Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1140/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Iris Gović Penić, predsjednice vijeća, Sanje Joka Umićević, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Ines Kovačević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice TU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ivici Čuturiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćnici Ivani Grgić Zovko, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn -1061/2024-23 od 27. listopada 2025., ispravljene rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-1061/2024-27 od 17. studenog 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 8. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Euroherc osiguranje d.d. kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-1061/2024-23 od 27. listopada 2025., ispravljena rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-1061/2024-27 od 17. studenog 2025., u točki I. izreke u pobijanom dijelu u kojem je naloženo tuženiku da isplati tužiteljici preko iznosa od 1.000,00 eura do iznosa od 1.600,00 eura (iznos od 600,00 eura), zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 1. ožujka 2024. do isplate, te u točki II. izreke u pobijanom dijelu u kojem je naloženo tuženiku da nadoknadi tužiteljici trošak parničnog postupka preko iznosa od 1.500,00 eura do iznosa od 2.387,04 eura (iznos od 887,04 eura), zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 27. listopada 2025. do isplate.

II. Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-1061/2024-23 od 27. listopada 2025., ispravljena rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-1061/2024-27 od 17. studenog 2025., u točki II. izreke u pobijanom dijelu u kojem je naloženo tuženiku da nadoknadi tužiteljici trošak parničnog postupka preko iznosa od 2.387,04 eura do iznosa od 2.574,54 eura (iznos od 187,50 eura), zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 27. listopada 2025. do isplate, te se odlučuje:

Odbija se zahtjev tužiteljice TU za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 187,50 eura, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 27. listopada 2025. do isplate.

III. Odbija se zahtjev tuženika Euroherc osiguranje d.d. za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 325,77 eura.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice TU za naknadu troška nastalog povodom odgovora na žalbu u iznosu od 250,00 eura.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranju d.d. OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, isplatiti tužiteljici TU, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], iznos od 1.600,00 EUR s osnova naknade neimovinske štete i tuđe pomoći, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 01. ožujka 2024. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla i natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 2.574,54 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 27. listopada 2025. godine do isplate, određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla i natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv točke I. prvostupanjske presude u dijelu u kojem je usvojen tužbeni zahtjev preko iznosa od 1.000,00 eura do dosuđenog iznosa od 1.600,00 eura (u iznosu od 600,00 eura), te protiv točke II. prvostupanjske presude u dijelu u kojem je usvojen zahtjev tužiteljice za naknadu troška postupka preko iznosa od 1.500,00 eura do dosuđenog iznosa od 2.574,54 eura (u iznosu od 1.074,54 eura), žalbu podnosi tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka , pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tuženik u bitnome ističe kako je, uzevši u obzir cjelokupno narušenje tjelesnog i duševnog zdravlja koje je tužiteljica pretrpjela u predmetnom štetnom događaju, tužiteljici dosuđena pravična novčana naknada u previsokom iznosu. Točnije, tužiteljici je dosuđeno 600,00 eura previše. Nadalje, tuženik prigovara tijeku zatezne kamate na dosuđeni iznos, tj. tuženik smatra da kamata započinje teći od dana presuđenja, a ne od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Tuženik posljedično pobija i odluku o troškovima postupka, ističući da bi odluka bila drugačija da je tužiteljici pravilno odbijen tužbeni zahtjev u iznosu od 600,00 eura. Naposljetku, neovisno o uspjehu u sporu, tuženik smatra da određeni troškovi postupka, koji su priznati tužiteljici, uopće nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka u smislu čl. 155. Zakona o parničnom postupku. Riječ je o trošku sastava podnesaka od 16. prosinca 2024., 20. prosinca 2024. i 16. lipnja 2025., trošku sastava odštetnog zahtjeva i trošku zastupanja na ročištu za objavu presude. Slijedom navedenog, tuženik predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu (u pobijanom dijelu) u smislu žalbenih navoda. Potražuje trošak žalbenog postupka u ukupnom iznosu od 325,77 eura.

3. Tužiteljica je podnijela odgovor na žalbu tuženika. Tužiteljica u bitnome ističe kako su svi žalbeni navodi tuženika neosnovani. Predlaže odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu. Potražuje trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 250,00 eura.

4. Žalba tuženika je neosnovana u pogledu glavne stvari, a djelomično osnovana u pogledu odluke o trošku parničnog postupka.

5. Ispitivanjem prvostupanjske presude u pobijanom dijelu i postupka koji je prethodio njenom donošenju nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje u tekstu: ZPP), a na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 1.600,00 eura, na ime naknade neimovinske štete radi povrede prava osobnosti tužiteljice te na ime naknade imovinske štete s osnove pružene tuđe pomoći i njege, sa zateznom kamatom koja teče od 1. ožujka 2024. (dan podnošenja odštetnog zahtjeva) do isplate, koja šteta je nastala kada je ĐU, upravljajući vozilom marke Renault Megane i registracijske oznake [registarska oznaka], koje vozilo je osigurano kod tuženika, naletio na vozilo marke Hyundai Kona i registracijske oznake [registarska oznaka], u kojem vozilu se tužiteljica nalazila u svojstvu putnika, uslijed čega je tužiteljica zadobila tjelesne ozljede.

6.1. Prvostupanjski sud je ocijenio da je zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovan.

7. U žalbenoj fazi postupka nije sporan nastanak štetnog događaja niti odgovornost tuženika (točnije osiguranika tuženika) za predmetni štetni događaj. Nadalje, nije sporna niti narav tjelesnih ozljeda tužiteljice te narušenje fizičkog i duševnog zdravlja koje je tužiteljica pretrpjela u predmetnom štetnom događaju.

8. U žalbenoj fazi postupka je sporna visina dosuđene neimovinske štete, tj. tuženik smatra da je tužiteljici dosuđena previsoka pravična novčana naknada, kada se uzme u obzir narušenje fizičkog i duševnog zdravlja koje je tužiteljica pretrpjela u predmetnom štetnom događaju. Tuženik ne pobija cjelokupnu dosuđenu pravičnu novčanu naknadu, već iznos od 600,00 eura.

9. Tuženik osporava i tijek zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade štete, tj. tuženik smatra da kamata teče od dana presuđenja, a ne od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

10. Nije sporno da je tuženik, u mirnom postupku za naknadu štete, prije pokretanja ovog postupka, isplatio tužiteljici iznos od 1.300,00 eura, na ime cjelokupne prouzročene štete u predmetnom štetnom događaju.

11. U provedenom dokaznom postupku, prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće:

- da je, dana **.**.2023., ĐU, upravljajući vozilom marke Renault Megane i registracijske oznake [registarska oznaka], naletio na vozilo marke Hyundai Kona i registracijske oznake [registarska oznaka], u kojem vozilu se tužiteljica nalazila u svojstvu putnika

- da je vozilo registracijske oznake [registarska oznaka], u vrijeme predmetnog štetnog događaja, bilo osigurano kod tuženika

- da je tužiteljica, u predmetnom štetnom događaju, zadobila trzajnu ozljedu vratne kralješnice

- da je zbog zadobivene ozljede kod tužiteljice došlo do smanjenja životne aktivnosti u omjeru od 2%

- da se trajne posljedice zadobivene ozljede očituju u: hipertonusu paravertebralne muskulature (PVM) i gornjeg dijela trapezijusa uz bolnost koja se pojačava na pritisak i udar te u minimalno ograničenim kretnjama vratom

- da je tužiteljica trpjela fizičku bol jakog intenziteta u trajanju od 3 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 7 dana i manjeg intenziteta u trajanju od 20 dana

- da je tužiteljica pretrpjela primarni strah jakog intenziteta i kratkog trajanja, sekundarni strah umjerenog do jakog oscilirajućeg intenziteta sveukupno do 3 dana, potom umjereni oscilirajući strah sveukupno do 7 dana, a naposljetku slabiji oscilirajući strah sveukupno tri tjedna

- da je kod tužiteljice zaostao kasni povremeni oscilirajući strah slabijeg intenziteta u situacijama koje je podsjećaju na štetni događaj

- da je tužiteljici bila potrebna njega i pomoć druge osobe od ukupno 60 sati, tj. 2 sata dnevno kroz 30 dana

- da je tužiteljica, dana 1. ožujka 2024., podnijela tuženiku odštetni zahtjev, a kojim zahtjevom je tražila da joj tuženik nadoknadi cjelokupnu štetu nastalu u predmetnom štetnom događaju

- da je tuženik tužiteljici, u mirnom postupku za naknadu štete, isplatio nesporni iznos od 1.300,00 eura

12. Tjelesno i duševno zdravlje predstavljaju pravo osobnosti fizičke osobe, sukladno čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021 - dalje u tekstu: ZOO). Sukladno čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO, u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

13. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, uzimajući u obzir narušenje tjelesnog i duševnog zdravlja koje je tužiteljica pretrpjela u predmetnom štetnom događaju, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio iznos pravične novčane naknade od 2.600,00 eura. Naime, pretrpljeni fizički bolovi, pretrpljeni strah i smanjenje životne aktivnosti tužiteljice od 2%, opravdavaju novčanu naknadu u utvrđenom iznosu. Radi predmetnog štetnog događaja, kod tužiteljice je zaostala trajna bolnost u vratnom segmentu kralješnice, a pokretljivost njezinog vrata je ograničena, što nedvojbeno predstavlja narušenje kvalitete života tužiteljice. Sve te okolnosti opravdavaju da se tužiteljici pravična novčana naknada utvrdi u iznosu od 2.600,00 eura. Takva naknada ispunjava kriterij pravičnosti i prilagođena je okolnostima konkretnog slučaja te je u skladu s aktualnim Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske za utvrđivanje visine pravične novčane naknade i u skladu sa čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a.

14. Nadalje, s obzirom na to da je, radi predmetnog štetnog događaja, tužiteljici bila potrebna njega i pomoć druge osobe u trajanju od 60 sati, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da bi primjereni iznos naknade za tuđu pomoć i njegu bio u iznosu od 300,00 eura, tj. 5,00 eura po satu, sukladno čl. 1095. st. 1. ZOO. Satnica od 5,00 eura za tuđu pomoć i njegu je primjerena te predstavlja realnu cijenu sata za pružanje nestručne pomoći ozlijeđenoj osobi.

15. Slijedom svega navedenog, ovaj sud drugog stupnja smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je tužiteljici, u predmetnom štetnom događaju, nastala šteta u ukupnom iznosu od 2.900,00 eura, i to:

- neimovinska šteta radi povrede prava osobnosti tužitelja u iznosu od 2.600,00 eura

- imovinska šteta radi pružene tuđe pomoći i njege u iznosu od 300,00 eura .

Nadalje, prvostupanjski sud je pravilno umanjio utvrđeni iznos nastale štete za iznos od 1.300,00 eura, tj. iznos kojeg je tuženik isplatio tužiteljici u mirnom postupku za naknadu štete (2.900,00 eura – 1.300,00 eura = 1.600,00 eura), Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je zahtjev tužiteljice u iznosu od 1.600,00 eura u cijelosti osnovan.

16. Nadalje, neosnovano tuženik ističe da kamata na dosuđeni iznos naknade štete teče od dana presuđenja, a ne od dana kada je tužiteljica podnijela odštetni zahtjev tuženiku. Naime, u konkretnom predmetu je riječ o šteti koja se nadoknađuje na temelju police o obveznom osiguranju u prometu, tj. osiguranju vlasnika vozila od odgovornosti za štete nanesene trećim osobama (osiguranje od automobilske odgovornosti). Stoga tijek zatezne kamate na cjelokupni iznos neimovinske i imovinske štete (tuđa pomoć i njega) se određuje sukladno čl. 12. st. 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj: 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013, 152/2014, 155/2023, dalje u tekstu: ZOOP), a prema kojem oštećena osoba ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Stoga je tijek zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade štete određen pravilnom primjenom čl. 12. st. 6. ZOOP-a, kako je to pravilno ocijenio i prvostupanjski sud.

17. Slijedom svega navedenoga, žalba tuženika nije osnovana u pogledu glavne stvari niti u pogledu zatezne kamate koja teče na glavnicu.

18. Što se tiče odluke o trošku postupka, sadržane u točki II. izreke prvostupanjske presude, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio kako je tuženik dužan tužiteljici nadoknaditi troškove parničnog postupka u cijelosti, budući da je tužiteljica u cijelosti uspjela sa svojim zahtjevom, sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a.

19. Međutim, osnovano tuženik u svojoj žalbi ističe kako troškovi pojedinih parničnih radnji tužiteljice nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka u smislu čl. 155. ZPP -a.

19.1. Naime, trošak sastava podneska od 16. prosinca 2024. (list 37 spisa) nije bio potreban za vođenje ovog postupka u smislu čl. 155. ZPP -a. Tužiteljica je tim podneskom tražila produljenje roka za uplatu predujma za provođenje medicinskog vještačenja. Potreba za podnošenjem toga podneska proizašla je zbog nemogućnosti tužiteljice da u ostavljenom roku uplati predujam te sastav toga podneska nije ni na koji način izazvan postupanjem protivne strane, tj. tuženika . Valja istaknuti i kako je tužiteljica uplatila predujam četiri dana kasnije nakon podnošenja ovog podneska, a prvostupanjski sud nije donio rješenje kojim se udovoljava zahtjevu tužiteljice za produljenje roka, već je prihvatio njezinu kasniju uplatu i potom proveo dokaz medicinskog vještačenja po vještaku Augustu Mijiću. Kada sve navedeno uzme u obzir, takav podnesak se ne može ocijeniti nužnim i potrebnim za vođenje ovog postupka.

19.2. Nadalje, trošak sastava podneska od 20. prosinca 2024. (list 38 spisa) nije bio potreban za vođenje ovog postupka u smislu čl. 155. ZPP -a. Naime, tužiteljica je tim podneskom obavijestila sud da je platila predujam za medicinsko vještačenje za vještaka Augusta Mijića, a navedenu uplatu je prvostupanjski sud mogao provjeriti putem računovodstva suda, dakle, podnesak nije bio nužan i potreban.

19.3. Naposljetku, trošak sastava podneska od 16. lipnja 2025. (list 52 spisa) nije bio potreban za vođenje ovog postupka u smislu čl. 155. ZPP -a. Naime, tužiteljica je tim podneskom obavijestila sud da je platila predujam za medicinsko vještačenje za vještaka Porina Makarića, a navedenu uplatu je prvostupanjski sud mogao provjeriti putem računovodstva suda, dakle, podnesak nije bio nužan i potreban.

19.4. Prvostupanjski sud je, na ime troška sastava navedenih tri podnesaka, priznao tužiteljici trošak u vrijednosti od 75 bodova (25 bodova po podnesku) , uvećano za PDV, sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/2023, dalje u tekstu: Tarifa). Uzevši u obzir da vrijednost jednog boda iznosi 2,00 eura, sukladno Tbr. 54. Tarife, prvostupanjski sud je tužiteljici dosudio trošak sastava tih podneska u iznosu od 150,00 eura, uvećano za PDV od 25% (Tbr. 46. Tarife), što ukupno iznosi 187,50 eura.

19.5. Kako je ovaj sud drugog stupnja ocijenio da navedeni podnesci nisu potrebni za vođenje ovog postupka u smislu čl. 155. ZPP-a, potrebno je preinačiti prvostupanjsku odluku te odbiti zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 187,50 eura, točnije u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da nadoknadi tužiteljici trošak preko iznosa od 2.387,04 eura do dosuđenog iznosa od 2.574,54 eura.

20. Što se tiče preostalog pobijanog dijela odluke o trošku postupka koja prelazi iznos troška od 1.500,00 eura do iznosa od 2.387,04 eura, valja istaknuti kako tuženik u tome dijelu, svojim žalbenim navodima, nije doveo u sumnju pravilnost primjene materijalnog prava prilikom odlučivanja o troškovima postupka, stoga je žalba tuženika u tom dijelu neosnovana.

20.1. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je pravilno priznao tužiteljici trošak sastava odštetnog zahtjeva (list 18 spisa). Dakle, prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, trošak kojeg je tužiteljica imala u mirnom postupku za naknadu štete je bio nužan i potreban u smislu odredbe čl. 155 st. 1. ZPP -a. Sastav odštetnog zahtjeva je nužan kako bi tužiteljica mogla zaključiti da svoja prava jedino može ostvariti u sklopu parničnog postupka u situaciji kada tuženik ne želi u cijelosti isplatiti prouzročenu štetu te riješiti ovaj spor na miran način. Također valja istaknuti da je trošak sastava odštetnog zahtjeva prema osiguravajućem društvu predviđen Tbr. 32 st. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023).

20.2. Također neosnovano tuženik ističe da tužiteljica nema pravo na trošak zastupanja na ročištu za objavu presude, održanom 27. listopada 2025. (list 70-71 spisa). Naime, stranci zastupanoj po punomoćniku odvjetniku pripada naknada troškova zastupanja na ročištu za objavu presude temeljem odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a. Takvo je pravno shvaćanje izraženo i odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-832/2022 od 22. ožujka 2023., Rev-1121/2022 od 12. rujna 2023., Rev-559/2023 od 18. listopada 2023. Ročište za objavu presude je sudska radnja koja je predviđena kao pravilo o načinu objave i uručenja presude. Ovu radnju određuje i zakazuje sud te stranke poziva na ročište (čl. 335. ZPP), na koji poziv su se stranke dužne odazvati (jer u protivnom nastupaju određene pravne posljedice, prvenstveno u odnosu na način dostave pisanog otpravka presude). Na ovom ročištu osim što se objavljuje sadržaj presude, sud ukratko iznosi i usmeno obrazloženje presude (čl. 336. st. 1. ZPP). Uzevši u obzir sve navedeno, ne može se zauzeti stajalište da takva sudska radnja nije potrebna za vođenje parnice u smislu čl. 155. ZPP-a.

21. Slijedom navedenog, žalbu tuženika je valjalo odbiti kao djelomično neosnovanu te, primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučiti kao u točki I. izreke drugostupanjske presude. Kako je žalba tuženika djelomično osnovana u pogledu odluke o trošku parničnog postupka, valjalo je, primjenom čl. 373. st. 3. ZPP -a, odlučiti kao u točki II. stavku 1. drugostupanjske presude.

22. Sukladno čl. 166. st. 1. i 2. ZPP, odlučeno je i o zahtjevu tuženika za naknadu troška žalbenog postupka. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška žalbenog postupka, budući da je sa žalbom uspio samo u pogledu troška parničnog postupka kao sporednog potraživanja, dok nije uspio u pogledu glavne stvari. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki III. izreke drugostupanjske presude.

23. Sukladno čl. 166. st. 1. i 2. ZPP-a, odlučeno je i o zahtjevu tužiteljice za naknadu troška nastalog povodom njezinog odgovora na žalbu tuženika. Tužiteljica je odbijena sa zahtjevom za naknadu troška nastalog povodom odgovora na žalbu, budući da sastav odgovora na žalbu nije bio potreban za vođenje ovog postupka u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u točki IV. izreke drugostupanjske presude.

U Zagrebu, 8. rujna 2026.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Iris Gović Penić