Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3478/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlatke Fresl Tomašević kao predsjednice vijeća, Tomislava Aralice kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Ilijane Petyo kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (dalje HZMO) iz Zagreba, Mihanovićeva 3, OIB:84397956623, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupanog po odvjetnici Dori Hanžeković Žuža, iz Odvjetničkog društva Hanžeković i partneri d.o.o. iz Zagreba, Radnička cesta 22, radi naknade štete, odlučujući povodom žalbe tužitelja protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pn-83/2024-10 od 6. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 8. rujna 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pn-83/2024-10 od 6. svibnja 2025.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troškova sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pn-83/2024-10 od 6. svibnja 2025. suđeno je:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Tuženik CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, dužan je isplatiti tužitelju s osnova naknade štete zbog isplate invalidske mirovine osiguraniku HA za period od 1.11.2021. do 31.8.2024. iznos od 19.596,24 EUR, zajedno sa pripadajućom kamatom počevši od dana podnošenja tužbe do 31.2024.,po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. 1. 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana."

II. Nalaže se tužitelju HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSGURANJE, Mihanovićeva 3, Zagreb, OIB: 84397956623, da tuženiku CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, naknadi parnični trošak u iznosu od 312,50 EUR sa zz kamatama tekućim od 6. svibnja 2025., pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.“

2. Protiv navede presude pravodobno se žali tužitelj zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) s prijedlogom da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači na način predložen žalbom ili podredno ukine.

3. Tuženik je dostavio odgovor na žalbu u kojem osporava tužiteljeve žalbene razloge. Traži naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

4. Žalbe nije osnovana.

5. Suprotno žalbenim navodima, u prvostupanjskom postupku nije počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP budući se presuda suda prvog stupnja može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni, te ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

7. U prvostupanjskom postupku nije počinjena niti povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP budući je sud na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pravilno utvrdio činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava.

8. Predmet ovog postupka jest zahtjev tužitelja HZMO da mu osiguravatelji štetnika naknade štetu koju je pretrpio jer je isplaćivao svom osiguraniku invalidsku mirovinu, a koja je u uzročnoj vezi s prometnom nezgodom za koju je odgovoran osiguranik tuženika. U postupku su utvrđene slijedeće bitne činjenice:

-tužitelj protiv tuženika ističe regresni zahtjev na ime naknade štete za koju tvrdi da ju je pretrpio isplatom invalidske mirovine svom osiguraniku KA u razdoblju od 1.studenoga 2021. do 31. kolovoza 2024., a koja isplata invalidske mirovine je u uzročno posljedičnoj vezi s prometnom nezgodom od 28. svibnja 2004. u kojoj je imenovani osiguranik tužitelja pretrpio tjelesne ozljede, a za koju prometnu nezgodu je, prema navodima tužitelja, odgovoran osiguranik tuženika RA;

-naime, dana 28. svibnja 2004. dogodila se prometna nezgoda u koju je skrivio vozač teretnog vozila registarske oznake [registarska oznaka], s priključnim vozilom, RA, osiguranik tuženika, a u kojoj nezgodi je tjelesno ozlijeđen KA koji je upravljao motornim vozilom registarske oznake [registarska oznaka];

-pravomoćnom presudom Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj: K-102/04 od 11. svibnja 2005, utvrđeno je da je osiguranik tuženika RA proglašen krivim jer je 28. svibnja 2004., upravljajući teretnim vozilom na koje je bilo pridodano priključno vozilo skrivio prometnu nezgodu u kojoj je između ostalog nas tradao i osiguranik tužitelja KA, koji je u prometnoj nezgodi zadobio prijelom obje podlaktice i lijeve potkoljenice;

-rješenjem HZMO, Područna služba u ..., od 2. travnja 2007. (stranice 3 do 5 spisa) osiguraniku HA iz [adresa] priznato je pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad koja je uzrokovana ozljedom na radu, isplata invalidske mirovine i naknade za tjelesno oštećenje što je u uzročno posljedičnoj vezi s prometnom nezgodom koja se dogodila 28. 5. 2024. koju je skrivio osiguranik tuženika RA upravljajući osiguranim vozilom reg. oznake [registarska oznaka], na koje je bilo pridodano osigurano priključno vozilo reg. oznake [registarska oznaka];

-uvidom u rješenje HZMO od 2. travnja 2007. (stranice 3 do 5 spisa) utvrđeno je da je osiguraniku tužitelja KA zbog ozljede na radu nastala opća nesposobnost za rad, te mu se priznaje počevši od 4. srpnja 2006. pravo na invalidsku mirovinu;

-osiguranik tužitelja rođen je **.**.1949. te je dana 26. listopada 2014. navršio 65 godina čime je ispunio zakonske uvjete za odlazak u starosnu mirovinu.

-tužitelj bi s navršenih 65 godina života svog osiguranika, dakle od 26. listopada 2014. pa nadalje, bio u obvezi isplaćivati KA starosnu mirovinu čiji bi iznos bio veći od invalidske mirovine koju sada isplaćuje, a slijedom čega tužitelj u predmetnom razdoblju (od 1. studenoga 2021. do 31. kolovoza 2024) ne trpi nikakvu štetu;

-uvidom u tužiteljev izračun isplaćene mirovine od 6. rujna 2024. (stranica 23 spisa) utvrđeno je da je osiguraniku tužitelja KA u utuženom periodu od 1. studenoga 2021. do 31. kolovoza 2024. izvršena isplata invalidske mirovine u ukupnom iznosu od 19. 596,24 EUR.

9. Na ove bitne činjenice prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 87. st. 1., čl. 82. st. 1., čl. 178. st. 4. Zakon o obveznim odnosima („Službeni list SFRJ“ broj: 29/78, 39/85, 46/85, 57/89, „Narodne novine“ broj : 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01 i 35/05, dalje: ZOO), čl. 161. do 170. Zakona o mirovinskom osiguranju (“Narodne novine” broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18 i 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22, dalje: ZMO ), čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (“Narodne novine” broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23, dalje: ZOOP), te odlučio kao u izreci.

10. Sud je prvog stupnja pravilno utvrdio bitne činjenice i pravilno primijenio materijalno pravo.

11. U ovoj parnici se u osnovi vodi spor oko primjene prava, dok su same bitne činjenice u ovoj fazi postupka nesporne. Pa je tako nesporan sam štetni događaj u kojem je ozlijeđen osiguranik tužitelja 28. svibnja 2004., kako je osiguraniku tužitelja priznato rješenjem HZMO od 2. travnja 2007. da se radi o ozljedi na radu, te kako tužitelj svom osiguraniku isplaćuje invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu. Također nije sporno da je osiguraniku tužitelja KA u utuženom periodu od 1. studenoga 2021. do 31. kolovoza 2024. izvršena isplata invalidske mirovine u ukupnom iznosu od 19.596,24 EUR. Sud prvog stupnja u obrazloženju navodi: „Dakle, u smislu odredbe čl. 27. st. 1. ZOOP, društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, što znači svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u gran icama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (stvarnog štetnika). Međutim, u konkretnom slučaju, a obzirom na st. 2. i. 3. čl. 27. ZOOP obveza tuženika postoji samo ako postoji razlika između iznosa invalidske mirovine koja se isplaćuje na temelju rješenja HZMO i iznosa koji bi s te osnove bili isplaćeni kada bi razlog priznavanja prava na mirovinu bila ozljeda na radu. Kako je nesporno da osiguranik tužitelja prima invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu to je nesporno da ne postoji razlika između mirovine koja se isplaćuje osiguraniku tužitelja i invalidske mirovine zbog ozljede na radu jer osiguranik tužitelja upravo i prima tu invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu.“

12. Ovaj viši sud prihvaća izloženo pravno shvaćanja. Pa kako nije ispunjena zakonska pretpostavka iz čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP, pravilno je odbijen regresni zahtjev tužitelja.

13. U svezi žalbenih razloga tužitelja u kojima se on poziva na različitu sudsku praksu valja kazati kako se radi o odlukama drugih županijskih sudova i drugih sudskih vijeća koje ne vezuju ovaj viši sud. Vrhovni sud Republike Hrvatske nije donio odluku koja bi zastupala različito pravno shvaćanje od onog koje je gore izloženo. A to što je VSRH dozvolio neko revizijsko pitanje ne znači i da je zauzeo pravno shvaćanje koje se u tom pitanju zastupa.

14. Opširno pravno teoretiziranje tužitelja u njegovoj žalbi, ukoliko je različito od pravnog shvaćanja koje je gore izloženo, a koje se protivi odredbi čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP, nije prihvatljivo. Tužitelj zapravo smatra kako sud na predmetni slučaj ne smije primijeniti odredbe ZOOP već odredbe ZMO jer da je to lex specialis. Ali to je shvaćanje pogrešno jer se ovdje radi o regresnom potraživanju protiv tuženika koji je osiguravao štetnika po propisima obveznog osiguranja u prometu , pa se u odnosu na taj pravni odnos imaju primijeniti odredbe ZOOP.

15. I odluka o troškovima postupka zakonita je kako po osnovu, temeljem čl.154. st. 1. ZPP, tako i po visini troškova, temeljem čl. 155. ZPP. Suprotno tvrdnji tužitelja sud je prvog stupnja je pravilno postupio kad je tuženiku priznao troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice, a trošak nastao zastupanjem o odvjetniku pravilno obredio po odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23, 107/25, dalje: OT) koja je bila na snazi u vrijeme odlučivanja o trošku.

16. Također je valjalo odbiti i zahtjev tuženika za naknadom troškova sastava odgovora na žalbu tužitelja jer se ne radi o potrebnom trošku u smislu propisa iz čl. 155. st. 1. ZPP.

17. Stoga je po čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi osporenu presudu i odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Zagrebu, 8. rujna 2026. godine

Predsjednica vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević