Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-2629/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Tomislava Aralice kao predsjednika vijeća, Vlatke Fresl Tomašević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ilijane Petyo kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, zastupan po punomoćnici ST, dipl.iur. , protiv tuženika TURKOVIĆ d.o.o., Velika Gorica, Kneza Mislava 2, OIB: 53114704963, kojeg zastupa punomoćnik Antun Šagovac, odvjetnik u Velikoj Gorici, Zagrebačka 17, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Pn-74/2024-46 od 7. svibnja 2026., u sjednici vijeća održanoj dana 8. rujna 2026.
r i j e š i o j e
Ukida se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Pn -74/2024- 46 od 7. svibnja 2026. u točkama I, II i IV izreke te se u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je zahtjev tužitelja na isplatu iznosa od 16.138,33 eura uvećan za zatražene zatezne kamate (točka I izreke) te je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 7.037,50 eura (točka II izreke) dok je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u daljnjem iznosu od 1.562,50 eura (točka III izreke) i zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 150,00 eura (točka IV izreke).
2. Presudu sadržajno u točkama I, II i IV izreke pobija tužitelj zbog svih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 u daljnjem tekstu: ZPP) predlažući da sud drugog stupnja preinači prvostupanjsku presudu u smislu žalbenih navoda odnosno istu ukine i predmet vratiti na ponovni postupak.
3. U odgovoru na žalbu tuženik osporava navode žalbe tužitelja te predlaže da sud drugog stupnja odbije žalbu tužitelja i potvrdi presudu suda prvog stupnja.
4. Žalba tužitelja je osnovana.
5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za isplatu isplaćene mirovine svom osiguraniku PT zbog priznatog prava na invalidsku mirovinu uslijed gubitka sposobnosti za rad nastale kao posljedice povrede na radu od 11. prosinca 2014., koju je tužitelj isplaćivao istom u razdoblju od 1. siječnja 2022. do 30. studenoga 2024.
6. U žalbenoj fazi postupka nije sporno:
- da je osiguranik tužitelja MT, kao radnik tuženika, zadobio povredu na radu 11. prosinca 2014.,
- da je rješenjem tužitelja broj 233460 od **.**.2017. PT priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti koja je nastala zbog predmetne ozljede na radu,
- da je tužitelj svom osiguraniku u utuženom razdoblju navedenu invalidsku mirovinu redovito plaćao,
- da je tuženik poslodavac tužiteljeva osiguranika te kao takav pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari,
- nastanak štetnog događaja i visina tužbenog zahtjeva.
7. Sporna je osnova tužbenog zahtjeva te odgovornost tuženika za utuženu štetu.
8. Pošavši od utvrđenja da se štetni događaj dogodio dok je osiguranik tužitelja MT pomagao drugom kolegi kod utovara radnog stroja na kamion– labudicu, da je tom poslu samoinicijativno pristupio, da tom prilikom nije postupao s dužnom pažnjom jer nije prije širenja utovarnih rampi probao spustiti i podići iste a kako bi se sustav ozračio, da je to primjenom dužne pažnje (iz čl. 68. st. 1. Zakona o zaštiti na radu) bio dužan učiniti imajući u vidu da je upravo on, dan ranije, po nalogu poslodavca, ugradio hidraulični cilindar u kamion koju montažu (cilindra) je obavio ispravno međutim pri tome je propustio ozračiti sustav a što je bio uzrok pada rampe prilikom predmetnog štetnog događaja, da je isti i sljedeći dan kada je samoinicijativno krenuo pomagati s utovarom kolegi i pritom micati trapove rampe postupio suprotno navedenoj odredbi jer nije prije provjerio je li sustav odzračen a što je trebao učiniti budući da je znao da je dan ranije nakon montaže cilindra tu radnju, koja je neophodna, propustio napraviti, da je tuženik kao poslodavac primijenio sve mjere zaštite na radu jer su radnici bili obučeni za sigurno postupanje s rampom sud prvog stupnja utvrdio je da je osiguranik tužitelja, i tada radnik tuženika, isključivo odgovoran za nastanak štetnog događaja pa da u konkretnom slučaju postoji ekskulpacijski razlog na strani tuženika jer je predmeta šteta nastala krajnjom nepažnjom tužiteljevog osiguranika, slijedom čega je, pozivom na odredbe čl. 25. st. 2. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj: 71/14; dalje ZZR) u vezi s odredbom čl. 161. st. 1. Zakon o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj:
157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018, 115/2018, 102/2019, 84/2021, 119/2022 u daljnjem tekstu ZOMO) odbio tužbeni zahtjev.
9. S ovim se zaključkom suda prvog stupnja za sada ne može složiti ovaj drugostupanjski sud.
10. Naime, u smislu čl. 162. ZOMO, odgovornost poslodavca prema tužitelju postoji ukoliko je kod poslodavca bilo propusta u primjeni pravila o zaštiti na radu.
11. Sud prvog stupnja zaključuje da propusta u primjeni pravila o zaštiti na radu kod tuženika kao poslodavca nije bilo već da je za nastanak predmetnog štetnog događaja isključivo kriv osiguranik tužitelja – tada radnik tuženika. Međutim sud prvog stupnja prilikom donošenja takvog utvrđenja zanemaruje navode iz nalaza i mišljenja vještaka. Naime u svom nalazu i mišljenju vještak je utvrdio postojanje takvog propusta jer je montažu hidrauličnog cilindra sa probnim radom spuštanja i dizanja utovarne rampe kojim se sustav ozračuje trebala izvršiti stručna osoba – mehaničar. S obzirom da iz prijave o povredi na radu proizlazi da je MT zaposlen kod tuženika na radnom mjestu vozača teretnih motornih vozila te da spisu ne prilaže njegov ugovor o radu iz kojeg bi proizlazilo da je osim poslova vozača za tuženika bio dužan obavljati i druge poslove kao npr. servis teretnih vozila sud prvog stupnja nije mogao sa sigurnošću utvrditi da propusta na strani tuženika u provođenju pravila o zaštiti na radu nije bilo kada je dao nalog vozaču da obavlja poslove montiranja predmetnog cilindra.
12. Za sada se ne može niti prihvatiti zaključak suda prvog stupnja da je MT bio osposobljen za obavljanje poslova servisa motornih vozila odnosno obavljanja poslova mehaničara s obzirom da spisu ne prilaže dokumentacija iz koje bi to proizlazilo to tim više što je vještak naveo da osposobljavanje za rad na siguran način za jedan posao (npr. vozača teretnih motornih vozila) ne pokriva osposobljavanje za rad na siguran način za drugi posao (npr. mehaničara). Naime, ukoliko, a što za sada nije sa sigurnošću utvrđeno, MT nije bio osposobljen za rad na sigurni način za obavljanje poslova servisa motornih odnosno teretnih vozila onda mu se ne može u konkretnom slučaju staviti niti na teret postupanje protivno čl. 68. st. 2. ZZR, jer onda on, u tom slučaju, niti ne bi imao potrebna znanja i vještine za takav rad (koje je stekao tijekom rada kod tuženika) pa onda niti njegove isključive odgovornosti za nastanak predmetnog štetnog događaja koja bi predstavljala razlog za oslobađanja odgovornosti tuženika u smislu čl. 25. st. 2. ZZR. To tim više što je isti tijekom postupka iskazao da ispravnost stroja odnosno kamiona kojim se ima izvršiti određeni radni zadatak po uputi poslodavca provjerava radnik koji je takav zadatak dobio npr. zadatak prijevoza, prije izvršenja danog mu zadatka, što predmetnog dana nije bio on nego kolega kojem je on došao pomoći.
13. Imajući u vidu navedeno, činjenično stanje potrebno za pravilnu primjenu materijalnog prava iz čl. 161. i 162. ZOMO u ovoj pravnoj stvari ostalo je pogrešno i nepotpuno utvrđeno.
14. Zbog navedenog valjalo je, na temelju čl. 370. ZPP pobijanu presudu ukinuti i predmet u pobijanom dijelu vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
15. U ponovljenom postupku sud će, na temelju dosad izvedenih dokaza raspraviti navedene odlučne činjenice, utvrditi da li je osiguranik tužitelja MT u vrijeme nastanka predmetnog štetnog događaja bio osposobljen za rad na siguran način za obavljanje poslova servisa teretnih vozila (radnih zadataka mehaničara), da li je u svom radu kod tuženika kao poslodavca bio u obvezi obavljati i poslove mehaničara, da li ih je obavljao odnosno da li je u tom pogledu imao znanja i vještine koje je stekao tijekom osposobljavanja za taj rad na siguran način kod tuženika dok je radio po uputama tuženika koje nije primijenio u konkretnom slučaju i o predmetu spora ponovno odlučiti.
U Zagrebu, 8. rujna 2026.
Predsjednik vijeća:
Tomislav Aralica
