Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-140/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Tomislava Aralice kao predsjednika vijeća, Vlatke Fresl Tomašević kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Ilijane Petyo kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, zastupan po punomoćniku BM, dipl.iur. protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, V. Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupanog po generalnoj punomoćnici AM, dipl.iur., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pn-29/2025-7 od 1. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 8. rujna 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pn-29/2025-7 od 1. prosinca 2025.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 13.256,34 eura zajedno sa zatraženim zateznim kamatama pobliže navedenim u izreci prvostupanjske presude.
2. Presudu pobija tužitelj zbog svih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 u daljnjem tekstu: ZPP-a). Predlaže presudu preinačiti i zahtjev tužitelja prihvatiti u cijelosti odnosno podredno istu ukinuti i vrati ti predmet u tom dijelu na ponovni postupak.
3. Žalba tužitelja nije osnovana.
4. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za isplatu utuženog iznosa s naslova vraćanja isplaćene invalidske mirovine svojoj osiguranici UM koja je stradala u štetnom događaju koji je skrivio osiguranik tuženika, za razdoblje od 1. siječnja 2022. do 31. listopada 2024.
5. U žalbenoj fazi postupka nije sporno da je osiguranica tužitelja UM u prometnoj nesreći koja se dogodila 24. ožujka 2013., u kojem je sudjelovalo vozilo reg. oznake [registarska oznaka], a koje je bilo osigurano kod tuženika, zadobila teške tjelesne povrede, kao i da je po tom osnovu tužitelj osiguranici priznao pravo na invalidsku mirovinu.
6. Pošavši od utvrđenja da se u ovoj pravnoj stvari imaju primijeniti odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 u daljnjem tekstu ZOOP) kao lex specialisa koji ima prednost u primjeni u odnosu na odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 157/13 i 151/14; dalje: ZOMO), da u smislu odredbe čl. 27. ZOOP obveza tuženika kao društva za osiguranje postoji samo ako bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO-a bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja, da u smislu st. 2. i 3. čl. 27. ZOOP obveza tuženika postoji samo ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuju i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja, da je dokaz činjenice o postojanju razlike između iznosa mirovine koja se isplaćuje osiguraniku tužitelja na temelju rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i iznosa koji bi bili isplaćeni kad bi razlog priznavanja prava na invalidsku mirovinu bila ozljeda na radu je na tužitelju, da tužitelj nije dokazao da je invalidska mirovina, koja se isplaćuje osiguranici tužitelja veća od one koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, odnosno nije dokazao da je sukladno odredbi čl. 27. st. 3. ZOOP tužitelju nastala stvarna šteta za koju jedino odgovara tuženik sud prvog stupnja odbio je tužbeni zahtjev tužitelja.
7. Suprotno žalbenim razlozima, sud prvog stupnja sastavio je presudu u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku. Za svoju odluku dao je jasne i razumljive razloge koji imaju podlogu u izvedenim dokazima. Pobijana presuda ima jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu u proturječnosti s izrekom presude.
8. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (članak 8. ZPP) valjano utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, time da u svojoj žalbi tužitelj navodi neodlučne činjenice prema kojima bi činjenično stanje ostalo pogrešno ili nepotpuno utvrđeno, a svode se zapravo na ocjenu predmetne pravne situacije od strane žalitelja. Prema tome ne postoji niti žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 355. ZPP-a).
9. Na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da se u ovoj pravnoj stvari imaju primijeniti odredbe ZOOP kao lex specialis, a koji stav u bitnom žalbom tužitelj pobija.
10. Na žalbene navode u tom pogledu valja reći da prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci poslovni broj Rev-x 388/2018 od 25. kolovoza 2020., za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaj (prometne nezgode). Istovjetno pravno shvaćanje zauzeto je i u kasnijim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske, tako npr. u odluci broj Rev-5292/2019-2 od 16. lipnja 2020.
11. Odredbom čl. 27. istog propisano je:
1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u
okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.
2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. 3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.
4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja. 5)Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.“
12. Prema ocjeni ovog suda, sukladno odredbi čl. 27. st. 1. ZOOP, društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, što znači svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (stvarnog štetnika).
13. No kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, kako je to određeno čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP, obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa mirovine i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika.
14. Kako tužitelj nije dokazao da naprijed navedena razlika postoji pravilno je sud prvog stupnja njegov zahtjev ocijenio neosnovanim.
15. Zbog svega navedenog valjalo je, temeljem odredbe čl. 368. st. 1 ZPP odbiti žalbu tužitelja te potvrditi prvostupanjsku presudu.
U Zagrebu, 8. rujna 2026.
Predsjednik vijeća:
Tomislav Aralica
