Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3938/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gabriele Topić Kordej kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur. i Suzane Radaković kao članica vijeća, u pravnoj stvari I-tužiteljice ĐĐ OIB: [osobni identifikacijski broj], II-tužiteljice

TĐ OIB: [osobni identifikacijski broj], III-tužiteljice EĐ OIB: [osobni identifikacijski broj] (kao slijednice pok. PĐ OIB: [osobni identifikacijski broj]), IV- tužiteljica ŠĐ OIB: [osobni identifikacijski broj], V-tužiteljice MĐ OIB: [osobni identifikacijski broj] i VI-tužitelja UĐ OIB: [osobni identifikacijski broj], svi iz [adresa], zatim VII-tužiteljice ČĐ OIB: [osobni identifikacijski broj], VIII- tužitelja NĐ OIB: [osobni identifikacijski broj] i IX-tužitelja LĐ OIB: [osobni identifikacijski broj], VII, VIII i IX tužitelja iz [adresa], zatim X-tužitelja DĐ OIB: [osobni identifikacijski broj] (kao slijednika pok. ŽĐ OIB: [osobni identifikacijski broj]), XI-tužiteljice JĐ OIB: [osobni identifikacijski broj], XII-tužitelja VĐ OIB: [osobni identifikacijski broj] (kao slijednika pok. ĆĐ OIB: [osobni identifikacijski broj]), XIII-tužiteljice IĐ OIB: [osobni identifikacijski broj], XIV-tužiteljice GĐ OIB: [osobni identifikacijski broj], XV-tužiteljice ĐĐK OIB: [osobni identifikacijski broj], X-XV-tužitelja iz [adresa], XVI-tužitelja CĐ OIB: [osobni identifikacijski broj], XVII-tužitelja KĐ OIB: [osobni identifikacijski broj] i XVIII- tužiteljice FĐ OIB: [osobni identifikacijski broj], XVI-XVIII-tužitelja iz [adresa], svi tužitelji zastupani po punomoćnicima Radojici Vučković i Sretenu Baljak, odvjetnicima u Osijeku, protiv I-tuženika Euro Daus d.d. OIB:19212513210 iz Splita Put Mostina 1, zastupanog po punomoćnicima Dubravku Grgiću i dr., odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri u Zagrebu, II -tuženika Grada Osijeka OIB:30050049642 iz Osijeka, Kuhačeva broj 9, zastupanog po punomoćnicima ZĐ i TĐK, zaposlenicama II -tuženika i III-tuženika Tehnika d.d. OIB:73037001250 iz Zagreba, Ulica Grada Vukovara 274, uz sudjelovanje umješača na strani tužitelja Republike Hrvatske OIB:52634238587 zastupane po zakonskom zastupniku Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku, radi uklanjanja izvora opasnosti i naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja s dopunom i žalbama I i II-tuženih protiv presude i rješenja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-444/2014-248 od 21. ožujka 2024., ispravljenih rješenjem istog suda poslovni broj P-444/2014-295 od 20. svibnja 2026., u sjednici vijeća održanoj dana 8. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbijaju se žalbe I i II-tuženika kao neosnovane i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-444/2014-248 od 21. ožujka 2024. ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-444/2014-295 od 20. svibnja 2026. u pobijanom dijelu iz stavka I i II izreke te iz stavka III izreke u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev I-tuženika za naknadu parničnih troškova.

II Odbija se žalba s dopunom I-XVIII-tužitelja kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P -444/2014-248 od 21. ožujka 2024. ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-444/2014-295 od 20. svibnja 2026. u pobijanom dijelu iz stavka IV.I. izreke.

III Preinačava se presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P - 444/2014-248 od 21. ožujka 2024. ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P - 444/2014-295 od 20. svibnja 2026. u pobijanom dijelu iz stavka IV.IV. izreke te iz stavka III izreke u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev I-XVIII-tužitelja za naknadu parničnih troškova u iznosu od 66.283,88 eura i sudi:

1. Nalaže se I i II-tuženima da na ime umanjene vrijednosti zajedničkih dijelova nekretnina I-XVIII-tužitelja solidarno isplate ukupno 570.824,96 eura na račune zajedničkih pričuva zgrada u [adresa] i to na adresi [adresa] iznos od 196.468,65 eura, na adresi [adresa] iznos od 174.237,41 eura, na adresi [adresa] iznos od 100.523,90 eura, na adresi [adresa] iznos od 42.046,00 eura i na adresi [adresa] iznos od 57.549,00 eura, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21. ožujka 2024. do isplate po stopi određenoj za sudionike u ostalim odnosima iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23), u roku od 15 dana.

2. Nalaže se I i II-tuženima da I-XVIII-tužiteljima solidarno naknade parnične troškove u iznosu od 119.262,94 eura, u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba I-tuženika kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-444/2014-248 od 21. ožujka 2024. ispravljeno rješenjem istog suda poslovni broj P-444/2014-295 od 20. svibnja 2026. u pobijanom dijelu iz stavka II izreke.

II Odbija se žalba I-XVIII-tužitelja s dopunom kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-444/2014-248 od 21. ožujka 2024. ispravljeno rješenjem istog suda poslovni broj P-444/2014-295 od 20. svibnja 2026. u pobijanom dijelu iz stavka III izreke.

III Odbija se zahtjev I-tuženika za naknadu troška sastava žalbe.

IV Nalaže se I i II-tuženima da I-XVIII-tužiteljima solidarno naknade trošak sastava žalbe protiv presude u iznosu od 8.437,50 eura, u roku od 15 dana.

V Odbija se zahtjev I-XVIII-tužitelja za naknadu troška sastava žalbe protiv rješenja.

Obrazloženje

1.1. Presudom suda prvog stupnja posl. br. P-444/2014-248 ispravljenom rješenjem istog suda poslovni broj P-444/2014-295 od 20. svibnja 2026.odlučeno je slijedeće: „I. Nalaže se I-tuženiku Eurodaus d.d., Split OIB:19212513210 i II-tuženiku Grad Osijek, Franje Kuhača 9, OIB:30050049642 da u cilju sprječavanja daljnjeg nastanka štete na zgradama u suvlasništvu tužitelja, i to zgradi u [adresa], sagrađene na kč. br. [katastarska čestica], zgradi u [adresa], sagrađene na kč. br. [katastarska čestica], zgradi u [adresa], sagrađene na kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica], zgradi u [adresa], kč. br. [katastarska čestica] i zgradi u [adresa] sagrađene na kč. br [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina],

- izvrše sanaciju tla ispod i okolo temelja objekata u suvlasništvu tužitelja popunjavanjem šupljina u tlu i ukrućivanjem tla, a zatim izvedu radove ojačanja nadtemeljnih zidova i ostalih elemenata konstruktivnog i nekonstruktivnog sustava objekata, sukladno projektu sanacije koji su prethodno dužni pribaviti, te otklone svu nastalu materijalnu štetu na zajedničkim dijelovima zgrada u suvlasništvu tužitelja, uz obvezni nadzor tužitelja odnosno stručne osobe koju će tužitelji imenovati, i to: pripremne radove, radove na sanaciji konstrukcije, soboslikarske radove, sanaciju stuba i ostale potrebne radove, u najkraćem mogućem roku,a najkasnije u roku od godinu dana i šest mjeseci.

II. U slučaju da I. i II- tuženici ne izvedu radove opisane u toč. I. izreke, i u roku iz toč.I. izreke, ovlašćuju se tužitelji da sami, a o trošku tuženika, izvedu radove opisane u toč. I izreke, s time da se tuženici obvezuju solidarno predujmiti troškove izvođenja radova prema predračunima ovlaštenog projektanta i izvođača radova koje će pribaviti tužitelji, na način da u sudski depozit kod suda polože novčani iznos koji je potreban za podmirenje tih troškova.

III. Svaka stranka snosi svoj trošak., kao u stavku I, II i III izreke prvostupanjske presude.

1.2. Presudom suda prvog stupnja odbijeni su preostali tužbeni zahtjevi koji glase: „I. Nalaže se I-tuženiku Eurodaus d.d., Split.,OIB:19212513210 i II-tuženiku Grad Osijek, Franje Kuhača 9, OIB:30050049642 da u cilju sprječavanja daljnjeg nastanka štete na zgradama u suvlasništvu tužitelja, i to zgradi u [adresa], sagrađene na kč. br. [katastarska čestica], zgradi u [adresa], sagrađene na kč. br. [katastarska čestica], zgradi u [adresa], sagrađene na kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica], zgradi u [adresa], kč. br. [katastarska čestica] i zgradi u [adresa] sagrađene na kč. br [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina] uklone izvor opasnosti – crpljenje podzemnih voda ispod zgrade Eurodoma u vlasništvu 1. i 2. tuženika sagrađenoj na kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], uslijed kojeg kontinuirano nastaje i povećava se slijeganja tla oko i ispod temelja zgrada u suvlasništvu tužitelja, na način da se:

- nalaže I. i II. tuženiku da prestanu crpiti podzemnu vodu ispod objekta Eurodoma sagrađenog na kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te nakon toga da:

- tuženici izvedu pripremne i istražne radove te sačine projekt za sanaciju tla ispod i okolo temelja zgrada u suvlasništvu tužitelja, koji projekt će sadržavati način popunjavanja šupljina tla i ukrućivanje tla, te način na koji će se najadekvatnije ojačati nad temeljni zidovi i ostali elementi konstruktivnog i nekonstruktivnog sustava na zgradama u suvlasništvu tužitelja.

IV. Nalaže se tuženicima da tužiteljima na ime umanjene vrijednosti zajedničkih dijelova zgrada na račune zajedničkih pričuva za zgrade solidarno isplate za objekat na adresi [adresa], iznos od 196.468,65 Eur-a za objekat na adresi [adresa], iznos od 174.237,41 Eur-a

za objekat na adresi [adresa], iznos od 100.523,90 Eur-a

za objekat na adresi [adresa], iznos od 42.046,00 Eur-a

za objekat na adresi [adresa], iznos od 57.549,00 Eur-a.

sve u roku od 15 dana sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja je određena čl. 29. St. 2. Zakona o obveznim odnosima, a koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, počev od presuđivanja do isplate“, sve kao u stavku IV izreke prvostupanjske presude.

1.3. Rješenjem suda prvog stupnja posl. br. P-444/2014-295 ispravljenim rješenjem istog suda poslovni broj P-444/2014-295 od 20. svibnja 2026. odlučeno je slijedeće: „I. Tužba tužitelja HĐ se odbacuje.

II. Dopušta se preinaka tužbe u ovoj pravnoj stvari.

III. Prijedlog tužitelja radi osiguranja nenovčane tražbine tužitelja – sprječavanja nastajanja daljnjih šteta na zgradama u suvlasništvu tužitelja kao i mogućeg stradavanja ljudi, odnosno uklanjanja izvora opasnosti - crpljenja podzemnih voda od strane 1. i 2. tuženika ispod objekta Eurodoma sagrađenog na kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], određivanjem privremene mjere kojom se nalaže I. i II. tuženiku da prestanu crpiti podzemne vode ispod objekta Eurodoma sagrađenog na kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pod prijetnjom novčane kazne,koja privremena mjera traje do pravomoćnog okončanja parnice i sanacije tla ispod i oko zgrada u suvlasništvu tužitelja, i to zgrade u [adresa], sagrađene na kč. br. [katastarska čestica], zgrade u [adresa], sagrađene na kč. br. [katastarska čestica], zgrade u [adresa], sagrađene na kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica], zgrade u [adresa], kč. br. [katastarska čestica] i zgrade u [adresa] sagrađene na kč. br [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina] – odbija se u cijelosti.

IV. Zahtjev tužitelja BĐ od 1.ožujka 2024 – odbacuje se.“, kao u izreci prvostupanjskog rješenja.

2.1. Protiv navedene presude u dijelu iz stavka IV izreke i protiv dijela iz stavka III izreke kojim nije prihvaćen njihov zahtjev za naknadu parničnih troškova te protiv odluke iz stavka III izreke navedenog prvostupanjskog rješenja žale se tužitelji žalbom od 5. travnja 2024. zbog svih žalbenih razloga, koju su žalbu dopunili istog dana. Predlažu u osporenom dijelu prvostupanjsku presudu i rješenje preinačiti u skladu sa žalbenim navodima uz naknadu troška sastava žalbe.

2.2. Žali se i I-tuženik, koji žalbom osporava odluke iz stavka I i II izreke te iz stavka III izreke prvostupanjske presude u dijelu kojim nije prihvaćen njegov zahtjev za naknadu parničnih troškova i u stavku II izreke prvostupanjskog rješenja. Povodom žalbe predlaže preinačiti osporene odluke i odbiti zahtjeve tužitelja u cijelosti uz naknadu parničnih troškova i troška sastava žalbe.

2.3. Žalbu je podnio i II-tuženik i to protiv odluka iz stavka I i II izreke prvostupanjske presude, predlažući da u osporenom dijelu ovaj sud ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati istom sudu na ponovni postupak odnosno da ju preinači na način da u odnosu na II-tuženika odbije zahtjev u cijelosti.

2.4. U odgovoru na žalbu tužitelji smatraju da su žalbe I i II -tuženika neosnovane i predlažu ih kao takve odbiti.

3.1. Žalba s dopunom I-XVIII-tužitelja protiv presude je djelomično osnovana dok je njihova žalba protiv rješenja neosnovana.

3.2. Žalba I-tuženika je neosnovana.

3.3. Žalba II-tuženika je neosnovana.

4.1. U prvostupanjskoj presudi i rješenju u postupku koji im je prethodio ne uočavaju se bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč . 2, 4, 8, 9, 13 i 14 Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i "Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP) na koje ovaj sud kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP.

4.2. Kao što je u postupku utvrđeno, radovi na izgradnji poslovno kulturnog centra Eurodom u [adresa] započeli su 2005. na prostoru između [adresa] i [adresa] iskopavanjem podzemnog prostora od oko 11000 m2 predviđene dubine od oko 17,5 m2 za četiri podzemne etaže uz zaštitu bokova jame s usidrenom arimiranobrtnskom dijafragmom dok je zaštita dna građevinske jame od nadiranja podzemnih voda predviđena sustavom vertikalnih drenova i crpljenjem nakupljene vode pumpama. Zbog pojave pukotina i drugih oštećenja na okolnim zgradama, u travnju 2006. podzemni je prostor sveden na 15,5 m dubine za 3 podzemne etaže. Radovi na iskopu i odvodnjavanju građevinske jame ispumpavanjem ili crpljenjem vode ispod zgrade Eurodoma doveli su do deformacije tla i nejednakog slijeganja a time i do oštećenja okolnih objekata. Ovdje je presudno da se problem uzgona vode i dalje rješava crpljenjem vode ispod zgrade Eurodoma a to crpljenje uzrokuje daljnje slijeganje tla s posljedičnim daljnjim oštećenjima i deformacijama okolnih zgrada u vlasništvu tužitelja i opasnostima koje ono nosi.

4.3 Sud prvoga stupnja raspravio je i utvrdio da su radovi iskopa građevinske jame budućeg kompleksa "Eurodom" u [adresa] te kontinuirano crpljenje podzemne vode ispod zgrade "Eurodom" doveli do erozije i deformacije te do nejednakog slijeganja tla i ispod okolnih objekata što je uzrokovalo naginjanje i pucanje struktura i instalacija zgrada tužitelja (kidanje instalacija, pukotine nosivih zidova, razdvajanje zidova, pukotine tavana, pukotine i propadanje dijela podne konstrukcije i dr.) s opasnošću nastanaka daljnjih oštećenja i ugroze sigurnosti tih zgrada s vjerojatnošću njihovog urušavanja. Navedeno predstavlja konkretnu opasnost znatnije štete jer prema uobičajenom tijeku stvari a uzimajući u obzir izvor opasnosti – slijeganje tla uslijed crpljenja vode i predmete ugrožavanja – stambene zgrade u kojima ljudi žive, ne bi bilo moguće isključiti nastup takve štete već je rizik za nastanak znatnije štete izvjestan.

4.4. Na temelju pravilnog utvrđenja pretpostavki za pružanje tražene pravne zašite temeljem čl. 1047. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 63/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 dalje: ZOO) kojom je propisano da svatko može zahtijevati od drugoga da ukloni izvor opasnosti od kojega prijeti znatnija šteta njemu ili drugome kao i da se suzdrži od djelatnosti od koje proizlazi uznemiravanje ili opasnost štete, ako se uznemiravanje ili šteta ne mogu spriječiti odgovarajućim mjerama, sud je na zahtjev tužitelja kao zainteresiranih osoba naredio da se poduzmu odgovarajuće mjere za sprječavanje nastanka štete i to na trošak I i II-tuženih - posjednika izvora opasnosti ako to sami I i II-tuženi ne učine, kao u stavku I i II izreke presude suda prvog stupnja.

4.5. Iz činjenica što ih je utvrdio a koje opravdavaju sudski nalog za uklanjanje opasnosti štete temeljem čl. 1047. st. 1. i 2. ZOO, prvostupanjski je sud izveo pravilan zaključak o postojanju činjenica koje opravdavaju tužbeni zahtjev kao u stavku I izreke osporene presude. Odredbom čl. 1047. ZOO propisana je objektivna odgovornost za uklanjanje opasnosti nastanka znatnije štete i za suzdržavanje od djelatnosti od koje proizlazi uznemirivanje ili opasnost štete ako se uznemirivanje ili šteta ne mogu spriječiti odgovarajućim mjerama, s nalogom suda povodom zahtjeva zainteresirane osobe za poduzimanje odgovarajućih mjera za sprječavanje nastanka štete ili uznemirivanja ili za uklanjane izvora opasnosti na trošak posjednika izvora opasnosti, ako ovaj sam to ne učini.

5.1. Za razliku od žalbenih navoda, u presudi suda prvog stupnja nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11 ZPP jer je presuda suda prvog stupnja razumljiva, nije proturječna i sadrži jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječnosti s izrekom presude i sukladni su stanju spisa te se presuda kao takva može ispitati.

5.2. Ispitujući zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude povodom žalbe I - tuženika uočava se da I-tuženik navodi slijedeće: „Prvostupanjska presuda u točki I. i II. izreke presude nije na zakonu osnovana iz razloga što tužitelji nisu dokazali sadržaj i opseg svog tužbenog zahtjeva kojeg su sami odredili, pa je pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev iz točke I. i II. izreke pobijane presude trebalo odbiti u cijelosti.“ Suprotno ovim navodima I-tuženika, I-XVIII-tužitelji su sukladno odredbama čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1. i čl. 299. st. 1. i 2. ZPP iznijeli činjenice i za njih predložili prikladne dokaze kojima su opravdali svoj zahtjev za traženje sudske zaštite nalogom za uklanjanjem opasnosti štete. Sud prvog stupnja je primjenom čl. 8. ZPP u okviru praemissae minoris pravilno utvrdio činjenice odlučne za primjenu čl. 1047. st. 1. i 2. ZOO kao praemissae maioris donoseći traženu presudu kao odgovarajuću konkluziju s nalogom za otklanjanje izvora opasnosti od kojeg prijeti znatna šteta na njihovim zgradama.

5.3. Suprotno žalbenim navodima I-tuženika, ne nalazi se proturječnost u odlukama iz stavka I izreke prvostupanjske presude kojom je prihvaćen zahtjev za uklanjanje opasnosti štete ispod i okolo temelja objekta u suvlasništvu tužitelja i iz stavka IV izreke kojom je odbijen zahtjev za uklanjanje izvora opasnosti štete prestankom crpljenja podzemnih voda ispod zgrade tuženika jer se ne radi o istim zahtjevima. Kada je prihvaćen zahtjev za uklanjanje opasnosti štete sanacijom tla ispod i oko temelja objekta u suvlasništvu tužitelja kao u stavku I izreke presude suda prvog stupnja, nalog za popunjavanje šupljina u tlu i ukrućivanje tla proizlazi iz sadržaja utvrđenja utemeljenog na prijedlogu iz nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje prof dr. sc. FTH dipl. ing. građ. s kojim se suglasio vještak BAC dipl. ing. građ. kao što je vidljivo iz zapisnika s ročišta od 29. siječnja 2024. za glavnu raspravu pred prvostupanjskim sudom tako da se ne bi radilo o tome da postoji proturječnosti između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju vještačenja i zapisnika s ročišta i samih tih isprava i zapisnika. U predmetnom slučaju u kojem su I i II-tuženi na osnovi čl. 1047. st. 1. i 2. ZOO dužni uklonit opasnost štete, I i II-tuženi ne mogu s uspjehom isticati da prvostupanjskom presudom iz stavka I i II izreke njihova obveza nije precizno definirana te da oni nisu dužni izrađivati projekt sanacije jer su kao držatelji izvora opasnosti oni dužni poduzeti mjere za sprječavanje nastanka štete Stoga je bez osnove pozivanje I -tuženika na bitne povrede odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11 ZPP.

5.4. Kada upire na bitnu povredu odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč . 11 ZPP, II-tuženik smatra prvostupanjsku presudu nerazumljivom obrazlažući navedeno time da tuženi bez dodatnih postupaka i utvrđivanja činjenica ne mogu postupiti po izreci presude. Povodom navedenog ukazuje se da je od 1. prosinca 2003. u primjeni Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 117/03) s izmjenama odredaba čl. 7., čl. 219. st. 2. i čl. 299. ZPP kojima je inkvizicijsko načelo ili načelo službene istine zamijenjeno akuzatornim načelom ili načelom stranačke istine, po kojem su stranke dužne iznijeti činjenice i predložiti dokaze u svrhu utvrđenja svoji navoda na kojima temelje zahtjev ili osporavaju navode suprotne strane. Obzirom da I i II-tuženi protiv sadržaja zahtijevanog uklanjanja opasnosti štete u prvostupanjskom postupku nisu iznosili dokaze kojima bi sadržaj tog zahtjeva valjano osporili, što više na ročištu od 29. siječnja 2024. na kojem je zaključena glavna rasprava pred prvostupanjskim sudom je I-tuženik odustao od dokaznog prijedloga za provođenje građevinskog vještačenja, u žalbi II - tuženik ne može s uspjehom osporavati zakonitost i pravilnost odluke iz stavka I i II izreke prvostupanjske presude

5.5. Neosnovano je pozivanje I-tuženika na žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12 ZPP. Budući da je paricijski rok ili rok za dobrovoljno izvršenje presudom danog naloga određen zakonom, taj rok nije predmet slobodne dispozicije stranaka već ga slijedom odredbe čl. 328. st. 1. ZPP određuje sud. Posljedično se ne može raditi o prekoračenju tužbenog zahtjeva time što je prvostupanjski sud odredio rok za izvršenje naloga za uklanjanje opasnosti od štete i to u ovom slučaju dulji rok kao u stavku I izreke osporene presude, u skladu s ovlastima iz čl. 328. st. 2. ZPP tako da time nije prekoračen tužbeni zahtjev niti je ostvarena povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 2. st. 1. ZPP što se u žalbi I -tuženika neosnovano ističe.

6.1. U žalbi I-tuženik tvrdi da je ostvarena povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st .1. u vezi čl. 186.b ZPP jer u okolnostima u kojima tužitelji nisu dokazali da su od tuženika uopće zahtijevali podatke potrebne za postavljanje zahtjeva za naknadu štete zbog umanjene vrijednosti nekretnina tužitelja koje im tuženici ne žele dati, nije bilo uvjeta za postavljanje stupnjevite tužbe. Iz tužbe od 26. svibnja 2014. vidljivo je da su tužitelji zahtijevali i naknadu za umanjene vrijednosti zajedničkih dijelova svojih zgrada, za koji zahtjev su naveli da će ga odrediti sukladno čl. 186.b st. 2 i 3 ZPP po provođenju vještačenja da bi u podnesku od 18. listopada 2023. odredili iznose zahtijevanih naknada za umanjene vrijednosti zajedničkih dijelova zgrada. Suprotno žalbenim navodima I-tuženika, ne radi se o stupnjevitoj tužbi u smislu odredbe čl. 186.b. st. 1. i 2. ZPP već je tužbi podnesenoj u skladu s odredbom čl. 186.b st. 3. ZPP, koja ovlašćuje tužitelje da nakon provedenog vještačenja odrede postavljeni tužbeni zahtjev, a obvezni sadržaj nije i manifestacijski zahtjev, kako to pogrešno tuženik navodi. Ujedno se neosnovano I-tuženik poziva na nedopustivost preinake tužbe iz podneska od 18. listopada 2023. jer uređenje tužbenog zahtjeva nakon provedenog financijskog vještačenja, koji je neodređeno postavljen u tužbi sukladno odredbi čl. 186.b st. 3. ZPP ali s jasnim određenjem činjenične i pravne osnove zahtjeva, ne predstavlja preinaku tužbe (isto tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Rev-44/2023 od 12. ožujka 2024.). Budući da se radi o istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi zahtjeva tzv. „neprava preinaka“ ne utječe ni na pravilan zaključak o neosnovanosti prigovora zastare jer je, sukladno pravnom shvaćanju sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 27. travnja 2024. (Su-IV-123/2024-5) do prekida tijeka zastare došlo podnošenjem predmetne tužbe 26. svibnja 2014.

6.2. Stoga nema mjesta isticanju prigovora relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 190. st. 1. ZPP i s tim povezanog prigovora zastare jer je u okolnostima u kojima je postavljanje zahtjeva ovisilo o rezultatima provedenog vještačenja sud prvog stupnja pravilno primijenio odredbe čl. 190. st. 2. i 3. ZPP ujedno otklanjajući kao neosnovan prigovor zastare koja ni ne počinje teći sve dok postoji opasnost štete (presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev - 804/1992-2), što se odnosi i na osnovano zahtijevanje plaćanja predujma s obzirom da su I i II-tuženi slijedom zakonom propisane obveze iz čl. 1047. st. 2. ZOO svakako dužni snositi trošak uklanjanja opasnosti štete. Odlučujući o zahtjevu tužitelja u skladu s čl. 1047. st. 2. ZOO prvostupanjski je sud za slučaj da I i II -tuženi ne izvrše nalog za uklanjanje opasnosti štete naložio otklanjanje izvora opasnosti na trošak I i II-tuženih uz njihovu obvezu plaćanja predujma troškova prema predračunu ovlaštenog projektanta i izvođača radova polaganjem u sudski depozit. Upravo suprotno žalbenim navodima I-tuženika, u ovom je slučaju sud tuženoj strani naložio uklanjanje izvora opasnosti štete a pri odlučivanju o zahtjevu za uklanjanje opasnosti štete sud je ovlašten narediti poduzimanje svih onih mjera koje su potrebne za otklanjanje izvora opasnosti.

6.3. Kada se u svojoj žalbi poziva na bitnu povredu odredaba parničnog postupka, II - tuženi neosnovano osporava pravilnost zaključka suda prvog stupnja o njegovoj pasivnoj legitimaciji. U smislu navedene zakonske odredbe čl. 1047. st. 1. i 2. ZOO, pasivno je legitimiran posjednik izvora opasnosti ili onaj tko obavlja određenu djelatnost od koje prijeti opasnost štete. Prvostupanjski je sud utvrdio da je zgrada "Eurodom" u [adresa] izgrađena temeljem Ugovora o zajedničkom ulaganju u uređenje bloka omeđenog [adresa] i [adresa] u [adresa] od 28. ožujka 2002. između II-tuženika Grada Osijeka i Euroherc osiguranja d.d. Zagreb, Jadranskog osiguranja d.d. Split i Euroagrama d.o.o. Zagreb dok su po sporazumu o ustupanju tog ugovora iz mjeseca travnja 2004. I. i II-tuženi investitori te zgrade. Temeljem Sporazuma o rješavanju vlasničko-pravnih odnosa te međusobnih prava i obveza u vezi sa zajedničkim ulaganjem u uređenje i izgradnju poslovno -kulturnog centra Eurodom od 22. veljače 2017. II-tuženik se uknjižio kao suvlasnik u 494/10000 dijela zk.kč. br. [katastarska čestica] u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te je nekretninu dao u zakup Kulturnom centru. Time je pravilno utvrđeno da su I-tuženi i II-tuženi u (posrednom i neposrednom) posjedu te nekretnine, iz čega slijedi njihova pasivna legitimacija.

6.4. Povodom žalbenog osporavanja aktivne legitimacije valja reći da zahtjev za otklanjanje opasnosti štete predstavlja actio popularis. U postupku je temeljem uvida u javni registar zemljišnih knjiga i u popis suvlasnika sa utvrđenim suvlasničkim omjerima upravitelja zgrada Novo Projekt d.o.o. utvrđeno da su I -XVIII-tužitelji kao suvlasnici zgrada u [adresa] u [adresa] i [adresa], 14, 16 i 18A aktivno legitimirani na traženje predmetne sudske zašite. Pravilno su u toč. 24. -27. obrazloženja prvostupanjske presude otklonjeni prigovori nedostatka aktivne legitimacije jer izvansudskim nagodbama tužitelja navedenih u toč. 24. i sporovima tužitelja iz toč. 27. obrazloženja osporene odluke nisu obuhvaćena odricanja od zahtjeva za otklanjanje izvora opasnosti a što je predmet ovog spora.

7.1. Osporavanje pravilnosti činjeničnog utvrđenja suda prvog stupnja od strane I i II - tuženih u odnosu na utvrđen izvor opasnosti nije osnovano. Iz stanja spisa predmeta suda prvog stupnja razvidno je da je opetovano provođen očevid kao i vještačenja po stalnim sudskim vještacima dr. sc. BAC ovl. ing. građ ., dipl. ing. TCA i prof. dr. sc. SRC dipl. ing. građ. a njihovi su nalazi i mišljenja raspravljeni sukladno čl. 302. st. 1. i 2. ZPP s obrazloženim otklanjanjem primjedaba te su se usuglasili o odgovarajućoj mjeri uklanjanja opasnosti štete na posljednjem ročištu za glavnu raspravu pred prvostupanjskim sudom nakon čega stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, što je ujedno vjerno i iscrpno obrazloženo u prvostupanjskog presudi. Kao što je navedeno, sud prvog stupnja je, postupajući u skladu sa odredbom čl. 8. ZPP, na temelju odgovarajuće ocjene rezultata dokaznog postupka odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane i o tome dao utemeljene razloge koje prihvaća i ovaj sud, pravilno zaključujući da do opasnosti nastanka znatnije štete dolazi zbog crpljenja vode ispod zgrade Eurodoma, koje crpljenje uzrokuje slijeganje tla s posljedičnim daljnjim oštećenjima i deformacijama okolnih zgrada u vlasništvu tužitelja. Žalbeni navodi kojima se preocjenjuju izvedeni dokazi predstavljaju drugačiju i to pogrešnu ocjenu izvedenih dokaza. Budući da I i II -tuženi pravilnom činjeničnom utvrđenju prvostupanjskog suda suprotstavljaju samo vlastitu ocjenu koja je bez realne podloge u rezultatima postupka, žalbeni se prigovori u tom smislu otklanjaju kao neosnovani.

7.2. Obzirom da se odluke iz stavka I i II izreke presude suda prvog stupnja temelje na pravilnoj primjeni mjerodavnih odredbi čl. 1047. st. 1. i 2. ZOO u odnosu na pravilno utvrđene odlučne činjenice prijetnje znatnije štete na nekretninama I -XVIII- tužitelja zbog opasnosti uzrokovane crpljenjem vode ispod zgrade Eurodoma i posljedičnim slijeganjem okolnog tla, u tom je dijelu materijalno pravo pravilno primijenjeno jer su I i II-tuženi kao držatelji izvora opasnosti objektivno odgovorni za uklanjanje opasnosti štete. One mjere koje je kao odgovarajuće za uklanjanje opasnosti štete naložio prvostupanjski je sud utvrdio iz usuglašenog optimalnog prijedloga vještaka, o čemu je dao jasne i logične razloge u toč. 50., 51. i 53. obrazloženja svoje presude, koje kao takve prihvaća i ovaj sud.

7.3. Slijedom navedenog i primjenom čl. 368. st. 1. ZPP valjalo je odbiti neosnovane žalbe I i II-tuženih i odlučiti kao u stavku I izreke ove presude.

8.1. Nastavno na prihvaćanje usuglašenog prijedloga vještaka o odgovarajućim mjerama za uklanjanje opasnosti štete sanacijom tla ispod i oko temelja objekata tužitelja kao u stavku I i II izreke prvostupanjske presude, nije bilo mjesta prihvaćanju tužbenog zahtjeva kojim su predložene i mjere za sprječavanje te opasnosti uklanjanjem izvora opasnosti s prestankom crpljenja vode ispod objekta I i II-tuženih, koji zahtjev je odbijen kao u stavku IV.I. izreke prvostupanjske presude. Žalbu I -XVIII- tužitelja s dopunom protiv odluke o odbijanju tog tužbenog zahtjeva valja odbiti kao neosnovanu jer se ta odluka temelji na prihvaćanju usuglašenog vještačkog prijedloga tako da tužitelji ne mogu s uspjehom tvrditi kako uopće nije bilo razloga da se bilo što mijenja u redoslijedu njihovog traženja iz podneska od 18. listopada 2023. Naime, u primjeni mjerodavne odredbe čl. 1047. st. 2. ZOO sud će odrediti onu mjeru koja je odgovarajuća za sprječavanje nastanka štete. Vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji prof. dr. sc. SRC određeno je upravo u svrhu utvrđenja načina uklanjanja opasnosti da bi potom u suglasnosti s vještakom dr. sc. BAC odabran optimalan prijedlog, što je raspravljeno i utvrđeno na ročištu od 29. siječnja 2024. na kojem je zaključena glavna rasprava pred prvostupanjskim sudom, u odnosu na koje utvrđenje tužitelji nisu imali daljnje dokazne prijedloge kojima bi opravdali i one tražene mjere za otklanjanje opasnosti - uklanjanjem izvora opasnosti s prestankom crpljenja vode ispod objekta I i II-tuženih za koje se vještaci nisu usuglasili da su u predmetnom slučaju odgovarajuće.

8.2. U tom smislu žalbeno upiranje na potrebu da se ujedno naloži i poduzimanje mjera za otklanjanje opasnosti - uklanjanjem izvora opasnosti s prestankom crpljenja vode ispod objekta I i II-tuženih prelazi razumni okvir odgovarajućih mjera iz čl. 1047. st. 2. ZOO što žalbu I-XVIII-tužitelja protiv odluke iz stavka IV.I. izreke prvostupanjske presude čini neosnovanom. Stoga je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno kao u stavku II izreke ove presude.

8.3. Povodom žalbenog osporavanja odluke iz stavka IV.IV. izreke prvostupanjske presude kojom je odbijen zahtjev I-XVIII-tužitelja za isplatu naknada umanjene vrijednosti zajedničkih dijelova njihovih zgrada valja ponoviti da su u ovom slučaju ostvarene objektivne pretpostavke iz čl. 1047. ZOO za naknadu štete koja nastaje kao posljedica izvora opasnosti a za koju je odgovoran posjednik izvora opasnosti tj. onaj koji nije otklonio izvor opasnosti odnosno poduzeo odgovarajuće mjere za sprječavanje štete. U postupku su vještačenjem po vještakinji prof. dr. sc. SRC utvrđena oštećenja koja nadmašuju oštećenja uzrokovana neodržavanjem zgrada a uzrokovana su izvorom opasnosti i dovode do umanjene vrijednosti zajedničkih dijelova tužiteljskih nekretnina, koje utvrđenje je raspravljeno na ročištu od 29. siječnja 2024. pred prvostupanjskim sudom. U okolnostima u kojima je drugi vještak TCA dipl. ing. građ. jasno izjavio kako se u cijelosti slaže s izračunom vještakinje prof. dr. sc. SRC ali je mišljenja kako konačnu procjenu umanjene vrijednosti nekretnina nije moguće dati sve dok se ne provede sanacija objekta, nije bilo temelja za zaključak suda prvog stupnja o nesuglasju vještaka i za, zbog toga što tužitelji nisu predložili novo vještačenje, posljedično odbijanje zahtjeva za suglasno utvrđenu naknadu umanjene vrijednosti zajedničkih dijelova nekretnina tužitelja. Nakon što se drugi vještak suglasi s izračunom vještakinje, njegovo naknadno mišljenje ne može biti tumačeno na štetu I -XVIII- tužitelja. Stoga i za razliku od zaključa prvostupanjskog suda, I -XVIII-tužiteljima ne može biti uskraćeno pravo na naknadu umanjene vrijednosti njihovih nekretnina, koja je u postupku pravilno utvrđena suglasnim vještačenjem.

8.4. Obzirom da je iz pravilno utvrđenih činjenica sud prvog stupnja izveo nepravilan zaključak o navodno spornoj visini naknade za umanjenu vrijednost zajedničkih dijelova nekretnina iako su o toj naknadi vještaci suglasni dok pravo na tu naknadu tužiteljima pripada temeljem čl. 1047. ZOO u vezi čl. 85. st. 1. i 2. i čl. 380. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00. 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje ZV), primjenom čl. 373. toč. 2 ZPP odlučeno je kao u stavku III, toč. 1. izreke ove presude.

9.1. Time su I-XVIII-tužitelji uspjeli u osnovi svoga zahtjeva i u cijelosti sa zahtjevom za naknadu umanjene vrijednosti zajedničkih dijelova svojih nekretnina a polovično u predloženim mjerama iz čega proizlazi da su uspjeli u glavnini svojih zahtjeva, što po pitanju prava I-XVIII-tužitelja na naknadu parničnih troškova opravdava primjenu čl. 154. st. 5. ZPP dok ne opravdava pravo I-tuženika na naknadu tih troškova. Stoga je odbijena neosnovana žalba I-tuženika protiv odluke iz stavka III izreke prvostupanjske presude u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev I-tuženika za naknadu parničnih troškova kao u stavku I izreke ove presude primjenom čl. 380. toč. 2 ZPP.

9.2. Primjenom čl. 380. toč. 3 u vezi čl. 154. st. 5. ZPP valjalo je uvažiti žalbu I-XVIII- tužitelja i u dijelu iz stavka III izreke presude suda prvog stupnja kojim nije prihvaćen njihov zahtjev za naknadu parničnih troškova preinačiti tu odluku. Temeljem čl. 151. i čl. 155. ZPP i uz primjenu sada važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23, dalje: Tarifa) I-XVIII-tužiteljima zastupanim po odvjetnicima pripada pravo na naknadu parničnih troškova prema vrijednosti spora u vrijeme poduzimanja pojedinih radnji. Slijedom čl. 40. st. 2. ZPP i tbr. 7. toč. 1. Tarife a obzirom na u tužbi naznačenu vrijednost spora od 199.084,21 eura (1.500.000,00 kn[1] ), za radnje poduzete do 18. listopada 2023. uzima se vrijednost od 1.497 bodova. Stoga je trošak odmjeren za sastav tužbe (tbr. 7. toč. 1: 1.497 bodova), za sastav 3 podneska - od 2. rujna 2014., 11. prosinca 2015. i 28. rujna 2020. (tbr. 8. toč. 1: po 1.497 ili ukupno 4.491) i za podnesak od 13. ožujka 2023. (tbr. 8. toč. 3: 100 bodova) s tim da nije odmjerena zatražena naknada za podnesak za koji je navedeno da je podnesen 9. siječnja 2019. a prema stanju spisa nije. Odmjerena je naknada za osam ročišta – od 22. listopada 2014., 20. svibnja 2015., 14. listopada 2015., 17. travnja 2018., 17. siječnja 2020., 22. rujna 2020., 7. listopada 2020. i 25. listopada 2022. (tbr. 9. toč. 1: po 1.497 ili ukupno 11.976 bodova) za ročište od 7 srpnja 2020. na kojem se raspravljalo samo o procesnim pitanjima (tbr. 9. toč. 2: 748,5 bodova) i za ročište od 23. prosinca 2019., koje odgođeno jer nije bilo uvjeta za njegovo održavanje (tbr. 9. toč. 5: 50 bodova) te za pristup na dva očevida

– od 26. veljače 2020. i 8. lipnja 2020. (tbr. 9. toč. 7: po 1.497 ili ukupno 2.994 bodova) i za sastav žalbe od 4. prosinca 2020. (tbr. 10. toč. 1: 1.871,25 bodova) ili ukupno 23.727,75 bodova.

9.3. Za daljnje radnje nakon podneska od 18. listopada 2023. je primjenom čl. 2. st. 1. ZPP odmjerena naknada u okviru traženja tužitelja iz troškovnika i to za sastav tog podneska od 18. listopada 2023. (tbr. 8. toč. 1: 2.250 bodova) te za zastupanje na 2 ročišta – 30. rujna 2023. i 29. siječnja 2024. (tbr. 9. toč. 1: po 2.250 bodova ili ukupno 4.500 bodova) što je ukupno 6.750 bodova.

9.4. Sveukupnih 30.477,75 bodova valja po tbr . 40. Tarife uvećati za 50% temeljem zastupanja više osoba tako da se radi o 45.716,62 bodova što uz obračun po tbr. 54. Tarife iznosi 91.433,25 eura a što uz uvećanje od 25% za PDV po tbr. 46. Tarife iznosi 114.291,56 eura. Tom iznosu se pribraja naknada troška za vještačenja od 4.307,77 eura i naknada za plaćenu pristojbu na tužbu od 663,61 eura (5.000,00 kn) tako da sveukupna naknada troškova I-XVIII-tužitelja iznosi 119.262,94 eura, kao u stavku III, toč. 2. izreke ove presude.

10. Neosnovana je žalba I-tuženika protiv odluke iz stavka II izreke rješenja suda prvog stupnja kojom se dopušta preinaka tužbe, koja je stoga odbijena kao u stavku I izreke ovog rješenja, primjenom čl. 380. toč. 2 u vezi čl. 190. st. 2. i 3. ZPP o čemu je sud prvog stupnja dao odgovarajuće razloge u toč. 62. obrazloženja svoje odluke koje prihvaća i ovaj sud, kao što je navedeno i u toč. 6.2. obrazloženja ove presude. Slijedom navedenog valjalo je primjenom čl. 380. toč. 2 ZPP odlučit kao u stavku I izreke ovog rješenja.

11.1. U predmetnom je slučaju pravilnom primjenom čl. 1047. st. 2. ZOO kao odgovarajuća mjera za otklanjanje opasnosti štete utvrđena i određena sanacija tla ispod i oko temelja objekata tužitelja dok ona mjera koju su tužitelji predlagali - uklanjanje izvora opasnosti s prestankom crpljenja vode ispod objekta I i II-tuženih prelazi okvir odgovarajućih mjera iz čl. 1047. st. 2. ZOO. Stoga je sud prvog stupnja pravilno odlučio kada je odbio prijedlog I-XVIII-tužitelja za određivanje privremene mjere za osiguranje tražbine uklanjanja opasnosti štete kao u stavku III izreke rješenja suda prvog stupnja.

11.2. Prema odredbi čl. 347. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br : 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 I 6/24, dalje: OZ) radi osiguranja nenovčanih tražbina može se odrediti svaka mjera kojom se postiže svrha takvog osiguranja. U ovom se slučaju svrha osiguranja tražbine uklanjanja opasnosti štete, uz određenu mjeru sanacija tla ispod i oko temelja objekata tužitelja primjenom čl. 1047. st. 2. ZOO kao u stavku I i II izreke prvostupanjske presude, neće ostvariti time što će se prihvaćanjem odbijenog dijela tužbenog zahtjeva kroz odluku o privremenoj mjeri I i II-tuženicima naložiti prestanak crpljenja vode ispod objekta Eurodoma do sanacije tla ispod i oko temelja objekata tužitelja kao što to neosnovano predlažu tužitelji jer je navedeni prijedlog za prestanak crpljenja vode prema zaključku vještaka neprihvatljiv zbog zahtjevnosti provedbenog tehničkog rješenja i zbog prijeteće daljnje značajne štete ne samo na nekretnini tužitelja već i na nekretnini tuženika.

11.3. Suprotno žalbenim navodima I-XVIII-tužitelja ne bi se radilo o tome da se sud brinuo samo kako predloženom mjerom ne bi nastala šteta na objektima tuženika iako su za uzroke odgovorni I i II-tuženi. Ne bi se radilo o tome da sud „dopušta“ nastanak daljnje štete na objektima tužitelja, nakon što I i II -tuženima naloženo otklanjanje opasnosti iz stavka I i II izreke prvostupanjske presude. Isto tako, a uzimajući u obzir stručno i obrazloženo očitovanje vještaka o zahtjevnosti i rizicima mjere zaustavljanja crpljenja vode ispod objekta I i II-tuženika, ne bi se moglo naći opravdanje za predloženu mjeru kojom se za osiguranje tražbine uklanjanja opasnosti štete stvara daljnja prijeteća veća opasnost daljnje štete. U izostanku pretpostavki za primjenu čl. 347. st. 1. u vezi čl. 346. OZ valjalo je odbiti žalbu I -XVIII- tužitelja protiv odluke iz stavka III izreke prvostupanjskog rješenja, primjenom čl. 380. toč. 2 ZPP kao u stavku II izreke ovog rješenja.

12. Nije prihvaćen zahtjev I-tuženika za naknadu troška sastava žalbe s kojom nije uspio, primjenom čl. 166. st. 1. ZPP u vezi čl. 154. st. 1. istog zakona, kao u stavku III izreke ovog rješenja.

13. U stavku IV izreke ovog rješenja je primjenom čl. 166. st. 2. u vezi čl. 154. st. 5. ZPP a temeljem tbr. 10. toč. 1. Tarife odmjerena naknada troška I -XVIII-tužiteljima za sastav žalbe protiv presude i to u okviru traženja navedenog u žalbi od 6.750,00 eura s uvećanjem po tbr. 46. Tarife od 25% za PDV tako da ukupno iznosi 8.437,50 eura. Zatražena naknada pristojbi nije odmjerena jer stanje spisa ne potvrđuje da je za tužitelje nastao taj trošak.

14. Nije prihvaćen zahtjev I-XVIII-tužitelja za naknadu troška sastava žalbe protiv rješenja, primjenom čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP, kao u stavku V izreke ovog rješenja.

U Zagrebu 8. rujna 2026.

Predsjednik vijeća:

Gabriela Topić Kordej