Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2721/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Tomislava Aralice kao predsjednika vijeća, Vlatke Fresl Tomašević kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Ilijane Petyo kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Slađana Čanković, odvjetnica u Zagrebu, Preradovićeva 18/1 , protiv tuženika Komunalac d.o.o. Korenica, Trg sv. Jurja 12, OIB: 35080102633, kojeg zastupa punomoćnica Marija Lulić, odvjetnica u Zagrebu, Pavla Hatza 10, radi naknade štete i uspostavljanja prijašnjeg stanja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Gospiću, poslovni broj Pn-14/2025-20 od 26. veljače 2026., u sjednici vijeća održanoj 8. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Gospiću, poslovni broj Pn-14/2025-20 od 26. veljače 2026. u točkama I i II izreke.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja na uspostavu prijašnjeg stanja na način da tuženik vrati nadgrobni spomenik u prvobitno stanje, na grobno mjesto koje se nalazi u mjesnom groblju u [adresa], a ukoliko isto nije moguće da tuženiku isplati iznos od 1.500,00 eura na ime naknade štete i zahtjev za naknadu troškova postupka sve sa pripadajućim zateznim kamatama (točka I izreke) te je tužitelju naloženo da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 943,84 eura sa pripadajućim zateznim kamatama (točka II izreke), dok je u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troškova postupka odbijen kao neosnovan (točka III izreke).

2. Presudu sadržajno u točkama I i II izreke pobija tužitelj zbog svih žalbenih razloga predviđenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 u daljnjem tekstu: ZPP-a). Predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje odnosno istu podredno preinačiti u smislu žalbenih navoda.

3. U odgovoru na žalbu tuženik se protivi navodima žalbe te predlaže da sud drugog stupnja istu odbije i potvrdi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za nalaganje tuženiku vraćanja nadgrobnog spomenika koji je on postavio na raniji spomenik postavljen na zemlju uz grobno mjesto u kojem su pokopani članovi obitelji N sa natpisom „NPK prodao je našu kuću za 8.000,00 eura, a spomenik nam nije podigao“ odnosno ukoliko to nije moguće zahtjev za naknadu štete.

6. Među strankama u ovoj žalbenoj fazi nije sporno da je tužitelj postavio predmetni spomenik na grobno mjesto obitelji N na groblju „[adresa], da je tuženik upravitelj groblja „[adresa], da tužitelj nije korisnik navedenog grobnog mjesta, da za postavljanje predmetnog nadgrobnog spomenika tužitelj nije dobio dopuštenje tuženika kao upravitelja groblja i da je tuženik, nakon postavljanja obavijesti da se predmetni spomenik ukloni jer je protivan Zakonu o grobljima, na koju obavijest se nitko nije javio, 4. listopada 2024. predmetni spomenik uklonio sa grobnog mjesta obitelji N i čuvao ga u svim prostorijama.

7. Pošavši od naprijed navedenih nespornih utvrđenja te utvrđenja da je čl. 23. st. 3. Odluke o grobljima propisana dužnost korisnika groblja da prijavi Upravi groblja postavljanje nadgrobnog spomenika na grob kojim u značajnoj mjeri mijenja izgled grobnog mjesta, da s obzirom da tužitelj nije korisnik grobnog mjesta obitelji N činjenica da li je za postavljanje spomenika na tom grobnom mjestu trebao tražiti dopuštenje od tuženika kao upravitelja groblja ili ne nije uopće relevantna jer tužitelj budući nije korisnik tog grobnog mjesta, nije niti ovlašten na istom postavljati nadgrobni spomenik, da je natpis na predmetnom spomeniku kojim je tužitelj optužio svjedoka GP da je prodao kuću obitelji N za 8.000,00 eura a da im nije postavio spomenik suprotan čl. 11. st. 4. Zakona o grobljima („Narodne novine“, broj 19/98 i 50/12, dalje: ZG) i čl. 18. st. 3. Odluke o grobljima kojim je propisano da natpisi na grobovima i grobnicama ne smiju vrijeđati ničije nacionalne, vjerske ili moralne osjećaje, niti na bilo koji način povrijediti uspomenu na pokojnika, budući je sadržaj istog nemoralan jer omalovažava pijetet prema pokojniku i služi isključivo tužitelju u njegovom osobnom obračunu sa svjedokom GP, da se GP obratio tuženiku sa zahtjevom da se sporni natpis ukloni, da tuženik ima obvezu poduzeti radnje da spriječi pojavu protupravnosti nastalu stavljanjem nedopuštenog natpisa, da tuženik kao upravitelj groblja „[adresa] ima obvezu upravljati grobljem a da se pod upravljanjem grobljem podrazumijeva i šira dužnost upravitelja da spriječi svako protupravno ponašanje, pogotovo ono koje je izrijekom zabranjeno poput nemoralnih natpisa iz čl. 11. st. 4. ZG, sud prvog stupnja utvrdio je da je tuženik, u svojstvu upravitelja groblja, ispravno postupio kada je poduzeo radnju uklanjanja predmetnog spomenika umjesto tužitelja koji se na zahtjev za uklanjanje oglušio radi sprječavanja daljnje štete jer taj posao više nije trpio odgađanje te da bi uspostava prijašnjeg stanja, koju kao primarni oblik popravljanja štete u smislu čl. 1085. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 u daljnjem tekstu: ZOO) tuženik traži u tužbi predstavljala nalog tuženiku da postupi protupravno jer bi se na grob vratio spomenik zabranjenog sadržaja te taj dio zahtjev odbio kao neosnovan.

8. U odnosu na zahtjev za naknadu štete isplatom sud prvog stupnja uz obrazloženje da iako je utvrdio da na spomeniku postoje oštećenja da temeljem provedenih dokaza nije mogao sa sigurnošću utvrditi da bi do oštećenja došlo radnjama djelatnika tuženika a da za eventualna oštećenja nastala za vrijeme dok se spomenik nalazio u prostorijama tuženika isti ne odgovara budući je u konkretnom slučaju tužitelj bio u zakašnjenju jer po pozivu tuženika nije preuzeo stvar, te je pozivajući se na odredbe čl. 184. st. 1. i 185. st. 1. ZOO i čl. 1123. st. 3 ZOO i taj dio zahtjev tužitelja odbio kao neosnovan.

9. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 354. stav. 2 ZPP-a te na pravilnu primjenu materijalnog prava ovaj sud nije našao da bi donošenjem pobijane presude ili postupkom koji joj je prethodio bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka ili da bi materijalno pravo bilo pogrešno primijenjeno.

10. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (članak 8. ZPP) valjano utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, time da u svojoj žalbi tužitelj navodi neodlučne činjenice prema kojima bi činjenično stanje ostalo pogrešno ili nepotpuno utvrđeno, a svode se zapravo na ocjenu provedenih dokaza od strane žalitelja.

11. Suprotno mišljenju žalitelja pravilno je sud prvog stupnja ocijenio da tužitelj, koji nema pravo korištenja predmetnog grobnog mjesta, što tužitelj i sam tijekom postupka priznaje, kao takav nije ovlaštenik bilo kojeg prava vezanog za navedeno grobno mjesto pa posljedično tome niti na postavljanje nadgrobnog spomenika.

12. Kako je odredbom čl. 11 ZG propisano da natpisi na grobovima i grobnicama ne smiju vrijeđati ničije nacionalne, vjerske ili moralne osjećaj a niti na bilo koji način povrijediti uspomenu na pokojnika, kao i čl. 18. st. 3. Odluke o grobljima da natpisi na grobovima i grobnicama ne smiju vrijeđati ničije nacionalne, vjerske ili moralne osjećaje, niti na bilo koji način povrijediti pokojnika niti druge pokojnike na groblju te odredbom čl. 21. Odluke o grobljima da su korisnici grobnih mjesta i ostali građani koji posjećuju groblja dužni pridržavati se pravila o ponašanju na grobljima koje propisuje Uprava groblja s time da je uprava groblja dužna upravljati grobljima pažnjom dobrog gospodarstvenika i na način kojim se iskazuje poštovanje prema umrlima te provoditi i primjenjivati podzakonske akte u tom smislu i zaključak prvostupanjskog suda da natpis koji je tužitelj nesporno upisao na predmetni spomenik predstavlja neprihvatljiv i protupropisan sadržaj te da je tuženik u okviru svojih ovlasti pravilno postupio kada je isti, nakon što to tužitelj nije učinio, uklonio sa groblja.

13. S obzirom na navedeno, suprotno mišljenju tužitelja, ne postoji žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 355. ZPP).

14. Prema izloženom, sud prvog stupnja pravilno je utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev odbio u cijelosti jer bi, a kako to pravilno utvrđuje sud prvog stupnja, uspostava prijašnjeg stanja predstavlja nalog tuženiku da postupi protupravno jer bi se na grob vratio spomenik zabranjenog sadržaja.

15. Iznesena utvrđenja i zaključak suda prvog stupnja glede neosnovanosti i tužbenog zahtjeva za naknadu štete prihvaća i ovaj sud drugog stupnja jer ih žalbeni navodi nisu uspjeli dovesti u sumnju. Sud prvog stupnja dao je jasne i valjane razloge o tome kako tijekom postupka tužitelj, na kojem je teret dokazivanja, nije uspio dokazati, da su oštećenja koja se na spomeniku sada nalaze nastala protupravnom radnjom tuženika (njegovih djelatnika) odnosno da bi u tom dijelu postojala odgovornost tuženika za štetu tužitelju.

16. Stoga su neodlučna razmatranja žalbe tužitelja, jer predstavljaju samo drugačije i to pogrešno, viđenje primjene navedenih odredbi zakona, na inače pravilno utvrđeno činjenično stanje.

17. I odluka o troškovima postupka pravilna je kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP) tako i po visini (čl. 155. st. 1 ZPP) troškova koji su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 112/12, 103/14, 118/14 i 138/23).

18. Slijedom svega iznesenog, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

19. Odbijen je zahtjev tuženog za naknadu troška odgovora na žalbu kao neosnovan, jer ova postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje parnice (čl. 166. st. 1. u vezi čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 8. rujna 2026.

Predsjednik vijeća:

Tomislav Aralica