Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-770/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Vesni Žulj, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja OTP banka d.d. Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, kojeg zastupa punomoćnik Dan Marinović, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Marinović i partneri, sa sjedištem u [adresa], protiv tuženice UN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Povrv-99/2025-11 od 11. prosinca 2025., dana 8. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Povrv-99/2025-11 od 11. prosinca 2025.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova žalbenog postupka.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice za nadoknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Nives Mirčetić iz Velike Gorice, poslovnog broja UPP/OS-Ovrv- 207/2025, sudski predmet Ovrv-1237/2025 od 11. travnja 2025., kojim je naloženo tuženici UN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da u roku 8 dana namiri tužitelju OTP banka d.d. Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, novčanu tražbinu u iznosu 1.114,35 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 22. veljače 2025. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i troškove ovršnog postupka u iznosu 25,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od donošenja rješenja o ovrsi do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te se zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan (točka I. izreke). Presudom je naloženo tužitelju da tuženici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu 39,82 eura, u roku od 8 dana (točka II. izreke). Presudom je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka, kao neosnovan (točka III. izreke).

2. Presudu suda prvog stupnja pobija tužitelj, zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP) s prijedlogom da sud drugog stupnja preinači pobijanu presudu, podredno da istu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak. Tužitelj zahtijeva nadoknadu troškova žalbenog postupka.

3. Tuženica je dostavila odgovor na žalbu u kojem osporava žalbene navode tužitelja, predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja te zahtijeva nadoknadu troškova žalbenog postupka.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora je isplata dugovanja po revolving kartici, odnosno, kreditu broj 750030529427. Među strankama je sporno je li predmetno potraživanje u zastari, osnova i visina potraživanja, dok među strankama nije sporna aktivna legitimacija tužitelja, niti pasivna legitimacija tuženice.

6. Tijekom postupka sud prvog stupnja je utvrdio slijedeće bitne činjenice:

- da je tužitelj dostavio izvadak iz poslovnih knjiga OTP banke na dan 21. veljače 2025. (stranica 5. spisa) iz kojeg proizlazi da tuženica duguje tužitelju na ime dospjele glavnice iznos 1.052,71 eura, na ime dospjele redovne kamate iznos 61,64 eura, na ime dospjele zatezne kamate iznos 801,70 eura, odnosno ukupno iznos od 1.916,05 eura;

- da iz prometa za račune [broj bankovnog računa] nije vidljiv nikakav promet po računu tuženice, odnosno, iz navedenog dokumenta ne proizlaze činjenice na temelju kojih bi se moglo zaključiti postojanje duga tuženice prema tužitelju (promet za račune [broj bankovnog računa] za datum valute od 1. siječnja 2019. do 2. svibnja 2025., stranica 17. spisa);

- da na ročištu održanom 4. studenog 2025. tužitelj nije imao daljnjih dokaznih prijedloga u svrhu dokazivanja osnovanosti tužbenog zahtjeva, a da je na istom ročištu tuženica istaknula kako predmetni ugovor o otvaranju računa od 21. travnja 2010. (stranica 18. spisa), ne sadrži potpis tuženice, čime da je dodatno osporila osnovu tužbenog zahtjeva tužitelja.

7. Polazeći od činjenice da je tuženica osporila potraživanje tužitelja, a da je tužitelj, na kojem je teret dokaza osnovanosti tužbenog zahtjeva, tijekom postupka bez potkrepljivanja svojih navoda činjenicama i dokazima, samo isticao da se protivi navodima tuženice i njezinom prigovoru zastare potraživanja, sud prvog stupnja je, primjenom odredbe članka 221.a ZPP te na temelju odredbe članka 451. stavka 3. ZPP, ukinuo platni nalog u cijelosti i odbio tužbeni zahtjev.

8. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, sud drugog stupnja je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, a na koju povredu određeno upire tuženik u podnesenoj žalbi. Pobijana se presuda može ispitati, ima razloga o svim odlučnim činjenicama, a razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni, niti međusobno proturječni. Jednako tako, nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).

9. Kako se tužbenim zahtjevom zahtijeva isplata iznosa od 1.114,35 eura, radi se o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavka 1. ZPP. Presuda se u sporu male vrijednosti može pobijati, na temelju odredbe članka 467. stavka 1. ZPP, samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2 . ZPP osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a ne i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

10. Odredbom članka 7. stavka 1. ZPP određeno je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

11. Odredbom članka 219. stavka 1. ZPP određeno je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

12. Odredbom članka 221.a ZPP određeno je ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

13. Prema pravilu o teretu dokazivanja sadržanom u odredbi članka 219. ZPP svaka strana u sporu dužna je dokazati svoje tvrdnje. Pri tom je njihova dužnost u parnici iznijeti činjenice na kojima zasnivaju svoj zahtjev, predlagati dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi, dok sud tijekom postupka odlučuje samo o onim činjenicama koje su stranke iznijele, odnosno odlučuje koje će od predloženih dokaza izvesti tijekom postupka. Ako stranka koja se poziva na određenu činjenicu, nije bila u stanju pružiti dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava u prilog istinitosti svojih tvrdnji, obveza je suda da tu tvrdnju uzme kao nedokazanu, primjenom pravila o teretu dokazivanja iz odredbe članka 221.a ZPP.

14. Tužitelj u žalbi sadržajno upire na povredu odredbe parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 8. i člankom 221.a ZPP te na povredu odredbe parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 288.a ZPP , koje žalbene razloge u skladu s prethodno citiranom odredbom članka 467. stavka 1. ZPP, sud drugog stupnja ne uzima u razmatranje.

15. S obzirom na to da je tuženica osporila obvezu podmirenja utuženog potraživanja, to je tužitelj tijekom postupka bio dužan dokazati da je zaista u utuženom razdoblju s tuženom bio u ugovornom odnosu, kao i da je upravo temeljem tog pravnog posla među njima proizašao utuženi dug koji od strane tužene nije podmiren. Pri tom valja istaknuti da je izvadak iz poslovnih knjiga predstavlja jednostrani akt tužitelja i isti sami po sebi ne dokazuje niti osnov, niti visinu osnovanost utuženog potraživanja.

16. Stoga, imajući u vidu sve naprijed obrazloženo, s obzirom na to da tužitelj nije dokazao odlučne činjenice na kojima temelji postavljeni tužbeni zahtjev, imajući u vidu da nije predložio relevantne dokaze na temelju kojih bi pouzdano bilo moguće utvrditi da je tuženica bila u ugovornom odnosu s tužiteljem i da je po tom osnovu ostalo potraživanje koje tužitelj vodi u izvatku iz svojih poslovnih knjiga, pravilno je sud prvog stupnja primjenom pravila o teretu dokazivanja, a na temelju izvedenih dokaza, zahtjev tužitelja odbio kao neosnovan (članak 221.a ZPP).

17. I odluka o troškovima postupka je pravilna, u smislu odredbi članka 154. stavka 1. i čanka 155. stavka 1. ZPP.

18. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP u svezi s člankom 467. stavkom 1. ZPP, odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove presude.

19. Zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova žalbe je neosnovan jer sa žalbom nije uspio, te je stoga, u skladu s odredbom članka 154. stavka 1. i članka 166. stavka 1. ZPP, odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

20. Sud tuženici nije dosudio troškove žalbenog postupka jer odgovor na žalbu nije bio potreban, u skladu s odredbom članka 155. ZPP. Stoga je sud zahtjev tuženice za nadoknadu troškova odbio kao neosnovan i na temelju odredbe članka 166. stavka 1. ZPP odlučio kao pod točkom II. izreke ove presude.

U Zagrebu 8. rujna 2026.

Sutkinja:

Vesna Žulj