud je prijedlogu za izdavanje kaznenog naloga udovoljio te je presudom, poslovni broj K-1374/2022-2 od 21. srpnja 2023. izdao predloženi kazneni nalog kojim je okrivljenu proglasio krivom za kazneno djelo iz čl. 314. st. 1. KZ/11. za koje ju je osudio na kaznu zatvora 7 mjeseci, a potom joj je izrekao uvjetnu osudu tako što se kazna zatvora neće izvršiti, ako okrivljena u vremenu provjeravanja 2 godine od pravomoćnosti presude, ne počini novo kazneno djelo i uz obvezu plaćanja troška postupka.

2. Protiv kaznenog naloga, okrivljena je po branitelju, odvjetniku Draganu Mijoču, pravovremeno podnijela prigovor, nakon čega je spis dostavljen optužnom vijeću radi ispitivanja optužnice. Optužno vijeće potvrdilo je optužnicu rješenjem, poslovni broj Kov- 606/2023 od 6. ožujka 2024., nakon čega je predmet dostavljen raspravnom sucu, radi provođenja rasprave.

3. Rasprava od 3. rujna 2026., na temelju odredbe članka 407. stavka 3. ZKP/08., započela iznova, a na ovoj raspravi zastupnica optužbe je izmijenila činjenični opis kaznenog djela iz optužnice.

4. Okrivljena MŽ nije se smatrala krivom za utuženo kazneno djelo, pa imajući u vidu takav njen stav o optužbi, izvodili su se dokazi.

5. U dokaznom postupku, na temelju odredbe članka 431. st. 1. t. 7. ZKP/08. pročitani su i pregledani zapisnik o ispitivanju svjedoka AŽ sa rasprave od 16. siječnja 2026. (u spisu list 113-115), zapisnik o ispitivanju svjedoka NŽ sa rasprave od 16. siječnja 2026. (u sisu list 116-118). Pročitana je i pregledana potvrda o ulasku u tuđi dom (bez naloga) PUSD, Prve policijske postaje Split, broj: 00021392 od 28. kolovoza 2022. (list 26 spisa). Na temelju odredbe članka 431. st. 1. t. 7. ZKP/08. pročitan je zapisnik o ispitivanju svjedoka CŽ sa rasprave od 23. veljače 2026. (u spisu list 127-129), zapisnik o ispitivanju svjedoka ŠŽ sa rasprave od 22. travnja 2026. (list spisa 133). Na raspravi od 3. rujna 2026. ispitana je svjedokinja UŽ. Pročitani su i pregledani potvrda Odjela za prekršajne evidencije za okrivljenu te uvjerenje Odjela kaznene evidencije za okrivljenu. Na kraju dokaznog postupka ispitana je okrivljena MŽ.

6. Na temelju čl. 431. st. 3. ZKP/08. iz spisa je izdvojena službena zabilješka Prve policijske postaje Split o obavljenom razgovoru s NŽ od 27. kolovoza 2022. (spis list 8), službena zabilješka Prve policijske postaje Split o obavljenom razgovoru s AŽ od 27. kolovoza 2022. (spis list 14), službena zabilješka Prve policijske postaje Split o obavljenom razgovoru s okrivljenom od 27. kolovoza 2022. (spis list 27) i službena zabilješka Prve policijske postaje Split o obavljenom razgovoru s CŽ od 27. kolovoza 2022.(spis list 28).

6. 1. Prema čl. 208. st. 1. ZKP/08. policija može prikupljati obavijesti od građana. U prikupljanju obavijesti građani se ne mogu ispitivati u svojstvu okrivljenika, svjedoka ili vještaka. Stoga su iz spisa izdvojene citirane službene zabilješke, jer je riječ o obavijestima koje je policija prikupila od presumptivnih svjedoka, odnosno osumnjičenika bez prisutnosti branitelja, pa se stoga na tim pismenima ne može temeljiti sudska odluka, niti se mogu koristiti u postupku.

7. Okrivljena MŽ, u obrani na sudu na raspravi od 3. rujna 2026. navela je da se ne smatra krivom te da se ono što joj se stavlja na teret nije dogodilo, odnosno da se predmetni događaj nije odvijao na način kako joj se optužnicom stavlja na teret. Navela je da u njezin caffe bar često dolaze roditelji s djecom, da se ispred objekta nalazi tobogan i druge dječje igračke te da smatra apsurdnim da bi u takvim okolnostima, u konobarskoj pregači nosila pištolj ili predmet nalik pištolju. Navela je da je vlasnica caffe bara „Dišpet“ te potvrdila da su predmetne prigode NŽ i AŽ, kao porezne inspektorice, u njezinu ugostiteljskom objektu obavljale službeni nadzor fiskalizacije. Inspektorice su najprije sjele na terasu caffe bara i naručile piće, a ona im za to piće nije izdala račun. Nakon toga ušle su u unutrašnjost caffe bara, pokazale joj službene značke i predstavile se kao porezne inspektorice te joj kazale da će obaviti nadzor blagajne, odnosno fiskalizacije, jer im nije izdala račun. Objašnjavala im je da je neposredno prije predmetnog događaja u caffe baru bila provala za koju se sumnjičila ženska osoba C, pri čemu su bili oštećeni kabeli blagajne, vrata i glazbena oprema, a događaj je bio prijavljen policiji. Navela je da je zbog oštećenja blagajne imala problema s njezinim radom i izdavanjem računa. Prilikom izdavanja računa dolazilo je do prekida rada, pa je kabel morala ručno spajati odnosno pridržavati, a upravo je to bio razlog zbog kojeg poreznim inspektoricama nije izdala račun. Navela je da su inspektorice od nje zatražile novčanik, koji im je predala, te poslovnu dokumentaciju, koju je donijela iz prostora uz caffe bar u kojem ju je držala. Na njihov upit zbog čega u unutrašnjem dijelu caffe bara nije bilo upaljeno svjetlo odgovorila je da šteti električnu energiju, jer unutra nije bilo gostiju, dok je pomoćno svjetlo sa šanka bilo dovoljno za osvjetljavanje. Okrivljena je potom izričito navela da je točno da je predmetne prigode, dok je trajao nadzor, inspektoricama kazala da je bolesna, da joj se stalno loše stvari događaju i da joj dođe da se ubije. Međutim, osporila je da bi im kazala da ima šest kredita, tri tumora, da ima pištolj i da joj ništa ne pišu. Navela je da je predmetne prigode na sebi imala konobarsku pregaču u kojoj su se nalazili njezin mobitel, konobarski novčanik koji je prethodno predala inspektoricama te otvarač za boce. Mobitel joj je bio oblijepljen trakom, dok je otvarač bio drveni. Pojasnila je da se radilo o mobitelu iPhone XS crne boje koji je bio oblijepljen smeđom selotejp trakom. Taj je mobitel tijekom nadzora izvadila iz pregače kako bi inspektoricama pokazala poruke koje je razmjenjivala s osobom koja je trebala popraviti blagajnu, upravo radi objašnjenja problema koje je imala s njezinim radom. Navela je da je za vrijeme dok su inspektorice brojale novac bila s njima, dok je jedna od njih nešto pisala. Nakon pregleda dokumentacije inspektorice su se s njom pozdravile i kazale da odlaze. Koliko se sjeća, tom prilikom nije dobila nikakvu ispravu koju bi trebala potpisati, niti je bilo što potpisala. Ubrzo nakon njihova odlaska u caffe bar došli su policijski službenici koji su tražili pištolj. Policija je pregledala caffe bar, nju i osobe koje su se tamo nalazile, ali nikakav pištolj nije pronađen.

7. 1. Na pitanje branitelja navela je da je nakon izlaska iz caffe bara jedna od poreznih inspektorica razgovarala na mobitel. Pojasnila je da je konobarska pregača koju je predmetne prigode nosila sprijeda imala tri pretinca, koji nisu imali patentni zatvarač, niti dugme.

7. 2. Na upit suda navela je da je u vrijeme predmetnog događaja bila teško bolesna. Imala je tri tumora i to dojke, maternice te vaskularnog spleta na kralježnici. Navela je da je sada zdrava, osim što se i nadalje kontrolira zbog jednog dobroćudnog tumora na kralježnici.

7. 3. U odnosu na svoje osobne i imovinske prilike navela je da je zaposlena u trgovačkom društvu Makedra d.o.o., čija je vlasnica i direktorica te da ostvaruje plaću od približno 1.000,00 eura. Nije u partnerskoj zajednici i nema djece. Trgovačko društvo u vlasništvu ima osobni automobil Mercedes E-klase iz 2019. godine, koji ona koristi, a za koji se plaća leasing u iznosu od približno 1.200,00 eura mjesečno.

7. 4. U odnosu na MŽR navela je da joj je on tijekom života mnogo pomagao i da je prema njoj dijelom imao ulogu oca. Dogovorili su se da će se ona o njemu brinuti kada bude star i nemoćan. Navela je da između njih postoji ugovor o poslovnoj suradnji koji uključuje i pružanje skrbi, ali da se ne radi o klasičnom ugovoru o uzdržavanju.

7. 5. Potom je pročitan zapisnik PUSD, I. Policijske postaje Split o ispitivanju osumnjičene MŽ sukladno odredbi članka 208.a ZKP/08 te je reproducirana audio-video snimka od 28. kolovoza 2022. (listovi 21-25, omot 24 spisa).

7. 6. Tada je okrivljena MŽ negirala počinjenje kaznenog djela. U bitnom se branila kao i pred sudom navodeći da kritične prigode nije pokazivala nikakav pištolj poreznim inspektoricama, već im je rekla da joj dođe da se ubije, jer je ljudi neosnovano prijavljuju, da joj je nedavno provaljeno u kafić zbog čega joj je blagajna bila u kvaru i nije mogla izdavati račune. Držala je mobitel u kuhinjskoj pregači kojega je tada htjela izvaditi i pokazati poreznim inspektoricama, jer je na njemu imala dokaze tko joj je provalio u kafić.

8. Uvažavajući obranu okrivljene MŽ proizlazi da nije sporno da su kritične prigode porezne inspektorice NŽ i AŽ, u svojstvu službenih osoba Porezne uprave, došle u caffe bar „Dišpet“, čija je vlasnica okrivljena, radi provođenja nadzora fiskalizacije, sukladno odredbi članka 30. Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom. Nije sporno ni da su prethodno na terasi objekta naručile i konzumirale piće za koje im okrivljena nije izdala račun, nakon čega su joj se predstavile kao porezne inspektorice te započele službenu radnju nadzora. Nije sporno ni da je okrivljena bila svjesna njihova svojstva službenih osoba i činjenice da obavljaju porezni nadzor, budući da sama navodi da su joj pokazale službene značke, objasnile razlog nadzora, zatražile novac i poslovnu dokumentaciju te pristupile kontroli blagajne. Također, okrivljena MŽ ne osporava da je tijekom provođenja nadzora s poreznim inspektoricama razgovarala o svojem zdravstvenom stanju i životnim teškoćama. Štoviše, izrijekom je potvrdila da im je kazala da je bolesna, da joj se stalno događaju loše stvari i da joj dođe da se ubije. Stoga između obrane okrivljene i iskaza poreznih inspektorica u tom dijelu ne postoji spor o tome da je tijekom službenog nadzora okrivljena govorila o svojoj bolesti i mogućnosti da sebi oduzme život, već je uvažavajući činjenični opis kaznenog djela sporan točan sadržaj i opseg riječi koje je pritom izgovorila.

8. 1. Naime, okrivljena MŽ osporava da bi inspektoricama kazala da ima šest kredita, tri tumora i da se svaki dan misli ubiti, kao i da bi od njih tražila „da joj ništa ne pišu“. Osporava i da bi im kazala da ima pištolj. Sporno je i je li okrivljena ove prigode u pregači držala i poreznim inspektoricama pokazala predmet nalik na dršku pištolja crne boje. Konačno, sporno je i s kojom je namjerom okrivljena postupala.

9. Prilikom ispitivanja u Prvoj policijskoj postaji Split 20. listopada 2022. svjedokinja NŽ navela je da je zaposlena u Poreznoj upravi, gdje radi na radnom mjestu višeg inspektora u Odjelu za PDV. Navela je da je 27. kolovoza 2022. s kolegicom ZŽ bila u nadzoru fiskalizacije u caffe baru „Dišpet“ u Krležinoj ulici. U navedeni caffe bar došle su oko 19,30 sati te su sjele na terasu i naručile kavu. Nakon otprilike pola sata pozvale su konobaricu, koja je bila jedina prisutna osoba u objektu, te zatražile da naplati kavu, što je ona učinila, ali bez izdavanja računa. U tom trenutku predstavile su se konobarici kao službene osobe Porezne uprave, nakon čega im je ona kazala da ima tri tumora i da joj ništa ne pišu. Potom su joj rekle da će prebrojati blagajnu, što su i učinile, Dok su prebrojavale novac u blagajni, okrivljena je cijelo vrijeme ponavljala da ima šest kredita, tri tumora, da ima pištolj i da se svaki dan misli ubiti. U jednom trenutku konobarica se udaljila u prostoriju koja se nalazi iza šanka, spominjući neku dokumentaciju. U toj prostoriji zadržala se nekoliko minuta, a kako je spominjala pištolj, svjedokinja se s kolegicom udaljila prema središtu caffe bara, gdje je bilo svjetlo, te su sjele za stol odakle su pozvale okrivljenu da se vrati i uzme novac koji je bio izvan blagajne. Konobarica se vratila bez ikakvih papira te je ponovno govorila da ima kredite, da ima tumore i „da se svaki dan mislim ubit“, a pritom je otvorila džep pregače govoreći „evo pogledajte“. Svjedokinja je u džepu vidjela dršku pištolja crne boje. Vidjevši to, kolegica AŽ rekla je da će pozvati šeficu da vidi što mogu učiniti, nakon čega su obje izišle iz caffe bara. Kolegica je nazvala šeficu, koja im je rekla da ništa ne čine te da će ona pozvati policiju zbog pištolja. Svjedokinja je nadalje navela da nitko osim nje, kolegice AŽ i okrivljene nije bio prisutan tom događaju. Do tada nisu imale problema jer je njoj to bio prvi put da je u navedenom caffe baru obavljala nadzor. Navela je da nakon predmetnog događaja nije imala nikakav kontakt s okrivljenom te da nije zainteresirana za njezin kazneni progon.

10. Svjedokinja NŽ, ispitana na raspravi, iskazala je kao prilikom svojeg ispitivanja u Prvoj policijskoj postaji Split 20. listopada 2022., osim što nije navela točan datum događaja, već je navela da se događaj zbio ljeti, prije nekoliko godina, predvečer. Svjedokinja nije navela ni da je predmetne prigode okrivljena kazala „da ima pištolj“ i „da se svaki dan misli ubiti“, niti da je kazala „evo pogledajte“.

10. 1. Nakon što joj je predočen njezin raniji iskaz u dijelu u kojem je odstupila od svojeg prethodnog iskaza, svjedokinja je navela da se sjetila da je okrivljena doista kazala da se svaki dan misli ubiti, dok se nije sjećala da je kazala „da ima pištolj“ i „evo pogledajte“. Navela je da je okrivljena otvorila džep pregače iz kojeg je virila drška pištolja, ali da se ne može sjetiti da je tada kazala „evo pogledajte“. Pojasnila je da je, kada je bila ranije ispitana, kazala istinu i sve ono čega se tada sjećala, dok je, s obzirom na protek vremena, moguće da je dio događaja zaboravila te da vjeruje da se događaja bolje sjećala kada je bila ranije ispitana, nego na raspravi.

10. 2. Navela je da je u trenutku kada je vidjela dršku pištolja u pregači bila iznenađena i šokirana te da se uplašila. Nije bila sigurna je li i njezina kolegica vidjela isto što i ona, ali je po njezinu ponašanju i pogledu shvatila da je vidjela što i ona, nakon čega su se obje odmah digle od stola i udaljile, a okrivljenoj su mirno rekle da idu nazvati šeficu pa će vidjeti što dalje. Naknadno su njihovi nadređeni tražili da ona i kolegica dovrše započeti nadzor, ali su to iz straha odbile.

10. 3. Na upit zastupnice optužbe svjedokinja je navela da se novac iz blagajne brojao za jednim stolom u unutrašnjem prostoru caffe bara. U jednom trenutku, okrivljena je otišla u drugu prostoriju iza šanka, nakon čega su je pozvale da se vrati, jer nisu smjele obavljati nadzor bez njezine nazočnosti, s obzirom na to da je novac bio na stolu i da ga je ona brojala. Za stolom su sjedile jedna uz drugu. Kada se okrivljena vratila, sjela je za stol s njima, ali je opet vrlo brzo otišla u drugu prostoriju. Sjedile su za stolom koji je imao četiri stolice, pri čemu su njih tri zauzele tri mjesta. Na daljnji upit svjedokinja je navela da je u unutrašnjem dijelu caffe bara bilo mračnije te da zbog toga nije dobro vidjela novac koji su brojale, ali da je dršku pištolja dobro vidjela, iako je okrivljena imala tamnu pregaču, a drška pištolja bila je tamne boje.

10. 4. Na upit branitelja okrivljene, svjedokinja je navela je da u unutrašnjem dijelu caffe bara nije bilo gostiju, dok ih je na terasi bilo. Na daljnji upit branitelja navela je da su nadzor prekinule, jer su vidjele pištolj. Po kolegičinom izrazu lica i ponašanju shvatila je da je i ona vidjela pištolj. Kada su izišle iz unutrašnjeg dijela caffe bara, međusobno su se zaprepaštene pitale je li ono doista bio pištolj, jer je svjedokinja, kada je vidjela dršku pištolja, bila šokirana i iznenađena te joj je bilo nevjerojatno da okrivljena pištolj drži u pregači. Nakon što su zaključile da su obje vidjele isto, odnosno da su vidjele pištolj, nazvale su šeficu i obavijestile je o događaju.

10. 5. Na upit okrivljene svjedokinja je navela da je vidjela dršku pištolja u njezinoj pregači, ali da tada nije znala, niti danas zna, je li se radilo o pravom pištolju ili o lažnom, u smislu igračke pištolja, te da o tome tada nije razmišljala.

10. 6. Na upit suda navela je da su nakon događaja ona i kolegica AŽ zatražile liječničku pomoć. Njihova ih je liječnica uputila psihijatru. Zbog događaja i onoga što su proživjele nisu radile mjesec dana. Njihovi nadređeni tražili su od njih da dovrše predmetni nadzor, ali su to odbile upravo zbog onoga što se prethodno dogodilo i jer se bojala. Navela je da je nositeljica nadzora u predmetu bila AŽ, što znači da je ona vodila službenu radnju nadzora te je bila zadužena za pisanje isprava.

11. Prilikom ispitivanja 20. listopada 2022. svjedokinja AŽ navela je da su 27. kolovoza 2022. ona i kolegica NŽ vršile nadzor fiskalizacije temeljem prijave u caffe baru „Dišpet“, u Krležinoj ulici u Splitu. Po dolasku u navedeni caffe bar sjele su za jedan stol i naručile kavu. Nakon konzumacije kave istu su platile, ali im nije izdan račun, nakon čega su se predstavile ženskoj osobi koja se predstavila kao vlasnica navedenog objekta, kazavši joj da je počinila prekršaj i da će prebrojati iznos u blagajni kako bi utvrdile ima li i drugih prekršajnih odgovornosti. Tada se okrivljena počela tresti govoreći da će se ubiti, da je teško bolesna, da je operirala tri tumora, da ima šest kredita i da ima pištolj. Nakon što su prebrojale novac u blagajni, nisu utvrdile drugi prekršaj osim prvotno utvrđenog. Okrivljena je nastavila pričati da će se ubiti, a potom je ušla u prostoriju lijevo od šanka. Svjedokinja je zajedno s kolegicom otišla do središta caffe bara, koje je bilo bolje osvijetljeno, kako bi vidjela pisati. Za njima je došla okrivljena te im kazala „evo tu mi je pištolj“, kojeg im je pokazala u džepu konobarske pregače. Svjedokinja je navela da je vidjela dršku pištolja crne boje koja je bila oblijepljena selotejp trakom. Vidjevši to, ona i kolegica izišle su iz caffe bara, nakon čega je svjedokinja nazvala nadređenu, koja joj je savjetovala da odu s mjesta događaja, kazavši da će ona pozvati policiju. Navela je da nitko osim nje, kolegice NŽ i okrivljene nije bio prisutan tom događaju. Do tada nije imala problema ,jer joj je to bio prvi put da je bila u inspekcijskom nadzoru u navedenom caffe baru. Nakon predmetnog događaja nije imala kontakta s okrivljenom te nije zainteresirana za njezin kazneni progon.

11. 1. Svjedokinja AŽ prilikom ispitivanja na raspravi pred sudom iskazala je da je zaposlena u Poreznoj upravi Split, kao viši porezni inspektor. Navela je da se događaj o kojem treba svjedočiti zbio u ljeto, misli 2023. te da je povodom njega već bila ispitana i da ostaje pri tom iskazu. Navela je da su kolegica NŽ i ona vršile nadzor fiskalizacije nad izdavanjem računa u caffe baru „Dišpet“ u Splitu, čije se adrese nije sjećala, ali je navela da se caffe bar nalazi nasuprot trgovine Victa. Ona i kolegica sjele su za stol i naručile kavu, koja im je naplaćena bez izdavanja računa. Zbog toga su se obratile konobarici i službeno joj se predstavile, kazavši joj da je počinila prekršaj, jer im nije izdala račun te da će u nastavku prebrojati novac u blagajni radi utvrđenja ima li još kakav prekršaj. Navela je da se konobarica predstavila kao vlasnica caffe bara, da je bila vidno rastresena, govorila o privatnim problemima i bolesti te govorila da će sebi nešto loše napraviti. Svjedokinja se nije sjećala koje je točno riječi za to koristila, ali je zaključila da bi se ozlijedila. Nadalje je navela da su ona i kolegica potom započele nadzor blagajne, a okrivljena je i dalje govorila o svojim problemima i teškoćama u poslovanju. U jednom trenutku okrivljena je otišla u prostoriju kraj šanka, vrlo brzo se vratila te je njoj i kolegici iz pregače pokazala predmet koji joj je izgledao kao pištolj. Predmet nije izvadila iz pregače, već je iz nje virila njegova drška. Svjedokinja je navela da je bila šokirana i iznenađena takvim prizorom te da su ona i kolegica, nakon što su to vidjele, izišle iz prostora caffe bara i o događaju obavijestile nadređenu osobu, koja je događaj prijavila policiji. Nadređena ih je potom povratno nazvala i rekla im da trebaju otići u policijsku postaju dati izjavu, što su i učinile. Navela je da je to bila prva i jedina situacija u njezinu poslu da je prilikom vršenja nadzora netko pokazao pištolj. U trenutku kada je okrivljena pokazala predmet, s obzirom na njezino loše emocionalno stanje, nije razmišljala o provođenju nadzora, niti o prijavljivanju njezina ponašanja policiji, već se bojala da bi okrivljena mogla nauditi samoj sebi. Ona i kolegica samo su se pristojno pozdravile s okrivljenom i izišle iz caffe bara. Kada im je nadređena rekla da odu u policijsku postaju radi davanja izjava, to su učinile zato što im je tako kazala nadređena, dok svjedokinja osobno u tom trenutku nije razmišljala o prijavljivanju događaja policiji.

11. 2. Potom joj je predočen njezin iskaz od 20. listopada 2022. u dijelu u kojem je navela "Tada se ta ženska osoba počela tresti govoreći da će se ubiti, da je teško bolesna, da je operirala 3 tumora, da ima 6 kredita i da ima pištolj“. Nakon predočavanja svjedokinja je navela da se sjetila da je okrivljena doista kazala da ima kredite, ali se nije sjećala njihova broja, te se sjetila da je navela da je operirala tumore, ali se također nije sjećala njihova broja. Međutim, ni nakon predočavanja nije se sjećala da je okrivljena kazala da će se ubiti i da ima pištolj. Navela je da je okrivljena bila uznemirena i rastresena te da je moguće da se tresla.

11. 3. Nakon toga svjedokinji je predočen i dio njezina ranijeg iskaza koji glasi: „Za nama je došla ta ženska osoba te nam je kazala 'evo tu mi je pištolj'. Ja sam vidjela dršku pištolja koja je bila oblijepljena selotejp trakom“, nakon čega je svjedokinja navela da se ne sjeća da je okrivljena kazala „evo tu mi je pištolj“ u trenutku kada im ga je pokazala iz konobarske pregače, niti se sjećala da je pištolj bio oblijepljen selotejp trakom.

11. 4. Navela je da je prilikom ranijeg ispitivanja kazala istinu te da vjeruje da je taj njezin iskaz potpuniji i točniji jer je bila ispitana neposredno nakon događaja, kada ga se bolje sjećala, te da u navodima iz tog iskaza ostaje jer je kazala istinu. Svjedokinja je navela da nije zainteresirana za kazneni progon okrivljene i da ne postavlja imovinskopravni zahtjev.

11. 5. Na upit branitelja navela je da caffe bar ima unutrašnje prostorije i terasu te da je ukupno vrijeme koje su provele u caffe baru, računajući konzumiranje pića i nadzor, bilo oko jedan sat. Na upit branitelja je li, kada je vidjela dršku pištolja, osjetila strah, svjedokinja je odgovorila da nije.

11. 6. Na upit okrivljene navela je da su ona i kolegica sjedile na terasi caffe bara, gdje je bilo još gostiju. Bilo je ljeto, u subotu uvečer. U unutarnjem dijelu caffe bara nije bilo gostiju. Na daljnji upit je li u unutarnjem dijelu caffe bara bilo ugašeno svjetlo, odgovorila je da jest.

11. 7. Na upit suda navela je da nitko osim nje, kolegice NŽ i okrivljene nije bio prisutan inkriminiranom događaju, s obzirom na to da u unutrašnjem dijelu caffe bara nije bilo drugih ljudi. Na daljnji upit navela je da ne zna je li pištolj bio pravi ili lažni. Njoj je izgledao kao pištolj te je, kada je vidjela dršku, pomislila da je pravi. Navela je da u caffe baru nije bila prije, a ni poslije predmetnog događaja. Upitana bi li u sudnici mogla prepoznati konobaricu iz predmetnog događaja, navela je da, s obzirom na osobe koje se nalaze u prostoriji, može pretpostaviti koja je osoba okrivljena, odnosno da je to žena koja sjedi iza nje, na koju je pokazala, ali da je inače ne bi prepoznala.

12. Svjedok CŽ iskazao je da MŽ poznaje gotovo cijeli njezin život i da o njoj vodi brigu. Bio je prijatelj s njezinom majkom te joj je obećao da će se brinuti o MŽ kao da joj je otac, što je godinama i činio. Naveo je da se dugo bavio boksom, da je u svijet boksa uveo i okrivljenu te da je bila uspješna, čak i državna prvakinja 2008. godine. Kasnije se razboljela i prestala trenirati. Govorio je i o njezinim zdravstvenim problemima. Poznato mu je zbog čega se vodi predmetni kazneni postupak te mu je, kako je naveo, nevjerojatno da bi okrivljena dvjema ženama koje su došle u nadzor pokazala pištolj i njime im prijetila. Sjeća se da su krajem kolovoza 2022. u caffe bar „Dišpet“ došle dvije ženske osobe koje su sjedile u unutrašnjosti objekta i provodile nadzor nad blagajnom, brojale novac te se pisao zapisnik. Kada su stigle, on je bio u unutrašnjosti caffe bara, a nakon što su započele nadzor otišao je na terasu. Terasa je od unutrašnjeg dijela bila odijeljena staklenom stijenkom koja je bila otvorena, a on je sjedio za stolom jedan metar udaljenim od njih, tako da ih je mogao gledati. U jednom trenutku dvije ženske osobe pozdravile su se s MŽ i izišle iz caffe bara, dok je on otišao u obližnju pekaru kupiti krafnu. Vidio je da su dvije ženske osobe razgovarale putem mobitela. Kada se iz pekare vratio na terasu, njih više nije bilo. Ubrzo je u caffe bar došlo više policijskih službenika. Pitao ih je što se događa te im je, nakon što su mu objasnili da će obaviti pretragu, kao vlasnik dopustio da obave pretragu te je bio svjedok pretrage. U njegovoj nazočnosti izvršena je pretraga prostorija caffe bara „Dišpet“, ali nikakav pištolj, niti bilo kakav drugi sumnjivi predmet nije pronađen. Okrivljena mu je pokazala predmete iz pregače, a radilo se, prema njegovu iskazu, o konobarskoj pregači za koja je bila zavezana oko pasa i u kojoj je bio novčanik, mobilni telefon i drveni otvarač za boce. Mobilni telefon bio je oblijepljen trakom. CŽ je nadalje naveo da je vidio dolazak dviju žena u caffe bar, njihov prolazak preko terase i ulazak u unutrašnjost, gdje su se MŽ predstavile službenim iskaznicama. Okrivljena je iz skladišta iza šanka donijela fascikl s papirima, odnosno dokumentaciju koju su od nje tražile. Brojao se novac, a čuo je kada su kazale da je stanje u blagajni uredno i da se to unese u zapisnik. Žene i okrivljena zajedno su pregledavale dokumentaciju i brojale novac.

12. 1. Na pitanje branitelja naveo je da je vidio rastanak inspektorica i okrivljene te da je bio pristojan i uljudan. Čuo je da su policijski službenici prilikom pretrage tražili pištolj, ali, prema njegovim riječima, ni pištolj ni bilo što sumnjivo, nisu pronašli. Policijski službenici pregledali su i samu okrivljenu.

12. 1. Na pitanje zastupnice optužbe, svjedok CŽ je naveo da su policijski službenici došli otprilike pet do deset minuta nakon što se vratio iz pekare. Kada su došli, nastala je strka, spominjao se pištolj, a policijski službenici odmah su započeli pretragu pregače i vadili su predmete iz nje. Pojasnio je da je predmetne prigode bio gost caffe bara te da u njemu nema nikakva vlasnička, niti radnička ovlaštenja, a razlog njegova boravka uz okrivljenu jest to što se o njoj brine. Nadalje je naveo da na terasi nije bilo deset do dvanaest gostiju, dok u unutrašnjosti nije bilo gostiju. Nije sudjelovao u nikakvoj komunikaciji s poreznim inspektoricama. Njegov dojam je bio da su inspektorice obavile nadzor, s obzirom na tijek razgovora, sačinjavanje zapisnika te pozdravljanje s MŽ. Za vrijeme trajanja nadzora dok je okrivljena bila s poreznim inspektoricama, nije vidio što se nalazilo u pregači koju je okrivljena imala oko pasa. Drška otvarača za boce bila je prirodne boje hrasta.

13. Svjedokinja ŠŽ, policijska službenica, iskazala je da se, zajedno s još jednim kolegom čijeg se imena više ne sjeća, po dojavi uputila u caffe bar „Dišpet“ u Splitu, budući su dobili dojavu da se u tom prostoru nalazi oružje. Kada su stigli, prethodna policijska ophodnja već je bila na mjestu događaja i obavljala svoj posao. Svjedokinja je obavila obavijesni razgovor s vlasnikom caffe bara, muškom osobom čijeg se imena i prezimena više nije sjećala. Policijski službenici obavili su vizualni pregled prostorija caffe bara, uključujući i terasu, ali pištolj nisu pronašli. MŽ poznaje iz policijskog postupanja, ali se nije mogla sjetiti je li je predmetne prigode osobno vidjela u caffe baru. Navela je da je na terasi bilo gostiju, moguće dva do tri gosta, koji su bili u odlasku.

13. 1. Na pitanje branitelja navela je da je vlasnik caffe bara bio susretljiv i ljubazan te se čak ponudio da policijski službenici pregledaju sve prostorije. Nije se mogla sjetiti koji je od kolega bio u policijskoj ophodnji koja je na mjesto događaja stigla prije nje.

14. Svjedokinja UŽ iskazala je da MŽ poznaje nekoliko godina, jer je redoviti gost caffe bara „Dišpet“, koji okrivljena drži i u kojem radi. Nisu u prijateljskim odnosima, ali zbog dugogodišnjeg poznanstva i činjenice da je gotovo svakodnevni gost caffe bara, kada imaju vremena, popričaju. Sjeća se događaja od prije tri do četiri godine, tijekom ljeta, u predvečerje, kada je u caffe bar došla policija. Upravo zbog dolaska policije taj joj je događaj ostao u sjećanju, jer ranije nije bila gost tog caffe bara kada bi u njega dolazila policija. Prije dolaska policije sjedila je na terasi u društvu CŽ, dok su se u unutrašnjem dijelu caffe bara nalazile dvije ženske osobe koje su razgovarale s MŽ. Svjedokinja nije vidjela što su te osobe radile, niti je čula što su govorile. Nakon nekog vremena dvije žene izišle su iz prostora caffe bara i udaljile se, a ubrzo nakon toga došla je policija. Prišla je MŽ i pitala što se događa i zašto je policija došla, a okrivljena joj je odgovorila da ni ona ne zna o čemu se radi. Nakon toga svjedokinja je otišla kući. Nije se mogla sjetiti što je CŽ radio, niti je li se nekome obraćao.

14. 1. Na pitanje branitelja navela je da je stol za kojim je sjedila na terasi bio udaljen između tri i četiri metra od mjesta gdje je okrivljena bila s dvjema ženskim osobama. Vanjski i unutrašnji dio caffe bara dijelila je staklena stijena koja je predmetne prigode bila otvorena. Nije se sjećala kakvu je odjeću okrivljena nosila, ali s obzirom na to da uvijek nosi radnu konobarsku pregaču, smatrala je da ju je nosila i te prigode. Na pitanje o izlasku dviju žena iz caffe bara svjedokinja je navela da su njihovo ponašanje i kretanje bili sasvim uobičajeni.

15. Ocjenjujući obranu okrivljene MŽ te sve izvedene dokaze pojedinačno i u njihovoj međusobnoj povezanosti, sud je utvrdio da je okrivljena počinila kazneno djelo iz čl. 314. st. 1. KZ/11. na način opisan u izreci presude.

16. Sud je u odlučnim dijelovima prihvatio iskaze svjedokinja NŽ i AŽ, poreznih inspektorica koje su neposredno sudjelovale u predmetnom događaju, nalazeći njihove iskaze vjerodostojnima u pogledu činjenica o kojima su na raspravi iskazivale na temelju vlastitog sjećanja i neposrednog opažanja. Vjerodostojnost njihovih iskaza sud je cijenio ne samo prema njihovu sadržaju i međusobnoj podudarnosti u odlučnim činjenicama, već i prema načinu na koji su svjedokinje iskazivale neposredno pred sudom. Obje su, unatoč znatnom proteku vremena od predmetnog događaja, nastojale iskazivati isključivo o onome čega se doista sjećaju, ne pokušavajući praznine u vlastitom sjećanju nadomjestiti sadržajem svojih ranijih iskaza. To je osobito vidljivo prilikom predočavanja njihovih ranijih iskaza. Svjedokinje nisu nakon predočavanja nekritički potvrđivale sve što su ranije navele, već su jasno razlikovale okolnosti kojih su se prisjetile od onih kojih se ni nakon predočavanja nisu mogle prisjetiti. Tako se NŽ nakon predočavanja prisjetila i potvrdila da je okrivljena govorila da se svaki dan misli ubiti, dok se ni nakon predočavanja nije mogla prisjetiti da bi okrivljena izričito rekla da ima pištolj niti da bi prilikom pokazivanja predmeta kazala „evo pogledajte“. AŽ se nakon predočavanja prisjetila da je okrivljena govorila o kreditima i tumorima, premda se nije mogla prisjetiti njihova broja, dok se ni nakon predočavanja nije mogla prisjetiti da bi okrivljena rekla da ima pištolj, niti da bi prilikom pokazivanja predmeta kazala „evo tu mi je pištolj“. Upravo takav način iskazivanja sud cijeni kao okolnost koja dodatno potvrđuje njihovu vjerodostojnost. Da su svjedokinje bile usmjerene na terećenje okrivljene ili na usklađivanje svojih raspravnih iskaza s ranije danim iskazima, bilo bi očekivano da nakon predočavanja potvrde i one pojedinosti kojih se više nisu sjećale. One to nisu učinile, već su ostale u granicama vlastitog sjećanja i neposrednog opažanja. Vjerodostojnost iskaza NŽ dodatno je potvrđena i dijelom obrane same okrivljene. Naime, NŽ je iskazivala da je okrivljena tijekom nadzora govorila o tri tumora, dok je okrivljena u svojoj obrani potvrdila da je u vrijeme događaja doista bolovala od tri tumora. Radi se o specifičnom podatku iz osobnih zdravstvenih prilika okrivljene, pa sud ne nalazi razumno objašnjenje kako bi svjedokinja za taj podatak znala da joj ga okrivljena tijekom događaja nije priopćila. Ta podudarnost sama za sebe ne znači da je svaki detalj iskaza svjedokinje nužno točan, ali predstavlja važnu potvrdu vjerodostojnosti njezina iskaza o sadržaju razgovora koji se vodio tijekom nadzora. Uostalom, ni sama okrivljena ne osporava da je upravo tijekom provođenja poreznog nadzora inspektoricama govorila o svojem zdravstvenom stanju i mogućnosti da sebi oduzme život. Izričito je potvrdila da im je kazala da je bolesna, da joj se stalno događaju loše stvari i da joj dođe da se ubije. Stoga njezina obrana u tom dijelu ne dovodi u pitanje samu temu i smisao razgovora o kojem su svjedočile NŽ i AŽ, već osporava pojedine konkretne riječi i pojedinosti tog razgovora. Sud je prihvatio iskaz NŽ u dijelu u kojem je navela da je okrivljena govorila da ima šest kredita i tri tumora te tražila „da joj ništa ne pišu“ i takve navode iz činjeničnog opisa na temelju njenog iskaza utvrdio. Njezin je iskaz u tom dijelu određen i životno povezan s cjelokupnim tijekom događaja, odnosno činjenicom da su se pred okrivljenom nalazile porezne inspektorice koje su upravo provodile nadzor njezina poslovanja. Istodobno je i AŽ, nakon predočavanja, potvrdila da se prisjetila da je okrivljena govorila o kreditima i tumorima, iako se zbog proteka vremena više nije mogla prisjetiti njihova broja. Stoga razlika u opsegu njihova sjećanja, ne predstavlja proturječnost koja bi dovodila u pitanje vjerodostojnost njihovih iskaza, već je razumljiva posljedica proteka vremena od događaja, što i same svjedokinje navode. Posebno je značajno da su iskazi svjedokinja NŽ i AŽ suglasni upravo u odlučnoj činjenici koju su obje neposredno vizualno opazile. Obje su na raspravi jasno navele da im je okrivljena iz džepa konobarske pregače pokazala predmet čiji im je vidljivi dio izgledao kao drška pištolja. Njihovi iskazi u tom su dijelu sadržajno podudarni s obzirom da suglasno navode kako predmet nije bio u cijelosti izvađen iz pregače, već su vidjele njegov dio koji im je izgledao kao drška pištolja. Sud nije prihvatio obranu okrivljene prema kojoj su svjedokinje zapravo vidjele njezin crni mobilni telefon iPhone XS oblijepljen smeđom trakom, koji im je pokazivala radi uvida u poruke razmijenjene s osobom koja je trebala popraviti blagajnu. Okolnost da bi okrivljena kod sebe imala takav mobilni telefon sama po sebi ne dovodi u pitanje neposredno opažanje dviju svjedokinja. Obje su predmet koji im je okrivljena pokazala iz pregače opisale kao predmet koji im je izgledao poput drške pištolja, a pritom nisu nastojale tvrditi više od onoga što su doista opazile. Takvo utvrđenje nije dovedeno u pitanje ni činjenicom da prilikom naknadnog policijskog pregleda ugostiteljskog objekta nije pronađen pištolj. Iskaz policijske službenice ŠŽ o tome da je izvršen pregled prostora i da pištolj nije pronađen sud prihvaća, međutim ta okolnost ne proturječi iskazima NŽ i AŽ o onome što im je okrivljena prethodno pokazala, tim više što se okrivljenoj izmijenjenom optužbom niti ne stavlja na teret da je inspektoricama pokazala pištolj, već predmet nalik na dršku pištolja. Ni iskaz CŽ ne dovodi u pitanje ovakvo utvrđenje suda. Sud je imao u vidu njegov blizak odnos s okrivljenom, kojoj prema vlastitom iskazu tijekom života pomaže i prema kojoj se postavlja gotovo očinski, no neovisno o tome odlučno je da ovaj svjedok nije neposredno pratio komunikaciju između okrivljene i poreznih inspektorica. Za vrijeme nadzora nalazio se na terasi, pri čemu svjedok uopće ne prenosi sadržaj razgovora između okrivljene i poreznik inspektorica, a u jednom je trenutku otišao je i u obližnju pekarnicu. Pri tome svjedok je naveo i da je cijelo vrijeme imao neposredan pogled na ono što se događalo u unutrašnjosti objekta i da ne zna što je okrivljena imala u pregači. Njegov iskaz o tome da prilikom kasnijeg policijskog pregleda nije pronađen pištolj, ne dovodi u pitanje neposredno opažanje NŽ i AŽ. Jednako tako, iskaz UŽ prema kojem su porezne inspektorice iz objekta izišle naizgled sasvim uobičajeno ne dovodi u pitanje njihove iskaze. Navod svjedoka CŽ o dojmu postupanja poreznih inspektorica i u tom smislu obavljenoj službenoj radnji i takvo njegovo opažanja ne dovode u pitanje istinitost iskaza svjedokinja NŽ i AŽ a o događaju koji je neposredno prethodio njihovu izlasku iz objekta. Naime, iz iskaza NŽ i AŽ proizlazi da su, nakon što im je okrivljena MŽ iz džepa pregače pokazala predmet koji im je izgledao kao drška pištolja, bile iznenađene odnosno šokirane takvim prizorom, nakon čega su se međusobno pogledale te iz reakcije one druge zaključile da su obje vidjele isto. Potom su ustale i napustile ugostiteljski objekt. NŽ iskazala je da se u toj situaciji uplašila, dok AŽ nije navela da je osjećala strah, već je objasnila da je, s obzirom na prethodne riječi okrivljene o njezinim životnim i zdravstvenim teškoćama te mogućnosti da sebi nešto učini, bila zabrinuta da bi okrivljena mogla nauditi samoj sebi. Iako svjedokinje nisu izričito iskazale da su prilikom napuštanja objekta svjesno nastojale prikriti svoju uznemirenost ili ponašati se na određeni način, sud iz cjelokupnog slijeda događaja zaključuje da su u takvim okolnostima nastojale ne zaoštravati situaciju, niti svojim postupanjem izazvati njezinu daljnju eskalaciju, već su jednostavno prekinule ono što su u tom trenutku radile, ustale i napustile objekt. Takvo postupanje sud nalazi životno logičnim upravo s obzirom na ono što je neposredno prethodilo njihovu izlasku, odnosno sadržaj riječi okrivljene i pokazivanje predmeta koji im je izgledao kao drška pištolja. Stoga činjenica da CŽ i UŽ, koji nisu čuli razgovor, niti vidjeli radnju pokazivanja predmeta, prilikom izlaska inspektorica nisu zapazili paniku, žurbu ili drugo neuobičajeno ponašanje, nije u suprotnosti s iskazima NŽ i AŽ. Vanjskom promatraču njihov je izlazak mogao izgledati sasvim uobičajeno, iako je odluka da napuste objekt uslijedila upravo nakon događaja koji su obje neposredno opisale. Da porezne inspektorice nisu napustile objekt zato što je nadzor bio uredno dovršen, već zato što su ga prekinule nakon opisanog postupanja okrivljene, sud nalazi potvrđenim i daljnjim okolnostima događaja. Iz iskaza NŽ proizlazi da je od njih naknadno zatraženo da dovrše predmetni nadzor, što su odbile, dok iz izvedenih dokaza ne proizlazi da je nadzor u nazočnosti okrivljene prethodno bio dovršen. Naprotiv i sama okrivljena u svojoj obrani navodi da joj prije odlaska inspektorica nije dan nikakav zapisnik na potpis, niti je bilo što potpisala. Navedena okolnost osobito je značajna kada se dovede u vezu s činjenicom da se o provedenom nadzoru sastavlja zapisnik. Da je službena radnja bila dovršena prije odlaska poreznih inspektorica, bilo bi očekivano da se postupak nadzora privede kraju na uobičajen način, uključujući dovršetak zapisnika i njegovo predočavanje okrivljenoj radi potpisa, odnosno evidentiranje eventualnog odbijanja potpisa. Međutim, prema obrani same okrivljene, do toga nije došlo. Sve navedeno, prema ocjeni suda, potvrđuje iskaze NŽ i AŽ da njihov izlazak iz ugostiteljskog objekta nije predstavljao uobičajeni odlazak nakon završetka službene radnje, već prekid započetog nadzora. Okolnost da njihov izlazak CŽ i UŽ, koji su događaj promatrali izvana i nisu znali što mu je neposredno prethodilo, nije izgledao neuobičajeno stoga ne umanjuje vjerodostojnost njihovih iskaza, niti dovodi u pitanje zaključak suda da su nakon pokazivanja predmeta nalik na dršku pištolja prekinule nadzor i napustile objekt. Vjerodostojnosti iskaza ovih svjedokinja doprinosi i okolnost što nisu iskazale osobnu zainteresiranost za kazneni progon okrivljene, pa sud ne nalazi da bi kod njih postojao osobni motiv za neosnovano terećenje okrivljene.

17. Sud je vjerodostojnima ocijenio i iskaze svjedoka CŽ, ŠŽ i UŽ, nalazeći da su o okolnostima koje su osobno opažali iskazivali jasno, određeno i bez bitnih unutarnjih proturječnosti, a njihovi iskazi u tim dijelovima nisu u suprotnosti s ostalim izvedenim dokazima. Međutim, dokazni značaj njihovih iskaza sud je cijenio vodeći računa o tome koje su okolnosti predmetnog događaja pojedini od tih svjedoka neposredno opažali, a koje nisu.

17. 1. Tako je sud prihvatio iskaz svjedoka CŽ da se predmetne prigode nalazio u caffe baru „Dišpet“, da je vidio dolazak poreznih inspektorica i provođenje nadzora, kao i da su one nakon određenog vremena napustile objekt, nakon čega je ubrzo došla policija koja je izvršila pregled prostora i okrivljene, pri čemu pištolj nije pronađen. Sud prihvaća i njegov iskaz o predmetima koje je vidio nakon policijskog postupanja, uključujući mobilni telefon okrivljene oblijepljen trakom i otvarač za boce. Međutim, navedeni iskaz ne dovodi u pitanje iskaze NŽ i AŽ o odlučnom dijelu događaja. Sam je CŽ naveo da se za vrijeme nadzora nalazio na terasi, da nije sudjelovao u komunikaciji između okrivljene i poreznih inspektorica te da ne zna što je okrivljena u relevantnom trenutku imala u pregači. Osim toga, u jednom je trenutku napustio objekt i otišao u obližnju pekarnicu. Stoga njegovo opažanje da su inspektorice pri izlasku iz objekta naizgled uobičajeno pozdravile okrivljenu, kao ni činjenica da prilikom naknadnog policijskog pregleda nije pronađen pištolj, ne isključuju mogućnost da im je okrivljena prethodno pokazala predmet nalik na dršku pištolja. Sud je pri ocjeni njegova iskaza imao u vidu i njegov blizak odnos s okrivljenom, o kojem je sam otvoreno iskazivao, navodeći da se o njoj skrbi i da prema njoj ima odnos gotovo poput oca. Navedena okolnost sama za sebe nije razlog za neprihvaćanje njegova iskaza, osobito jer sud ne nalazi da bi svjedok neistinito iskazivao o onome što je osobno vidio, ali je sud njegov iskaz cijenio uzimajući u obzir navedeni odnos i prije svega, činjenicu da odlučnoj radnji pokazivanja predmeta i razgovoru između okrivljene i inspektorica nije neposredno svjedočio.

17. 2. Vjerodostojnim je sud ocijenio i iskaz policijske službenice ŠŽ. Ona je iskazivala o okolnostima koje je neposredno opažala nakon predmetnog događaja, odnosno o dolasku policije u ugostiteljski objekt i pregledu prostora tijekom kojeg pištolj nije pronađen. Sud ne nalazi okolnosti koje bi dovele u pitanje istinitost takvog njezina iskaza, tim više što je svjedokinja otvoreno navela kojih se pojedinosti zbog proteka vremena više ne sjeća, uključujući ime kolege s kojim je postupala i činjenicu je li upravo toga dana vidjela okrivljenu. Takav način iskazivanja, bez nastojanja da se praznine u sjećanju nadomjeste pretpostavkama, sud cijeni kao pokazatelj njezine vjerodostojnosti. Međutim, ni njezin iskaz nema takav dokazni značaj da bi doveo u pitanje neposredna opažanja NŽ i AŽ. ŠŽ nije bila nazočna poreznom nadzoru niti komunikaciji između okrivljene i poreznih inspektorica, već je na mjesto događaja došla nakon inkriminiranog postupanja okrivljene, kada je policijsko postupanje već bilo u tijeku. Stoga ona može vjerodostojno potvrditi da prilikom naknadnog pregleda prostora pištolj nije pronađen, ali ne može iskazivati o tome što je okrivljena prethodno kazala i pokazala poreznim inspektoricama.

17. 3. Sud je vjerodostojnim ocijenio i iskaz svjedokinje UŽ u dijelu u kojem je navela da se predmetne prigode nalazila na terasi caffe bara, da je kroz staklenu stijenu vidjela okrivljenu i dvije žene u unutrašnjosti objekta te da su te žene nakon određenog vremena izišle iz objekta, nakon čega je ubrzo došla policija. Sud prihvaća i njezino opažanje da joj način na koji su žene napustile objekt nije izgledao neuobičajeno. Međutim, svjedokinja je jasno navela da nije čula razgovor između okrivljene i poreznih inspektorica, niti je vidjela što se između njih konkretno događalo. Stoga njezina ocjena da su inspektorice objekt napustile naizgled uobičajeno predstavlja samo njezino vanjsko opažanje njihova ponašanja pri izlasku iz objekta i ne može biti dokaz da se neposredno prije toga nije dogodila radnja o kojoj su NŽ i AŽ iskazivale. To osobito kada se uzme u obzir da su same inspektorice navele da su nastojale mirno napustiti objekt, rekavši okrivljenoj da će kontaktirati nadređenu osobu.

17. 4. Slijedom navedenog, sud nije našao razloga dovoditi u pitanje vjerodostojnost iskaza CŽ, ŠŽ i UŽ o činjenicama koje su neposredno opažali. Njihovi iskazi, međutim, ne proturječe vjerodostojnim iskazima NŽ i AŽ o odlučnim činjenicama, budući da nitko od tih svjedoka nije neposredno čuo sporni razgovor, niti vidio trenutak u kojem je okrivljena poreznim inspektoricama pokazala predmet nalik na dršku pištolja crne boje. Stoga sud njihove iskaze prihvaća, ali im u pogledu odlučne radnje izvršenja ne može pridati dokazni značaj koji im nastoji dati obrana u završnoj riječi.

18. Što se tiče potvrde o ulasku u tuđi dom bez naloga Policijske uprave splitsko dalmatinske, Prve policijske postaje Split, broj 00021392 od 28. kolovoza 2022. (list 26 spisa), iz koje proizlazi da su policijski službenici navedenog dana ušli u dom okrivljene MŽ u [adresa] te da pregledom stana nisu pronađeni predmeti koji bi se mogli dovesti u vezu s kaznenim djelom. Navedenu ispravu sud je prihvatio kao vjerodostojan dokaz o činjenici i rezultatu policijskog postupanja, pri čemu okolnost da pregledom doma okrivljenog dan nakon predmetnog događaja nisu pronađeni predmeti povezivi s kaznenim djelom, ne dovodi u pitanje neposredna opažanja svjedokinja NŽ i AŽ o predmetu koji im je okrivljena prethodnog dana pokazala.

19. Ocjenjujući stoga sve navedene dokaze u njihovoj međusobnoj povezanosti, sud je utvrdio da su NŽ i AŽ predmetne prigode, kao porezne inspektorice, obavljale nadzor fiskalizacije u caffe baru „Dišpet“, da je okrivljena znala za njihovo svojstvo službenih osoba i svrhu njihova postupanja te je znala da je službeni nadzor u tijeku. To uostalom proizlazi i iz njezine obrane, budući da potvrđuje da su joj se predstavile, pokazale službene značke, objasnile razlog nadzora, zatražile novac i poslovnu dokumentaciju te pristupile kontroli blagajne. Sud je nadalje utvrdio da je okrivljena MŽ tijekom provođenja tog nadzora inspektoricama govorila da ima šest kredita i tri tumora, da se svaki dan misli ubiti te da joj ništa ne pišu, nakon čega im je iz džepa konobarske pregače pokazala predmet nalik na dršku pištolja crne boje. Riječi koje okrivljena izgovara i radnju pokazivanja predmeta sud nije promatrao izdvojeno, već kao dijelove jednog događaja i jedinstvenog postupanja okrivljene. Posebno je značajan kontekst u kojem se sve odvija. Okrivljena zna da se provodi porezni nadzor njezina poslovanja, inspektoricama govori o svojim financijskim i zdravstvenim teškoćama i mogućnosti da sebi oduzme život, traži od njih da joj ništa ne pišu, a potom im pokazuje predmet nalik na dršku pištolja. Upravo njihov međusobni slijed i povezanost daju značenje postupanju okrivljene i omogućuju zaključak o svrsi s kojom je postupala. Da takvo postupanje nije ostalo samo na razini riječi i pokazivanja predmeta, već je za posljedicu imalo stvarno sprječavanje službenih osoba u daljnjem obavljanju započete službene radnje, proizlazi iz iskaza poreznih inspektorica o tijeku događaja. Nakon što im je okrivljena pokazala predmet koji im je izgledao kao drška pištolja, NŽ i AŽ prekinule su provođenje nadzora, napustile ugostiteljski objekt i o događaju obavijestile nadređenu osobu, a započeti nadzor tom prilikom nije dovršen. U tom je pogledu osobito značajan iskaz NŽ da je od nje i kolegice naknadno zatraženo da dovrše upravo predmetni nadzor, što su odbile. Ta okolnost potvrđuje da njihov odlazak iz objekta nije uslijedio nakon urednog dovršetka službene radnje, kako to nastoji prikazati obrana okrivljene i kakvog je dojma svjedok CŽ (uvažavajući i da je riječ o subjektivnom doživljaju), već da je nadzor prekinut i ostao nedovršen. Pri tome različita subjektivna reakcija dviju poreznih inspektorica na postupanje okrivljene ne dovodi u pitanje činjenično utvrđenje o postupanju okrivljene. NŽ navela je da se uplašila, dok je AŽ izričita da strah nije osjetila, a iz njezina iskaza proizlazi da je bila šokirana i zabrinuta da bi okrivljena mogla nauditi samoj sebi. Upravo ta razlika u njihovim reakcijama dodatno potvrđuje da svjedokinje nisu međusobno usklađivale svoje iskaze, već je svaka opisivala vlastiti doživljaj istog događaja.

20. Sud je, međutim, iz činjeničnog opisa ispustio pojedine navode koje na temelju dokaza izvedenih na raspravi nije mogao utvrditi s potrebnom izvjesnošću. Tako je ispušten navod da je okrivljena izričito kazala „da ima pištolj“. Naime, NŽ se ni nakon predočavanja svojeg ranijeg iskaza nije mogla prisjetiti da bi okrivljena rekla da ima pištolj. Jednako tako, AŽ se ni nakon predočavanja nije mogla prisjetiti da bi okrivljena kazala da ima pištolj odnosno da bi prilikom pokazivanja predmeta izgovorila „evo tu mi je pištolj“. Sud stoga te konkretne riječi, koje na raspravi nisu potvrđene, nije našao dokazanim s onim stupnjem izvjesnosti koji je potreban za osuđujuću presudu. To, međutim, ni na koji način ne dovodi u pitanje utvrđenu radnju pokazivanja predmeta nalik na dršku pištolja crne boje, budući da su se obje svjedokinje te radnje i onoga što su neposredno vidjele jasno sjećale i o tome su suglasno iskazivale na raspravi. Sud je iz činjeničnog opisa ispustio i navod da je opisano postupanje okrivljene kod NŽ i AŽ „izazvalo osjećaj straha“. Takav navod predstavlja činjenični višak, budući subjektivni nastup osjećaja straha kod službene osobe nije zakonsko obilježje kaznenog djela prisile prema službenoj osobi iz članka 314. stavka 1. KZ/11. Osim toga, izvedeni dokazi nisu ni pokazali jednaku subjektivnu reakciju obiju inspektorica, budući je NŽ iskazala da se uplašila, dok je AŽ izričito navela da strah nije osjetila. Takvim zahvatom u činjenični opis sud nije prekoračio optužbu niti je povrijedio objektivni identitet optužbe i presude. Sud je ovlašten činjenični opis djela uskladiti s činjeničnim stanjem utvrđenim na raspravi, pod uvjetom da pri tome ostane u granicama činjeničnog supstrata optužbe, odnosno istog događaja. U konkretnom slučaju ispuštanjem navedenih navoda nije izmijenjen identitet djela. Okrivljena se i dalje tereti za isti događaj, počinjen u isto vrijeme i na istom mjestu, prema istim službenim osobama, tijekom istog nadzora fiskalizacije i istim bitnim radnjama izvršenja. Činjenični opis iz izreke stoga je u cijelosti ostao u granicama događaja obuhvaćenog izmijenjenom optužbom. Štoviše, ispuštanjem navoda koji nisu dokazani, odnosno koji predstavljaju činjenični višak, činjenični opis je samo sužen u odnosu na optužbu, bez unošenja novih ili težih okolnosti na teret okrivljene. Okrivljena time nije proglašena krivom za drugo ili drugačije kazneno djelo niti je dovedena u nepovoljniji kaznenopravni položaj, dok su u izreci ostale sadržane činjenice i okolnosti iz kojih proizlaze sva zakonska obilježja kaznenog djela prisile prema službenoj osobi iz članka 314. stavka 1. KZ/11.

21. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja sud nalazi ostvarenima sva objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela prisile prema službenoj osobi iz članka 314. stavka 1. KZ/11. To ujedno znači da sud nije prihvatio obranu okrivljene u dijelu u kojem poriče da je predmetne prigode postupala na način opisan u izreci presude, odnosno da nije poreznim inspektoricama izgovorila riječi navedene u izreci presude te im nije pokazala predmet nalik na dršku pištolja crne boje. Takva obrana okrivljene u suprotnosti je s vjerodostojnim iskazima svjedokinja NŽ i AŽ, koje su neposredno sudjelovale u predmetnom događaju i čije je iskaze sud, iz razloga prethodno obrazloženih, u tim odlučnim dijelovima prihvatio. Pri tome, sud nije prihvatio ni obranu okrivljene da je predmet koji je pokazivala poreznim inspektoricama bio njezin mobilni telefon koji je izvadila radi pokazivanja poruka vezanih uz popravak blagajne. Takva obrana nije suglasna s jasnim i međusobno podudarnim iskazima obiju svjedokinja da im je okrivljena iz pregače pokazala predmet čiji im je vidljivi dio izgledao kao drška pištolja. S druge strane, sud je obranu okrivljene prihvatio u onim dijelovima u kojima je suglasna s ostalim izvedenim dokazima, osobito u pogledu činjenice da su porezne inspektorice predmetne prigode provodile nadzor fiskalizacije, da im nije izdala račun te da je tijekom nadzora govorila o svojoj bolesti, životnim teškoćama i tome da joj dođe da se ubije. Upravo taj dio njezine obrane, u povezanosti s iskazima NŽ i AŽ, dodatno potvrđuje utvrđenje suda o okolnostima u kojima se predmetni događaj odvijao. Stoga sud nije prihvatio obranu okrivljene kojom svoje ponašanje nastoji prikazati kao razgovor o osobnim problemima i pokazivanje mobilnog telefona radi objašnjenja poteškoća s blagajnom. Takva obrana nije suglasna vjerodostojnim iskazima dviju neposrednih svjedokinja, ali ni cjelokupnom slijedu događaja, uključujući činjenicu da su inspektorice nakon pokazivanja predmeta prekinule nadzor i napustile objekt te da je od njih naknadno traženo da taj nadzor dovrše.

22. Prema zakonskoj odredbi, kazneno djelo prisile prema službenoj osobi čini onaj tko silom ili prijetnjom da će izravno uporabiti silu spriječi službenu osobu u obavljanju službene radnje koja je u okviru njezinih ovlasti ili je prisili na obavljanje službene radnje u okviru ili izvan njezinih ovlasti.

23. U konkretnom slučaju nije sporno da su NŽ i AŽ, kao porezne inspektorice, postupale u svojstvu službenih osoba i provodile nadzor fiskalizacije, dakle, službenu radnju iz djelokruga svojih ovlasti, kao ni da je okrivljena za njihovo službeno svojstvo i svrhu njihova postupanja znala. Pokazivanje predmeta nalik na dršku pištolja u okolnostima u kojima je do njega došlo, sud ocjenjuje prijetnjom da će se izravno uporabiti sila. Takvu radnju nije moguće promatrati izdvojeno od cjelokupnog ponašanja okrivljene koje joj je prethodilo. Okrivljena je upravo tijekom provođenja službenog nadzora inspektoricama govorila o svojim financijskim, zdravstvenim i životnim teškoćama, navodila da se svaki dan misli ubiti, tražila da joj ništa ne pišu, a potom im pokazala predmet nalik na dršku pištolja. U takvom kontekstu pokazivanje tog predmeta imalo je prijeteće značenje i bilo usmjereno prema službenim osobama koje su upravo obavljale nadzor.

24. Za ostvarenje obilježja ovog kaznenog djela nije potrebno da takva prijetnja kod službene osobe stvarno izazove subjektivni osjećaj straha. Zakonski opis iz članka 314. stavka 1. KZ/11. zahtijeva silu ili prijetnju da će se izravno uporabiti sila kojom se službena osoba spriječi u obavljanju službene radnje, a ne i nastup straha kao posebne posljedice. Stoga činjenica da je NŽ osjetila strah, dok ga AŽ nije osjetila, nije odlučna za ostvarenje obilježja predmetnog kaznenog djela. U konkretnom slučaju do sprječavanja službenih osoba u obavljanju službene radnje doista je i došlo. Nakon postupanja okrivljene, porezne inspektorice AŽ i NŽ prekinule su započeti nadzor i napustile ugostiteljski objekt, a nadzor tom prilikom nije dovršen. Time postoji neposredna povezanost između prijetećeg postupanja okrivljene i prekida službene radnje.

25. Sud nalazi ostvarenim i subjektivno obilježje kaznenog djela, odnosno da je okrivljena postupala s izravnom namjerom. Zaključak o namjeri sud ne temelji na pojedinoj izoliranoj riječi ili radnji okrivljene, već ga izvodi iz ukupnosti njezina postupanja i slijeda događaja. Okrivljena je znala da su NŽ i AŽ porezne inspektorice, znala je da provode nadzor fiskalizacije njezina ugostiteljskog objekta i znala je da službena radnja još traje. Upravo tijekom tog nadzora govorila im je o svojim životnim i zdravstvenim teškoćama tražila od njih da joj ništa ne pišu, a potom im pokazala predmet nalik na dršku pištolja. Riječi „da joj ništa ne pišu“ u tom su pogledu osobito značajne jer neposredno upućuju na ono što je okrivljena svojim postupanjem željela postići – da porezne inspektorice ne nastave, odnosno ne dovrše službeno postupanje prema njoj. Kada se tome pridoda neposredno potom i pokazivanje predmeta nalik na dršku pištolja, sud nalazi utvrđenim da je okrivljena bila svjesna prijetećeg značenja svojeg postupanja i da je upravo takvim postupanjem htjela spriječiti porezne inspektorice u daljnjem obavljanju započetog nadzora.

26. Slijedom svega navedenog, sud je utvrdio da je okrivljena MŽ, svjesna da NŽ i AŽ kao porezne inspektorice obavljaju službenu radnju nadzora fiskalizacije i upravo s ciljem da ih spriječi u njezinu daljnjem obavljanju, tijekom provođenja nadzora govorila da ima šest kredita i tri tumora, da se svaki dan misli ubiti i da joj ništa ne pišu, nakon čega im je pokazala predmet nalik na dršku pištolja crne boje, uslijed čega su porezne inspektorice prekinule započeti nadzor i napustile objekt. Takvim je postupanjem okrivljena s izravnom namjerom, prijetnjom da će izravno uporabiti silu, spriječila službene osobe u obavljanju službene radnje koja je bila u okviru njihovih ovlasti, čime je ostvarila sva bitna objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela prisile prema službenoj osobi iz članka 314. stavka 1. KZ/11. Dakle, okrivljena je bila svjesna svog postupanja i to postupanje je htjela kao takvo i kao svoje, bila je svjesna da će nužno doći do posljedice i da će svojim postupanjem spriječiti službenu osobu u obavljanju službene radnje, što se i dogodilo, a što je i htjela.

27. Ubrojivost okrivljene MŽ u vrijeme počinjenja djela nije dovedena u pitanje tijekom postupka, niti su izvedeni dokazi koji bi njenu ubrojivost činili upitnom, zbog čega je sud smatra ubrojivom.

28. U konkretnom slučaju, a u skladu sa člankom 3. KZ/11., sud je prema okrivljenoj primijenio zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela, a to je Kazneni zakon objavljen u „Narodnim novinama“, broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., budući kasnije izmjene tog zakona objavljene u "Narodnim novinama", broj: 84/21., 114/22., 114/23. 36/24. i 135/25., nisu blaže za počinitelja.

29. Prilikom odlučivanja o vrsti i mjeri kaznenopravne sankcije sud je, sukladno odredbama KZ/11., ocijenio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i visini bude primjerena stupnju krivnje okrivljene, težini počinjenog kaznenog djela i kaznenim djelom zaštićenog dobra te svrsi kažnjavanja.

30. Olakotnom okolnošću kod okrivljene MŽ sud je cijenio njezinu dosadašnju kaznenu neosuđivanost, odnosno činjenicu da prije (ali i nakon) počinjenja predmetnog kaznenog djela, nije dolazila u sukob s kaznenim zakonom, što ukazuje da predmetno kazneno djelo predstavlja izolirani događaj u njezinu dotadašnjem urednom životu. Olakotnim je sud cijenio i zdravstvene prilike okrivljene u vrijeme počinjenja kaznenog djela. Naime, iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je okrivljena u to vrijeme imala ozbiljnih zdravstvenih problema i da je bolovala od tri tumora, koju je okolnost sud cijenio u okviru njezinih ukupnih osobnih i životnih prilika u vrijeme počinjenja djela. Navedeno, dakako, ne opravdava njezino protupravno postupanje, niti umanjuje njezinu krivnju, ali predstavlja okolnost koja je, prema ocjeni suda, od značaja pri individualizaciji kazne.

30. 1. Otegotnih okolnosti na strani okrivljene MŽ, sud nije našao.

31. Cijeneći navedene olakotne okolnosti, sud je ocijenio da radi ostvarivanja svrhe kažnjavanja nije potrebno izvršenje zatvorske kazne. Stoga je sud okrivljenu osudio na zatvorsku kaznu 7 mjeseci, a potom, na temelju odredbe čl. 56. st. 1. i 4. KZ/11. izrekao joj uvjetnu osudu s vremenom provjeravanja 2 godine, kako je navedeno u izreci presude. Ovom sankcijom će se, po ocjeni suda, ostvariti svrha specijalne i generalne prevencije, izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela tako da svi uočavaju njegovu nedopuštenost, te utjecati na okrivljenu da ubuduće ne čini kaznena djela i na sve druge da ne čine kaznena djela te na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njegovih počinitelja.

32. Na temelju odredbe članka 54. KZ/11. okrivljenoj MŽ, u slučaju opoziva uvjetne osude, u kaznu zatvora će se uračunati vrijeme uhićenja od 27. kolovoza 2022. do 28. kolovoza 2022., s obzirom da je okrivljenoj bila oduzeta sloboda (ovo prema Izviješću o uhićenju i dovođenju u policijsku jedinicu).

33. S obzirom da je sud u ovom predmetu donio presudu, na temelju odredbe čl. 544. st. 1. ZKP/08. izvan snage je stavljen kazneni nalog izdan presudom ovog suda broj: K- 1374/2022-2 od 21. srpnja 2023. kojim je okrivljena MŽ proglašena krivom zbog kaznenog djela iz 314. st. 1. KZ/11., kako se u izreci i navodi.

34. Na temelju odredbe čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 2. t. 6. ZKP/08., dužna je okrivljena platiti trošak kaznenog postupka paušalne svote u iznosu 300,00 eura, u roku 15 dana od pravomoćnosti presude. Ocjena je suda da je navedeni iznos troška primjeren duljini, trajanju i složenosti postupka i da će ovaj iznos okrivljena koji je zaposlena moći podmiriti, a da time ne ugrozi svoje uzdržavanje.

U Splitu 8. rujna 2026.

SUDAC

Mila Kragić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu, pisano, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

- okrivljenoj MŽ

- branitelju odvjetniku Draganu Mijoču

- ODO Split

- spis