Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2993/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Jadranke Travaš kao predsjednice vijeća, Ksenije Grgić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Renate Đaković Vranković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ND, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Željko Olujić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić i partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika 24 sata d.o.o., Zagreb, Oreškovićeva 6, OIB 78093047651, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Ladanu, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-7/2026-49 od 20. svibnja 2026., u sjednici vijeća održanoj dana 8. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-7/2026-49 od 20. svibnja 2026.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim od tuženika traži isplatu iznosa od 5.308,91 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 15. ožujka 2019. do isplate, kao i zahtjev da mu tuženik naknadi parnični trošak sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate (toč. I. izreke). Naloženo je tužitelju naknaditi parnični trošak tuženiku u iznosu od 2.000,00 EUR (toč. II. izreke).

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio tužitelj iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19 i 80/22- dalje: ZPP), uz prijedlog da se presuda preinači i tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti uz naknadu parničnog troška, ili da predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugim sucem pojedincem.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na čast, ugled i dostojanstvo uslijed informacija koje je tuženik kao nakladnik objavio u dnevnom listu i portalu 24 sata 14. veljače 2019. pod naslovom: „Nakon otkrića 24 sata, ŠD kolege prozvao za ratno profiterstvo“ i članka objavljenog 15. veljače 2019. u tiskanom izdanju pod naslovom: „ŠD nakon afere s preprodajom zemlje: „To su ratni profiteri“, u kojima se tužitelja imenom i prezimenom i fotografijom dovodi u vezu s ratnim profiterstvom.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, pa tak niti ona iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju određeno u žalbi ukazuje tuženik . Presuda , sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva i ne proturječi sama sebi, niti razlozima koji su navedeno u obrazloženju , te je istu moguće ispitati.

6. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredni čl. 8. ZPP potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.

7. Pravomoćnim dijelom presude poslovni broj P-1275/2019-38 od 28. ožujka 2025., koja je donesena u ovom postupku tužbeni zahtjev je odbijen u odnosu na 2. tuženika ŠD.

8. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je tuženik kao nakladnih na svome portalu 14.2.2019. objavio članak autora UD pod naslovom: „Nakon otkrića 24 sata, ŠD kolege prozvao za ratno profiterstvo“, u kojemu se navodi da je nakon otkrića 24 sata da su HSS-ovci, među kojima je i član predsjedništva, osnovali braniteljsku zadrugu i dobili državno zemljište i poticaje, koje su potom prodali po tri puta većoj cijeni nego što su za zemlju platili, te da je ŠD to ratno profiterstvo;

- da je 15.2.2019. tuženik objavio drugi tekst pod naslovom: „ŠD nakon afere s preprodajom zemlje: To su ratni profiteri“, u kojemu je tadašnji predsjednik stranke HSS-a ŠD na upit novinara da komentira prodaju zemlje od strane braniteljske zadruge na čelu s Novcima izjavio da ukoliko je to točno, tada takvi ljudi ne trebaju biti u stranci i da onaj tko je iskoristio svoje sudjelovanje u ratu da se okoristi od države je za njega ratni profiter:

- da je tužitelj u vrijeme objave spornih članaka bio član predsjedništva HSS-a, i da je prema njegovu iskazu braniteljska zadruga bila prisiljena prodati zemljište koje im je država dala uz poticaje zbog financijskih problema u poslovanju, no da se tom prodajom nisu okoristili, te ga je, kao dobrovoljca Domovinskog rata i tadašnjeg člana predsjedništva HSS-a i županijskog vijećnika jako pogodilo što ga povezuju s ratnim profiterstvom;

- da je spornim tekstovima prethodio članak objavljen dan ranije 13.2.2019. pod naslovom „HSS-ovci uzeli poticaje, a onda državnu zemlju preprodali…“, u kojemu je isti autor nakon razgovora s tužiteljem pisao o načinu na koji je braniteljska zadruga čiji je tužitelj član, došla do državne zemlje, te o razlozima preprodaje državnog zemljišta, a zatim je u spornim člancima 14. i 15. veljače 2019. o toj temi zatražio mišljenje tadašnjeg predsjednika HSS-a ŠD, čiju izjavu je u spornom članku točno i vjerno prenio;

- da se tuženik poziva na slobodu izražavanja i činjenicu da je tužitelj političar i da je njegov rad, kao osobe koja obnaša javnu funkciju podložan javnom propitkivanju.

- da se u konkretnom slučaju radi o konkurenciji prava na slobodu izražavanja zaštićenu čl. 10. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“, broj 17/97, 6/99, 13/23, 9/05, 2/10 i 13/17 – dalje: Konvencija) i čl. 38. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 9/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 – dalje: Ustav) i prava na poštivanje privatnog života kroz koji se štiti i pravo na ugled i čast zajamčenog čl. 8. Konvencije i čl. 35. Ustava.

9. Temeljem utvrđenja da se u spornim člancima problematiziralo predstavlja li postupak braniteljske zadruge koja je odmah po proteku roka u kojemu nije mogla prodavati zemlju koju je dobila od države uz poticaje, istu prodala po tri puta većoj cijeni od one koju su sami platili, oblik ratnog profiterstva i da je glavni akter spornih tekstova braniteljska udruga, a ne tužitelj kao tadašnji član predsjedništva HSS-a i član braniteljske zadruge, te da je autor u spornim člancima objavio mišljenje tadašnjeg predsjednika stranke HSS-a ŠD o toj temi, prvostupanjski sud je nakon provedenog testa razmjernosti zaključio da ne postoje razlozi za ograničenje slobode medija, jer mediji trebaju propitivati postupke nositelja javne vlasti i prenositi informacije za koje postoji interes javnosti, tim više jer je tužitelj u vrijeme objave spornih informacija obnašao javnu dužnost, jer je kao političar bio član predsjedništva HSS-a i županijski vijećnik) čiji postupci i djela su podložni kritici javnosti, te je ocijenio da je pozivom na odredbu čl. 21. st. 4. alineja 3. Zakona o medijima („Narodne novine“, 163/03, 59/04, 84/11 i 81/13 – dalje: ZM) ocijenio da postoje razlozi za oslobođenje nakladnika od odgovornosti, te je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

10. Žalbenim navodima tužitelja nisu dovedena u sumnju činjenična utvrđenja i pravni zaključak prvostupanjskog suda, koji u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

11. Tužitelj u žalbi navodi da ekskulpacijske osnove iz čl. 21. ZM moraju biti kumulativno ispunjene, a da u konkretnom slučaju već prva osnova da se informacija temelji na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne, nije ispunjena, jer autor članka i ŠD istinitost objavljenoga, nisu provjeravali. Pogrešnim smatra i daljnji zaključak suda da tužitelj nije dokazao neimovinsku štetu koja bi bila takvog intenziteta da bi mu pripadalo pravo na novčanu naknadu i uzročno-posljedičnu vezu. Manjkavim smatra i provedeni test razmjernosti, uz tvrdnju da vrijednosni sud bez činjenične podloge ne uživa zaštitu čl. 10. Konvencije i da povezivanje tužitelja s ratnim profiterstvom zahtijeva naročitu pažnju i čvrstu činjeničnu osnovu.

12. Pravilno je stajalište prvostupanjskog suda da se u konkretnom slučaju sukobljavaju s jedne strane pravo tužitelja na zaštitu časti, ugleda i dostojanstva i pravo tuženika kao nakladnika na slobodno izražavanje, koja prava načelno uživaju istu pravnu zaštitu temeljem odredbi čl. 35. i 38. Ustava i čl. 8. i 10. Konvencije.

13. Tužitelj traži naknadu štete zbog povrede prava osobnosti na čast, ugled i dostojanstvo za koju tvrdi da mu je nastala objavom spornih informacija u medijima. Prema načelnom stajalištu Europskog suda za ljudska prava (dalje: ESLJP) , koje je prihvatio i Ustavni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama, sloboda izražavanja predstavlja jedno od temeljnih načela demokratskog društva i jedan od osnovnih uvjeta za njegov napredak, time da pravo na slobodu izražavanja nije apsolutno, već se može ograničiti, pri čemu je potrebno provesti test nužnosti za ograničenjem nužnosti za ograničenjem slobode izražavanja, odnosno utvrditi je li ograničenje slobode izražavanja prijeko društveno potrebno i je li ono razmjerno legitimnom cilju.

14. U okolnostima u kojima sporna izjava utječe na čast, ugled, dostojanstvo ili prava drugih, taj sukob potrebno je rješavati vaganjem relevantnih čimbenika koji se odnose s jedne strane na pravo na slobodu izražavanja, i s druge strane na pravo poštovanja osobnog života drugih. Pritom, kada je riječ o javnoj osobi, granice prihvatljive kritike su šire, jer je javna osoba neizbježno i svjesno izložena javnom nadzoru i stoga mora pokazati posebno visok stupanj tolerancije.

15. Prilikom ocjenjivanja razmjernosti miješanja treba razlikovati izjave o činjenicama od vrijednosnih sudova. Naime, dok se postojanje činjenica može dokazati, istinitost vrijednosnih sudova nije dokaziva, zbog čega se od tuženika ne traži dokazivanje istinitosti vrijednosnog suda. Kada se radi o vrijednosnim sudovima, razmjernost ograničenja slobode izražavanja može ovisiti o tome postoji li dostatna činjenična osnova koja te sudove podržava, u suprotnom se sudovi mogu smatrati pretjeranima. Kako bi se moglo razlikovati radi li se o izjavi o činjenicama ili o vrijednosnom sudu, nužno je uzeti u obzir okolnosti svakog konkretnog slučaja i „opći ton“ izjave o kojoj se radi, imajući u vidu da će tvrdnje o temama od javnog interesa u pravilu biti vrijednosni sudovi, a ne izjave o činjenicama. Prvostupanjski sud je vodeći računa o načelu razmjernosti u okolnostima u kojima sporni članci utječu na čast, ugled i dostojanstvo tužitelja, taj sukob pravilno riješio vaganjem okolnosti koje su relevantne u predmetnom slučaju.

16. Iz provedenih dokaza proizlazi da sporni članci predstavljaju vrijednosti sud predsjednika HSS-a ŠD vezano za informacije koje je novinar UD objavio dva dana ranije (13.2.2019.) u istom mediju, a nakon prethodno obavljenog razgovora s tužiteljem, kao tadašnjim članom predsjedništva HSS-a i jednim od osnivača braniteljske udruge, koji mu je potvrdio da je ta braniteljska udruga na čelu sa Novcima prodala dobiveno državno zemljište po znatno višoj cijeni zbog financijskih problema u poslovanju udruge. Nakon toga je isti novinar vezano za preprodaju državne zemlje zatražio mišljenje od tadašnjeg predsjednika HSS-a ŠD, koji je izrazio svoj vrijednosti sud da je za njega svaki onaj tko se okoristio od države ratni profiter, koju informaciju je novinar u potpunosti prenio javnosti.

17. Kako su činjenice na kojima su utemeljene sporne objave (o prodaji državne zemlje dobivene uz poticaje od strane braniteljske zadruge na čelu sa Novcima po tri puta većoj cijeni od one koju su platili) pravilno utvrđene i istinite, jer ih je novinar prije objave članka 13.2.2019., prethodio provjerio u razgovoru s tužiteljem, koji objavljene informacije o prodaji državne zemlje od strane braniteljske udruge na čelu sa HSS- ovcima nije nikada demantirao, dok sporne kvalifikacije (da je riječ o ratnom profiterstvu) predstavljaju vrijednosti sud za čiju objavu postoji dostatna činjenična osnova, te su objavljeni od strane autora članaka u javnom interesu i u dobroj vjeri, a vodeći računa o javnom interesu, zbog čega nema odgovornosti tuženika.

18. Stoga, neovisno o tome što izraženi vrijednosni sud sadrži kvalifikacije koje mogu dovesti do povrede prava na poštovanje osobnog života, u konkretno slučaju pravilnom je primjenom odredbe čl. 21. st. 4. alineja 3. ZM utvrđeno da tuženik kao nakladnik ne odgovara za štetu tužitelju, jer su ispunjene zakonske pretpostavke iz citirane zakonske odredbe za njegovo oslobođenje od odgovornosti. Stoga suprotna žalbena izlaganja tužitelja i tvrdnje da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za oslobođenje nakladnika od odgovornosti, nisu osnovani.

19. Odluka o troškovima postupka pravilno se temelji na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP .

20. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu, 8. rujna 2026.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Travaš