Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3498/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Vlatke Fresl Tomašević, predsjednice vijeća, Ilijane Petyo, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Tomislava Aralice, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ani Šoša, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Bačić i partneri j.t.d.. Zadar, protiv tuženika Erste & Steiermärkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3A, OIB: 23057039320, zastupanog po punomoćniku Damiru Metelko, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević i partneri d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-1546/2023 od 5. lipnja 2025. i žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-1546/2023 od 31. ožujka 2026., u sjednici vijeća održanoj 8. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

Djelomično se odbija žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-1546/2023 od 5. lipnja 2025. pod toč. I. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-1546/2023 od 5. lipnja 2025. pod toč. II. izreke i u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Ukida se rješenje Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-1546/2023 od 5. lipnja 2025. pod toč. II. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.925,44 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate i u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

III. Djelomično se odbija žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-1546/2023 od 31. ožujka 2026. pod toč. I. izreke u dijelu kojim je odbijen prigovor mjesne nenadležnosti istaknut od strane tuženika kao neosnovan.

IV. Ukida se rješenje Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-1546/2023 od 31. ožujka 2026. pod toč. I. izreke u dijelu kojim je odbijen kao neosnovan prigovor radi prebijanja istaknut od strane tuženika i u tom dijelu vraća predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

V. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1.1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

„I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o [broj kredita], koji Ugovor je ovjeren i potvrđen kod javne bilježnice Vere Marčina, dana 15. lipnja 2004., broj ovjere OU- 574/04.: -čl. 7. Ugovora:

Valutna klauzula: "povrat obveza iz Ugovora /iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenja u plaćanju, naknade i eventualni drugi troškovi/ obračunat će po srednjem tečaju banke za CHF na dan odobrenja žiro-računa banke".

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju s osnova preplaćenih iznosa s osnova razlike zbog promjene tečaja CHF o kojem je ovisila visina glavnice, sveukupni iznos od 26.329,97 kn/3.494,59 Eura, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim :

- na iznos od 1,34 kn/0,18 Eura od 1.08.2004. pa do isplate

- na iznos od 20,96 kn/2,78 Eura od 1.10.2004. pa do isplate

- na iznos od 27,89 kn/3,70Eura od 1.11.2004. pa do isplate

- na iznos od 63,15kn/8,38 Eura od 1.12.2004. pa do isplate

- na iznos od 47,78 kn/6,34 Eura od 1.01.2005. pa do isplate

- na iznos od 20,36 kn/2,70 Eura od 1.02.2005. pa do isplate

- na iznos od 21,30 kn/2,83 Eura od 1.03.2005. pa do isplate

- na iznos od 29,85 kn/3,96 Eura od 1.11.2008. pa do isplate

- na iznos od 39,77 kn/5,28 Eura od 1.01.2009. pa do isplate

- na iznos od 53,34 kn/7,08 Eura od 1.02.2009. pa do isplate

- na iznos od 60,18 kn/7,99 Eura od 1.03.2009. pa do isplate

- na iznos od 69,74 kn/9,26 Eura od 1.04.2009. pa do isplate

- na iznos od 67,35 kn/8,94 Eura od 1.05.2009. pa do isplate

- na iznos od 41,46 kn/5,50 Eura od 1.06.2009. pa do isplate

- na iznos od 18,69 kn/2,48 Eura od 1.07.2009. pa do isplate

- na iznos od 26,64 kn/3,54 Eura od 1.08.2009. pa do isplate

- na iznos od 43,53 kn/5,78 Eura od 1.09.2009. pa do isplate

- na iznos od 33,90 kn/4,50 Eura od 1.10.2009. pa do isplate

- na iznos od 24,51 kn/3,25 Eura od 1.11.2009. pa do isplate

- na iznos od 46,07 kn/6,11 Eura od 1.12.2009. pa do isplate

- na iznos od 66,48 kn/8,82 Eura od 1.01.2010. pa do isplate

- na iznos od 87,97 kn/11,68 Eura od 1.02.2010. pa do isplate

- na iznos od 82,33 kn/10,93 Eura od 1.03.2010. pa do isplate

- na iznos od 118,53 kn/15,73 Eura od 1.04.2010. pa do isplate

- na iznos od 109,20 kn/14,49 Eura od 1.05.2010. pa do isplate

- na iznos od 127,40 kn/16,91Eura od 1.06.2010. pa do isplate

- na iznos od 229,90 kn/30,51 Eura od 1.07.2010. pa do isplate

- na iznos od 206,57 kn/27,42 Eura od 1.08.2010. pa do isplate

- na iznos od 294,08 kn/39,03 Eura od 1.09.2010. pa do isplate

- na iznos od 230,06 kn/30,53 Eura od 1.10.2010. pa do isplate

- na iznos od 195,69 kn/25,97 Eura od 1.11.2010. pa do isplate

- na iznos od 300,20 kn/39,84 Eura od 1.12.2010. pa do isplate

- na iznos od 364,81 kn/48,42 Eura od 1.01.2011. pa do isplate

- na iznos od 317,97 kn/42,20 Eura od 1.02.2011. pa do isplate

- na iznos od 324,84 kn/43,11 Eura od 1.03.2011. pa do isplate

- na iznos od 291,19 kn/38,65 Eura od 1.04.2011. pa do isplate

- na iznos od 280,74 kn/37,26 Eura od 1.05.2011. pa do isplate

- na iznos od 393,82 kn/52,27 Eura od 1.06.2011. pa do isplate

- na iznos od 409,71 kn/54,38 Eura od 1.07.2011. pa do isplate

- na iznos od 534,88 kn/70,99 Eura od 1.08.2011. pa do isplate

- na iznos od 489,44 kn/64,96 Eura od 1.09.2011. pa do isplate

- na iznos od 393,85 kn/52,27 Eura od 1.10.2011. pa do isplate

- na iznos od 392,03 kn/52,03 Eura od 1.11.2011. pa do isplate

- na iznos od 384,39 kn/51,02 Eura od 1.12.2011. pa do isplate

- na iznos od 409,76 kn/54,39 Eura od 1.01.2012. pa do isplate

- na iznos od 437,70 kn/58,09 Eura od 1.02.2012. pa do isplate

- na iznos od 438,54 kn/58,20 Eura od 1.03.2012. pa do isplate

- na iznos od 420,98 kn/55,87 Eura od 1.04.2012. pa do isplate

- na iznos od 428,11 kn/56,82 Eura od 1.05.2012. pa do isplate

- na iznos od 438,59 kn/58,21 Eura od 1.06.2012. pa do isplate

- na iznos od 427,29 kn/56,71 Eura od 1.07.2012. pa do isplate

- na iznos od 428,26 kn/56,84 Eura od 1.08.2012. pa do isplate

- na iznos od 417,84 kn/55,46 Eura od 1.09.2012. pa do isplate

- na iznos od 398,57 kn/52,90 Eura od 1.10.2012. pa do isplate

- na iznos od 422,07 kn/56,02 Eura od 1.11.2012. pa do isplate

- na iznos od 430,61 kn/57,15 Eura od 1.12.2012. pa do isplate

- na iznos od 427,19 kn/56,70 Eura od 1.01.2013. pa do isplate

- na iznos od 392,88 kn/52,14 Eura od 1.02.2013. pa do isplate

- na iznos od 416,66 kn/55,36 Eura od 1.03.2013. pa do isplate

- na iznos od 422,11 kn/56,02 Eura od 1.04.2013. pa do isplate

- na iznos od 411,42 kn/54,61 Eura od 1.05.2013. pa do isplate

- na iznos od 379,79 kn/50,41 Eura od 1.06.2013. pa do isplate

- na iznos od 360,15 kn/47,80 Eura od 1.07.2013. pa do isplate

- na iznos od 377,56 kn/50,11 Eura od 1.08.2013. pa do isplate

- na iznos od 389,56 kn/51,70 Eura od 1.09.2013. pa do isplate

- na iznos od 420,19 kn/55,77 Eura od 1.10.2013. pa do isplate

- na iznos od 403,33 kn/53,53 Eura od 1.11.2013. pa do isplate

- na iznos od 410,87 kn/54,53 Eura od 1.12.2013. pa do isplate

- na iznos od 326,15 kn/43,29 Eura od 1.01.2014. pa do isplate

- na iznos od 337,38 kn/44,78 Eura od 1.02.2014. pa do isplate

- na iznos od 349,14 kn/46,34 Eura od 1.03.2014. pa do isplate

- na iznos od 343,10 kn/45,54 Eura od 1.04.2014. pa do isplate

- na iznos od 331,36 kn/43,98 Eura od 1.05.2014. pa do isplate

- na iznos od 326,05 kn/43,27 Eura od 1.06.2014. pa do isplate

- na iznos od 328,38 kn/43,58 Eura od 1.07.2014. pa do isplate

- na iznos od 343,16 kn/45,54 Eura od 1.08.2014. pa do isplate

- na iznos od 358,25 kn/47,55 Eura od 1.09.2014. pa do isplate

- na iznos od 356,91 kn/47,37 Eura od 1.10.2014. pa do isplate

- na iznos od 364,49 kn/48,38 Eura od 1.11.2014. pa do isplate

- na iznos od 375,38 kn/49,82 Eura od 1.12.2014. pa do isplate

- na iznos od 370,95 kn/49,23 Eura od 1.01.2015. pa do isplate

- na iznos od 377,11 kn/50,05 Eura od 1.02.2015. pa do isplate

- na iznos od 377,11 kn/50,05 Eura od 1.03.2015. pa do isplate

- na iznos od 377,11 kn/50,05 Eura od 1.04.2015. pa do isplate

- na iznos od 377,11 kn/50,05 Eura od 1.05.2015. pa do isplate

- na iznos od 377,11 kn/50,05 Eura od 1.06.2015. pa do isplate

- na iznos od 377,11 kn/50,05 Eura od 1.07.2015. pa do isplate

- na iznos od 377,11 kn/50,05 Eura od 1.08.2015. pa do isplate

- na iznos od 377,11 kn/50,05 Eura od 1.09.2015. pa do isplate

- na iznos od 377,11 kn/50,05 Eura od 1.10.2015. pa do isplate

- na iznos od 377,11 kn/50,05 Eura od 1.11.2015. pa do isplate

- na iznos od 377,11 kn/50,05 Eura od 1.12.2015. pa do isplate

- na iznos od 377,11 kn/50,05 Eura od 1.01.2016. pa do isplate

i to za razdoblje do 31.12.2007. po stopi koju uređuje čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a za razdoblje do 31.07.2015. god. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. god. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01.2024. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i u roku o 15 dana.“

1.2. Prvostupanjskim rješenjem (od 5. lipnja 2025) je odlučeno:

„I. Odbacuje se žalba tuženika podnesena dana 14. veljače 2024. protiv „toč.

IV. rješenja Općinskog suda u Zadru, pod poslovnim brojem P-1546/2023 od dana 19. siječnja 2024., kao nepravovremena.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.925,44 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate i u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zatraženom u iznosu većem od dosuđenog zahtjev za naknadom troška odbija kao neosnovan.“

2. Prvostupanjskim rješenjem od 31. ožujka 2026. je odlučeno:

„I. Dopunjuje se izreka presude i rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1546/2023 od 5. lipnja 2025. na način da se iza točke I. izreke rješenja dodaju točke

II. i III. koje glase:

II. Odbija se prigovor mjesne nenadležnosti istaknut od strane tuženika kao neosnovan.

i

III. Odbija se kao neosnovan prigovor radi prebijanja istaknut od strane tuženika.

II. Dosadašnja toč. II. izreke rješenja postaje točka IV.

III. U preostalom dijelu presuda Općinskog suda u Zadru P -1546/2023 od 5. lipnja 2025., ostaje neizmijenjena.“

3. Protiv presude i rješenja od 5. lipnja 2025. tuženik je podnio žalbu pobijajući sadržajno presudu pod toč. I. i II. izreke i rješenje pod toč. II. izreke u dijelu u kojem nije uspio u sporu, iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 - dalje: ZPP). Predlaže preinačiti presudu podredno ukinuti i vratiti predmet na ponovni postupak prvostupanjskom sudu. Traži trošak žalbe.

4. Tuženik je podnio žalbu protiv rješenja od 31. ožujka 2026. iz svih zakonskih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP. Predlaže preinačiti rješenje podredno ukinuti i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

5. Na žalbe nisu dati odgovori.

6. Žalbe su djelomično osnovane.

7. Tuženik u žalbama obrazlaže svoje stajalište vezano uz subjektivnu i objektivnu nepristranost suda, smatrajući kako je potrebno razmotriti postoje li okolnosti u smislu odredbe čl. 71. st. 7. ZPP odnosno ima li ili je imao sudac ili njemu bliska osoba kred it s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom i/ili valutnom klauzulom neovisno da li kod tuženika ili drugih banaka, ili zastupa li bliska osoba sucu ili radi u odvjetničkom uredu koji zastupa veći broj tužitelja u sporovima sličnim ili istovrsnim predmetnom sporu, u kojem slučaju se izjavljena žalba tuženika ima smatrati u tom dijelu zahtjevom za izuzeće u smislu odredbe čl. 73. ZPP s time, da podredno predlaže postupanje sukladno odredbi čl. 72. st. 2. ZPP.

8. Međutim, ovaj sud ove prijedloge tuženika nije ocijenio pravno obvezujućim u odnosu na svoje postupanje s obzirom da se radi o teoretskoj analizi hipotetske situacije (tuženik ne konkretizira niti osobu suca niti konkretnu situaciju) u kojoj se uređujući sudac (ili njemu bliska osoba) nalazi u činjeničnoj i pravnoj situaciji u kakvoj se nalaze i stranke predmetnog postupka, a čime bi prema tvrdnjama tuženika bila uvjetovana njihova pristranost. Stoga niti prijedlog da se uređujući suci preispitaju u smislu odredbe čl. 71. st. 7. ZPP i potom postupe u smislu daljnje odredbe čl. 72. st. 2. ZPP ovaj sud ne smatra zahtjevom za izuzeće s tim više što je podnijet, kako sam tuženik navodi – uvjetno, ukoliko bi uređujući suci našli da postoje drugi razlozi koji bi doveli u sumnju njihovu nepristranost, a niti odredbe ZPP ne predviđaju uvjetno podnošenje zahtjeva za izuzeće.

9. Ovaj drugostupanjski sud je na temelju čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22,155/23, 146/25, dalje: ZPP) ispitao pobijanu presudu i rješenje od 5. lipnja 2025. i rješenje od 31. ožujka 2026. u granicama razloga navedenih u žalbama, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

10. Ocjena je ovog suda da u donošenju navedenih odluka nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

11. Predmet spora je utvrđenje ništetnosti sporne odredbe ugovora o kreditu kojom je ugovorena valutna klauzula u CHF, kao i potraživanje preplaćenih iznosa po osnovi ništetnosti sporne odredbe ugovora o kreditu.

12. U postupku nije bilo sporno da su stranke 27. svibnja 2004. sklopile Ugovor o [broj kredita], koji Ugovor je ovjeren i potvrđen kod javne bilježnice Vere Marčina, dana 15. lipnja 2004., broj ovjere OU- 574/04, kojim je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio i isplatio kredit u iznosu od 38.700,00 CHF, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB uz promjenjivu kamatnu stopu od 5,49%, da je u čl. 7. Ugovora o kreditu ugovorena valutna klauzula na način da će se povrat obveza iz Ugovora /iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenja u plaćanju, naknade i eventualni drugi troškovi/ obračunati po srednjem tečaju banke za CHF na dan odobrenja žiro-računa banke. Nije sporno ni da je izvršena konverzija sklopljenog kredita u CHF u EUR sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15, dalje: ZID ZPK/15).

13. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da tužitelj ima svojstvo potrošača prema odredbi čl. 3. st. 1 Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03, dalje: ZZP/03). Kredit je tužitelju bio odobren kao fizičkoj osobi za gradnju obiteljske kuće, što proizlazi iz iskaza tužitelja i njegove supruge, a osim toga sklapanjem Aneksa Ugovoru o kreditu prema odredbama ZID ZPK/15 tuženik je tužitelju priznao svojstvo potrošača.

14. U odnosu na žalbene navode tuženika kojima osporava rješenje o neosnovanosti njegovog prigovora mjesne nenadležnosti treba reći da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i obrazložio ništetnost prorogacijske klauzule u korist registriranog sjedišta banke jer je cijenio da ista odredba ugovora o kreditu koji je sklopljen na unaprijed formuliranom obrascu i temeljem zakonske presumpcije ima se uzeti da se radi o unaprijed formuliranim odredbama o kojima stranke nisu pregovarale te tužitelj nije imao nikakvog utjecaja na njihov sadržaj, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja koji prebiva na području prvostupanjskog suda i koji bi, radi zaštite svojih prava, morao utrošiti više vremena i dodatnih troškova za razliku od tuženika ako bi se spor vodio u [adresa]. Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj oduci broj Grl-143/2019-2 od 11. prosinca 2019. iznio je pravno shvaćanje prema kojem je za spor u vezi s ugovorom o kreditu, u smislu odredbe čl. 19.l Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj: 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15, 102/15 i 52/16, dalje: ZPK) mjesno nadležan sud prebivališta potrošača. Stoga u ovom slučaju nema mjesta primjeni odredbe čl. 46. i 48. ZPP o opće mjesnoj nadležnosti suda, tako da prigovor mjesne nenadležnosti istaknut od strane tuženika, nije osnovan. Pozivanje na sudsku praksu nisu od odlučnog značaja za ispitivanje zakonitosti i pravilnosti prvostupanjske odluke o neosnovanosti prigovora mjesne nenadležnosti. Stoga je primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP odlučio kao u toč. III. izreke ovog rješenja.

15. Osnovanost tužbenog zahtjeva u deklaratornom dijelu koji se odnosi na ništetnost odredbe ugovora o kreditu kojom je ugovorena valutna klauzula u CHF (toč. I. izreke prvostupanjske presude) s materijalnopravnog aspekta prvostupanjski sud je utemeljio na presudama donesenim u kolektivnom sporu potrošača Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., budući su navedene presude donesene u kolektivnom sporu i u odnosu na ovdje tuženika, predmetni ugovor o kreditu sklopljen je u razdoblju obuhvaćenom kolektivnim sporom te sadrži odredbu o valutnoj klauzuli u CHF. Pri tome se poziva na čl. 502.a i 502.c ZPP koja daje pravo fizičkoj osobi da se u posebnom parničnom postupku za naknadu štete i isplatu pozove na pravno utvrđenje iz presude donesene u kolektivnom sporu. Prvostupanjski sud je bio stava da je tuženik povrijedio interes i prava potrošača, jer prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu nije u cijelosti informirao potrošača o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, te utvrdio ništetnost sporne odredbe o valutnoj klauzuli.

16. Sudovi su u naprijed navedenim presudama donesenim u postupku radi kolektivne zaštite potrošača, proveli test neravnoteže (analizom činidbe i protučinidbe), kao i test nesavjesnosti te su svoju ocjenu o nesavjesnosti banaka, između ostaloga i tuženika, utemeljili u bitnom na činjenicama da trgovac nije potrošaču dao dovoljno informacija u fazi pregovaranja i zaključivanja ugovora o kreditu, a koje su bile važne za donošenje informirane odluke, da potrošača nisu upoznali s rizicima koji za njega proizlaze iz ugovora o kreditu, da potrošača nisu informirali o uvjetima jednostrane promjene kamatne stope (prema odluci trgovca), da je bila riječ o ugovorima u kojima je obveza potrošača ovisila o promjenjivim elementima (valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa), da su sporne odredbe u standardni ugovor ušle na inicijativu trgovaca (banaka), da su banke u vrijeme sklapanja ugovora trebale voditi računa i o interesima druge strane i odrediti neku referentnu vrijednost, da je nepošteno koristiti se odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a kojima su banke bile ovlaštene jednostrano promijeniti obvezu potrošača, da su potrošači bili u ovisnom položaju, jer nisu imali drugu mogućnost doći do novčanih sredstava izvan kredita, koji test nesavjesnosti su sudovi proveli s obzirom na okolnosti prije sklapanja ugovora o kreditu, odnosno prilikom pregovaranja o uvjetima kredita.

17. Pravilno se prvostupanjski sud pozvao na utvrđenja iz kolektivnog spora sukladno čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 41/14, 110/15, 14/19) kao i čl. 502.c ZPP-a koji propisuje da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženice, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, time da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, iz čega slijedi pravilan zaključak da u ovom postupku sud obvezuju odluke iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača koje utvrđuju da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, odnosno da navedene odluke imaju direktni pravni učinak i obvezuju sudove. Imajući na umu da je ovdje riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, smatra se da je riječ o ugovornoj odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Teret dokaza o protivnom je na tuženiku.

18. Prvostupanjski sud je za svoj zaključak o osnovanosti zahtjeva u deklaratornom dijelu koji se odnosi na ništetnost odredbe ugovora o kreditu kojim je ugovorena valutna klauzula u CHF dao jasne i valjane razloge, te nije ostvaren žalbeni razlog apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP te relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 338. i čl. 8. ZPP. Odluka prvostupanjskog suda je obrazložena, te je prvostupanjski sud u okviru svojih ovlaštenja koja proizlaze iz odredbe čl. 220. st. 2. ZPP, valjano ocijenio dokaze za koje je utvrdio da iz tih dokaza može utvrditi odlučne činjenice. Tuženik nije dokazao da se o spornoj ugovornoj odredbi pregovaralo na način da je tužitelja uputio na rizike sklapanja ugovora s valutnom klauzulom u CHF. Neosnovano se tuženik poziva na materijale koje je dostavio u spis jer nisu relevantan dokaz za utvrđenje da su prilikom zaključenja ugovora o kreditu tužitelju bile pružene sve informacije na temelju kojih bi mogao donijeti valjanu odluku o tome da li će zaključiti ugovor pod takvim uvjetima ili ne. Za zakonom predviđenu zaštitu od nepoštenih ugovornih odredbi nije odlučno to da je potrošač izabrao određeni pravni posao, kao niti to je li mogao izabrati što drugo, nego je odlučno da je riječ o ugovornoj odredbi koja je unesena u izabrani ugovor bez pregovaranja i pune informiranosti o svim rizicima ugovaranja takve odredbe. Iz iskaza tužitelja proizlazi da se nije pojedinačno pregovaralo i da nije bio obaviješten o naravi, riziku i posljedicama sporne ugovorne odredbe. Tuženik u postupku nije predložio saslušanje zaposlenice tuženika, tako su u tom smislu neosnovani žalbeni navodi tuženika koji se poziva na pravo na kontradiktornost postupka i povredu prava na pravično suđenje u pogledu prava na jednakost oružja.

19. Bespredmetno je u žalbi pozivanje tuženika na povredu načela materijalne istine jer za razliku od ranije odredbe čl. 7. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01) po kojoj je sud bio dužan potpuno i istinito utvrditi sporne činjenice o kojima ovisi osnovanost zahtjeva te ovlašten izvesti i dokaze koje stranke nisu predložile, ako su ti dokazi značajni za odlučivanje, odnosno prema kojem se primjenjivalo načelo traženja materijalne istine, izmjenama navedenog članka Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 117/03) s primjenom od 1. prosinca 2003. uvedeno je načelo stranačke istine prema kojem su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Stoga navodi tuženika u tom smislu nisu osnovani.

20. Što se tiče navoda tuženika dopuštenosti ugovaranja valutne klauzule pozivom na čl. 22 Zakona o obveznim odnosima, valja reći da nije sporna zakonitost ugovaranja valutne klauzule, već je odlučujući način ugovaranja odnosno da je potrošač trebao biti upoznat sa naravi, rizicima i posljedicama sporne ugovorne odredbe na određivanje njegove novčane obveze.

21. Neodlučni su žalbeni navodi kojima tuženik pozivom na presude C-81/19 i C- 243/20. U predmetima C 81/19 NG i OH/SC Banca Transilvania, Sud EU, zauzeto je stajalište da je isključenje dispozitivnih odredbi nacionalnog prava iz područja primjene Direktive opravdano činjenicom da je načelno legitimno pretpostaviti da je nacionalni zakonodavac uspostavio ravnotežu između svih prava i obveza stranaka određenih ugovora. Dispozitivne odredbe nacionalnog prava isključene su iz područja primjene Direktive ako je tim odredbama uspostavljena ravnoteža stranaka. Međutim, dopuštenost ugovaranja valutne klauzule ne isključuje nepoštenost postupanja banke kod sklapanja ugovora kojim je ugovorena valutna klauzula kada potrošač nije upozoren na gospodarski kontekst koji može imati posljedice na promjenu deviznog tečaja (stajalište Suda EU zauzeto u predmetu C-609/19 i spojeni predmeti C-776/19 do C-782/19 BNP Paribas Personal Finance od 10. lipnja 2020.). Nadalje, prema stajalištu zauzetom u predmetu C-186/16 P, zahtjev informiranosti znači da ugovornu odredbu prema kojoj se zajam mora vratiti u istoj valuti kao u onoj u kojoj je ugovor o zajmu sklopljen potrošač mora razumjeti na formalnoj i gramatičkoj razini, ali također u pogledu njezina konkretnog dosega, u smislu da prosječan potrošač, koji je uredno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću, može ne samo znati za mogućnosti aprecijacije ili deprecijacije strane valute u kojoj je ugovor o zajmu sklopljen, već može i procijeniti potencijalno znatne ekonomske posljedice koje bi takva odredba mogla imati za njegove financijske obveze.

22. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je ništetna odredba čl. 7. predmetnog Ugovora o kreditu kojom je ugovorena valutna klauzula (čl. 87. st. 1. u vezi čl. 81. st. 1. ZZP/03) te je stoga u odnosu na pobijani dio prvostupanjske presude u točki I. izreke, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci presude.

23. Nadalje, s obzirom da je prvostupanjski sud prihvatio kondicijski zahtjev tužitelja, smatrajući da konverzijom nije ostvareno pravo na potpunu restituciju zbog ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, treba reći sljedeće.

24. ZID ZPK/15 predstavlja lex specialis u odnosu na opće odredbe obveznog prava u dijelu kojim se njime drugačije uređuju pojedini ugovorni odnosi i njihovi pravni učinci, i njime je stvorena pravna osnova za zaključivanje sporazuma u obliku dodatka ugovoru koji svoje izvorište ima u tom prisilnom propisu ocijenjenom suglasnim s Ustavom Republike Hrvatske (u tom smislu i ovaj sud u rješenju Gos-1/19 od 4. ožujka 2020.). Na odredbe dodataka ugovoru sklopljenog u skladu sa ZID ZPK/15 i koje su odraz prisilnih zakonskih odredbi ZID ZPK/15 ne primjenjuje se odredba čl. 49. st. 1. s obzirom na odredbu st. 5. istog članka Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 41/14, 110/15, 14/19 i 19/22), važećeg u vrijeme sklapanja Dodataka.

25. Odredbom čl. 19.b ZID ZPK/15 propisano je osnovno načelo konverzije i to da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

26. Nastavnom odredbom čl. 19.c st. 1. ZID ZPK/15 propisan je način izračuna konverzije kredita i to na način da se:

1. na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se iznosom početno odobrene glavnice smatra iznos koji je zadužen u poslovnim knjigama vjerovnika, a koji iznos može biti veći od isplaćenog iznosa zbog tečajne razlike zbog kupoprodaje deviza prilikom isplate kredita,

2. umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, 3. početno utvrđeni otplatni plan kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju kojeg su izračunati obroci odnosno anuiteti u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, zamijeni novim otplatnim planom izračunatim u skladu s toč. 1. i 2. ovoga stavka, a na temelju kojeg se izračunavaju novi obroci odnosno anuiteti u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, uzimajući u obzir sve izmjene ugovornih uvjeta koji se odnose na iznos, namjenu i rokove dospijeća glavnice te iznos, vrstu i razdoblje promjene kamatnih stopa i ostale promjene koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu uvjetovale izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana i obroka odnosno anuiteta, 4. iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka odnosno anuiteta u CHF i kunama s valutnom klauzulom u CHF (osim uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije) pretvore u EUR i u valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenjivom na datum uplate, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Takvi iznosi pretvoreni u EUR i valutnu klauzulu u EUR predstavljaju osnovu za namirenje obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR iz toč. 3. ovoga stavka, pri čemu se poštuje redoslijed namirenja dospjelih obveza sukladno općim uvjetima vjerovnika, ali ne obračunavaju zatezne kamate,

5. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR ako iznos preplate ne prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz toč. 3. ovoga stavka, koristi za namirenje budućih obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR koji će dospjeti na način da se sukcesivno kod plaćanja budućeg obroka odnosno anuiteta koji će dospjeti iznos do najviše 50% dospjelog obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR namiri preplatom, sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi, pri čemu ako iznos preplate prelazi više od 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz toč. 3. ovoga stavka, vjerovnik i potrošač sporazumom definiraju način iskorištavanja iznosa preplate iznad 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, a ako iznos preplate prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz toč. 3. ovoga stavka, vraća potrošaču od strane vjerovnika u roku od 60 dana od datuma prihvata konverzije od strane potrošača, time da se iznos preplate iz ove točke preračunava u kune po tečaju na dan 30. rujna 2015. i na njega vjerovnik nije dužan obračunati kamatu niti tečajnu razliku, već njih snosi potrošač,

6. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR na način iz toč. 4. ovoga stavka manji od ukupnog iznosa obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih na način iz toč. 3. ovoga stavka, namiri vjerovniku od strane potrošača sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača, a obveze po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR nastave ispunjavati od strane potrošača,

7. iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR utvrđuje na dan 30. rujna 2015., kao razlika novog otplatnog plana utvrđenog sukladno toč. 3. ovoga stavka i uplaćenih iznosa utvrđenih sukladno toč. 4. ovoga stavka, pri čemu iznos preplate utvrđen u toč. 5. ovoga stavka ne umanjuje iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR, a manje uplaćeni iznos utvrđen u toč. 6. ovoga stavka namiruje se sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača.

27. Nepoštena (i ništetna) ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF iz Ugovora o kreditu nakon sklapanja aneksa ugovoru ne obvezuje potrošača jer su zamijenjene na način kao da je za cijelo ugovoreno vrijeme kredit bio ugovoren s valutnom klauzulom u EUR. Sklapanjem aneksa ugovoru u skladu s prisilnom odredbom čl. 19.c ZID ZPK/15 izvršena je konverzija kredita na način da su svi iznosi plaćeni na ime otplate ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF tijekom otplate kredita do dana obračuna konverzije (osim onih koji su eventualno plaćeni na ime zateznih kamata zbog zakašnjenja korisnika kredita u plaćanju dospjelih obveza, naknada i troškova iz čl. 19.c st. 1. toč. 4. ZID ZPK/15) uzeti u obračun konverzije na način i pod uvjetima kako je određeno specijalnim propisom – ZID ZPK/15.

28. Na trgovcu tj. banci je bila obveza da potrošaču ponudi sklapanje dodatka ugovora o kreditu čiji je sadržaj u pogledu načina izračuna konverzije u cijelosti određen ZID ZPK/15, dok je potrošaču sklapanje takvog dodatka bilo ostavljeno na izbor, a u konkretnom slučaju tužitelj je kao potrošač prihvatio ponudu i sklopio Aneks u skladu s odredbama ZID ZPK/15 te isti izaziva pravne učinke.

29. Tako je sklapanjem aneksa ugovoru sukladno odredbi čl. 19.c ZID ZPK/15 osiguran povrat stečene koristi banke, putem korištenja uplata potrošača za namirenje dospjelih i budućih obroka kredita u EUR koji je zamijenio kredit u CHF, a do njegova sklapanja je došlo na temelju pristanka potrošača kojemu su bile poznate sve posljedice konverzije.

30. Primjena ZID ZPK/15 kao posebnog propisa derogira opće odredbe ZOO o pravnim posljedicama ništetnosti tako da se svote koje su plaćene na temelju nepoštenog dijela odredbe o valutnoj klauzuli ne vraćaju potrošaču već su iskorištene u njegovu korist za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim dodatkom sklopljenim sukladno odredbama ZID ZPK/15, sa jasno propisanim načinom raspolaganja nastalom preplatom koja se, u slučaju da nije dostatna za zatvaranje obveze iz kredita prema novom otplatnom planu, koristi za namirenje budućih obroka ili anuiteta dok se, za slučaj da njezin iznos prelazi ukupan zbroj obroka ili anuiteta u valutnoj klauzuli u eurima prema novom otplatnom planu, vraća potrošaču.

31. Na taj način je valjano prestala obveza tuženika (čl. 160. st. 1. ZOO) za povrat više plaćenih iznosa s osnove ništetnih dijelova odredbi iz Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u CHF, a koja bi proizlazila iz čl. 1111. st. 1. ZOO i te preplaćene svote nisu bez pravne osnove ostale u imovini tuženika. Budući da je tužitelj kao korisnik kredita prihvatio konverziju na temelju odredbi ZID ZPK/15 sklapanjem Aneksa s tuženikom, ne može tražiti povrat više plaćenih svota po osnovi ništetne odredbe iz Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u CHF, jer izračun konverzije kredita iz čl. 19.c st. 1. ZIP ZPK/15 uključuje i te uplate.

32. Tužitelju jedino pripada pravo na zateznu kamatu tekuću na pojedinačne više plaćene iznose koje je banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s čl. 19.c ZID ZPK/15 obračunatih u skladu s čl. 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije.

33. U odluci Vrhovnog suda RH od 21. prosinca 2022. broj Rev 586/2019 navedeno je na 7. sjednici Građanskog odjela VSRH održanoj 13. i 20. prosinca 2022. zauzeto pravno shvaćanje o pravnim učincima sporazuma o konverziji Ugovora o kreditu u CHF u EUR i pravima potrošača, koje prihvaća i ovaj sud i koje glasi: „Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15, dalje: ZID ZPK), nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ , broj 35/05, dalje: ZOO), na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koje je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije.“, a koje pravno shvaćanje je izneseno i u odluci Vrhovnog suda Rev-925/2023 od 8. travnja 2025.

34. U odluci proširenog vijeća od trinaest sudaca Vrhovnog suda RH, presudi i rješenju broj Rev-457/2025-21 od 27. svibnja 2026. izraženo je pravno shvaćanje da potrošač ima samo pravo na zatezne kamate na preplaćene iznose temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu za razdoblje od dana sklapanja temeljnog ugovora kreditu pa do utvrđenog dana prestanka obveze izvršene konverzijom kredita i to u punom iznosu bez oduzimanja od preplate utvrđene u konverziji.

35. Kako zbog pogrešnog pravnog shvaćanja prvostupanjski sud nije utvrdio iznos zateznih kamata na koje bi tužitelj imao pravo u smislu odredbe čl. 1115. ZOO na više plaćene iznose uračunate prilikom konverzije, na temelju čl. 370. ZPP valjalo je ukinuti prvostupanjsku presudu pod toč. II. izreke, kao i odluku o trošku pod toč. II. izreke rješenja od 5. lipnja 2005. u dijelu kojim je dosuđen tužiteljici parnični trošak. Posljedično tome valjalo je ukinuti i rješenje od 31. ožujka 2026. pod toč. I. izreke u dijelu kojim je odbijen prigovor radi prebijanja, s tim da se ukazuje prvostupanjskom sudu da se o prigovoru radi prebijanja treba odlučiti presudom na način kako je to propisano odredbom čl. 338. st. 3. ZPP.

36. Pri tom treba reći da su neosnovani žalbeni navodi tuženika vezani za stajalište prvostupanjskog suda o neosnovanosti prigovora zastare potraživanja, a s obzirom na Objedinjeno pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu u CHF zauzetom na sjednici održanoj 31. siječnja 2022., koje pravno shvaćanje je prihvaćeno i kroz sudsku praksu ovog suda.

37. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će imati u vidu na što mu je ukazano ovom drugostupanjskom odlukom te uz utvrđenje relevantnih činjenica donijeti novu pravilnu i zakonitu odluku te ovisno o konačnom uspjehu stranaka u sporu odlučiti o trošku postupka.

38. O troškovima postupka nastalim povodom pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci (čl. 166. st. 4. ZPP).

U Zagrebu 8. rujna 2026.

Predsjednica vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević