Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3425/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od predsjednice vijeća Tihane Marije Miladin, suca izvjestitelja i člana vijeća Ivice Veselića i članice vijeća Vlatke Paškvalin Bošković, u pravnoj stvari tužitelja CA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Bruni Milinkoviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Telegram media grupa d.o.o. za izdavaštvo i pružanje internet usluge, Zagreb, Ulica Krste Pavletića 1, OIB: 36974788949, zastupanog po punomoćnici Vesni Alaburić, odvjetnici u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-686/2024-35 od 20. svibnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 8. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-686/2024-35 od 20. svibnja 2026. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke.

II. Uvažava se žalba tužitelja i preinačava odluka o troškovima parničnog postupka sadržana u točki II. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-686/2024-35 od 20. svibnja 2026. godine i odlučuje:

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 2.678,09 eura.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.592,67 eur sa zateznom kamatom od 27.10.2020., sve u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog postupka zajedno sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužitelju CA, OIB [osobni identifikacijski broj], da tuženiku Presshaus d.o.o., OIB 36974788949, naknadi parnični trošak u iznosu od 2.678,09 eur u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže pobijanu presudu preinačiti i usvojiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnih troškova, troškova žalbe te troška sudskih pristojbi na presudu i žalbu. Podredno, tužitelj predlaže ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu ističe da „tužitelj nije osnovano osporio zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude“ i predlaže odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu te obvezati tužitelja na naknadu troška odgovora na žalbu.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog povrede prava osobnosti a u svezi informacija objavljenih u članku tuženika u elektroničkoj publikaciji www.telegram.hr dana 28. rujna 2020. pod naslovom "[obrt] doznaje: tko je sve bio u klubu uhićenog šefa Janafa kad je poduzetnik donio milijune u vrećici".

6. Suprotno navodima žalbe tužitelja, ne predleži bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 12/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), jer pobijana presuda u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke sadrži sasvim jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama, a za što postoji podloga u izvedenim dokazima, te točka I. izreke pobijane presude nije u suprotnosti s njenim obrazloženjem, već je upravo rezultat cjelokupnog provedenog postupka razloženog u obrazloženju pobijane presude.

7. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji joj je prethodio utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje ovaj viši sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

8. Slijedom navedenoga, neosnovani su žalbeni navodi glede počinjenja bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

9. Sud prvog stupnja raspravio je sve tvrdnje, na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te na osnovi izvedenih dokaza utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva, na koje je pravilno primijenio citirane odredbe materijalnog prava, radi čega nisu osnovani niti žalbeni razlozi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog prava, kao niti pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 355. i 356. ZPP-a).

10. Kako je prijeporni članak objavljen u elektroničkoj publikaciji tuženika valja primijeniti odredbe Zakona o elektroničkim medijima ("Narodne novine" broj 153/09, 84/11,94/13 i 136/113) i to njegova članka 2. stavak 1. kojim je propisano da su elektronički mediji audiovizualni programi, radijski programi i elektroničke publikacije, te stavak 2. toga članka kojim je propisano da su elektroničke publikacije urednički oblikovani programski sadržaji koji se objavljuju dnevno ili periodično putem interneta od strane pružatelja elektroničke publikacije u svrhu javnog informiranja i obrazovanja. Dakle, elektroničke publikacije smatraju se medijima pa se ima primijeniti i Zakon o medijima ("Narodne novine“ broj 59/04, 84/11, 81/13 i114/22, dalje: ZM). Naime, odredbom čl. 1. st. 1. ZM propisano je da se tim zakonom uređuju pretpostavke za ostvarivanje načela slobode medija, prava novinara i drugih sudionika u javnom informiranju na slobodu izvješćivanja i dostupnost javnim informacijama, prava i obveze nakladnika, javnost vlasništva, ostvarivanje prava na ispravak i odgovor, način obavljanja distribucije tiska, način zaštite tržišnog natjecanja, te prava i obveze drugih pravnih i fizičkih osoba koje djeluju na području javnog informiranja. Člankom 2. stavak 1. ZM propisano je da u smislu toga zakona pojam „Mediji“ su: novine i drugi tisak, radijski i televizijski programi, programi novinskih agencija, elektroničke publikacije, teletekst i ostali oblici dnevnog ili periodičnog objavljivanja urednički oblikovanih programskih sadržaja prijenosom zapisa, glasa, zvuka ili slike.

11. Sud prvog stupnja je utvrdio da je tuženik u svojoj elektroničkoj publikaciji www.telegram.hr dana 28. rujna 2020. objavio članak pod naslovom "[obrt] doznaje: tko je sve bio u klubu uhićenog šefa Janafa kad je poduzetnik donio milijune u vrećici". Sud je na tu okolnost saslušao tužitelja i novinarku tuženika kao svjedoka te svjedoke PA i FA te je službenim putem pribavio Rješenje Županijskog suda u Zagrebu doneseno 18. rujna 2020. godine.

12. Sud prvog stupnja je u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a izvedene dokaze prosudio po slobodnom uvjerenju, opravdavši svoje uvjerenje uvjerljivim i logičnim zaključcima, koje uvjerenje ima pravnu i činjeničnu utemeljenost glede točke I. izreke prvostupanjske presude.

13. U odnosu na žalbene navode tužitelja glede provedenih dokaza, valja reći da je sudu pridržano koje će dokaze izvesti radi utvrđivanja onih činjenica koje su odlučne za donošenje odluke u određenoj pravnoj stvari, iz kojeg razloga sud prvog stupnja pravilno nije niti cijenio iskaze svjedoka, obzirom da nije utvrđeno postojanje osnove zahtjeva.

14. Glede žalbenih navoda tužitelja da je pobijana presuda utemeljena na nezakonitom dokazu, valja reći da je i taj žalbeni navod neosnovan. Naime, u vrijeme objave predmetnog članka nije bilo odredbe koja bi propisivala posebna pravila o nezakonitim dokazima u Zakonu o parničnom postupku.

14.1. Žalitelju valja istaknuti da je Rješenje Županijskog suda u Zagrebu doneseno 18. rujna 2020., dok je predmetni članak objavljen 28. rujna 2020. godine, dakle deset dana kasnije. Iz samog rješenja od 18. rujna 2020. je razvidno da je isto dostavljeno dvadesettrojici adresata pa je svatko od njih mogao biti izvor objavljene informacije.

14.2. Žalbena razlaganja u kojima žalitelj navodi da je „zapravo krajnje upitna regulativa koja uopće dozvoljava da se novinari ekskulpiraju od kaznene odgovornosti odavanjem identiteta svjedoka u ovakvim slučajevima“ u potpunoj su suprotnosti s odredbom čl. 30. st. 1. Zakona o medijima ("Narodne novine“ broj 59/04, 84/11, 81/13 i114/22, dalje: ZM) kojim je propisano da novinar nije dužan dati podatke o izvoru objavljene informacije ili informacije koju namjerava objaviti.

14.3. Valja istaknuti da je tek Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 80/2022) objavljenih 11. srpnja 2022. godine dodan novi članak 220. a koji glasi:

„Sudska odluka ne može se temeljiti na dokazu pribavljenom na nezakonit način (nezakonit dokaz).

Sud može rješenjem dopustiti izvođenje nezakonitog dokaza i uzeti u obzir njegov sadržaj ako ocijeni da je to potrebno kako bi se utvrdila odlučna činjenica. Prilikom odlučivanja o dopuštenosti dokaza sud će uzeti u obzir razmjer težine povrede prava zbog izvođenja nezakonitog dokaza te interesa da se u postupku pravilno i potpuno utvrdi činjenično stanje.

Protiv rješenja iz stavka 2. ovoga članka nije dopuštena posebna žalba.“.

14.4. Međutim, iako u vrijeme objave predmetnog članka nije bilo odredbe koja bi propisivala posebna pravila o nezakonitim dokazima valja reći da je pitanje nezakonitih dokaza prije svega procesnopravne, a ne materijalnopravne naravi. Tako i Ustavni sud Republike Hrvatske u odlukama iz 2015. godine (U-III-1339/2013 od 14. siječnja 2015., U-III-4571/2012 od 14. siječnja 2015., U-III-1189/2013 od 25. veljače 2015. i U-III- 1270/2013 od 25. veljače 2015.) ističe da se nezakonitost dokaza ne dokazuje kontrolom vjerodostojnosti (istinitosti) njegova sadržaja, već ispitivanjem na koji su način ti dokazi pribavljeni. Kako je na tužitelju bio teret dokaza da je Rješenje Županijskog suda u Zagrebu od 18. rujna 2020. novinar tuženika nezakonito pribavio, a to tužitelj nije dokazao tijekom prvostupanjskog postupka, to su i u tom dijelu žalbeni navodi paušalni, ničim dokazani i stoga neosnovani.

15. Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja pravilno je primijenio ekskulpacijski razlog iz čl. 21. st. 4. al. 1. ZM kojom je propisano da nakladnik ne odgovora za štetu ako je informacija kojom je šteta učinjena, između ostalog, prenesena iz akta sudbene vlasti a njezin smisao nije promijenjen uredničkom obradom. Naime, tuženik je dokazao uvidom u Rješenje Županijskog suda u Zagrebu od 18. rujna 2020., koje Rješenje je sud prvog stupnja službeno pribavio, da je njegov novinar vjerno prenio informaciju iz akta sudbene vlasti. Također, sud prvog stupnja pravilno je utvrdio da smisao te informacije nije promijenjen uredničkom obradom.

15.1. Glede žaliteljevih navoda koji bi bio interes javnosti, valja odgovoriti da je u vrijeme otkrivanja ove afere „Janaf“ javnost sasvim sigurno imala interes znati za tu aferu i sve njene sudionike zbog značaja osoba, prije svih prvo i drugo okrivljenika i učina mogućeg kaznenog djela. Valja jasno reći da novinar nema obvezu provjeravati točnost akta sudbene vlasti, niti u tom slučaju novinar ima obvezu provjeravati točnost informacije kod osobe na koju se takva informacija odnosi.

16. Žalitelju valja reći da obveza provođenja tzv. testa razmjernosti/nužnosti prilikom ocjene, s jedne strane prava na slobodu izražavanja, a s druge strane, prava na poštivanje osobnog života pri ocjeni osnovanosti tužbenog zahtjeva zbog povrede prava osobnosti zbog objave informacije, nije ultimativno obvezna u slučaju kada sud utvrdi da više nema osnove zahtjeva zbog postojanja ekskulpacijskog razloga na strani tuženika, kao što je u ovom slučaju.

17. Žalbeni navodi tužitelja, koji se svode na vlastitu i subjektivnu ocjenu provedenih dokaza, kao i na osporavanje pravilnosti odluke suda vezano uz postojanje odgovornosti tuženika za naknadu štete tužitelju, nemaju činjenično niti pravno uporište te kao takvi nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude, kao što se objava teksta u vezi zahtjeva tužitelja za ispravkom informacije ne može smatrati priznanjem odgovornosti za naknadu štete tužitelju.

18. Pri tom valja imati na umu da sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s odredbom čl. 8. ZPP -a, ako ocjenjuje provedene dokaze drugačije, nego što to smatra žalitelj i iz istih izvodi drugačije zaključke, nego što to on čini. Žalbena razlaganja tužitelja nisu uspjela dovesti u sumnju zaključke suda prvog stupnja, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

19. Slijedom navedenoga, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, valjalo je odbiti žalbu tužitelja u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke kao neosnovanu i u tom dijelu potvrditi prvostupanjsku presudu, kako je odlučeno u izreci.

20. Glede troška parničnog postupka ovaj viši sud je imao u vidu uz primjenu odredaba Zakona o parničnom postupku i pravilnu primjenu čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda koje se primjenjuju na temelju Zakona o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ - Međunarodni ugovori, broj: 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst - 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10) s pripadajućim Protokolima jer su iste sastavni dio pravnog poretka Republike Hrvatske, kao i odluke Europskog suda za ljudska prava (dalje ESLJP), a prilikom odlučivanja o parničnim troškovima potrebno je uzeti u obzir i kriterije iz čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola s ciljem da se postigne poštena ravnoteža između suprotstavljenih imovinskih interesa stranaka, sve to u svezi njihovog uspjeha u parnici.

21. Ovaj sud zalažući se za kod odlučivanja, u konkretnom predmetu, prije svega za načelo pravičnosti te poštenog i razumnog pristupa, smatra da upravo imajući na umu ta načela i takav pristup te činjenicu da je tuženik dao povod ovoj tužbi, je odlučio na temelju odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a da svaka snosi svoj trošak postupka.

21.1. Naime, kako je iz stanja spisa razvidno, tuženik je u odgovoru na tužbu u točki 1.7. jasno naveo „Glavna urednica nije objavila ispravak tužitelja jer nije bio sastavljen u skladu s odredbama Zakona o medijima. U postupku radi objave ispravka koji se pred ovim sudom vodio pod brojem Pn-3103/20, sklopljena je sudska nagodba, a ispravak tužitelja objavljen u dogovorenom tekstu“.

22. Izricanje znatnog financijskog tereta nakon zaključenja postupka, poput naloga za plaćanje nagrada za zastupanje prema pravilu "gubitnik plaća" može predstavljati ograničenje prava na sud, a ovaj viši sud smatra da bi u ovom slučaju tzv. medijskog spora građanima prijetnja visokim novčanim naknadama za plaćanje parničnog troška bio gotovo a priori odbijajući razlog za podnošenje tužbi.

23. Ovaj viši sud zaključuje da iz tog razloga zahtjev tužitelja protiv tuženika, nije bio takav da je lišen ikakvog sadržaja ili očigledno nerazuman, upravo iz ekskulpacijskih razloga tuženika u ovom slučaju. Stoga bi plaćanje parničnog troška tuženiku, u konkretnom slučaju, predstavljao značajan financijski teret za tužitelj.

24. Slijedom navedenog, ovaj sud zaključuje da nije bilo mjesta priznavanju parničnog troška tuženiku u iznosu od 2.678,09 eura, poglavito imajući na umu da je tužitelj tužbenim zahtjevom tražio naknadu štete u iznosu od 1.592,67 eura . Isto tako, kako tužitelj u konačnici nije uspio s tužbenim zahtjevom, bilo bi apsurdno da mu tuženik naknadi trošak ovog postupka.

25. Zbog toga je pobijani dio presude pod točkom II. izreke valjalo preinačiti na temelju odredbe čl. 373. t. 3. ZPP-a i odbiti tuženika sa zahtjevom za naknadu parničnog troška, te tužitelja za naknadu parničnog troška (točka III. izreke).

26. Kako je tužitelj ovom žalbom uspio u odnosu na sporedni dio zahtjeva, a nije uspio u odnosu na glavni dio zahtjeva, nema pravo na naknadu troška žalbe.

27. Zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu je odbijen jer je ocijenjeno da ta radnja u postupku, a slijedom toga niti taj trošak nisu bili potrebni (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 8. rujna 2026.

Predsjednica vijeća:

Tihana Marija Miladin