Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2607/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću toga suda sastavljenom od sudaca Milene Frankić, kao predsjednice vijeća, Gordane Bošković Majerović kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća , u pravnoj stvari tužiteljice ĆLL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Nenad Horvat, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana Jelačića 10, OIB 92963223473, zastupanog po punomoćnici Sanji Porobija, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Porobija & Porobija iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2862/2022-19 od 27. ožujka 2024., u sjednici vijeća držanoj dana 8. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2862/2022-19 od 27. ožujka 2024. u pobijanoj točki I. izreke, te dijelu točke II. Izreke, kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici iznos od 4.498,81 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, te se potvrđuje rješenje o troškovima iz točke II presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2862/2022-19 od 27. ožujka 2024. u dijelu, kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici iznos od 2.698,54 eur sa zakonskim zateznim kamatama od 27. ožujka 2024. po stopi propisanoj člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima za druge odnose.

II Preinačava se navedeno rješenje u dijelu, kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici iznos od 187,50 eur sa zakonskim zateznim kamatama od 27. ožujka 2024. po stopi propisanoj člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima za druge odnose te se u tom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu troškova odbija kao neosnovan.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja citiranom u izreci odlučeno je:

„I. Utvrđuje se ništetnom odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi sadržana u čl. 2. Ugovora o namjenskom kreditu 3205631635/05, kreditna partija 7102917243, sklopljenog između tužitelja i tuženika, od dana od 25.10.2005., a koja glasi: „koja je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenljiva u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d.“

II. Nalaže se tuženoj ZAGREBAČKA BANKA D.D., 10000 [adresa], OIB: 92963223473 da tužitelju ĆLL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime stjecanja bez osnova isplati iznos 33.896,28 kn / 4.498,81 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose kako slijedi:

- iznos od 23,45 EUR s kamatom tekućom od 16.11.2007. pa sve do isplate,

- iznos od 23,33 EUR s kamatom tekućom od 16.12.2007. pa sve do isplate,

- iznos od 23,43 EUR s kamatom tekućom od 16.01.2008. pa sve do isplate,

- iznos od 23,17 EUR s kamatom tekućom od 16.02.2008. pa sve do isplate,

- iznos od 43,35 EUR s kamatom tekućom od 16.03.2008. pa sve do isplate,

- iznos od 43,34 EUR s kamatom tekućom od 16.04.2008. pa sve do isplate,

- iznos od 43,27 EUR s kamatom tekućom od 16.05.2008. pa sve do isplate,

- iznos od 43,21 EUR s kamatom tekućom od 16.06.2008. pa sve do isplate,

- iznos od 43,13 EUR s kamatom tekućom od 16.07.2008. pa sve do isplate,

- iznos od 42,94 EUR s kamatom tekućom od 16.08.2008. pa sve do isplate,

- iznos od 42,40 EUR s kamatom tekućom od 16.09.2008. pa sve do isplate,

- iznos od 42,55 EUR s kamatom tekućom od 16.10.2008. pa sve do isplate,

- iznos od 42,44 EUR s kamatom tekućom od 16.11.2008. pa sve do isplate,

- iznos od 42,76 EUR s kamatom tekućom od 16.12.2008. pa sve do isplate,

- iznos od 43,65 EUR s kamatom tekućom od 16.01.2009. pa sve do isplate,

- iznos od 44,25 EUR s kamatom tekućom od 16.02.2009. pa sve do isplate,

- iznos od 43,98 EUR s kamatom tekućom od 16.03.2009. pa sve do isplate,

- iznos od 43,92 EUR s kamatom tekućom od 16.04.2009. pa sve do isplate,

- iznos od 43,65 EUR s kamatom tekućom od 16.05.2009. pa sve do isplate,

- iznos od 43,24 EUR s kamatom tekućom od 16.06.2009. pa sve do isplate,

- iznos od 43,48 EUR s kamatom tekućom od 16.07.2009. pa sve do isplate,

- iznos od 77,32 EUR s kamatom tekućom od 16.08.2009. pa sve do isplate,

- iznos od 77,41 EUR s kamatom tekućom od 16.09.2009. pa sve do isplate,

- iznos od 76,58 EUR s kamatom tekućom od 16.10.2009. pa sve do isplate,

- iznos od 76,87 EUR s kamatom tekućom od 16.11.2009. pa sve do isplate,

- iznos od 76,84 EUR s kamatom tekućom od 16.12.2009. pa sve do isplate,

- iznos od 76,87 EUR s kamatom tekućom od 16.01.2010. pa sve do isplate,

- iznos od 77,14 EUR s kamatom tekućom od 16.02.2010. pa sve do isplate,

- iznos od 76,54 EUR s kamatom tekućom od 16.03.2010. pa sve do isplate,

- iznos od 76,42 EUR s kamatom tekućom od 16.04.2010. pa sve do isplate,

- iznos od 76,31 EUR s kamatom tekućom od 16.05.2010. pa sve do isplate,

- iznos od 76,11 EUR s kamatom tekućom od 16.06.2010. pa sve do isplate,

- iznos od 75,70 EUR s kamatom tekućom od 16.07.2010. pa sve do isplate,

- iznos od 75,93 EUR s kamatom tekućom od 16.08.2010. pa sve do isplate,

- iznos od 76,50 EUR s kamatom tekućom od 16.09.2010. pa sve do isplate,

- iznos do 76,93 EUR s kamatom tekućom od 16.10.2010. pa sve do isplate,

- iznos od 77,33 EUR s kamatom tekućom od 16.11.2010. pa sve do isplate,

- iznos od 63,75 EUR s kamatom tekućom od 16.12.2010. pa sve do isplate,

- iznos od 63,70 EUR s kamatom tekućom od 16.01.2011. pa sve do isplate,

- iznos od 63,74 EUR s kamatom tekućom od 16.02.2011. pa sve do isplate,

- iznos od 63,53 EUR s kamatom tekućom od 16.03.2011. pa sve do isplate,

- iznos od 63,24 EUR s kamatom tekućom od 16.04.2011. pa sve do isplate,

- iznos od 63,26 EUR s kamatom tekućom od 16.05.2011. pa sve do isplate,

- iznos od 63,45 EUR s kamatom tekućom od 16.06.2011. pa sve do isplate,

- iznos od 63,73 EUR s kamatom tekućom od 16.07.2011. pa sve do isplate,

- iznos od 50,02 EUR s kamatom tekućom od 16.08.2011. pa sve do isplate,

- iznos od 50,27 EUR s kamatom tekućom od 16.09.2011. pa sve do isplate,

- iznos od 50,15 EUR s kamatom tekućom od 16.10.2011. pa sve do isplate,

- iznos od 50,14 EUR s kamatom tekućom od 16.11.2011. pa sve do isplate,

- iznos od 50,20 EUR s kamatom tekućom od 16.12.2011. pa sve do isplate,

- iznos od 50,47 EUR s kamatom tekućom od 16.01.2012. pa sve do isplate,

- iznos od 50,71 EUR s kamatom tekućom od 16.02.2012. pa sve do isplate,

- iznos od 50,35 EUR s kamatom tekućom od 16.03.2012. pa sve do isplate,

- iznos od 49,88 EUR s kamatom tekućom od 16.04.2012. pa sve do isplate,

- iznos od 50,02 EUR s kamatom tekućom od 16.05.2012. pa sve do isplate,

- iznos od 49,90 EUR s kamatom tekućom od 11.07.2012. pa sve do isplate,

- iznos od 49,85 EUR s kamatom tekućom od 11.07.2012. pa sve do isplate,

- iznos od 49,65 EUR s kamatom tekućom od 16.08.2012. pa sve do isplate,

- iznos od 49,17 EUR s kamatom tekućom od 16.09.2012. pa sve do isplate,

- iznos od 49,90 EUR s kamatom tekućom od 09.11.2012. pa sve do isplate,

- iznos od 49,91 EUR s kamatom tekućom od 16.11.2012. pa sve do isplate,

- iznos od 49,76 EUR s kamatom tekućom od 16.12.2012. pa sve do isplate,

- iznos od 50,08 EUR s kamatom tekućom od 16.01.2013. pa sve do isplate,

- iznos od 50,09 EUR s kamatom tekućom od 16.02.2013. pa sve do isplate,

- iznos od 50,03 EUR s kamatom tekućom od 16.03.2013. pa sve do isplate,

- iznos od 50,17 EUR s kamatom tekućom od 16.04.2013. pa sve do isplate,

- iznos od 49,87 EUR s kamatom tekućom od 26.05.2013. pa sve do isplate,

- iznos od 49,15 EUR s kamatom tekućom od 16.06.2013. pa sve do isplate,

- iznos od 49,53 EUR s kamatom tekućom od 16.07.2013. pa sve do isplate,

- iznos od 47,31 EUR s kamatom tekućom od 16.08.2013. pa sve do isplate,

- iznos od 47,76 EUR s kamatom tekućom od 01.10.2013. pa sve do isplate,

- iznos od 47,71 EUR s kamatom tekućom od 25.10.2013. pa sve do isplate,

- iznos od 47,83 EUR s kamatom tekućom od 29.11.2013. pa sve do isplate,

- iznos od 47,66 EUR s kamatom tekućom od 16.01.2014. pa sve do isplate,

- iznos od 47,70 EUR s kamatom tekućom od 31.01.2014. pa sve do isplate,

- iznos od 37,26 EUR s kamatom tekućom od 28.02.2014. pa sve do isplate,

- iznos od 37,16 EUR s kamatom tekućom od 16.03.2014. pa sve do isplate,

- iznos od 36,75 EUR s kamatom tekućom od 16.05.2014. pa sve do isplate,

- iznos od 36,70 EUR s kamatom tekućom od 16.05.2014. pa sve do isplate,

- iznos od 36,62 EUR s kamatom tekućom od 16.06.2014. pa sve do isplate,

- iznos od 36,69 EUR s kamatom tekućom od 16.07.2014. pa sve do isplate,

- iznos od 23,34 EUR s kamatom tekućom od 26.09.2014. pa sve do isplate,

- iznos od 23,30 EUR s kamatom tekućom od 26.09.2014. pa sve do isplate,

- iznos od 23,34 EUR s kamatom tekućom od 16.10.2014. pa sve do isplate,

- iznos od 23,35 EUR s kamatom tekućom od 16.11.2014. pa sve do isplate,

- iznos od 23,31 EUR s kamatom tekućom od 10.01.2015. pa sve do isplate,

- iznos od 23,35 EUR s kamatom tekućom od 03.02.2015. pa sve do isplate,

- iznos od 12,63 EUR s kamatom tekućom od 16.02.2015. pa sve do isplate,

- iznos od 12,47 EUR s kamatom tekućom od 16.03.2015. pa sve do isplate,

- iznos od 12,32 EUR s kamatom tekućom od 16.04.2015. pa sve do isplate,

- iznos od 12,28 EUR s kamatom tekućom od 16.05.2015. pa sve do isplate,

- iznos od 12,24 EUR s kamatom tekućom od 16.06.2015. pa sve do isplate,

- iznos od 12,23 EUR s kamatom tekućom od 16.07.2015. pa sve do isplate,

- iznos od 2,37 EUR s kamatom tekućom od 16.08.2015. pa sve do isplate,

- iznos od 2,35 EUR s kamatom tekućom od 16.09.2015. pa sve do isplate,

- iznos od 2,36 EUR s kamatom tekućom od 16.10.2015. pa sve do isplate,

- iznos od 2,35 EUR s kamatom tekućom od 16.11.2015. pa sve do isplate,

- iznos od 2,34 EUR s kamatom tekućom od 16.12.2015. pa sve do isplate,

- iznos od 2,34 EUR s kamatom tekućom od 16.01.2016. pa sve do isplate, i to do 31.12.2007. po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. utvrđuje uvećanjem eskontne stope HNB, koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećana za 5 postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te mu naknaditi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.885,74 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od dana objave presude 27. ožujka 2024. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.“

2. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br.: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), uz prijedlog da se presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a tuženiku dosude troškovi postupka uvećani za troškove žalbe.

3. Na žalbu nije podnesen odgovor.

4. Žalba nije osnovana u odnosu na odluku o glavnoj stvari, dok je djelomično osnovana u odnosu na odluku o troškovima postupka, koja se na temelju čl. 129. st. 5. ZPP, smatra rješenjem.

5. Ispitujući pobijanu odluku u smislu čl. 365. st. 2. ZPP, utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354 . st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, kao niti ona iz čl. 354. st. 2 t. 11. ZPP na koju se ukazuje u žalbi. Presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a kako će nastavno biti obrazloženo.

6. U predmetnom postupku tužiteljica traži utvrđenje ništetnom odredbe o promjenjivoj kamati iz čl. 2. Ugovora o namjenskom kreditu sklopljenog između stranaka 25.10.2005., te isplatu preplaćenih iznosa kamata po kreditu sklopljenom sa tuženikom, a radi ništetnosti odredaba ugovora o kreditu.

6.1. Tužiteljica je povodom istog ugovornog odnosa, između istih stranaka, pred istim sudom pokrenula posebno postupak sa zahtjevom na isplatu, koji postupak se vodio pod brojem P-6437/2018, sada P-2550/2022, te u kojem je prvostupanjskom presudom bio prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice, a povodom žalbe tužene, Županijski sud u Velikoj Gorici kao drugostupanjski sud odlukom br. Gž -90/21 od 4. travnja 2022., ukinuo prvostupanjsku presudu br. P-6437/18, s obrazloženjem u kojem se navodi kako će se pitanje ništetnosti odredaba zaključenog Ugovora o kreditu ocijeniti kao prethodno pitanje u smislu odredbe čl. 12. st. 1. i 2. ZPP, pri čemu se tužiteljica poziva na pravno shvaćanje GO VSRH od 30.1.2020., gdje se navodi da zastara počinje teći od utvrđenja ništetnosti. Tužiteljica se u tužbi i tijekom postupka poziva na pravno stajalište GO VSRH od 30. siječnja 2020 i 31. siječnja 2022., kao i odluku Rev-1172/18 od 19. ožujka 2019.

7. Rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj P-2862/2022 spojen je spis istog suda poslovni broj P-2550/22 na spis suda poslovni broj P-2550/2022. radi vođenja zajedničkog postupka pod brojem P-2862/2022.

8. Takvo postupanje suda je u konkretnom slučaju pravilno i zakonito, jer se radi o situaciji iz čl. 313. st. 1. ZPP kada je oportuno spajanje parnica radi zajedničkog raspravljanja, budući da doista odluka o ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamati, predstavlja prethodno pitanje u smislu čl. 12. ZPP za odluku o kondemnatornom tužbenom zahtjevu. Činjenica, da je podnesena posebna tužba radi utvrđenja ništetnosti, u situaciji kada je o ništetnosti ugovorne odredbe nužno odlučiti, ne upućuje, kako prigovara tuženik, da tužiteljica ne bi imala pravni interes za podnošenje takve tužbe u smislu čl. 187. st. 2. ZPP, odnosno da bi bile ispunjene pretpostavke za odbačaj tužbe u tom dijelu u smislu čl. 288. st. 2. ZPP.

9. Upravo spajanjem postupaka, sud je spriječio nastanak posebnih troškova u odnosu na tužbu za utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamati, a o kojem je pitanju bio dužan odlučiti.

10. Iz spisa predmeta proizlazi, da je odmah nakon podnošenja tužbe od 18.5.2022., podneskom od istog datuma a prije nego što su poduzete bilo kakve parnične radnje i nastali troškovi u vezi toga, tužiteljica zatražila spajanje spisa pa nema mjesta dosuđivanja parničnog troška tuženiku, kako se prigovara u žalbi.

11. Nadalje, neosnovano se prigovara razlici između dosuđenog iznosa i onog navedenog u nalazu i mišljenju vještaka, jer je sud utvrdio, uspoređujući kamatne stope koje je vještak uzimao u obzir prilikom izračuna za spomenuto razdoblje, da su kamatne stope u nalazu vještaka identične onim stopama kojima tuženik opisuje dinamiku promjene kamatne stope. Iz nalaza i mišljenja vještaka Darka Prpića proizlazi da je ukupna razlika u kamati u svakom plaćenom anuitetu u odnosu na kamatu određenu prema početnoj kamatnoj stopi određenoj u Ugovoru o kreditu 3.240,40 EUR odnosno kunska protuvrijednost iznosi 23.951,11 kn, za sve anuitete koji dospijevaju u razdoblju od 1. siječnja 2006. do 1. listopada 2018. Ukupna razlika u plaćenim anuitetima u odnosu na anuitete određene prema početnoj kamatnoj stopi određenoj u ugovoru o kreditu iznosi 2.814,08 EUR odnosno kunska protuvrijednost iznosi 20.851,66 kn, za sve anuitete koji dospijevaju u razdoblju od 1. siječnja 2006. do 1. listopada 2018. Prema utvrđenjima i izračunima iz nalaza, zaključak je vještaka da ukupna razlika u iznosu anuiteta primjenom kamatne stope propisane čl. 2 ugovora o kreditu u visini od 5,80 % godišnje i iznosa anuiteta prema obračunu tuženika tijekom razdoblja od 1. studenoga 2007. do 1. siječnja 2016. iznosi 4.575,89 EUR, odnosno protuvrijednost u kunama iznosi 33.896,28 kn, a koji je iznos tužiteljici i dosuđen.

12. Tuženik nije prigovarao samom izračunu vještaka, već se u očitovanju na nalaz i mišljenje pozvao na svoje ranije navode o nepostojanju tražbine tužiteljice zbog nedostatka osnove (znatne neravnoteže u pravima i obvezama stranaka) odnosno zbog zastare.

13. Razlozi žalbe o zbroju pojedinačnih iznosa od 24.998,13 eur a ne dosuđenih 25.258,18 eur očito nisu u vezi s predmetnim parničnim postupkom u kojem vrijednost predmeta spora iznosi 4.575,89 eur.

14. Odluka kojom se dopušta preinaka tužbe nakon provedenog vještačenja utemeljena je na odredbi čl. 190. st. 2. ZPP, što je prvostupanjski sud također valjano obrazložio. O navedenom pitanju izjasnio se i Ustavni sud Republike Hrvatske u predmetu posl. br. U-III/4474/2019 od 29. ožujka 2022. koji je istaknuo da nema dvojbe da čl. 190. ZPP kojim su propisane pretpostavke pod kojima je dopuštena preinaka tužbe, predstavlja ograničenje prava na pristup sudu, te da je svrha tog postupovnog ograničenja prije svega poštovanje načela pravne sigurnosti, ali i ubrzanje postupka te osiguranje pravilnog djelovanja pravosudnog sustava. Međutim, stajalište da preinaka tužbe nije dozvoljena nakon zaključenja prethodnog postupka neovisno o ostalim odredbama ZPP i okolnostima konkretnog slučaja, Ustavni sud je ocijenio formalističkim te nerazmjernim legitimnom cilju kojem čl. 190. ZPP teži (i to i prije izmjena iz 2019.) čime je narušena sama bit prava na pristup sudu zajamčena čl. 29. st. 1. Ustava (od čega polazi i odluka Vrhovnog suda RH broj Rev 3158/2018 od 22. studenoga 2023.

15. Razlog ništetnosti ugovornih odredaba u konkretnom slučaju jest što se prilikom sklapanja Ugovora o kreditu nije posebno pregovaralo o promjenjivoj kamatnoj stopi niti su se pojašnjavale metode formiranja iste, tako da tužitelj ica u trenutku sklapanja ugovora, nije mogla niti približno ocijeniti zašto niti u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kretati kamatna stopa.

15.1. Ugovorna kamata u ugovoru o kreditu sadržajno je naknada koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih mu na određeno vremensko razdoblje od strane banke, uz njegovu obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, u vrijeme i na način predviđen ugovorom. Ugovorna kamata kao takva zato mora biti određena, odnosno odrediva, u smislu čl. 46. st. 2. i čl. 50. ZOO.

16. Članak 3. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" 96/2003,79/2007) definira potrošača kao svaku fizičku osobu koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

17. Sud je pri tom utvrdio da je tužiteljica potrošač jer stan za čij i je ugovor o kreditu sklopljen koristi za stanovanje, pri čemu je osnovano prihvatio iskaz tužiteljice u tom smislu. Zaključkom donesenim na sjednici predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 23. studenog 2023. (SU IV-56/2023) utvrđeno da je u parnicama radi utvrđenja ništetnosti odredaba o valutnoj klauzuli u Chf teret dokaza statusa potrošača na tužitelju, a ako banka to osporava onda je teret dokaza na banci da tužitelj taj status nema, te da tuženik osporavajući navedeno svojstvo potrošača nije iznio nikakve prijedloge iako je slijedom navedenog shvaćanja teret dokaza bio na njemu, tuženik svojim žalbenim navodima kojima ističe neosnovane tvrdnje o bitnoj povredi odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11 i iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. i čl. 221. ZPP i o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju nije doveo u sumnju pravilno činjenično utvrđenje tužiteljevog statusa potrošača. Navedeno se stajalište može primijeniti i u predmetnom postupku, u kojem je također odlučno je li tužiteljica potrošač.

18. Prema čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača važećem u vrijeme zaključenja ugovora, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Prema čl. 87 Zakona o zaštiti potrošača nepoštena ugovorna odredba je ništava.

18.1. Postupanje u skladu s čl. 62. st. 2. Zakona o zaštiti potrošača obavještavanjem potrošača nakon sklapanja ugovora o zajmu o svakoj promjeni godišnje kamatne stope ili bilo kojeg drugog troška, u razumnom roku nakon izvršene promjene nema utjecaj na ništavost ugovorne odredbe.

19. U presudi Suda EU - presude broj: C-26/13 od 30. travnja 2014. u odnosu na tumačenje i primjenu članka 4. stavka 2. Direktive 93/13/EEZ istaknuo je, da se ta odredba Direktive 93/13/EEZ ne smije tumačiti u smislu njezine gramatičke razumljivosti, već tako da potrošaču moraju biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope, kao i odnos s drugim odredbama ugovora, odnosno općih uvjeta poslovanja kako bi on na temelju točnih i razumljivih kriterija mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze. Sud EU polazio je od svog ustaljenog stajališta da je potrošač uvijek u slabijem položaju u odnosu na poduzetnike (u konkretnom slučaju banke) kako u pogledu pregovaračke snage tako i u pogledu razine obaviještenosti, odnosno položaju koji vodi do pristanka na uvjete koje je poduzetnik (banka) prethodno sastavio, bez mogućnosti utjecaja na njihov sadržaj.

20. Tuženik u postupku nije predlagao dokaze na okolnost, da bi tužitelj ici kao potrošaču bili objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovora, odnosno općih uvjeta poslovanja kako bi na isto mogao dati informirani pristanak.

21. Pravilan je zato zaključak prvostupanjskog suda, da u situaciji, kada su odredbe koje su se odnosile na ugovorenu promjenljivu kamatnu stopu bile sastavni dio standardnog ugovora o kreditu, unaprijed sastavljenog od banke, o kojima se s tužiteljicom nije pojedinačno pregovaralo niti je ona mogla utjecati na njihov sadržaj, a niti sagledati svoju obvezu kao cjelinu, takva ugovorna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, što je suprotno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima.

22. Prvostupanjski je sud pravilno zaključio da su pobijane odredbe ugovora nepoštene i da su dovele do znatne neravnoteže u pravima i obvezama stranaka, pa iako se odluke donesene u kolektivnom sporu ne mogu izravno primijeniti na dio odredaba koje su predmet spora, isto ne znači da se principi (načela), način utvrđivanja, i zaključivanja o valjanosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i sl. ne mogu primijeniti u nekom drugom postupku, neovisno što tada te odluke u tom postupku ne vežu sud u smislu odredbe čl. 502.c ZPP-a.

23. Sud je suprotno žalbenim navodima proveo test poštenosti te dao razloge zašto je u konkretnom slučaju postojala znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana te se u obrazloženju navodi da je unošenjem u Ugovor o kreditu neodređene ili nedovoljno određene formulacije glede promjenjivosti kamatne stope, točnije ugovorne odredbe prema kojoj se kamata koja je ugovorena kao promjenjiva određuje prema odlukama kreditora tuženik mogao postupiti kako je htio tj. savjesno i nesavjesno što je u suprotnosti s navedenim načelima obveznog prava jer je time od samog početka tog ugovornog odnosa, korisnica kredita kao potrošač dovedena u neravnopravni položaj u odnosu na banku kao trgovca, pošto je formulacija ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je postojala u predmetnom Ugovoru o kreditu bila takva da su na temelju nje potrošači jedino mogli znati koliko je visina kamatne stope na dan sklapanja Ugovora o kreditu, dok oni ni približno nisu mogli ocijeniti zašto, kako te u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kamatna stopa kretati.

24. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da joj prilikom zaključenja ugovora nije pružena informacija od strane tuženika o mogućim kretanjima te kamatne stope tijekom trajanja ugovora, kao niti o parametrima koji bi na to utjecali. Dakle, buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva niti je bila određena, a niti jasno odrediva. Kako se radi o ugovornim odredbama čiji sadržaj prosječnom potrošaču objektivno nije bio, niti je mogao biti razumljiv pa stoga takva ugovorna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnice kredita - potrošača kao jedne ugovore strane u odnosu na banku - trgovca kao drugu ugovornu stranu, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, uz ostalo načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti njihove suradnje i načelu zabrane zlouporabe prava.

25. U presudi Suda EU - presude broj: C-26/13 od 30. travnja 2014. u odnosu na tumačenje i primjenu članka 4. stavka 2. Direktive 93/13/EEZ istaknuo je, da se ta odredba Direktive 93/13/EEZ ne smije tumačiti u smislu njezine gramatičke razumljivosti, već tako da potrošaču moraju biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope, kao i odnos s drugim odredbama ugovora, odnosno općih uvjeta poslovanja kako bi on na temelju točnih i razumljivih kriterija mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze. Sud EU polazio je od svog ustaljenog stajališta da je potrošač uvijek u slabijem položaju u odnosu na poduzetnike (u konkretnom slučaju banke) kako u pogledu pregovaračke snage tako i u pogledu razine obaviještenosti, odnosno položaju koji vodi do pristanka na uvjete koje je poduzetnik (banka) prethodno sastavio, bez mogućnosti utjecaja na njihov sadržaj.

26. Zato je osnovan zaključak prvostupanjskog suda da su slijedom navedenog odredbe o ugovorenoj kamati koja je promjenjiva u skladu s aktom tuženika - kreditora u predmetnom Ugovoru o kreditu nepoštene te su u smislu odredbe čl. 102. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' br. 79/2007) te ugovorne odredbe ništetne,

27. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji nije, kako se prigovara, bio predmet kolektivnog spora, nije nastupila zastara jer je o istom doneseno stajalište Vrhovnog suda RH u pogledu početka tijeka roka zastare sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020. broj 1/20 koje glasi:

"Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne stranke dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO/05, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđeno ili je na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora."

Stajališta Vrhovnog suda nisu zakon, ali djeluju snagom pravne argumentacije koju prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

28. Tražbina tužiteljice ne bi bila u zastari, pri čemu prvostupanjski sud pravilno obrazlaže da je podnošenjem tužbe zastara prekinuta, a okolnost što je po zaprimanju nalaza i mišljenja vještaka u ovom postupku, tužitelj povećao iznose koje traži iz iste činjenične i pravne osnove, ne utječe na prekid zastare.

29. Kako je u konkretnom slučaju ništetnost, u dijelu zahtjeva koji nije identičan onom iz kolektivnog spora, pravomoćno utvrđena tek pobijanom presudom donesenom u ovom sporu, u ovom slučaju nije moglo doći do zastare tražbine tužitelja za iznos od (u tom smislu Vrhovni sud RH u Rev 396/2021-3 od 24. siječnja 2023. i Rev 425/2022- 2 od 11. listopada 2023.).

30. Predmet ovoga spora je povrat uplata za koje se u smislu članka 1111. ZOO neosnovano obogatio tuženik kada je dio imovine tužiteljice prešao u njegovu imovinu na temelju ugovorne odredbe koja je, jer uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužiteljice, utvrđena ništetnom.

30.1. Prema odredbi čl. 323. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora, dok je odredbom čl. 1111. st. 1. i 2. ZOO propisano da je stjecatelj, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakona, dužan vratiti je, odnosno naknaditi vrijednost postignute koristi s time da se kod prijelaza imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom.

30.2. Obveza vraćanja imovine ili nadoknada vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala, tako da se pri vraćanju onog što je stečeno bez osnove moraju vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja a inače od dana podnošenja zahtjeva (čl. 1115. ZOO).

31. U odnosu na prigovor da su zanemarena razdoblja kada je tužiteljici obračunata niža kamatna stopa od početno ugovorene, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci broj Rev-549/2023-4 od 18. prosinca 2023., koju je sukladno odredbi čl. 390. st. 2. ZPP-a donijelo prošireno vijeće, zauzeo pravno shvaćanje da u slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK – CHF bio manji od tečaja HRK – CHF na dan isplate kredita, a isto se odnosi i na razdoblja kada je kamatna stopa bila niža.

32. S obzirom da se ovdje radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi koja je ništetna, a ništetnost nastaje na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc), to je tuženik nesavjestan stjecatelj, pa tužiteljica ima pravo na kamate od dana izvršenih uplata.

33. Radi toga je na činjenično stanje utvrđeno u postupku, pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je tuženik obvezan na isplatu kako je prethodno citirano, a o istom je sud dao i valjane razloge.

34. Osporavajući odluku o troškovima postupka tuženik se prije svega poziva na članak 106.a ZPP prema kojem je punomoćnik tužitelja kao obveznik e -komunikacije dužan sve podneske, pa tako i troškovnik dostavljati putem e -komunikacije, a u suprotnom se takav podnesak neće uzeti u obzir. U konkretnom slučaju iz zapisnika s ročišta od 4. rujna 2024. proizlazi da je punomoćnik tužiteljice na raspravi predao troškovnik dok isti nije predao putem e-komunikacije, pa da je stoga odluka o troškovima nezakonita, a dosuđeni trošak neosnovano dosuđen u iznosu u kojem je dosuđen. Pri tome ističe da se kad troškovnik nije predan putem sustava e- komunikacije nije u mogućnosti upoznati sa sadržajem zatraženog troška, pa stoga niti provjeriti odgovaraju li dosuđeni troškovi zatraženima čime je ujedno povrijeđeno i načelo ravnopravnosti stranaka u postupka, a i pravo na raspravljanje.

35. Na gornje žalbene navode valja odgovoriti da je člankom 106. stavkom 1. ZPP propisano da se tužba, odgovor na tužbu, pravni lijekovi i druge izjave, prijedlozi i saopćenja koji se daju izvan rasprave podnose pismeno (podnesci) dok je stavkom 2. istog članka određeno što sve podnesak mora sadržavati. Daljnjom odredbom članka 106.a. stavkom 4. ZPP propisano je da su državna tijela, državno odvjetništvo, odvjetnici, javni bilježnici, sudski vještaci, sudski procjenitelji, sudski tumači, stečajni upravitelji, povjerenici, punomoćnici iz članka 434.a ovoga Zakona, povjerenici u postupku stečaja potrošača, likvidatori, posebni skrbnici zaposleni u Centru za posebno skrbništvo, pravne osobe te fizičke osobe (obrtnici, liječnici i dr.) koje obavljaju registriranu djelatnost u sporovima koji se tiču te djelatnosti uvijek dužni podneske podnositi u elektroničkom obliku dok je stavkom 5. istog članka propisano da će ako osoba iz stavka 5. ovoga članka podnesak ne podnese u elektroničkom obliku, sud podnositelju naložiti da u roku od osam dana podnesak dostavi u elektroničkom obliku, a ako podnositelj ne dostavi podnesak u elektroničkom obliku u određenom roku, smatrat će se da je podnesak povučen.

36. U smislu naprijed iznesenih zakonskih odredbi prije svega valja reći da troškovnik u kojem tužitelj određuje po vrsti i visini troškove postupka koje na ročištu za glavnu raspravu traži da joj tuženik naknadi, nije podnesak kako ga određuju odredbe članka 106. stavak 1. i 2. ZPP, a niti je trošak postupka određen u troškovniku zatražen izvan rasprave. Osim toga prvostupanjski sud nije pozvao tužiteljicu da troškovnik podnese u elektroničkom obliku zbog čega bi se za slučaj da tužiteljica nije udovoljila tom zahtjevu smatralo da je troškovnik povučen, pa posljedično prvostupanjski sud ne bi imao određeni zahtjev o kojem bi trebao odlučiti.

37. Radi navedenog, nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi članka 106.a ZPP na koju ukazuje tuženik.

38. Budući je člankom 164. stavkom 1. ZPP propisano da sud o naknadi troškova odlučuje na određeni zahtjev stranke bez raspravljanja te da stranke u svakom trenutku mogu izvršiti pregled spisa to se ne mogu prihvatiti osnovanim ni žalbeni razlozi o povredi načela ravnopravnosti i prava na raspravljanje.

39. Nadalje, podneskom od 1.3.2019. tužiteljica se očitovala na odgovor na tužbu, a isti je obrazloženi podneska u smislu Tbr. (/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 138/23, dalje: OT). Podneskom od 10.10.2019. tužiteljica se očitovala na nalaz i mišljenje vještaka, što je također obrazloženi podnesak u smislu Tbr. 8/1 OT.

39.1. Podneskom od 8.12.2020. tužiteljica je uskladila zahtjev sa člankom 140. st. 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije kojim je određeno uvođenje eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj od 1. siječnja 2023., što predstavlja podnesak iz Tbr. 8/4 OT, pa joj pripada naknada od 25 bodova, odnosno 50,00 eur, što uz PDV od 25% iznosi 62,5 eur.

39.2. Na ročištu od 3.4.2019. raspravljalo se, protivno navodima žalbe, o glavnoj stvari, kao i na ročištu od 4. listopada 2023., dok iz odluke o trošku ne proizlazi da bi sud dosudio naknadu za pristup ročištu od 4.9.2023., niti je takvo ročište održano, pa žalbeni prigovori u tom dijelu nisu osnovani.

40. Nadalje, budući da je, kako tuženik u žalbi navodi, tužiteljica dužna naknaditi trošak pristojbe, isti je, s obzirom na uspjeh tužiteljice u sporu, osnovano naloženo naknaditi tuženiku. Radi se o troškovima pristojbi koje je tužiteljica već platila u ovom postupku , dok je sud odbio zahtjev tužiteljice za naknadu troškova pristojbi većim od plaćenih, pa ne postoji proturječnost na koju se ukazuje u žalbi.

41. Radi toga je odluka o troškovima postupka preinačena u dijelu, u kojem je tuženik obvezan naknaditi troškove u iznosu od 187,50 eur, dok je u ostalom dijelu ista potvrđena budući da je sud pravilno primijenio odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. i 2. ZPP, kada je isti dosudio tužiteljici.

42. Na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, te u odnosu na odluku o troškovima postupka, koja se, na temelju čl. 129. st. 5. ZPP, smatra rješenjem, na temelju čl. 380. t. 2. i 3. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

43. O troškovima žalbenog postupka odlučeno je na temelju čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 3. ZPP budući da tuženik nije uspio sa žalbom u odnosu na odluku o glavnoj stvari, dok je u odnosu na odluku o troškovima postupka, uspio u neznatnom dijelu u kojem nisu nastali posebni troškovi.

U Zagrebu, 8. rujna 2026.

Predsjednik vijeća:

Milena Frankić