Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3179/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gabriele Topić Kordej kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur. i Suzane Radaković kao članica vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja TŠ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Zoranu Petkoviću, odvjetniku u Šibeniku, II-tužitelja EŠ OIB: [osobni identifikacijski broj] i III-tužitelja ŽŠ OIB: [osobni identifikacijski broj]) oba iz [adresa], zastupanih po punomoćniku Miru Jurasu, odvjetniku u Šibeniku, protiv I-tuženika OŠ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Vjeranu Paiću, odvjetnik u Šibeniku, II-tužene AŠ iz [adresa], III- tužene NŠ i IV-tuženog BŠ, oboje iz [adresa] , V- tuženika ĆŠ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]-tužene Republike Hrvatske OIB:52634238587, zastupane po zakonskom zastupniku Općinskom državnom odvjetništvu u Šibeniku, iz Šibenika, Stjepana Radića 81, radi utvrđenja prava vlasništva, predaje u posjed, zabrane uznemiravanja i proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi I-tuženika i IV-tužene protiv djelomične presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-1912/2014 od 23. lipnja 2017. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 8. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

Preinačava se djelomična presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-1912/2014 od 23. lipnja 2017. u pobijanom dijelu iz stavka I, III i V izreke i sudi:

Odbijaju se zahtjevi I-tužitelja TŠ, II-tužitelja EŠ i III- tužitelja ŽŠ koji glase:

"I.1. Utvrđuje se da je tužitelj TŠN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnik dijela čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], i to upravo onoga koji je na geodetskom situacijskom nacrtu mjesta očevida kojeg je izradio vještak mjernik KŠ, ing. geod. dana 20. travnja 2016.g., označen kao površina od 262 m2 unutar brojeva: 37-42-43-44-45-46-47-48-49-54-37, te označen kao površina od 404 m2 unutar brojeva: 20-21-22-25-26-27-28-29-30-31-32-33-34- 35-36-20.

I.2. Nalaže se tuženiku ad. 1. OŠ (po tužbi tužitelja TŠ radi utvrđenja prava vlasništva i dr.) da preda tužitelju u nesmetani vlasnički posjed dijelove nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], koji su precizno opisani u točki 1. ove presude, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

I.3. Nalaže se tuženiku ad. 1. OŠ (po tužbi tužitelja TŠ radi utvrđenja prava vlasništva i dr.) suzdržati se ubuduće od svakog uznemiravanja tužiteljevog prava vlasništva na čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], precizno opisanog u točki 1. izreke ove presude, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

I.4. Proglašava se nedopuštenom ovrha određena po prijedlogu ovrhovoditelja - tužene ad. 1. Republike Hrvatske (po tužbi tužitelja TŠ radi utvrđenja prava vlasništva i proglašenja ovrhe nedopuštenom) protiv ovršenika - tuženika ad.

1. OŠ (po tužbi tužitelja TŠ radi utvrđenja prava vlasništva i proglašenja ovrhe nedopuštenom) u predmetu Općinskog suda u Šibeniku pod poslovnim brojem Ovr-1468/2010 i to u odnosu na nekretninu opisanu u točki 1. izreke ove presude.

III.1. Utvrđuje se da je tužitelj ad. 1. EŠ pok. LŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnik određenog fizičkog dijela nekretnine koja se katastarski identificira kao čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], i to upravo onog dijela koji je u Geodetskom situacijskom nacrtu mjesta očevida od dana 20. travnja 2016. godine, zaprimljenom u Općinskom sudu u Šibeniku dana 22. studenoga 2016. godine te izrađenom po vještaku mjerniku KŠ ing. geod . označen brojevima: 14-15-16-17-18-19-20-21-22-23-24-14, površine 412 m2.

III.2. Utvrđuje se da je tužitelj ad. 2. ŠŠ pok. T iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnik određenog fizičkog dijela nekretnine koja se katastarski identificira kao čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], i to upravo onog dijela koji je u Geodetskom situacijskom nacrtu mjesta očevida od dana 20. travnja 2016. godine, zaprimljenom u Općinskom sudu u Šibeniku dana 22. studenoga 2016. godine te izrađenom po vještaku mjerniku KŠ ing. geod. označen brojevima: 34-35-36-20-37-42-39-40-41-34, površine 313 m2.

III.3. Proglašava se nedopuštenom ovrha određena po prijedlogu ovrhovoditelja - tužene ad. 2. Republike Hrvatske protiv ovršenika - tuženika ad. 1. OŠ u predmetu Općinskog suda u Šibeniku pod poslovnim brojem Ovr-1468/2010, i to u odnosu na dijelove nekretnine koja se katastarski identificira kao čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] opisane pod točkama III/1. i III./2. izreke ove presude.

V. Nalaže se tuženiku ad. 1. OŠ (po tužbi tužitelja EŠ i dr.) da tužiteljima EŠ i ŠŠ u roku od 15 dana nadoknadi parnični trošak u iznosu od 8.350,00 kuna." kao neosnovani.

Obrazloženje

1. U predmetnoj pravnoj stvari Vrhovni je sud Republike Hrvatske prihvaćanjem revizija I-III-tužitelja ukinuo presudu ovoga suda posl. br. Gž-5630/2017-4 od 5. veljače 2019. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Šibeniku posl. br. P - 1912/2014 od 23. lipnja 2017. i predmet vratio na ponovno suđenje, kao u rješenju br. Rev-1250/2021-2 od 3. lipnja 2026.

2.1. Presudom Općinskog suda u Šibeniku posl. br. P-1912/2014 od 23. lipnja 2017. prvostupanjski je sud utvrdio da je I-tužitelj vlasnik dijela zk.č.br. 1621/1 upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] knjižnog odjela Općinskog suda u Šibeniku u površini od 404 m2 označenoj prema nacrtu mjesta očevida, kao u stavku I, toč . 1. izreke prvostupanjske odluke.

2.2. U stavku I, toč. 2. izreke djelomične presude suda prvog stupnja naloženo je I- tuženiku da I-tužitelju preda u posjed dio navedene čestice iz toč. 1.

2.3. U stavku I, toč. 3. izreke djelomične presude suda prvog stupnja naloženo je I- tuženiku suzdržati se od svakog uznemiravanja I-tužiteljevog prava vlasništva dijela nekretnine iz toč. 1., u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

2.4. U stavku I, toč. 4. izreke prvostupanjske djelomične presude proglašena je nedopuštenom ovrha određena po prijedlogu IV-tužene u odnosu na nekretninu opisanu u toč. 1.

2.5. Sud prvog stupnja je odbio dio zahtjeva I-tužitelja, kao u stavku II izreke djelomične presude.

2.6. U stavku III, toč. 1. izreke djelomične prvostupanjske presude utvrđeno je da je II-tužitelj vlasnik određenog fizičkog dijela zk.č.br. 1621/1 upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] knjižnog odjela Općinskog suda u Šibeniku u površini od 412 m2 označenoj prema nacrtu mjesta očevida.

2.7. U stavku III, toč. 2. izreke djelomične presude suda prvog stupnja utvrđeno je da je III-tužitelj vlasnik određenog fizičkog dijela zk.č.br. 1621/1 upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] knjižnog odjela Općinskog suda u Šibeniku u površini od 313 m2 označenoj prema nacrtu mjesta očevida.

2.8. U stavku III, toč. 3. izreke prvostupanjske djelomične presude proglašena je nedopuštenom ovrha po prijedlogu IV-tužene u odnosu na određene fizičke dijelove zk.č.br. 1621/1, zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] iz stavka III, toč. 1. i 2. prvostupanjske odluke.

2.9. Dio zahtjeva II i III-tužitelja je odbijen, kao u stavku IV izreke prvostupanjske djelomične presude.

2.10. U stavku V izreke prvostupanjske djelomične presude naloženo je I -tuženiku da II i III-tužiteljima u roku od 15 dana nadoknadi parnični trošak u iznosu od 8.350,00 kuna.

3.1. Prethodnom presudom ovoga suda posl. br. Gž-5630/17-4 od 5. veljače 2019. navedena je prvostupanjska presuda preinačena u pobijanom dijelu iz stavka I i III izreke odbijanjem tužbenih zahtjeva.

3.2. Povodom pravnih pitanja koje glase: „Može li geometrijski odijeljeni dio nekretnine za koji nije formirana čestica zemlje biti predmet vlasničke zaštite odnosno je li netko tko stekne pravo vlasništva na geometrijski odijeljenom dijelu nekretnine na temelju zakona ovlašten ishoditi upis stečenog prava u zemljišne knjige?“ i „Može li objekt stvarnopravnog odnosa biti fizički odijeljeni dio nekretnine odnosno katastarske čestice koji je grafički određen skicom mjesta očevida?“ dáni su potvrdni odgovori, kao u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev.1250/2021-2, slijedom kojih odgovora je ukinuta prethodna presuda ovog suda posl. br. Gž-5630/17-4 i predmet vraćen na ponovno suđenje radi ponovnog odlučivanja o podnesenim žalbama.

4.1. Protiv prvostupanjske djelomične presude posl. br. P-1912/14 od 23. lipnja 2017. u dijelu iz stavka I, III i V izreke žali se I-tuženik zbog svih žalbenih razloga i predlaže prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno i temeljito raspravljanje i zakonito rješavanje.

4.2. Žalbu je podnijela i IV-tužena osporavajući prvostupanjsku djelomičnu presudu u dijelu iz stavka I, točka 4. i iz stavka III, točka 3., pozivajući se na žalbene razloge pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud preinači prvostupanjsku presudu i odbije tužbeni zahtjev.

5. Žalbe I i IV-tuženika su osnovane.

6.1. U prvostupanjskoj presudi i u postupku koji joj je prethodio ne uočavaju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč . 2, 4, 8, 9, 13 i 14 Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i "Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP) na koje ovaj sud kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP.

6.2. Iz činjenica što ih je utvrdio prvostupanjski je sud izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica a na tim je činjenicama utemeljio presudu.

6.3. Ostvaren je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP sadržanog u mjerodavnim odredbama čl. 115. st. 1. i 3., čl. 119. st. 1., čl. 120. st. 1. i 2., čl. 122., čl. 128. st. 1., čl. 130. st. 2. te čl. 159. st. 3., čl. 162. st. 2. i čl. 167. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00. 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje ZV) te čl. 59. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 I 6/24, dalje: OZ).

7.1. Predmet spora su zahtjevi I-III-tužitelja za utvrđenje prava vlasništva određenih dijelova nekretnine zk.č.br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i za proglašenje ovrhe nedopuštenom, te zahtjev I-tužitelja za predaju nekretnine u posjed i zabranu uznemiravanja prava vlasništva iste.

7.2. U međuvremenu je predmetna nekretnina zk.č.br. 1621/1 temeljem odluke Zemljišnoknjižnog odjela Šibenik br. Z-18149/2025 od 6. listopada 2025. iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] prenesena i upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

7.3. Nakon smrti prethodnog II-tuženika EŠN i njegovog sljednika JŠ, prekinuti postupak je primjenom čl. 215. st. 1. ZPP nastavljen protiv njihovih sljednika II, III i IV-tuženih, kao u rješenju suda prvog stupnja posl. br. P-1912/2014-62 od 17. lipnja 2021.

8. Prvostupanjski je sud osporenom djelomičnom presudom prihvatio tužbene zahtjeve za utvrđenje prava vlasništva dijelova zk.č.br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ocijenivši da su I-III-tužitelji nasljeđivanjem, darovanjem te držanjem predmetnih nekretnina u vlasničkom posjedu koji im nitko nije osporavao i iskorištavanjem istih kao maslinika, vinograda, vrta i branjem drva za ogrjev, stekli pravo vlasništva, na određenim brojevima označenim dijelovima u geodetskom situacijskom nacrtu mjesta očevida, kojeg je izradio vještak mjernik KŠ ing. geod. 20. travanja 2016. Slijedom tog utvrđenja prihvaćen je i tužbeni zahtjev I-tužitelja za predaju u posjed dijela nekretnine za koji je utvrđeno njegovo pravo vlasništva uz zabranu uznemiravanja istog, kao i zahtjev I-III-tužitelja za proglašenje nedopuštenom ovrhe određene protiv I-tuženog OŠ u predmetu Općinskog suda u Šibeniku posl.br. Ovr- 1468/2010, na dijelovima zk.č.br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za koje je utvrđeno da su vlasništvo svakog od tužitelja.

9.1. Uvidom u zemljišne knjige koji su javni registar razvidno je da je predmetna nekretnina zk.č.br. [katastarska čestica] [adresa], dvorište, pomoćna zgrada i stambena zgrada, [adresa] u površini od 2896 m2 upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu I-tuženika u vlasničkom dijelu 1/1. Temeljem odredbe čl. 48. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14) I-tuženik kao upisan zemljišno- knjižni vlasnik navedene nekretnine uživa zaštitu svoga vlasništva do dokazivanja suprotnog te u odnosu na njega djeluje zaštita povjerenja u zemljišne knjige iz čl . 122. ZV povjerenja u istinitost zemljišno-knjižnog upisa iz članka 123. istog zakona. Prema odredbi čl. 8. st. 2. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" br. 63/19, 128/22, 155/23 i 127/24, dalje: ZZK) a tako i po prethodnom Zakonu o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ br. 91/96, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13 i 108/2017) smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje zemljišta. Slijedom ovih odredbi presumira se da je ono što je u tim knjigama upisano i istinito, dok je za eventualno utvrđenje stjecanja prava vlasništva iste nekretnine darovanjem od oca kako tvrdi I-tužitelj odnosno diobom sa sunasljednicima kako tvrde II i III-tužitelji, dakle temeljem pravnog posla, odnosno nasljeđivanjem ili dosjelošću potrebno iznijeti odgovarajuće razloge o ostvarenju zakonom propisanih pretpostavki za takav temelj stjecanja , što je ovdje izostalo.

9.2. Sud prvog stupnja je utvrdio da je I-tuženik upisani vlasnik predmetne zk.č.br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] temeljem presuda istog suda posl. br. P-585/1998 od 29. travnja 1998., koja je postala pravomoćna 3. lipnja 1998. i posl. br. P-957/1998 od 23. lipnja 1998., koja je postala pravomoćna 12. listopada 1998. godine.

9.3. Prvostupanjski je sud utvrdio da je prednik I-tužitelja prethodno odnosno 1982. usmenim darovnim ugovorom u korist I-tužitelja raspolagao odgovarajućim dijelom te nekretnine zk.č.br. 1621/1 iz stavka I, toč. 1 prvostupanjske presude.

9.4. Sud prvog stupnja je utvrdio da su II-tužitelj i njegov nećak LŠ pok. E, temeljem rješenja o nasljeđivanju posl. br. O-305/1999 iza pok. LŠ pok. Ž sunasljednici svaki u ½ dijela te je utvrdio da je III-tužitelj, temeljem rješenja o nasljeđivanju Javnog bilježnika Ljiljane Malenica iz [adresa] posl. br. O-812/2004 sunasljednik u 3/6 dijela sa CŠ, DŠ i FŠ, kojima pripada po 1/3 dijela ostavinske imovine iza pok. UŠ. Nadalje je sud prvog stupnja utvrdio da preostali odgovarajući dijelovi iste zk.č.br. 1621/1 iz stavka III, toč. 1. i 2. osporene prvostupanjske presude pripadaju II i III-tužiteljima temeljem usmenih ugovora o diobi nakon nasljeđivanja prednika. Potom je sud prvog stupnja zaključio da su I-III-tužitelji stvarni samovlasnici odgovarajućih fizički određenih dijelova zk.č.br. 1621/1 stečenih temeljem navedenih pravnih osnova.

10.1. Odluka iz stavka I, toč. 1 i iz stavka III, toč. 1. i 2. djelomične presude kojom sud prvog stupnja utvrđuje vlasništvo određenih dijelova zk.č.br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] zaključkom o stjecanju na temelju pravnog posla nije u skladu sa pravilima o stjecanju prava vlasništva nekretnina na temelju pravnog posla. Ovo stoga jer nije ostvaren modus stjecanja prava vlasništva temeljem pravnog posla uknjižbom toga prava u korist tužitelja. I prema odredbi čl. 33. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Službeni list SFRJ“ br. 6/1980, 36/1990 i „Narodne novine“ br. 53/1991, 91/1996) važećeg 1982. u vrijeme darovanja od oca I-tužitelja a isto tako i prema odredbama čl. 115. st. 1., čl. 119. st. 1 i čl. 120. st. 1 ZV važećim u vrijeme 1999. i 2004. dakle u vrijeme diobe, pravo vlasništva nekretnina na temelju pravnog posla stječe se upisom u javnu knjigu ili na drugi odgovarajući način određen zakonom.

10.2. Kada se tužitelji pozivaju na stjecanje vlasništva temeljem pravnog posla, stvarnopravni zahtjevi za utvrđenje prava vlasništva na temelju ugovora o darovanju ili diobi nisu osnovani jer se samim sklapanjem pravnog posla odnosno ugovora ne stječe pravo vlasništva nekretnina već se pravo vlasništva nekretnine stječe zakonom predviđenim upisom stjecateljevog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjega vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja. Stoga I-III-tužitelji zaključenjem pravnih poslova odnosno ugovora o darovanju i ugovora o diobi nisu mogli steći pravo vlasništva nekretnine već su pravnim poslovima na koje se pozivaju eventualno stekli obvezno - pravni zahtjev za izdavanje tabularne isprave od I-tuženika radi uknjižbe prava vlasništva, koju bi u protivnom zamijenila sudska presuda. Stoga je prihvaćanje zahtjeva za utvrđenje prava vlasništva stečenog pravnim poslom s donošenjem sudske odluke kao u stavku I, toč. 1 i u stavku III, toč. 1. i 2. djelomične prvostupanjske presude temeljem pravnih poslova, u suprotnosti s pravilima o stjecanju prava vlasništva temeljem pravnog posla iz čl. 115. st. 1., čl. 119. st. 1 i čl. 120. st. 1 ZV.

11.1. Tužitelji nisu ostvarili pretpostavke stjecanja prava vlasništva ni nasljeđivanjem niti dosjelošću, jer je pravomoćnim sudskim odlukama Općinskog suda u Šibeniku posl. br. P-585/98 od 29. travnja 1998. koja je pravomoćna 3. lipnja 1998. i posl. br. P - 957/98 od 23. lipnja 1998. koja je postala pravomoćna 12. listopada 1998. utvrđeno I- tuženikovo pravo vlasništva zk.č.br. 1621/1 te je utvrđeno da je pogrešna i bez pravne važnosti uknjižba prava vlasništva zk.č.br. 1621/1 sa imena Ž, LŠ, O, Ž, ŽŠ, ĐŠ, T i PŠ pok. A, MŠ ž. N, ŽŠN, ĐŠ pok. N, ČŠ ž. ĐŠ, HŠ ž. ŽŠN, VŠ pok. O, UŠ ud. T, ŽŠ i SŠ pok. T, B, E, Ć, K i ZŠ pok. L, IŠ ž. Š, GŠ pok. J i RŠ pok. J. Slijedom ovlaštenja iz navedenih pravomoćnih presuda ovdje I- tuženik kao tužitelj u tim postupcima je i uknjižen, sada u zk. ul. br. [broj ZK uloška] (prethodno zk. ul. br. [broj ZK uloška] i zk. ul. br. [broj ZK uloška]) k. o. [katastarska općina] kao vlasnik predmetne zk.č.br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u cijelosti.

11.2. Polazeći od temeljnih pravnih načela po kojima nitko na drugoga ne može prenijeti više prava no što ga sam ima (nemo plus iuris ad alium transferre potest quam ipse habet) i po kojima pravomoćna sudska odluka veže sudionike postupka u kojem je donesena i njihove sljednike (res iudicata facit ius inter partes et successores universales), I-III-tužitelji ne mogu s uspjehom tvrditi da su naslijedili nekretninu za koju je pravomoćno utvđeno da pripada I -tuženiku, zbog čega ta nekretnina zk.č.br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ni nije obuhvaćena potom donesenim rješenjem o nasljeđivanju iza pok., UŠ posl. br. O-812/04 od 15. studenog 2004. Prema odredbi čl. 128. st. 1. ZV nasljednici stječu vlasništvo naslijeđenih stvari, što u ovom slučaju nije nekretnina zk.č.br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] jer je pravomoćnim presudama posl. br. P-585/98 i posl. br. P-957/98 utvrđeno da je u vlasništvu I-tuženika i kao takva više nije u imovini tužiteljevih prednika.

11.3. Valja reći da je pravomoćna sudska odluka, bila ona zakonita ili ne, mjerodavna za pravne odnose stranaka koji su prije pravomoćnosti bili sporni i ta se odluka, uz ostvarenje određenih pretpostavki, može pobijati u onoj parnici u kojoj je donesena ali ne i u drugom odnosno u predmetnom postupku, zbog načela ne bis in idem. Iako su se tužitelji pozivali na to da su pokrenuli postupak ukidanja klauzula pravomoćnosti presuda posl. br. P-585/98 i posl. br. P-957/98, tijekom predmetnog postupka pred sudom prvog stupnja nisu dokazali da su te sudske odluke izgubile svojstvo pravomoćnosti i stoga one obvezuju, kao i stanje zemljišnih knjiga s ukinjiženim pravom vlasništva I-tuženika.

12.1. Sud je u odnosu na činjenice vezan navodima parničnih stranaka i nije ovlašten utvrđivati činjenice koje stranke nisu iznijele dok svoju odluku može utemeljiti samo na iznesenoj činjeničnoj osnovi. Prema odredbi čl. 2. st. 1 ZPP sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku tako da bi tužbeni zahtjev bio prekoračen kada bi sud svoju odluku temeljio na drukčijoj činjeničnoj osnovi od one na koju se pozivaju tužitelji. Unatoč tome što se tijekom postupka pred sudom prvog stupnja I-III-tužitelji nisu jasno očitovali o tijeku navodne dosjelosti, zbog njihove vezanosti presudama posl. br. P-585/98 i posl. br. P-957/98 pravomoćnim u lipnju i listopadu 1998. I-III-tužitelji se ne mogu s uspjehom pozivati na do tada stečenu dosjelost. Naime, nakon što je I-tuženik ostvario uknjižbu svoga vlasničkog prava stečenog temeljem pravomoćnih sudskih odluka posl. br. P-585/98 i posl. br. P- 957/98 (zk. ul. br. [broj ZK uloška], zk. ul. br. [broj ZK uloška] i potom u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]) a I-III-tužitelji suprotno odredbama čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1. I 2. I čl. 299. ZPP nisu oborili presumpciju uknjižbe I-tuženika u dobroj vjeri, I-III-tužitelji ne mogu tom uknjiženom pravu suprotstavljati eventualno stečeno pravo vlasništva na temelju zakona odnosno dosjelošću jer je tako propisano odredbom čl. 130. st. 2. ZV. 12.2. Konačno i za slučaj pozivanja na tijek dosjelosti nakon presuda suda prvog stupnja posl. br. P-585/98 i posl. br. P-957/98, valja reći kako je isključeno pozivanje na zakonitost posjeda jer zbog navedenih presuda I-III-tužitelji više ne mogu tvrditi da imaju valjani pravni temelj posjedovanja te im preostaje samo izvanredna dosjelost iz čl. 159. st. 3. ZV. Međutim a polazeći od pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvstske br. Su-IV-56/19-2 od 14. veljače 2019. po kojem pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću moraju biti ispunjene u vrijeme podnošenja tužbe, za zaključiti je kako od pravomoćnosti navedenih presuda u lipnju i listopadu 1998. pa do podnošenja tužbe 23. listopada 2014. nije proteklo vrijeme od 20 godina potrebno za dosjelost iz čl. 159. st. 3. ZV.

13.1. Slijedom navedenog u predmetnom slučaju I-III-tužitelji nisu osnovano osporili vlasništvo I-tuženika na nekretnini zk.č.br. 1621/1 iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] jer nisu dokazali zakonom propisane pretposavke za utvrđenje stjecanja prava vlasništva iste nekretnine darovanjem odnosno diobom sa sunasljednicima dakle temeljem pravnog posla kao ni nasljeđivanjem niti dosjelošću u smislu odredbi čl. 115. st. 1. i 3., čl. 119. st. 1. čl. 120. st. 1. i 2., čl. 128. st. 1., čl. 130. st. 2. te čl. 159. st. 3. ZV.

13.2. Budući da utvrđene činjenice kao praemissa minor ne opravdavaju primjenu navedenih mjerodavnih zakonskih odredbi kao praemissae maior o stjecanju prava vlasništva I-III-tužitelja na nekretnini zk.č.br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] temeljem pravnog posla, nasljeđivanjem ili dosjelošću uopće, za primjenu ne dospijeva pravno shvaćanje iz ukidng rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-1250/2021- 2 od 3. lipnja 2026. Uz načelnu dopuštenost i prihvatljivost zahtjeva za pružanje pravne zaštite prava vlasništva na fizički ili geometrijski odijeljenom dijelu nekretnine, u predmetnom se slučaju nisu ostvarile prethodne zakonom propisane pretpostavke stjecanja prava vlasništva I-III-tužitelja uopće pa ni na dijelovima zk.č.br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kako je obrazloženo.

13.3. Slijedom navedenog i primjenom čl. 373. toč. 2 ZPP preinačene su osporene odluke iz stavka I. toč. 1. i iz stavka III. toč. 1. i 2. djelomične presude suda prvog stupnja i zahtjevi I-III-tužitelja za utvrđenje njihovog prava vlasništva na dijelovima zk.č.br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] su kao neosnovani odbijeni, kao u stavku izreci.

14.1. Posljedično izostanku pretpostavki za utvrđenje prava vlasništva I-tužitelja, nema mjesta ni primjeni čl. 162. st. 2. niti čl. 167. ZV već je preinakom prvostupanjske djelomične presude u dijelu iz stavka I, toč. 2. i 3. izreke valjalo odbiti I-tužitelja sa zahtjevima da mu I-tuženik preda u posjed dio te nekretnine te da se u tom dijelu suzdrži od svakog uznemiravanja I-tužitelja, primjenom čl. 373. toč. 2 ZPP, kao u izreci.

14.2. Budući da I-III-tužitelji nisu dokazali pravo koje bi sprječavalo ovrhu određenu rješenjem suda prvog stupnja posl. br. O-1468/2010, nema mjesta primjeni čl. 59. st. 1. OZ. Uvažena je osnovana žalba IV-tužene obzirom da I-III-tužitelji nemaju takvo pravo koje sprječava ovrhu te nisu ostvarene pretpostavke iz članka 59. stavak 1 OZ za proglašenje nedopuštenosti ovrhe na nekretnini zk.č.br.[katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu I-tuženika. Stoga je primjenom čl. 373. toč. 2 ZPP preinačena djelomična prvostupanjska presuda u dijelu iz stavka I, točka 4. te iz stavka III, točka 3 i odbijeni su zahtjevi za proglašenje nedopuštenosti ovrhe, kao u izreci.

15. Preinačena je i odluka o naknadi parničnog troška iz stavka V izreke djelomične prvostupanjske presude, jer s obzirom na konačni uspjeh u sporu I -tuženik nije dužan naknadi trošak I-III-tužiteljima već obrnuto, no I-tuženik naknadu troška nije tražio. Stoga je primjenom čl. 380. toč. 3 u vezi čl. 154. st. 1., čl. 164. st. 1.-3. i čl. 166. st. 2. ZPP uvažena žalba I-tuženika kao osnovana i zahtjev I-III-tužitelja za naknadu parničnog troška je odbijen, kao u izreci.

U Zagrebu 8. rujna 2026.

Predsjednik vijeća:

Gabriela Topić Kordej