Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-2236/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Vlatke Fresl Tomašević, predsjednice vijeća, Ilijane Petyo, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Tomislava Aralice, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice FN, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Krešimiru Golubiću, odvjetniku u Čakovcu, protiv tuženika Hrvatske poštanske banke d.d. Zagreb, Jurišićeva ulica 4, Zagreb, OIB 87939104217, zastupanog po punomoćniku Ivi Šućuru, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj P- 27/2024-24 od 17. ožujka 2026., u sjednici vijeća održanoj 8. rujna 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj P-27/2024-24 od 17. ožujka 2026. u dijelu pod toč. I. izreke kojim je naloženo tuženiku isplatiti iznos od 749,95 EUR za zakonskim zateznim kamatama od 19. studenog 2008. do isplate.
II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj P-27/2024- 24 od 17. ožujka 2026. pod toč. I. izreke u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa glavnice od 9.326,60 EUR na način da se u tom dijelu odbija zahtjev kao neosnovan.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj P-27/2024-24 od 17. ožujka 2026. kojim je odbijen tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti.
II. Ukida se presuda Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj P-27/2024-24 od 17. ožujka 2026. pod toč. I. izreke u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata obračunatih na sljedeće iznose:
9,09 EUR od 19.12.2008. do isplate
35,21 EUR od 19.01.2009. do isplate
45,62 EUR od 19.02.2009. do isplate
27,83 EUR od 19.03.2009. do isplate
27,10 EUR od 20.04.2009. do isplate
29,54 EUR od 19.05.2009. do isplate
22,97 EUR od 19.06.2009. do isplate
23,77 EUR od 20.07.2009. do isplate
23,24 EUR od 19.08.2009. do isplate
22,98 EUR od 19.09.2009. do isplate
18,85 EUR od 19.10.2009. do isplate
26,02 EUR od 19.11.2009. do isplate
28,80 EUR od 19.12.2009. do isplate
34,97 EUR od 19.01.2010. do isplate
37,43 EUR od 19.02.2010. do isplate
41,94 EUR od 19.03.2010. do isplate
46,20 EUR od 19.04.2010. do isplate
56,41 EUR od 19.05.2010. do isplate
63,57 EUR od 19.06.2010. do isplate
72,65 EUR od 19.07.2010. do isplate
79,80 EUR od 19.08.2010. do isplate
80,96 EUR od 20.09.2010. do isplate
6,07 EUR od 12.10.2010. do isplate
69,19 EUR od 19.10.2010. do isplate
17,50 EUR od 12.11.2010. do isplate
67,28 EUR od 19.11.2010. do isplate
19,54 EUR od 10.12.2010. do isplate
0,00 EUR od 13.12.2010. do isplate
119,95 EUR od 20.12.2010. do isplate
94,48 EUR od 19.01.2011. do isplate
16,92 EUR od 09.02.2011. do isplate
100,64 EUR od 19.02.2011. do isplate
15,09 EUR od 14.03.2011. do isplate
121,15 EUR od 19.03.2011. do isplate
98,85 EUR od 19.04.2011. do isplate
9,48 EUR od 12.05.2011. do isplate
95,73 EUR od 19.05.2011. do isplate
28,73 EUR od 13.06.2011. do isplate
122,32 EUR od 20.06.2011. do isplate
32,03 EUR od 12.07.2011. do isplate
133,24 EUR od 19.07.2011. do isplate
46,09 EUR od 11.08.2011. do isplate
140,64 EUR od 19.08.2011. do isplate
42,92 EUR od 12.09.2011. do isplate
118,30 EUR od 19.09.2011. do isplate
36,30 EUR od 12.10.2011. do isplate
106,77 EUR od 19.10.2011. do isplate
32,95 EUR od 11.11.2011. do isplate
111,25 EUR od 19.11.2011. do isplate
34,53 EUR od 14.12.2011. do isplate
112,17 EUR od 19.12.2011. do isplate
0,00 EUR od 23.12.2011. do isplate
35,01 EUR od 12.01.2012. do isplate
120,38 EUR od 19.01.2012. do isplate
37,78 EUR od 14.02.2012. do isplate
130,63 EUR od 20.02.2012. do isplate
35,96 EUR od 14.03.2012. do isplate
116,50 EUR od 19.03.2012. do isplate
41,99 EUR od 12.04.2012. do isplate
122,64 EUR od 19.04.2012. do isplate
39,15 EUR od 11.05.2012. do isplate
126,50 EUR od 19.05.2012. do isplate
8,52 EUR od 14.06.2012. do isplate
126,52 EUR od 19.06.2012. do isplate
0,00 EUR od 26.06.2012. do isplate
50,10 EUR od 13.07.2012. do isplate
122,03 EUR od 19.07.2012. do isplate
0,00 EUR od 25.07.2012. do isplate
37,81 EUR od 13.08.2012. do isplate
24,66 EUR od 17.08.2012. do isplate
124,09 EUR od 20.08.2012. do isplate
12,84 EUR od 12.09.2012. do isplate
110,01 EUR od 19.09.2012. do isplate
50,98 EUR od 12.10.2012. do isplate
12,55 EUR od 17.10.2012. do isplate
121,29 EUR od 19.10.2012. do isplate
32,45 EUR od 13.11.2012. do isplate
7,61 EUR od 16.11.2012. do isplate
123,50 EUR od 19.11.2012. do isplate
41,03 EUR od 11.12.2012. do isplate
121,51 EUR od 19.12.2012. do isplate
40,60 EUR od 11.01.2013. do isplate
109,31 EUR od 19.01.2013. do isplate
0,00 EUR od 24.01.2013. do isplate
36,74 EUR od 12.02.2013. do isplate
118,29 EUR od 19.02.2013. do isplate
36,30 EUR od 12.03.2013. do isplate
130,91 EUR od 19.03.2013. do isplate
13,93 EUR od 28.03.2013. do isplate
14,14 EUR od 11.04.2013. do isplate
163,89 EUR od 19.04.2013. do isplate
0,87 EUR od 13.05.2013. do isplate
148,95 EUR od 20.05.2013. do isplate
142,73 EUR od 19.06.2013. do isplate
3,32 EUR od 10.07.2013. do isplate
139,93 EUR od 19.07.2013. do isplate
7,20 EUR od 12.08.2013. do isplate
136,73 EUR od 19.08.2013. do isplate
8,11 EUR od 27.08.2013. do isplate
3,90 EUR od 13.09.2013. do isplate
151,28 EUR od 19.09.2013. do isplate
3,20 EUR od 11.10.2013. do isplate
148,66 EUR od 19.10.2013. do isplate
7,53 EUR od 13.11.2013. do isplate
145,02 EUR od 19.11.2013. do isplate
12,70 EUR od 13.12.2013. do isplate
144,27 EUR od 19.12.2013. do isplate
19,01 EUR od 13.01.2014. do isplate
124,78 EUR od 20.01.2014. do isplate
129,83 EUR od 19.02.2014. do isplate
132,17 EUR od 19.03.2014. do isplate
128,84 EUR od 19.04.2014. do isplate
126,07 EUR od 19.05.2014. do isplate
126,41 EUR od 20.06.2014. do isplate
130,62 EUR od 19.07.2014. do isplate
132,36 EUR od 19.08.2014. do isplate
133,69 EUR od 19.09.2014. do isplate
136,19 EUR od 20.10.2014. do isplate
139,02 EUR od 19.11.2014. do isplate
138,04 EUR od 19.12.2014. do isplate
124,66 EUR od 19.01.2015. do isplate
124,66 EUR od 19.02.2015. do isplate
124,66 EUR od 19.03.2015. do isplate
124,68 EUR od 20.04.2015. do isplate
124,65 EUR od 19.05.2015. do isplate
124,66 EUR od 19.06.2015. do isplate
124,68 EUR od 20.07.2015. do isplate
124,65 EUR od 19.08.2015. do isplate
124,66 EUR od 19.09.2015. do isplate
i u tom se dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.
III. Ukida se rješenje o parničnom trošku sadržano u toč. II. izreke presude Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj P-27/2024-24 od 17. ožujka 2026. i u tom se dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.
IV. O troškovima nastalim u povodu žalbe odlučit će se konačnom odlukom.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom pod toč. I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 10.076,55 EUR sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose, dok je pod točkom II. izreke naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 2.045,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 17. ožujka 2026. Ujedno je prvostupanjskim rješenjem odbijen tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti.
2. Tuženik žalbom sadržajno pobija presudu i rješenje iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP). Predlaže preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev te dosuditi tuženiku trošak postupka uključujući i trošak žalbe, podredno ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje. U odnosu na rješenje ne stavlja neki prijedlog.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba tuženika protiv presude je djelomično osnovana, a protiv rješenja je neosnovana.
5. Ovaj drugostupanjski sud je na temelju čl. 365. st. 2. ZPP ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava.
6. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje povrede ovaj sud prema čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.
7. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa zbog stjecanja bez osnove po osnovi ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF i naknadi za administraciji kredita sadržanih u ugovoru o kreditu sklopljenog 12. rujna 2008. između tužiteljice i prednika tuženika (Volksbank d.d.).
8. U postupku nije bilo sporno da su tužiteljica i prednik tuženika kao banka (VOLKSBANK d.d.) 12. rujna 2008. sklopili ugovor o kreditu broj 312912 kojim je banka odobrila i stavila tužiteljici na raspolaganje kredit u iznosu 120.000,00 CHF, po kupovnom tečaju banke na dan isplate, s redovnom kamatom po stopi od 5,50 % godišnje promjenjiva sukladno Odluci o kamatama i naknadama tuženika, s rokom otplate od 30 godina; da je otplata kredita u mjesečnim anuitetima koji se sastoje od dijela glavnice i kamate, te dospijevaju na naplatu u mjesečnim intervalima, prvi anuitet dospijeva na naplatu mjesec dana od dana iskorištenja kredita u cijelosti; da je anuitet iznosio 681,35 CHF plativo u kunama po prodajnom tečaju banke, a rok otplate je 360 mjeseci;da je prema čl. 5. ugovora tužiteljica na iznos odobrenog kredita morala platiti naknadu za odobrenje kredita u iznosu od 1,25 % kredita, jednokratno.
9. Nesporno je da je između prednika tuženika i tužiteljice 2. veljače 2016. sklopljen Dodatak broj 1 Ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija sklopljenog kredita u CHF u EUR sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/15, dalje ZID ZPK/15).
10. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da je tužiteljica potrošač, budući da iz iskaza tužiteljice proizlazi da kuću za koju je uzela kredit koristi za svoju obitelj, iz ugovora o kreditu je vidljivo da je namjena kredita bila izgradnja kuće u [adresa], a pored toga, predmetni ugovor je konvertiran kao prema ZID ZPK/15, dakle, kao potrošački kredit.
11. Suprotno žalbenim navodima tuženika nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP jer je prvostupanjski sud pravilno odbio tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti.
12. Iako se prvostupanjski sud pogrešno poziva na odredbe Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. jer je Ugovor o kreditu je zaključen 12. rujna 2008. pa je stoga u primjeni Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 78/12, 56/13, 41/14 - dalje: ZZP) koji je stupio na snagu 8. ožujka 2007., navedeno nije od utjecaja jer se radi o sadržajno istim odredbama.
13. Odredbom čl. 96. st. 1. i 2. ZZP propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Odredbom čl. 98. ZZP propisano je da će se prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat u obzir priroda proizvoda ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor.
14. U konkretnom slučaju navedeni ugovor o kreditu sklopljen je na unaprijed formuliranom obrascu, pa se posljedično tome, temeljem zakonske presumcije ima smatrati da se radi o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama o kojima stranke u postupku nisu pregovarale i obzirom na to tužiteljica nije imala nikakve mogućnosti utjecati na sadržaj odredbe o ugovorenoj mjesnoj nadležnosti suda u Zagrebu za postupanje u ovoj pravnoj stvari, radi čega je i po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda takva odredba za tužiteljicu, kao potrošača nepoštena. Osim toga, cijeneći okolnosti konkretnog slučaja i sadržaj navedenih odredbi, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda, da se radi o ugovornoj odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je od strane tuženika sročena sa ciljem da se ugovaranjem mjesne nadležnosti suda za postupanje u sporovima koji budu proizašli iz navedenih ugovora o kreditu u sjedištu njegova poslovanja smanje njegovi troškovi postupka, za razliku od troškova tužiteljice, koja na takvu ugovornu odredbu nije mogla utjecati. S obzirom na takvu ugovornu odredbu i udaljenost od mjesta ugovorene nadležnosti suda u Zagrebu, jer bi tužiteljica, koja ima prebivalište u [adresa], na području Međimurske županije, radi zaštite svojih prava u slučaju vođenja parničnog postupka dolaskom u Zagreb bila izvrgnuta dodatnim troškovima i potrebi ulaganja dodatnog vremena, što zasigurno djeluje odvraćajuće na tužiteljicu u smislu prava na pristup sudu. I ovaj drugostupanjski sud smatra da je time u znatnijoj mjeri narušena procesnopravna ravnoteža položaja ugovornih strana, pa je posljedično tome valjalo zaključiti da u konkretnom slučaju između stranaka u postupku nije sklopljena valjana prorogacijska klauzula u smislu odredbe čl. 70. st. 1. i 4. ZPP.
15. Suprotno žalbenim navodima žalitelja, prilikom odlučivanja o mjesnoj nadležnosti imaju se primijeniti odredbe Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj: 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15, 102/15, 52/16 - dalje: ZPK) i da je posljedično tome odredbom čl. 19.l st. 1. ZPK, koja se u konkretnom slučaju ima primijeniti kao lex specialis u odnosu na odredbe ZPP, propisano da u sporovima koji nastanu u vezi s ugovorom o kreditu potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane bilo pred sudovima države u kojoj druga ugovorna strana ima sjedište, ili, neovisno o sjedištu druge ugovorne strane, pred sudovima mjesta gdje potrošač ima prebivalište, pa posljedično tome nama mjesta primjeni odredbi čl. 46. st. 1. odnosno čl. 48. st. 1. ZPP, kako to pogrešno shvaća tuženik.
16. Slijedom navedenog, na temelju čl. 380. toč. 2. ZPP potvrđeno je rješenje kojim je odbijen prigovor mjesne nenadležnosti i odlučeno kao u izreci ovog rješenja pod toč. I., time da se prvostupanjski sud u tom dijelu pogrešno pozvao na odredbe ZZP/03, ali je pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo jednako odlučiti.
17. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice koji se odnosi na isplatu iznosa po osnovi ništetnih odredbi ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u CHF i naknadi za obradu kredita.
18. U odnosu na dio zahtjeva koji se odnosi na isplatu po osnovi ništetnih odredbi ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u CHF prvostupanjski sud upućuje na obvezujući učinak odluka suda donijetih u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača glede postupka kojeg potrošač osobno pokrene radi isplate, ocjenjujući kako se radi o nepoštenim ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, čime su one ništetne, uslijed koje ništetnosti tužiteljica ima pravo na povrat onoga što je tuženik na temelju takvih odredbi ugovora primio. Stav prvostupanjskog suda je da unatoč provedenoj konverziji tužiteljica ima pravo na potpunu restituciju, koja konverzijom nije provedena.
19. Prvenstveno treba reći da nije sporno da je bio sklopljen Dodatak Ugovora o kreditu kojim je tužiteljica pristala na konverziju kredita radi promjene valute na način da se izjednači s položajem u kojem bi bila da je koristila kredit denominiran u EUR.
20. Pri tom se ukazuje na to da je Dodatak Ugovora o kreditu sklopljen na temelju ZID ZPK/15/15. 17. ZID ZPK/15 predstavlja lex specialis u odnosu na opće odredbe obveznog prava u dijelu kojim se njime drugačije uređuju pojedini ugovorni odnosi i njihovi pravni učinci, i njime je stvorena pravna osnova za zaključivanje sporazuma u obliku dodatka ugovoru koji svoje izvorište ima u tom prisilnom propisu ocijenjenom suglasnim s Ustavom Republike Hrvatske (u tom smislu i ovaj sud u rješenju F1/19 od 4. ožujka 2020.). Na odredbe Dodatka Ugovora o kreditu sklopljenog u skladu sa ZID ZPK/15 i koje su odraz prisilnih zakonskih odredbi ZID ZPK/15 ne primjenjuje se odredba čl. 49. st. 1. s obzirom na odredbu st. 5. istog članka Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 41/14, 110/15, 14/19 i 19/22), važećeg u vrijeme sklapanja Dodatka.
21. Odredbom čl. 19.b. ZID ZPK/15 propisano je osnovno načelo konverzije i to da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.
22. Nastavnom odredbom čl. 19.c st. 1. ZID ZPK/15 propisan je način izračuna konverzije kredita i to na način da se:
1. na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se iznosom početno odobrene glavnice smatra iznos koji je zadužen u poslovnim knjigama vjerovnika, a koji iznos može biti veći od isplaćenog iznosa zbog tečajne razlike zbog kupoprodaje deviza prilikom isplate kredita,
2. umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, 3. početno utvrđeni otplatni plan kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju kojeg su izračunati obroci odnosno anuiteti u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, zamijeni novim otplatnim planom izračunatim u skladu s toč. 1. i 2. ovoga stavka, a na temelju kojeg se izračunavaju novi obroci odnosno anuiteti u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, uzimajući u obzir sve izmjene ugovornih uvjeta koji se odnose na iznos, namjenu i rokove dospijeća glavnice te iznos, vrstu i razdoblje promjene kamatnih stopa i ostale promjene koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu uvjetovale izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana i obroka odnosno anuiteta, 4. iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka odnosno anuiteta u CHF i kunama s valutnom klauzulom u CHF (osim uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije) pretvore u EUR i u valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenjivom na datum uplate, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Takvi iznosi pretvoreni u EUR i valutnu klauzulu u EUR predstavljaju osnovu za namirenje obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR iz toč. 3. ovoga stavka, pri čemu se poštuje redoslijed namirenja dospjelih obveza sukladno općim uvjetima vjerovnika, ali ne obračunavaju zatezne kamate,
5. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR ako iznos preplate ne prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz toč. 3. ovoga stavka, koristi za namirenje budućih obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR koji će dospjeti na način da se sukcesivno kod plaćanja budućeg obroka odnosno anuiteta koji će dospjeti iznos do najviše 50% dospjelog obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR namiri preplatom, sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi, pri čemu ako iznos preplate prelazi više od 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz toč. 3. ovoga stavka, vjerovnik i potrošač sporazumom definiraju način iskorištavanja iznosa preplate iznad 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, a ako iznos preplate prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz toč. 3. ovoga stavka, vraća potrošaču od strane vjerovnika u roku od 60 dana od datuma prihvata konverzije od strane potrošača, time da se iznos preplate iz ove točke preračunava u kune po tečaju na dan 30. rujna 2015. i na njega vjerovnik nije dužan obračunati kamatu niti tečajnu razliku, već njih snosi potrošač,
6. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR na način iz toč. 4. ovoga stavka manji od ukupnog iznosa obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih na način iz toč. 3. ovoga stavka, namiri vjerovniku od strane potrošača sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača, a obveze po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR nastave ispunjavati od strane potrošača,
7. iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR utvrđuje na dan 30. rujna 2015., kao razlika novog otplatnog plana utvrđenog sukladno toč. 3. ovoga stavka i uplaćenih iznosa utvrđenih sukladno toč. 4. ovoga stavka, pri čemu iznos preplate utvrđen u toč. 5. ovoga stavka ne umanjuje iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR, a manje uplaćeni iznos utvrđen u toč. 6. ovoga stavka namiruje se sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača.
23. Nepoštene (i ništetne) ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF iz Ugovora o kreditu nakon sklapanja Dodatka Ugovora ne obvezuju potrošača jer su zamijenjene na način kao da je za cijelo ugovoreno vrijeme kredit bio ugovoren s valutnom klauzulom u EUR uz promjenjivu kamatnu stopu za kredite s valutnom klauzulom u EUR. Sklapanjem dodatka ugovoru u skladu s prisilnom odredbom čl. 19.c ZID ZPK/15 izvršena je konverzija kredita na način da su svi iznosi plaćeni na ime otplate ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF tijekom otplate kredita do dana obračuna konverzije (osim onih koji su eventualno plaćeni na ime zateznih kamata zbog zakašnjenja korisnika kredita u plaćanju dospjelih obveza, naknada i troškova iz čl. 19.c st. 1. toč. 4. ZID ZPK/15) uzeti u obračun konverzije na način i pod uvjetima kako je određeno specijalnim propisom – ZID ZPK/15.
24. Na trgovcu tj. banci je bila obveza da potrošaču ponudi sklapanje dodatka ugovora o kreditu čiji je sadržaj u pogledu načina izračuna konverzije u cijelosti određen ZID ZPK/15, dok je potrošaču sklapanje takvog dodatka bilo ostavljeno na izbor, a u konkretnom slučaju tužiteljica je kao potrošač prihvatila ponudu i sklopila Dodatke u skladu s odredbama ZID ZPK/15 te isti izazivaju pravne učinke.
25. Tako je sklapanjem Dodatka ugovoru sukladno odredbi čl. 19.c ZID ZPK/15 osiguran povrat stečene koristi banke, putem korištenja uplata potrošača za namirenje dospjelih i budućih obroka kredita u EUR koji je zamijenio kredit u CHF, a do njegova sklapanja je došlo na temelju pristanka potrošača kojemu su bile poznate sve posljedice konverzije.
26. Primjena ZID ZPK/15 kao posebnog propisa derogira opće odredbe ZOO o pravnim posljedicama ništetnosti tako da se svote koje su plaćene na temelju nepoštenog dijela odredbe o valutnoj klauzuli ne vraćaju potrošaču već su iskorištene u njegovu korist za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim dodatkom sklopljenim sukladno odredbama ZID ZPK/15, sa jasno propisanim načinom raspolaganja nastalom preplatom koja se, u slučaju da nije dostatna za zatvaranje obveze iz kredita prema novom otplatnom planu, koristi za namirenje budućih obroka ili anuiteta dok se, za slučaj da njezin iznos prelazi ukupan zbroj obroka ili anuiteta u valutnoj klauzuli u eurima prema novom otplatnom planu, vraća potrošaču.
27. Na taj način je valjano prestala obveza tuženika (čl. 160. st. 1. ZOO) za povrat više plaćenih iznosa s osnove ništetnih odredbi iz Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u CHF, a koja bi proizlazila iz čl. 1111. st. 1. ZOO i te preplaćene svote nisu bez pravne osnove ostale u imovini tuženika. Budući da je tužiteljica kao korisnik kredita prihvatila konverziju na temelju odredbi ZID ZPK/15 sklapanjem Dodataka sa tuženikom, ne može se tražiti povrat više plaćenih svota po osnovi ništetnih odredbi iz Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u CHF, jer izračun konverzije kredita iz čl. 19. c st. 1 ZIP ZPK/15 uključuje i te uplate.
28. Imajući u vidu navedeno, prvostupanjski sud pogrešno je primijenio materijalno pravo kada je dosudio iznos od 9.326,60 EUR na ime preplate po osnovi ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF, zbog čega je valjalo preinačenjem prvostupanjske presude odbiti zahtjev za taj iznos primjenom čl. 373. toč. 3. ZPP i odlučiti pod toč. II. izreke ove presude.
29. ZID ZPK/15 izrijekom ne regulira materijalnopravni učinak ništetnosti ugovorne odredbe propisan čl. 1111. st. 1. ZOO u vezi s čl. 1115. ZOO kojim je propisan opseg vraćanja stečenog bez osnove na način da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. S obzirom da specijalnim propisom nije uređeno područje prava na zatezne kamate po osnovi odredbe čl. 1111. ZOO, tada se primjenjuje opći propis, odnosno čl. 1115. ZOO temeljem kojeg tužiteljici pripada pravo na isplatu zatezne kamate od dana plaćanja pojedinačnih novčanih iznosa na temelju nepoštenih ugovornih odredaba o valutnoj klauzuli u CHF uračunatih prilikom izračuna konverzije kredita pa do dana izvršene konverzije, kada su ti iznosi iskorišteni za ispunjenje obveze koje je tužiteljica preuzela sklapanjem Dodatka Ugovora.
30. U odluci Vrhovnog suda RH od 21. prosinca 2022. broj Rev 586/2019 navedeno je na 7. sjednici Građanskog odjela VSRH održanoj 13. i 20. prosinca 2022. zauzeto pravno shvaćanje o pravnim učincima sporazuma o konverziji Ugovora o kreditu u CHF u EUR i pravima potrošača, koje prihvaća i ovaj sud i koje glasi: „Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15 -dalje: ZID ZPK), nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 -dalje: ZOO), na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koje je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije.“, a koje pravno shvaćanje je izneseno i u odluci Vrhovnog suda Rev-925/2023 od 8. travnja 2025.
31. U odluci proširenog vijeća od trinaest sudaca Vrhovnog suda RH, presudi i rješenju broj Rev-457/2025-21 od 27. svibnja 2026. izraženo je pravno shvaćanje da potrošač ima samo pravo na zatezne kamate na preplaćene iznose temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu za razdoblje od dana sklapanja temeljnog ugovora kreditu pa do utvrđenog dana prestanka obveze izvršene konverzijom kredita i to u punom iznosu bez oduzimanja od preplate utvrđene u konverziji.
32. Kako zbog pogrešnog pravnog shvaćanja da izvršenom konverzijom kredita prema odredbama ZID ZPK/15 nije prestala obveza tuženika po osnovi ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF iz Ugovora o kreditu, prvostupanjski sud nije utvrđivao u kojem razdoblju i u kojoj visini bi tužiteljici pripadale zatezne kamate u smislu čl. 1115. ZOO na više plaćene iznose uračunate prilikom konverzije, u tom dijelu je na temelju čl. 370. ZPP valjalo ukinuti prvostupanjsku presudu i odlučiti pod toč. II. izreke rješenja.
33. U odnosu na žalbene navode koji se odnose na zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa po osnovi ništetne odredbe ugovora o kreditu o naknadi za obradu kredita, treba reći da je prvostupanjski sud iz rezultata dokaznog postupka pravilno utvrdio (što je vidljivo iz samog ugovora i iskaza tužiteljice na kojeg tuženik nije stavio prigovor) da se radi o tipskoj odredbi koju je tuženik prethodno formulirao i unio u tekst ugovora, a o kojoj tužiteljica nije mogla pregovarati, te da nisu jasno i određeni troškovi koje banka tom naknadom podmiruje niti su tužiteljici kao potrošaču te slabijoj ugovornoj strani prilikom sklapanja Ugovora o kreditu jasno i određeno navedeni i ukazani troškovi koji će biti podmireni naplatom te naknade, te zaključio da se radi o odredbi koja je nepoštena i protivno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača tužiteljice.
34. Sukladno odredbi čl. 96. st. 1. ZZP na tuženiku je bio teret dokazivanja da je s tužiteljicom pojedinačno pregovarao o naknadi za obradu kredita i visini te naknade, dok tuženik ne samo da nije navedeno dokazao, već iz predmetne odredbe Ugovora o kreditu proizlazi da se radi o standardnoj stipulaciji ugovora koja sadrži odredbu prema kojoj se tužitelj obvezuje platiti banci naknadu jednokratno 1,25% od iznosa kredita, te se stoga radi o ugovornoj odredbi koja je prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a to znači da je takva ugovorna odredba nepoštena odredba u smislu odredbe čl. 96. ZZP, koja je kao takva ništetna (čl. 102. ZZP).
35. Pri tom treba reći da je ugovorna odredba jasna i razumljiva ako je ta odredba ne samo gramatički razumljiva, nego i da su potrošaču jasni ekonomski razlozi koji se nalaze u pozadini primjene te odredbe, a tužiteljica nije bila informirana o razlozima koji opravdavaju plaćanje te naknade (koje usluge i koji troškovi tu ulaze i u kojoj visini svaki od njih), i o naknadi se nije pojedinačno pregovaralo.
36. Na tuženiku je bila obveza tužiteljici na temelju jasnih i razumljivih kriterija objasniti odredbe ugovora kako bi mogla predvidjeti posljedice koje iz tog ugovora proizlaze, a što podrazumijeva i predmetnu odredbu ugovora o kojoj tužiteljica nije bila u poziciji pregovarati, slijedom čega se radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužiteljice, jer načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da svi sudionici u postupku obveznih odnosa, kao u konkretnom slučaju, dužni su međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznih odnosa (čl. 4. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08 i 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22).
37. Kada u ugovoru nije jasno i određeno navedeno koje to eventualne stvarne troškove banka ima i koje troškove naplaćuje iz ugovorene jednokratne naknade te kada ugovorna odredba banci omogućuje naplatu naknade prema unaprijed određenim pravilima kreditora bez jasnog obrazloženja njezine osnove i visine, a tuženik u postupku ni ne dokazuje opravdanost ugovorene visine naknade u postotku od odobrenog iznosa kredita, evidentno je da se radi o ugovornoj odredbi koja uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, ovdje tužiteljice.
38. Nadalje, sama činjenica da je trošak obrade kredita određen u postotku od odobrenog iznosa kredita, znači da korisnici kredita kojima je odobren veći iznos kredita plaćaju višu naknadu, što govori u prilog tome da tako ugovornom naknadom nisu „pokriveni“ stvarni troškovi koje je tuženik imao pri obradi svakoga pojedinog zahtjeva i odobravanju kredita, Navedeno korisnike kredita dodatno dovodi u neravnopravan položaj jer korisnici kredita kojima je odobren veći iznos kredita plaćaju višu naknadu, iako troškovi koje ima banka prilikom obrade kredita nisu determinirani visinom odobrenog iznosa kredita. Da su zaista ugovorenom naknadom „pokriveni“, plaćeni stvarni troškovi, tada bi ta naknada bila ugovorena u nominalnom iznosu, a ne u postotku od odobrenog iznosa kredita.
39. Protivno navodima žalitelja prvostupanjski sud je analizom svih relevantnih okolnosti izveo pravilan zaključak o nepoštenosti posljedično čemu i ništetnosti sporne ugovorne odredbe, a time i nesavjesnosti tuženika kao stjecatelja iznosa temeljem istih. Navedeno iz razloga jer je tuženik prilikom sklapanja predmetnog ugovora bio nepošteni stjecatelj budući da se radilo o tipskom ugovoru te je tuženik znao da tužiteljica nije bila u mogućnosti pregovarati o ugovornim odredbama niti je bila upoznata na što se naknada odnosi i zašto se baš u toj visini naplaćuje. Iz navedenih razloga pravilno je prvostupanjski sud obvezao tuženika temeljem čl. 323. st. 1. u vezi s čl. 1111. st. 1. ZOO na povrat iznosa od 749,95 EUR koji je tužiteljica platila na ime naknade obrade kredita, zajedno sa zateznom kamatom sukladno čl. 1115. ZOO od dana stjecanja jer se tuženik kao trgovac, u konkretnom slučaju, nije prilikom ugovaranja predmetne naknade, vodio načelom savjesnosti i poštenja što ga čini nesavjesnim stjecateljem utuženog iznosa.
40. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tuženika u tom dijelu odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu pod toč. I. izreke u tom dijelu tj. za iznos od 749,95 EUR sa pripadajućom zateznom kamatom.
41. S obzirom da je prvostupanjska presuda djelomično ukinuta, a obveza naknade troškova ovisi o konačnoj odluci o sporu, ukinuta je i odluka o parničnom trošku (toč. III. izreke rješenja).
42. O troškovima postupka nastalim povodom pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci (čl. 166. st. 4. ZPP).
U Zagrebu 8. rujna 2026.
Predsjednica vijeća:
Vlatka Fresl Tomašević
