Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1743/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Vlatke Fresl Tomašević, predsjednice vijeća, Ilijane Petyo, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Tomislava Aralice, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice RR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Mariu Perci, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika OTP banka Hrvatska d.d., Domovinskog rata 61, Split, OIB: 52508873833, zastupanog po punomoćnici Sanji Vukina, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Vukina i partneri d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, poslovni broj P-534/2019-39 od 17. veljače 2026., u sjednici vijeća održanoj 8. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

Djelomično se odbija žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, poslovni broj P- 534/2019-39 od 17. veljače 2026., u pobijanom dijelu pod toč. I. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, poslovni broj P-534/2019-39 od 17. veljače 2026., u pobijanom dijelu pod toč. II. izreke, pod toč. III. izreke, pod toč. IV. izreke kojim je odbijen kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova u iznosu od 2.328,95 eur i pod toč. V. izreke te se za navedeno predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima nastalim u povodu žalbe odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

„I. Utvrđuju se ništetnima odredbe čl. 1. i čl. 3. Ugovora o stambenom kreditu, [broj], sklopljenog dana 05.04.2006. godine između tužiteljice RR, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i Tužene OTP banka Hrvatska d.d., Domovinskog rata 61, 21 000 Split, OIB: 52508873833, kao kreditora, u dijelu u kojem je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva temeljem jednostrane odluke o kamatnim stopama banke, i u dijelu u kojem je ugovorena

valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

II. Nalaže se tuženiku OTP banka Hrvatska d.d., Domovinskog rata 61, Split, OIB: 52508873833 da isplati tužiteljici RR, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] iznos od 11.145,05 EUR (jedanaest tisuća jednu stotinu četrdeset pet eura i pet centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 30. rujna 2015., do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, nadalje, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku OTP banka Hrvatska d.d., Domovinskog rata 61, Split, OIB: 52508873833 da tužiteljici RR, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] naknadi trošak parničnog postupka u iznosu 2.708,15 eura (dvije tisuće sedam stotina i osam eura i petnaest centi), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude 17. veljače 2026., do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od petnaest dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu 1.562,50 eura (jednu tisuću pet stotina šezdeset dva eura i pedeset centi), kao neosnovan.

IV. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova u iznosu 2.328,95 EUR (dvije tisuće tri stotine i dvadeset osam eura i devedeset pet centi), kao neosnovan.

V. Utvrđuje se nepostojanje tuženikove tražbine prema tužiteljici u iznosu 2.521,48 eura (dvije tisuće pet stotina dvadeset jedan euro i četrdeset osam centi), sa zakonskim zateznim kamatama.“

2. Prvostupanjskim rješenjem dopuštena je preinaka tužbe učinjena podneskom tužitelja od 15. rujna 2022.

3. Tuženik je podnio žalbu protiv presude koju pobija u dijelu u kojem nije uspio u parnici iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 - dalje: ZPP), te se poziva na povredu ustavnog prava na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava RH, ustavnopravnog jamstva prava vlasništva iz čl. 48. Ustava te ustavnog prava i jamstva poduzetničke i tržišne slobode iz čl. 49. Ustava RH. Predlaže preinačiti podredno ukinuti u pobijanom dijelu i vratiti predmet na ponovni postupak te naložiti tužitelju da mu naknadit troškove parničnog postupka uz uvećanje za troškove žalbe.

4. Na žalbu nije dat odgovor.

5. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

6. Ovaj drugostupanjski sud je na temelju čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22,155/23, 146/25, dalje: ZPP) ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Ispitujući na takav način pobijanu presudu, ocjena je ovog suda da u njezinom donošenju nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Nije počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11 ZPP jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka nije nerazumljiva i ne proturječi sama sebi i razlozima presude, presuda ima razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i i samih tih isprava.

9. Predmet spora je utvrđenje ništetnosti spornih odredbi ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa temeljem jednostrane odluke tuženika te valutna klauzula u CHF, kao i potraživanje preplaćenih iznosa po osnovi ništetnosti spornih odredbi ugovora o kreditu.

10. U postupku nije bilo sporno da su 16. siječnja 2006. tužiteljica, kao korisnik kredita, i tuženik sklopili Ugovor o kreditu broj 060411220701, u iznosu 78.770,00 CHF u protuvrijednosti kuna, obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita, da je ugovoreno da iznos kredita utvrđen i obračunat u stranoj valuti predstavlja obvezu korisnika kredita, da su se navedenim ugovorom stranke usuglasile da se iznosi isplate kredita i otplata kredita u kunama obračunavaju primjenom valutne klauzule, da će se povrat izvršen u kunama obračunavati u CHF po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke, da je početna kamatna stopa ugovorena u visini 4,39% godišnje s tim da se promjena kamatnih stopa vrši izmjenama i dopunama Odluke o kamatama Banke na čiju primjenu korisnik bezuvjetno pristaje. Između stranaka nije sporno ni da je izvršena konverzija sklopljenog kredita u CHF u EUR sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/15, dalje ZID ZPK/15).

11. Osnovanost tužbenog zahtjeva u deklaratornom dijelu koji se odnosi na ništetnost odredbi ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa jednostranom odlukom banke i valutna klauzula (toč. I. izreke prvostupanjske presude) s materijalnopravnog aspekta prvostupanjski sud je utemeljio na presudi Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. kao i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revt-249/14 od 9. travnja 2015. u dijelu kojim je utvrđena ništetnost odredbe kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa jednostranom odlukom banke, a u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., budući su navedene presude donesene u kolektivnom sporu i u odnosu na ovdje tuženika, predmetni ugovor o kreditu sklopljen je u razdoblju obuhvaćenom kolektivnim sporom te sadrži odredbe o jednostranoj promjeni kamatne stope po odluci banke i odredbe o valutnoj klauzuli u CHF. Pri tome se poziva na čl. 502.a i 502.c ZPP koja daje pravo fizičkoj osobi da se u posebnom parničnom postupku za naknadu štete i isplatu pozove na pravno utvrđenje iz presude donesene u kolektivnom sporu. Prvostupanjski sud je bio stava da je tuženik povrijedio interes i prava potrošača, jer prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu nije u cijelosti informirao potrošača o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, te utvrdio da su ništetni sporni dijelovi ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

12. Prije svega, u odnosu na žalbene navode tuženika kojima dovodi u pitanje pravni interes tužiteljice za vođenje postupka, treba reći da sama činjenica da je bio sklopljen Dodatak 1. i 2. ugovoru o kreditu o konverziji kojim su odredbe osnovnog ugovora izmijenjene u pogledu valutne klauzule, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita te postignut sporazum o raspolaganju preplatom, ne znači da je korisnik kredita izgubio pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne, kako bi na temelju toga ostvario eventualna prava za koja smatra da mu pripadaju (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj: Rev 2868/2018-2 od 12. veljače 2019. i Rev 18/2018-2 od 26. svibnja 2020.). Činjenica da je sklopljen sporazum o konverziji ne isključuje mogućnost zahtijevati isplatu na temelju ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu za koji se kondemnatorni zahtjev ne treba dokazivati pravni interes.

13. Pravilno je prvostupanjski sud u svojoj odluci dao valjane razloge o primjeni utvrđenja iz spora za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i primijenio odredbe čl. 502.a i čl. 502.c ZPP o vezanosti suda za utvrđenja iz pravomoćne presude na koje se pozivala tužiteljica u tužbi, kojima je u odnosu na tuženika prihvaćen zahtjev tužbe radi zaštite kolektivnih interesa i prava i to zato što je protivno zakonu, bez pojedinačnog pregovaranja, unosio u potrošačke ugovore nepoštene odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i o otplati kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz CHF, a čime su povrijeđeni zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava potrošača.

14. Kako su odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF sadržajno izražene na način kao i one, koje su pravomoćnim presudama u postupku kolektivne zaštite potrošača utvrđene ništetnima te u postupku nije utvrđeno da bi postojale okolnosti koje bi ukazivale da je postupanje tuženika prilikom ugovaranja promjenjive kamatne stope i valute CHF uz koju je vezana glavnica kredita bilo drugačije od utvrđenog u navedenim sudskim postupcima, to je prvostupanjski sud osnovano utvrdio da su iste ništetne.

15. Stoga je u odnosu na pobijani dio prvostupanjske presude u točki I. izreke, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci presude.

16. Nadalje, s obzirom da je prvostupanjski sud prihvatio kondikcijski zahtjev tužiteljice, smatrajući da konverzijom nije ostvareno pravo na potpunu restituciju zbog ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, treba reći sljedeće.

17. ZID ZPK/15 predstavlja lex specialis u odnosu na opće odredbe obveznog prava u dijelu kojim se njime drugačije uređuju pojedini ugovorni odnosi i njihovi pravni učinci, i njime je stvorena pravna osnova za zaključivanje sporazuma u obliku dodatka ugovoru koji svoje izvorište ima u tom prisilnom propisu ocijenjenom suglasnim s Ustavom Republike Hrvatske (u tom smislu i ovaj sud u rješenju Gos-1/19 od 4. ožujka 2020.). Na odredbe dodataka ugovoru sklopljenog u skladu sa ZID ZPK/15 i koje su odraz prisilnih zakonskih odredbi ZID ZPK/15 ne primjenjuje se odredba čl. 49. st. 1. s obzirom na odredbu st. 5. istog članka Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 41/14, 110/15, 14/19 i 19/22), važećeg u vrijeme sklapanja Dodataka.

18. Odredbom čl. 19.b. ZID ZPK/15 propisano je osnovno načelo konverzije i to da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

19. Nastavnom odredbom čl. 19.c st.1. ZID ZPK/15 propisan je način izračuna konverzije kredita i to na način da se:

1. na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se iznosom početno odobrene glavnice smatra iznos koji je zadužen u poslovnim knjigama vjerovnika, a koji iznos može biti veći od isplaćenog iznosa zbog tečajne razlike zbog kupoprodaje deviza prilikom isplate kredita,

2. umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, 3. početno utvrđeni otplatni plan kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju kojeg su izračunati obroci odnosno anuiteti u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, zamijeni novim otplatnim planom izračunatim u skladu s toč. 1. i 2. ovoga stavka, a na temelju kojeg se izračunavaju novi obroci odnosno anuiteti u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, uzimajući u obzir sve izmjene ugovornih uvjeta koji se odnose na iznos, namjenu i rokove dospijeća glavnice te iznos, vrstu i razdoblje promjene kamatnih stopa i ostale promjene koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu uvjetovale izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana i obroka odnosno anuiteta, 4. iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka odnosno anuiteta u CHF i kunama s valutnom klauzulom u CHF (osim uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije) pretvore u EUR i u valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenjivom na datum uplate, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Takvi iznosi pretvoreni u EUR i valutnu klauzulu u EUR predstavljaju osnovu za namirenje obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR iz toč. 3. ovoga stavka, pri čemu se poštuje redoslijed namirenja dospjelih obveza sukladno općim uvjetima vjerovnika, ali ne obračunavaju zatezne kamate,

5. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR ako iznos preplate ne prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz toč. 3. ovoga stavka, koristi za namirenje budućih obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR koji će dospjeti na način da se sukcesivno kod plaćanja budućeg obroka odnosno anuiteta koji će dospjeti iznos do najviše 50% dospjelog obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR namiri preplatom, sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi, pri čemu ako iznos preplate prelazi više od 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz toč. 3. ovoga stavka, vjerovnik i potrošač sporazumom definiraju način iskorištavanja iznosa preplate iznad 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, a ako iznos preplate prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz toč. 3. ovoga stavka, vraća potrošaču od strane vjerovnika u roku od 60 dana od datuma prihvata konverzije od strane potrošača, time da se iznos preplate iz ove točke preračunava u kune po tečaju na dan 30. rujna 2015. i na njega vjerovnik nije dužan obračunati kamatu niti tečajnu razliku, već njih snosi potrošač,

6. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR na način iz toč. 4. ovoga stavka manji od ukupnog iznosa obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih na način iz toč. 3. ovoga stavka, namiri vjerovniku od strane potrošača sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača, a obveze po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR nastave ispunjavati od strane potrošača,

7. iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR utvrđuje na dan 30. rujna 2015., kao razlika novog otplatnog plana utvrđenog sukladno toč. 3. ovoga stavka i uplaćenih iznosa utvrđenih sukladno toč. 4. ovoga stavka, pri čemu iznos preplate utvrđen u toč. 5. ovoga stavka ne umanjuje iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR, a manje uplaćeni iznos utvrđen u toč. 6. ovoga stavka namiruje se sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača.

20. Nepoštene (i ništetne) ugovorne odredbe o jednostranoj promjeni stope ugovorne kamate i valutnoj klauzuli u CHF iz Ugovora o kreditu nakon sklapanja dodatka ugovoru ne obvezuju potrošača jer su zamijenjene na način kao da je za cijelo ugovoreno vrijeme kredit bio ugovoren s valutnom klauzulom u EUR uz promjenjivu kamatnu stopu za kredite s valutnom klauzulom u EUR. Sklapanjem dodatka ugovoru u skladu s prisilnom odredbom čl. 19.c ZID ZPK/15 izvršena je konverzija kredita na način da su svi iznosi plaćeni na ime otplate ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF tijekom otplate kredita do dana obračuna konverzije (osim onih koji su eventualno plaćeni na ime zateznih kamata zbog zakašnjenja korisnika kredita u plaćanju dospjelih obveza, naknada i troškova iz čl. 19.c st. 1. toč. 4. ZID ZPK/15) uzeti u obračun konverzije na način i pod uvjetima kako je određeno specijalnim propisom – ZID ZPK/15.

21. Na trgovcu tj. banci je bila obveza da potrošaču ponudi sklapanje dodatka ugovora o kreditu čiji je sadržaj u pogledu načina izračuna konverzije u cijelosti određen ZID ZPK/15, dok je potrošaču sklapanje takvog dodatka bilo ostavljeno na izbor, a u konkretnom slučaju tužiteljica je kao potrošač prihvatila ponudu i sklopila Dodatke u skladu s odredbama ZID ZPK/15 te isti izazivaju pravne učinke.

22. Tako je sklapanjem dodatka ugovoru sukladno odredbi čl. 19.c ZID ZPK/15 osiguran povrat stečene koristi banke, putem korištenja uplata potrošača za namirenje dospjelih i budućih obroka kredita u EUR koji je zamijenio kredit u CHF, a do njegova sklapanja je došlo na temelju pristanka potrošača kojemu su bile poznate sve posljedice konverzije.

23. Primjena ZID ZPK/15 kao posebnog propisa derogira opće odredbe ZOO o pravnim posljedicama ništetnosti tako da se svote koje su plaćene na temelju nepoštenog dijela odredbe o jednostranoj izmjeni stope redovne kamate i valutnoj klauzuli ne vraćaju potrošaču već su iskorištene u njegovu korist za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim dodatkom sklopljenim sukladno odredbama ZID ZPK/15, sa jasno propisanim načinom raspolaganja nastalom preplatom koja se, u slučaju da nije dostatna za zatvaranje obveze iz kredita prema novom otplatnom planu, koristi za namirenje budućih obroka ili anuiteta dok se, za slučaj da njezin iznos prelazi ukupan zbroj obroka ili anuiteta u valutnoj klauzuli u eurima prema novom otplatnom planu, vraća potrošaču.

24. Na taj način je valjano prestala obveza tuženika (čl. 160. st. 1. ZOO) za povrat više plaćenih iznosa s osnove ništetnih dijelova odredbi iz Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF, a koja bi proizlazila iz čl. 1111. st. 1. ZOO i te preplaćene svote nisu bez pravne osnove ostale u imovini tuženika. Budući da je tužiteljica kao korisnik kredita prihvatila konverziju na temelju odredbi ZID ZPK/15 sklapanjem Dodataka sa tuženikom, ne može se tražiti povrat više plaćenih svota po osnovi ništetnih odredbi iz Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF, jer izračun konverzije kredita iz čl. 19. c st. 1 ZIP ZPK/15 uključuje i te uplate.

25. Tužiteljici jedino pripada pravo na zateznu kamatu tekuću na pojedinačne više plaćene iznose koje je banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s čl. 19.c ZID ZPK/15 obračunatih u skladu s čl. 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije.

26. U odluci Vrhovnog suda RH od 21. prosinca 2022. broj Rev 586/2019 navedeno je na 7. sjednici Građanskog odjela VSRH održanoj 13. i 20. prosinca 2022. zauzeto pravno shvaćanje o pravnim učincima sporazuma o konverziji Ugovora o kreditu u CHF u EUR i pravima potrošača, koje prihvaća i ovaj sud i koje glasi: „Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15 -dalje: ZID ZPK), nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 -dalje: ZOO), na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koje je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije.“, a koje pravno shvaćanje je izneseno i u odluci Vrhovnog suda Rev-925/2023 od 8. travnja 2025.

27. U odluci proširenog vijeća od trinaest sudaca Vrhovnog suda RH, presudi i rješenju broj Rev-457/2025-21 od 27. svibnja 2026. izraženo je pravno shvaćanje da potrošač ima samo pravo na zatezne kamate na preplaćene iznose temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu za razdoblje od dana sklapanja temeljnog ugovora kreditu pa do utvrđenog dana prestanka obveze izvršene konverzijom kredita i to u punom iznosu bez oduzimanja od preplate utvrđene u konverziji.

28. Kako zbog pogrešnog pravnog shvaćanja prvostupanjski sud nije utvrdio u kojem razdoblju i u kojoj visini bi tužiteljici pripadale zatezne kamate u smislu odredbe čl. 1115. ZOO na više plaćene iznose uračunate prilikom konverzije, na temelju čl. 370. ZPP valjalo je ukinuti prvostupanjsku presudu pod toč. II. izreke, a posljedično tome i pod toč. V. izreke, kao i odluku o trošku pod toč. III. izreke i pod toč. IV. izreke kojom je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troška postupka.

29. Pri tom treba reći da su neosnovani žalbeni navodi tuženika vezani za stajalište prvostupanjskog suda o neosnovanosti prigovora zastare potraživanja, a s obzirom na Objedinjeno pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu u CHF zauzetom na sjednici održanoj 31. siječnja 2022., koje pravno shvaćanje je prihvaćeno i kroz sudsku praksu ovog suda.

30. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će imati u vidu na što mu je ukazano ovom drugostupanjskom odlukom te uz utvrđenje relevantnih činjenica ponovno odlučiti o preostalim zahtjevima te ovisno o uspjehu stranaka u sporu odlučiti o trošku postupka.

31. O troškovima postupka nastalim povodom pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci (čl. 166. st. 4. ZPP).

U Zagrebu 8. rujna 2026.

Predsjednica vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević