Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2984/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Iris Gović Penić, predsjednice vijeća, Sanje Joka Umićević, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Ines Kovačević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice GO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Miri Marinoviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupanog po punomoćniku Mati Kačanu, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini, poslovni broj: Pn-38/2025-36 od 7. svibnja 2026., na sjednici vijeća održanoj dana 8. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika CROATIA osiguranje d.d. kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini, poslovni broj: Pn-38/2025-36 od 7. svibnja 2026. u točki I. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da isplati tužiteljici preko iznosa od 678,00 eura do iznosa od 2.206,00 eura (iznos od 1.528,00 eura), zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 20. lipnja 2024. do isplate, te u točki II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da nadoknadi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 684,49 eura, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 7. svibnja 2026. do isplate.

II. Odbija se žalba tužiteljice GO kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini, poslovni broj: Pn - 38/2025-36 od 7. svibnja 2026. u točki II. izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka te u točki III. izreke kojom je odbijen tužbeni zahtjev u iznosu od 1.130,00 eura.

III. Preinačava se presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini, poslovni broj: Pn-38/2025-36 od 7. svibnja 2026. u točki I. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da isplati tužiteljici preko iznosa od 2.206,00 eura do iznosa od 2.736,00 eura (iznos od 530,00 eura), zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 20. lipnja 2024. do isplate, te u točki II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da nadoknadi tužiteljici trošak parničnog postupka preko iznosa od 684,49 eura do iznosa od 1.883,20 eura (iznos od 1.198,71 eura), zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 7. svibnja 2026. do isplate, te se sudi:

1. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice GO u iznosu od 530,00 eura, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 20. lipnja 2024. do isplate.

2. Odbija se zahtjev tužiteljice GO za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 1.198,71 eura, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 7. svibnja 2026. do isplate.

IV. Nalaže se tužiteljici GO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknaditi tuženiku CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, trošak žalbenog postupka u iznosu od 81,25 eura, u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tuženika CROATIA osiguranje d.d., za naknadu troška žalbenog postupka u preostalom zatraženom iznosu od 231,25 eura.

VI. Odbija se zahtjev tužiteljice GO za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 284,37 eura.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Vatroslava Jagića 33, Zagreb na ime naknade štete isplatiti tužiteljici GO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] iznos od 2.736,00 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. lipnja 2024. godine pa do isplate, po stopi koje se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a sve to u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Vatroslava Jagića 33, Zagreb, naknaditi tužiteljici GO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.883,20 €, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 7. svibnja 2026. pa do isplate, po stopi koje se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a sve to u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.130,00 €, kao neosnovanim."

2. Protiv točke I. prvostupanjske presude u dijelu u kojem je usvojen tužbeni zahtjev preko iznosa od 678,00 eura do dosuđenog iznosa od 2.736,00 eura (u iznosu od 2.058,00 eura), te protiv točke II. prvostupanjske presude (u cijelosti), žalbu podnosi tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja . Tuženik ističe kako je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje kada je utvrdio da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega u ukupnom trajanju od čak 294 sati. Dakle, prvostupanjski sud je utvrdio da je tužiteljici bila potrebna pomoć i njega druge osobe od ukupno 294 sati, a kao primjerenu satnicu je utvrdio 5,00 eura po satu, što znači da naknada za tuđu pomoć i njegu iznosi ukupno 1.470,00 eura. Međutim, tuženik ističe kako iz vještačkog nalaza dr. Igora Stipančića proizlazi da je tužiteljici bila potrebna pomoć i njega druge osobe u trajanju od 78 sati, a ne 294 sati. Nadalje, tuženik smatra da je primjerena satnica za pružanje pomoći i njege 4,00 eura po satu, a ne 5,00 eura po satu. Kada se navedeno uzme u obzir, prvostupanjski sud je naknadu za tuđu pomoć i njegu trebao utvrditi u iznosu od 312,00 eura, a ne u iznosu od 1.470,00 eura, što znači da je tužitelj po toj osnovi tužiteljici dosudio 1.158,00 eura previše. Što se tiče neimovinske štete, tuženik ističe kako je, uzevši u obzir cjelokupno narušenje tjelesnog i duševnog zdravlja koje je tužiteljica pretrpjela u predmetnom štetnom događaju, tužiteljici utvrđena pravična novčana naknada u previsokom iznosu. Točnije, tužiteljici je dosuđeno 900,00 eura previše. Kada se sve navedeno uzme u obzir, prvostupanjski sud nije imao osnove da dosudi tužiteljici iznos od 2.058,00 eura. Nadalje, tuženik prigovara tijeku zatezne kamate na dosuđeni iznos, tj. tuženik smatra da kamata započinje teći od dana završetka liječenja tužiteljice, a ne od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Tuženik posljedično pobija i odluku o troškovima postupka, ističući da bi odluka bila drugačija da je tužiteljici pravilno odbijen tužbeni zahtjev u iznosu od 2.058,00 eura. Naposljetku, neovisno o uspjehu u sporu, tuženik smatra da određeni troškovi postupka, koji su priznati tužiteljici, uopće nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka u smislu čl. 155. Zakona o parničnom postupku. Riječ je o trošku sastava podnesaka od 7. srpnja 2025. i 27. listopada 2025. Slijedom navedenog, tuženik predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu (u pobijanom dijelu) u smislu žalbenih navoda, a podredno predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu (u pobijanom dijelu) i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak. Potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 312,50 eura.

3. Protiv točke II. prvostupanjske presude u dijelu u kojem nije prihvaćen njezin zahtjev za naknadu troška postupka te protiv točke III. prvostupanjske presude (u cijelosti), žalbu podnosi tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tužiteljica smatra da je pravična novčana naknada utvrđena u preniskom iznosu, uzevši u obzir sve ozljede koje je pretrpjela, posljedice za njezino tjelesno i duševno zdravlje, neugodnosti prilikom liječenja te način na koji je tužiteljica stradala. Dakle, tužiteljica smatra da nije bilo osnove da se odbije tužbeni zahtjev u iznosu od 1.130,00 eura, već joj je tužbeni zahtjev trebao biti u cijelosti usvojen. Tužiteljica posljedično pobija i odluku o trošku postupka, smatrajući da joj je trošak trebao biti u cijelosti dosuđen, a ne u razmjernom iznosu. Slijedom navedenog, tužiteljica predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu (u pobijanom dijelu) u smislu žalbenih navoda, a podredno predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu (u pobijanom dijelu) i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak. Potražuje trošak sastava žalbenog postupka u ukupnom iznosu od 284,37 eura.

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

5. Žalba tužiteljice nije osnovana.

6. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji je prethodio njenom donošenju nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj:

53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023, dalje u tekstu: ZPP), a na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, nije utvrđena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, a presuda sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama.

8. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice, konačno uređen podneskom od 27. listopada 2025. (list 201-202 spisa), za isplatu iznosa od 3.866,00 eura, i to: na ime naknade neimovinske štete radi povrede prava osobnosti tužiteljice te na ime naknade imovinske štete s osnove pružene tuđe pomoći i njege, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 20. lipnja 2024. (dan podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku) do isplate

8.1. Prema tvrdnjama tužiteljice, utuženi iznos predstavlja naknadu nepodmirene štete, a koja šteta je nastala kada je TO, upravljajući vozilom registracijske oznake [registarska oznaka], koje vozilo je osigurano kod tuženika, prouzročila prometnu nesreću, a u vozilu se nalazila tužiteljica GO u svojstvu putnika, uslijed čega je tužiteljica zadobila tjelesne ozljede.

8.2. Prvostupanjski sud je ocijenio da je zahtjev tužiteljice osnovan u iznosu od 2.736,00 eura, a da nije osnovan u iznosu od 1.130,00 eura. Naime, prvostupanjski sud je utvrdio da je tužiteljici, radi predmetnog štetnog događaja, nastala šteta u ukupnom iznosu od 5.620,00 eura, i to:

- neimovinska šteta radi povrede prava osobnosti tužiteljice u iznosu od 4.150,00 eura (bolovi, strah, smanjenje životne aktivnosti)

- imovinska šteta radi pružene tuđe pomoći i njege u iznosu od 1.470,00 eura.

Utvrđeni iznos štete od 5.620,00 eura je umanjen za iznos od 2.884,00 eura, tj. iznos kojeg je tuženik isplatio tužiteljici u mirnom postupku za naknadu štete. Stoga je tužiteljici dosuđen iznos od 2.736,00 eura, a s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva je odbijena (iznos od 1.130,00 eura), kako to i proizlazi iz točaka I. i III. prvostupanjske presude.

9. Među strankama nije sporno da je tuženik isplatio tužiteljici, u mirnom postupku za naknadu štete, iznos od 2.884,00 eura, na ime neimovinske štete radi povrede prava osobnosti i imovinske štete radi pružene tuđe pomoći i njege.

10. Također nije sporno niti da je vozilo registracijske oznake [registarska oznaka] bilo osigurano kod tuženika u vrijeme nastanka štetnog događaja, a nije sporno niti da je vozačica osiguranog vozila TO prouzročila prometnu nezgodu u kojoj je tužiteljica zadobila tjelesne ozljede. Drugim riječima, odgovornost tuženika za predmetni štetni događaj nije sporna.

11. Među strankama je sporna visina štete koju je tužitelj ica pretrpjela u predmetnom štetnom događaju. Valja istaknuti kako tuženik, svojim žalbenim navodima, ne osporava dosuđeni iznos od 678,00 eura, već iznos koji prelazi 678,00 eura do dosuđenog iznosa od 2.736,00 eura (iznos od 2.058,00 eura). Tužiteljica pak smatra da joj pripada i iznos od 1.130,00 eura, koji iznos je prvostupanjski sud odbio usvojiti.

11.1. Tuženik smatra da je pravična novčana naknada (neimovinska šteta) utvrđena u previsokom iznosu, uzevši u obzir posljedice za tjelesno i duševno zdravlje tužiteljice, koje posljedice su nastale u predmetnom štetnom događaju. Tužiteljica pak smatra da je pravična novčana naknada (neimovinska šteta) utvrđena u preniskom iznosu.

11.2. Tuženik smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da je tužiteljici bila potrebna pomoć i njega druge osobe u trajanju od 294 sati, budući da iz tijeka dokaznog postupka proizlazi da je tužiteljici bila potrebna pomoć u trajanju od 78 sati. Nadalje, tuženik smatra da je utvrđena cijena sata za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 5,00 eura, previsoka i neutemeljena, uzevši u obzir da su pomoć i njegu tužiteljici pružali njezini ukućani. U takvim okolnostima, tuženik smatra da je primjerena cijena sata 4,00 eura.

12. Naposljetku, tuženik osporava i tijek zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade štete, tj. tuženik smatra da kamata teče od dana završetka liječenja tužiteljice, a ne od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

13. U provedenom dokaznom postupku, prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenice:

- da je dana **.**.2024., TO, upravljajući vozilom registracijske oznake [registarska oznaka], prouzročila prometnu nezgodu na način da je propustila prilagoditi brzinu kretanja vozila vremenskim uvjetima (padanje snijega, noć), uslijed čega je izgubila kontrolu nad vozilom te je došlo do slijetanja vozila van kolnika i udara automobila u zid

- da je predmetno vozilo, u vrijeme nastanka štetnog događaja, bilo osigurano kod tuženika

- da se tužiteljica GO nalazila u vozilu u svojstvu suputnika

- da je tužiteljica, u predmetnom štetnom događaju, zadobila sljedeće ozljede: natučenje prsnog koša, natučenje leđa, trzajnu ozljedu vrata i prijelom trupa 11. prsnog kralješka

- da je liječenje tužiteljice završilo dana 1. listopada 2024.

- da je zbog zadobivenih ozljeda kod tužiteljice došlo do smanjenja životne aktivnosti u omjeru od 5-7%

- da se trajne posljedice zadobivenih ozljeda očituju u ograničenju pokretljivosti kralježnice te u povremenim bolovima u predjelu kralježnice

- da tužiteljica radi u firmi "[obrt]" kao vezač kapa za naslone automobila, te da veže kape u sjedećem položaju, uslijed čega su bolovi u leđima izraženiji

- da su kod tužiteljice bile prisutne prethodne degenerativne promjene kralježnice, a koje nisu posljedica predmetnog štetnog događaja, a što je uzeto u obzir kod utvrđivanja smanjenja životne aktivnosti u omjeru od 5-7%, koje smanjenje je posljedica predmetnog štetnog događaja

- da je tužiteljica trpjela fizičku bol jakog intenziteta u trajanju od 4 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 7 dana i manjeg intenziteta u trajanju od 7 tjedana

- da je tužiteljica pretrpjela primarni strah jakog intenziteta i kratkog trajanja, sekundarni strah umjerenog do jakog oscilirajućeg intenziteta sveukupno do 3 dana, potom umjereni oscilirajući strah sveukupno do 7 dana, a naposljetku slabiji oscilirajući strah sveukupno do 5 tjedana

- da je tužiteljici bila potrebna njega i pomoć druge osobe u trajanju od 3 tjedna po 2 sata svaki dan, a potom 6 tjedana, i to 3 puta tjedno po 2 sata

- da su tužiteljici pomoć i njegu pružali njezini ukućani

- da je tužiteljica, dana 20. lipnja 2024., podnijela tuženiku odštetni zahtjev, a kojim zahtjevom je tražila da joj tuženik nadoknadi cjelokupnu štetu nastalu u predmetnom štetnom događaju

- da je tuženik tužiteljici, u mirnom postupku za naknadu štete, isplatio nesporni iznos od 2.884,00 eura.

14. Uzevši u obzir utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud drugog stupnja ocjenjuje da su osnovani žalbeni navodi tužiteljice da je pravična novčana naknada (neimovinska šteta) utvrđena u preniskom iznosu. Međutim, također su osnovani i žalbeni navodi tuženika da je naknada za tuđu pomoć i njegu utvrđena u previsokom iznosu. Uvažavajući sve žalbene navode, ovaj sud drugog stupnja ipak smatra da je tužiteljici dosuđeno više nego što joj pripada, a što će se obrazložiti u nastavku ove presude.

15. Tjelesno i duševno zdravlje predstavljaju pravo osobnosti fizičke osobe, sukladno čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021 - dalje u tekstu: ZOO). Sukladno čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO, u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

15.1. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, uzimajući u obzir narušenje tjelesnog i duševnog zdravlja koje je tužiteljica pretrpjela u predmetnom štetnom događaju, tužiteljici pripada pravična novčana naknada u iznosu od 4.700,00 eura, dok je prvostupanjski sud tu naknadu utvrdio u preniskom iznosu od 4.150,00 eura.

15.2. Naime, pretrpljeni fizički bolovi, pretrpljeni strah i smanjenje životne aktivnosti tužiteljice od 5-7%, opravdavaju novčanu naknadu u iznosu od 4.700,00 eura. Radi predmetnog štetnog događaja, kod tužiteljice je zaostala bolnost u segmentu kralješnice, a pokretljivost njezine kralježnice je ograničena, što nedvojbeno predstavlja narušenje kvalitete života tužiteljice. Nadalje, tužiteljica radi sjedilački posao (vezač kapa u firmi "Kostela"), a bolovi u kralježnici su izraženiji prilikom sjedenja. Sve te okolnosti opravdavaju da se tužiteljici pravična novčana naknada utvrdi u iznosu od 4.700,00 eura. Takva naknada ispunjava kriterij pravičnosti i prilagođena je okolnostima konkretnog slučaja te je u skladu s aktualnim Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske za utvrđivanje visine pravične novčane naknade i u skladu sa čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a.

16. Međutim, prvostupanjski sud je naknadu za tuđu pomoć i njegu utvrdio u previsokom iznosu od 1.470,00 eura, pri čemu je kao cijenu jednog sata uzeo iznos od 5,00 eura. Osnovano tuženik upire da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da je tužiteljici bila potrebna pomoć i njega u trajanju od 294 sati (1.470,00 eura podijeljeno sa 5,00 eura daje 294 sati), dok nalaz i mišljenje vještaka Igora Stipančića upućuje na drugačiji činjenični zaključak.

16.1. Naime, vještak Stipančić je utvrdio, a na takvo utvrđenje stranke nisu imale primjedbi, da je tužiteljici bila potrebna njega i pomoć druge osobe u trajanju od tri tjedna po dva sata dnevno, a potom tijekom šest tjedana tri puta tjedno po dva sata. Osnovano tuženik ističe da takvo utvrđenje predstavlja ukupno 78 sati tuđe pomoći i njege (42 sata + 36 sati), a ne 294 sata kako je utvrdio prvostupanjski sud. Prvostupanjski sud je i citirao dio nalaza vještaka Stipančića u kojem se navodi u kojem je trajanju pružena pomoć i njega tužiteljica te je sasvim nejasno kako je prvostupanjski sud utvrdio da je takva pomoć i njega trajala čak 294 sati. Slijedom navedenog, sud je izveo nepravilan činjenični zaključak da je tužiteljici pružena pomoć i njega u trajanju od 294 sati, a samim time je pogrešno utvrdio opseg potrebne tuđe pomoći i njege.

16.2. Nadalje, tuženik smatra da primjerena cijena sata tuđe pomoći i njege iznosi 4,00 eura. Prvostupanjski sud je odredio cijenu sata tuđe pomoći i njege u iznosu od 5,00 eura po satu, a s takvom se cijenom sata slaže i ovaj sud drugog stupnja. Naime, prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, satnica od 5,00 eura za tuđu pomoć i njegu je primjerena te predstavlja realnu cijenu radnog sata za pružanje nestručne pomoći ozlijeđenoj osobi.

16.3. Dakle, s obzirom na to da je, radi predmetnog štetnog događaja, tužiteljici bila potrebna njega i pomoć druge osobe u trajanju od 78 sati (a ne 294 sati), ovaj sud drugog stupnja utvrđuje da tužiteljici pripada naknada za tuđu pomoć i njegu iznosu od 390,00 eura, tj. 5,00 eura po satu, sukladno čl. 1095. st. 1. ZOO.

17. Slijedom svega navedenog, ovaj sud drugog stupnja smatra da je tužiteljici, u predmetnom štetnom događaju, nastala šteta u ukupnom iznosu od 5.090,00 eura, i to:

- neimovinska šteta radi povrede prava osobnosti tužitelja u iznosu od 4.700,00 eura

- imovinska šteta radi pružene tuđe pomoći i njege u iznosu od 390,00 eura.

Navedeni iznos je potrebno umanjiti za iznos od 2.884,00 eura, tj. iznos kojeg je tuženik isplatio tužiteljici u mirnom postupku za naknadu štete. Slijedom navedenog, ovaj sud drugog stupnja smatra da je zahtjev tužiteljice osnovan u iznosu od 2.206,00 eura (5.090 – 2.884 = 2.206,00 eura), a nije osnovan u iznosu od 1.660,00 eura.

18. Dakle, ovaj sud drugog stupnja smatra da tužiteljica ima pravo na naknadu štete u iznosu od 2.206,00 eura. Budući da je sud prvog stupnja, na ime naknade štete, dosudio tužiteljici iznos od 2.736,00 eura, potrebno je djelomično usvojiti žalbu tuženika, preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti dio tužbenog zahtjeva koji predstavlja razliku iznosa od 2.736,00 eura i iznosa od 2.206,00 eura, tj. iznos od 530,00 eura.

19. Žalba tuženika nije osnovana u dijelu u kojem pobija dosuđenu naknadu štete preko iznosa od 678,00 eura do iznosa od 2.206,00 eura, tj. iznos od 1.528,00 eura te je u tom dijelu valjalo potvrditi prvostupanjsku presudu.

20. Žalba tužiteljice nije osnovana, budući da je sud prvog stupnja pravilno odbio tužbeni zahtjev u iznosu od 1.130,00 eura te je u tom dijelu valjalo potvrditi prvostupanjsku presudu.

21. Neosnovano tuženik ističe da kamata na dosuđeni iznos naknade štete teče od dana završetka liječenja tužiteljice, a ne od dana kada je tužiteljica podnijela odštetni zahtjev tuženiku. Naime, u konkretnom predmetu je riječ o šteti koja se nadoknađuje na temelju police o obveznom osiguranju u prometu, tj. osiguranju vlasnika vozila od odgovornosti za štete nanesene trećim osobama (osiguranje od automobilske odgovornosti). Stoga tijek zatezne kamate na cjelokupni iznos neimovinske i imovinske štete (tuđa pomoć i njega) se određuje sukladno čl. 12. st. 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj: 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013, 152/2014, 155/2023, dalje u tekstu: ZOOP), a prema kojem oštećena osoba ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Stoga je tijek zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade štete određen pravilnom primjenom čl. 12. st. 6. ZOOP-a, kako je to pravilno ocijenio i prvostupanjski sud. Dakle, tužiteljica ima pravo na zateznu kamatu na iznos neimovinske i imovinske štete ne samo od dana završetka liječenja već i za razdoblje od podnošenja odštetnog zahtjeva do završetka liječenja (isto tako je navedeno i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 27. travnja 2021., poslovni broj Rev 1056/2017-3 te odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 23. ožujka 2022., poslovni broj Rev 1721/2015-2).

22. Kako je u drugostupanjskom postupku preinačena prvostupanjska presuda na način da je odbijen tužbeni zahtjev u dodatnom iznosu od 530,00 eura, valjalo je preocijeniti uspjeh parničnih stranaka u postupku te preinačiti odluku o troškovima postupka (točka II. izreke prvostupanjske presude).

23. Kada se promatra cjelokupni tužbeni zahtjev u iznosu od 3.866,00 eura, tužbeni zahtjev je osnovan u iznosu od 2.206,00 eura, a nije osnovan u iznosu od 1.660,00 eura. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev u iznosu od 1 .130,00 eura, dok je ovaj sud drugog stupnja dodatno odbio tužbeni zahtjev u iznosu od 530,00 eura.

24. Budući da su parnične stranke djelomično uspjele u parnici, potrebno je utvrditi postotak uspjeha stranaka u postupku, pri čemu se razmatra i uspjeh u osnovi i u visini tužbenog zahtjeva (kvalitativan i kvantitativan uspjeh), sukladno čl. 154. st. 2. ZPP-a.

24.1. U tijeku postupka nije bila sporna osnova tužbenog zahtjeva, tj. odgovornost tuženika za predmetni štetni događaj. U takvim okolnostima, konačni postotak uspjeha se ocjenjuje samo u pogledu visine tužbenog zahtjeva, tj. razmatra se samo kvantitativni uspjeh u postupku. Prvostupanjski sud je pogrešno uzeo u obzir i uspjeh tužiteljice s osnovom tužbenog zahtjeva, međutim, nije bilo sporno da je osiguranik tuženika prouzročio predmetni štetni događaj, već je jedino bilo sporno utvrditi točnu visinu štete koju je tuženik dužan podmiriti tužiteljici.

24.2. Kako je tužbeni zahtjev osnovan u iznosu 2.206,00 eura, a nije osnovan u iznosu od 1.660,00 eura, tužiteljica je s visinom uspjela u sporu s 57%, a tuženik s 43%, a to je i konačni uspjeh stranaka u sporu, budući da se uspjeh sa osnovom ne razmatra u ovom postupku, sukladno gore iznesenom shvaćanju . Daljnjom primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP, kada se uspjeh tužiteljice oduzme s uspjehom tuženika (57% - 43% = 14% ), tužiteljica ima pravo na naknadu troškova postupka u razmjernom dijelu od 14%.

24.3. Prvostupanjski sud je priznao kao osnovan sljedeći trošak tužiteljice: trošak odvjetničkih radnji punomoćnika tužiteljice u iznosu od 1.750,00 eura, trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 415,28 eura, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 99,11 eura i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 73,81 eura.

24.4. Pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, tužiteljica ima pravo na naknadu troškova postupka u razmjernom dijelu od 14 %, a pri čemu je potrebno razmjerno sniziti odvjetnički trošak i trošak sudskih pristojbi. Dakle, odvjetnički trošak u iznosu od 1.750,00 eura, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 99,11 eura, trošak sudske pristojbe na prvostupanjsku presudu u iznosu od 73,81 eura, tj. trošak u ukupnom iznosu od 1.922,92 eura je potrebno razmjerno sniziti te priznati 14% od tog iznosa. Razmjernim snižavanjem dobije se iznos od 269,21 eura (1.922,92 x 0,14 = 269,21 EUR), a trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 415,28 eura nije potrebno sniziti. Naime, u slučaju kada je tužitelj djelomično uspio u sporu u kojem je tuženik osporavao visinu tužbenog zahtjeva, a zbog čega je bilo potrebno provesti vještačenje za koje je tužitelj prethodno snosio troškove, tužitelju se takvi troškovi trebaju priznati u cijelosti bez obzira na visinu dosuđenog iznosa (isto tako je navedeno u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. listopada 2024., poslovni broj: Rev-1312/2024-2). Dakle, tuženik je u obvezi nadoknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 684,49 eura (269,21 EUR + 415,28 EUR) te je u tom dijelu potrebno potvrditi prvostupanjsku presudu.

24.5. Prvostupanjski sud je tužiteljici dosudio trošak u iznosu od 1.883,20 eura, dok ovaj sud drugog stupnja ocjenjuje da tužiteljica ima pravo na trošak u iznosu od 684,49 eura. Slijedom navedenog, potrebno je preinačiti odluku o trošku postupka i odbiti dio tužiteljičinog zahtjeva za naknadu troška parničnog postupka koji predstavlja razliku iznosa od 1.883,20 eura i iznosa od 684,49 eura, tj. iznos od 1.198,71 eura.

25. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je pravilno priznao tužiteljici trošak sastava podneska od 7. srpnja 2025. (list 102-103 spisa) i podneska od 27. listopada 2025. (list 201-202 spisa). Naime, tužiteljica podneskom od 7. srpnja 2025. se detaljno očitovala na navode tuženika iz odgovora na tužbu te je iznijela relevantne činjenične i pravne navode, dok je podneskom od 27. listopada 2025. djelomično povukla tužbu i specificirala tužbeni zahtjev u preostalom utuženom iznosu. Takvi podnesci su nužni i potrebni za vođenje predmetnog postupka u smislu čl. 155. ZPP-a, a kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud.

26. Uzevši u obzir sve izneseno u ovoj drugostupanjskoj odluci, valjalo je, primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučiti kao u točkama I. i II. izreke ove drugostupanjske presude, dok je valjalo, primjenom čl. 373. st. 2. i 3. ZPP-a, odlučiti kao u točki III. stavku 1. i 2. izreke ove drugostupanjske presude.

27. Sukladno čl. 166. st. 1. i 2. ZPP, odlučeno je i o zahtjevu tuženika za naknadu troška nastalog povodom njegove žalbe. Tuženik je pobijao odluku o glavnoj stvari preko dosuđenog iznosa od 678,00 eura do dosuđenog iznosa od 2.736,00 eura, tj. tuženik je pobijao dosuđeni iznos od 2.058,00 eura te je djelomično uspio sa žalbom, a radi čega je preinačena odluka o glavnoj stvari na način da je tužbeni zahtjev dodatno odbijen u iznosu od 530,00 eura. Kada se dio u kojem je tuženik uspio sa žalbom i pobijani dio stave u omjer, proizlazi da je tuženik sa žalbom uspio u omjeru od 26%. Tuženik potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 250,00 eura, zajedno s pripadajućim PDV-om od 25%, sveukupno iznos od 312,50 eura, sukladno Tbr. 10.1., Tbr. 46., i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', broj: 138/23., dalje: Tarifa), pri čemu je tuženik pravilno tražio trošak žalbe u skladu sa vrijednošću pobijanog dijela u iznosu od 2.058,00 eura. Međutim, kako je tuženik sa žalbom uspio u omjeru od 26%, primjenom odredaba čl. 154. st 2., čl. 155. i čl. 166. st. 2. ZPP-a, tuženik ima pravo na naknadu troška žalbenog postupka u razmjernom iznosu od 81,25 eura, dok nema pravo na naknadu troška žalbenog postupka u preostalom zatraženom iznosu od 231,25 eura. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točkama IV. i V. izreke drugostupanjske presude.

28. Sukladno čl. 166. st. 1. ZPP, odlučeno je i o zahtjevu tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka. Tužiteljica je odbijena sa zahtjevom za naknadu troška žalbenog postupka, budući da sa žalbom nije usp jela. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki VI. izreke drugostupanjske presude.

U Zagrebu, 8. rujna 2026.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Iris Gović Penić