Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2602/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Vlatke Fresl Tomašević, predsjednice vijeća, Ilijane Petyo, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tomislava Aralice, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ER iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima Hrvoju Šutalu i Miri Glavašu, odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu Glavaš & Šutalo u Vinkovcima, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d. iz Zagreba, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, zastupanog po punomoćniku Jurici Barbariću, odvjetniku u Vinkovcima, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P-619/2025-8 od 14. travnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 8. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P-619/2025-8 od 14. travnja 2026. u pobijanom dijelu pod toč. I.,II.,III.,IV. i V. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

„I. Utvrđuje se ništetnom odredba Ugovora o kreditu broj [broj kredita] od 10. 5. 2006., sklopljenog između tužitelja ER iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i tuženika Hrvatska poštanska banka d.d. (ranije Sberbank d.d.) iz Zagreba, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, kao pravni slijednik Volksbank d.d., sadržana u članku 6.1. Ugovora o kreditu, a koja glasi:

„6.1. Naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita: Jednokratno 1,10 % (slovima: jedancijelihjedanposto) od iznosa kredita, …minimalno kn 500,00 (kn petsto) naplaćuje se neposredno prije isplate kredita…“

II. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 11.1. Ugovora o kreditu broj [broj kredita] od 10. 5. 2006. sklopljen između parničnih stranaka dana 10. 5. 2006. u dijelu koji glasi: „11.1. Prijevremena otplata kredita

Prijevremena otplata kredita je moguća na pisani zahtjev Korisnika kredita, a sukladno uvjetima iz Odluke o kamatama i naknadama Kreditora.“

III. Nalaže se tuženoj Hrvatska poštanska banka d.d. (ranije Sberbank d. d.), Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217, kao pravni slijednik Volksbank d.d., da tužitelju ER iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s naslova povrata preplaćenog iznosa temeljem ništetne odredbe o naknadi za obradu kredita izvrši isplatu novčanog iznosa od 71,23 EUR (sedamdeset jedan eur i dvadeset tri centa) sa zateznim kamatama koje teku počevši od 10. 5. 2006. pa do 31. 12. 2007. po kamatnoj stopi u visini od 15 % godišnje, nadalje u visini eskontne stope HNB -a važeće zadnjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena do 31. 7. 2015., nadalje u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita nefinancijskih trgovačkih društava za referentno razdoblje dulje od godine dana uvećane za tri postotna poena do 31. 12. 2022., a od 1. 1. 2023. pa nadalje do isplate, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženoj Hrvatska poštanska banka d.d. (ranije Sberbank d. d.), Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217, kao pravni slijednik Volksbank d.d., da tužitelju ER iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], temeljem ništetne odredbe o prijevremenoj otplati kredita isplati iznos od 357,68 EUR (tristo pedeset sedam eura i šezdeset osam centi) zajedno sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 20. 8. 2012. do isplate, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženoj Hrvatska poštanska banka d.d. Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217, da tužitelju ER iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnične troškove u iznosu od 388,27 eura (tristo osamdeset osam eura i dvadeset sedam centi) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude do isplate, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

VI. Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva u odnosu na parnični trošak u iznosu od 13,27 eura (trinaest eura i dvadeset sedam centi) kao neosnovanom.“

2. Tuženik žalbom pobija presudu sadržajno u dijelu u kojem nije uspio u parnici, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja, dosuditi tuženiku trošak postupka uključujući i trošak žalbe, podredno, ukinuti presudu i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika je neosnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih navoda i postupak koji joj je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - u daljnjem tekstu ZPP) na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

6. Nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 11 ZPP jer izreka presude ne proturječi razlozima presude.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti odredbi o jednokratnoj naknadi za obradu kredita i naknadi za prijevremenu otplatu kredita te zahtjev za isplatu iznosa plaćenih naknada temeljem stečenog bez osnove.

8. U postupku nije bilo sporno da je između tužitelja i tuženika kao kreditora sklopljen Ugovor o kreditu 10. svibnja 2006. kojim je tuženik odobrio kredit za kupnju vozila u iznosu 10.455,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, te da je naplaćena ugovorena naknada u jednokratnom iznosu za obradu kredita u iznosu od 71,23 eur i naknada za prijevremenu otplatu kredita u iznosu od 357, 68 eur.

9. U vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu bio je na snazi Zakon o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03 – dalje: ZZP) koji je regulirao pitanje nepoštenih odredbi u potrošačkim ugovorima kao lex specialis u odnosu na odredbe ZOO kojim je to pitanje bilo regulirano na razini općeg propisa.

10. Tako je odredbom čl. 81. st. 1. ZZP bilo propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca ( st. 2. ). Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (st. 4.). Posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe prema čl. 87. st. 1. ZZP je ništetnost odredbe.

11. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da se o spornim ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo i da su one formulirane na unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru od strane tuženika na koje tužitelj kao korisnik kredita nije mogao utjecati.

12. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da su odredbe čl. 6. st. 1. i 11. st. 1. Ugovora o kreditu koje se odnose na naknadu za obradu kredita i naknadu za prijevremenu otplatu kredita nepoštene u smislu odredbe čl. 81. ZZP, a time i ništetne u smislu čl. 87. st. 1. ZZP, jer se o njima nije pojedinačno pregovaralo i jer suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, te obvezao tuženika na vrati tužitelju iznose koje mu je platio na temelju tih ništetnih odredbi ugovora o kreditu po pravilima stečenog bez osnove (čl. 1111. i 1115. ZOO) sa zateznim kamatama tekućim od izvršenog plaćanja do isplate.

13. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika kojima osporava pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude tvrdeći da tužitelj niti jednim dokazom nije potkrijepio svoje tvrdnje da se o spornim ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo niti pokušao dokazati da se radilo o formularnom ili tipskom ugovoru na čiji sadržaj nije mogao utjecati.

14. Iz iskaza tužitelja na kojeg tuženik u postupku nije stavio prigovor, proizlazi da je tužitelju kao potrošaču, jer je ugovor sklopio u svrhu kupnje vozila koji je koristio za osobne potrebe, u banci bio unaprijed pripremljen ugovor kao gotov obrazac koji je trebao samo potpisati i da nije mogao pregovarati oko pojedinih odredbi, i da se radilo o ugovoru po principu uzmi ili ostavi i da nije prihvatio platiti naknade ne bi mogao dobiti kredit, kao i da mu nitko nije posebno pojašnjavao odredbe ugovora o naknadama koje treba platiti.

15. U konkretnom slučaju, pri utvrđenju da su sporne ugovorne odredbe o plaćanju naknada unaprijed formulirane od strane tuženika koji je pripremio ugovor i da tužitelj kao potrošač na njih nije imao utjecaja, da se o odredbama nije pojedinačno pregovaralo, da tužitelju nije pojašnjeno koji su to objektivno nastali konkretni troškovi koji bi se trebali pokriti iz iznosa spornih naknada odnosno koji opravdavaju njihovo plaćanje, a niti je tuženik vodio računa o zakonitim interesima tužitelja jer je riječ o tipskim ugovorima (što je vidljivo iz ugovora) i da se o spornim odredbama se nije moglo pregovarati i da na njih tužitelj nije mogao utjecati jer u tom slučaju tuženik očito ne bi sklopio ugovor, kako to proizlazi iz iskaza tužitelja, a što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, to su i prema ocjeni ovog suda, sporne ugovorne odredbe nepoštene i time ništetne.

16. U smislu odredbe čl. 81. st. 4. ZZP na tuženiku je teret dokazivanja da je s tužiteljem pojedinačno pregovarao o naknadi za obradu kredita i visini te naknade, te o naknadi za prijevremenu otplatu kredita, a što tuženik nije dokazao. Kod ove odredbe vrijedi presumpcija da se o njima nije pregovaralo, jer suprotno tuženik nije dokazao. Naime, smatra se da se o pojedinoj odredbi pojedinačno pregovaralo ako je potrošaču omogućeno da intervenira u unaprijed formulirani ugovor, a on to ne prihvati ili ako je potrošaču omogućeno da prihvati određenu odredbu ili ne, pa se onda smatra da je postojala mogućnost potrošača da utječe na sadržaj ugovora.

17. Tuženik, koji je sastavio ugovornu odredbu o naknadi za obradu zahtjeva i administraciju kredita o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, nije dokazao opravdanost visine naknade. Pri tome sama činjenica da je trošak obrade kredita odnosno naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita ovisi o visini kredita znači da korisnici kojima je odobren veći iznos kredita plaćaju višu naknadu što govori u prilog tome da tako ugovornom naknadom nisu obuhvaćeni stvarni troškovi koje je tuženik imao pri obradi svakog pojedinog zahtjeva i odobravanja kredita. Naime, da se radi o pokrivenosti stvarnih troškova tada bi ta naknada bila određena u nominalnom iznosu, a ne u postotku od odobrenog iznosa kredita, jer pojedini troškovi koje tuženik ima u vezi s kreditom prema stavu ovog suda nisu određeni visinom odobrenog iznosa kredita.

18. Prema odredbi čl. 1024. ZOO korisnik kredita može vratiti kredit i prije roka određenog za vraćanje, ali je dužan o tome obavijestiti banku (st. 2.), time da je korisnik kredita dužan naknaditi štetu ako ju je davatelj kredita pretrpio (sr. 3.)., a u slučaju vraćanja kredita prije određenog roka banka ne može uračunati kamate za vrijeme od dana vraćanja kredita do dana kad ga je po ugovoru trebao vratiti.

19. Obveza tuženika je bila objasniti tužitelju na temelju jasnih i razumljivih kriterija odredbe ugovora o naknadi za obradu kredita i o naknadi za prijevremenu otplatu kredita kako bi mogao predvidjeti posljedice koje iz tih odredbi ugovora proizlaze, a o kojima nije bio u poziciji pregovarati, slijedom čega se radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužitelja, jer načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su svi sudionici u postupku obveznih odnosa, kao u konkretnom slučaju, dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznih odnosa.

20. Tuženik nije dokazao koje je to pravedne i objektivno nastale troškove izravno pretrpio prijevremenom otplatom kredita, niti je dokazao na što se točno odnosi visina troškova prijevremene otplate kredita (jer paušalno pozivanje na svoje akte kojima je propisana visina te naknade zasigurno nije), opravdano je za zaključiti da opisana pravila naplaćivanja naknade za prijevremenu otplatu kredita ne predstavljaju ništa drugo nego naknadu za neostvarenu kamatu (izmaklu korist).

21. U odnosu na žalbene navode tuženika da su sporne odredbe ugovora o kreditu bile jasno istaknute i razumljive, valja odgovoriti da se zahtjev transparentnosti ugovornih odredbi tužitelja kao prosječnog potrošača ne svodi samo na jezičnu i formalnu razumljivost ugovora, već i na razumljive i precizne informacije temeljem kojih može procijeniti ekonomske posljedice i rizike koje određene ugovorne odredbe mogu imati na njegove financijske obveze, a iz navoda i dokaza koje je tuženik predložio ne proizlazi da su takve informacije date tužitelju prije sklapanja ugovora.

22. S obzirom na utvrđenu djelomičnu ništetnost predmetnog ugovora o kreditu, na temelju čl. 323. st. 1. i čl. 1111. ZOO tužitelj ima pravo na vraćanje onog što je platio na temelju ništetnih ugovornih odredbi.

23. Kako je tuženik sastavio predmetni Ugovor o kreditu i isključivo on predložio prema unaprijed pripremljenom sadržaju taj Ugovor, tuženik je nepošteni stjecatelj te u smislu čl. 1115. ZOO mora vratiti, ne samo ono što je stekao na temelju ništetnih odredbi, već i platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.

24. Prvostupanjski sud pravilno je otklonio prigovor zastare kao neosnovan. Pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi (čl. 328. ZOO) i nije ograničeno rokom. Prema objedinjenim pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su -IV- 47/2020 koje je zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022., u slučaju restitucijskih zahtjeva ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, isto počinje teći od pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Kako je u konkretnom slučaju ništetnost ustanovljena tek u ovom postupku, zastarni rok od pet godina iz čl. 225. ZOO počinje teći tek od pravomoćnosti prvostupanjske presude, pa je suprotno žalbenim navodima tuženika materijalno pravo pravilno primijenjeno kada je prigovor zastare odbijen kao neosnovan.

25. Neosnovani su žalbeni navodi koji se tiču odluke o parničnim troškovima. Pravilno je dosuđen trošak tužitelju na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP jer je tužitelj uspio u parnici u cijelosti. Pravilno je priznat trošak sastava obrazloženog podneska od 23. prosinca 2025. jer se njime tužitelj očitovao na navode tuženika iz odgovora na tužbu tako da se radi o podnesku koji je bio potreban. Nadalje, u odnosu na žalbene navode tuženika da tužitelju nije trebalo priznati sudsku pristojbu na tužbu jer je isti oslobođen plaćanja pristojbi u ovom postupku u smislu odredbe čl. 11. st. 1. toč. 20. Zakona o sudskim pristojbama, valja reći da je odredbom čl. 6. st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 51/23 - dalje: ZIDZPP/23), izmijenjena odredba čl. 11. toč. 20. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18 i 51/23) tako da su od plaćanja pristojbi oslobođeni potrošači kao tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa. Međutim, u konkretnom slučaju se ne radi o postupku koji je pokrenut na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa tako da tužitelj nije oslobođen plaćanja sudskih pristojbi u ovom predmetu .

26. Slijedom svega navedenog, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci pod toč. I.

27. Zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe odbijen je jer nije uspio u žalbenom postupku (čl. 166 st. 1. i čl. 154. st. 1 ZPP).

U Zagrebu 8. rujna 2026.

Predsjednica vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević