Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-768/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Gordani Bošković Majerović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja RIJEKA plus d.o.o., OIB: 83938812619, Rijeka, Blaža Polića 2, zastupanog po punomoćniku Tomislavu Brguljanu, odvjetniku u Rijeci, protiv ovršenika NB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate , odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja o trošku sadržanom u presudi Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu, poslovni broj Povrv-147/2024-6 od 8. rujna 2025., dana 8. rujna 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje o trošku sadržano u točki III. izreke presude Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu, poslovni broj Povrv-147/2024-6 od 8. rujna 2025. u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom djelomično je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-3951/2024 od 21. svibnja 2024. javnog bilježnika Rankice Benc iz [adresa], u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužitelju plati zakonske zatezne kamate na iznos glavnice od 11,00 eura, za razdoblje od 2. veljače 2024. do 24. travnja 2024. (točka I. izreke). Istom je presudom djelomično ukinut platni nalog sadržan u navedenom rješenju o ovrsi u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužitelju plati iznos glavnice od 11,00 eura, te je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, kao i u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužitelju naknadi troškove ovršnog postupka (točka II. izreke). Nadalje, naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 44,14 eura, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 8. rujna 2025. do isplate (točka III. izreke).

2. Protiv rješenja o trošku sadržanog u t. III. izreke prvostupanjske presude tužitelj podnosi žalbi i to zbog zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. t. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25. - dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud preinači odluku o troškovima postupka na način da naloži tuženiku da naknadi tužitelju daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 725,00 kuna, odnosno 96,17 eura, koji se odnosi na jednokratnu nagradu u iznosu od 500,00 kuna, uvećanu za PDV u iznosu od 125,00 kuna, te sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 100,00 kuna. Tužitelj potražuje i naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 450,00 kuna, odnosno 59,73 eura.

3. Žalba tužitelja je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu novčane tražbine u iznosu od 11,00 eura, sa zakonskim zateznim kamatama, na ime nepodmirenog računa za dnevnu parkirališnu kartu broj 140667.

5. U ovom se predmetu radi o postupku u povodu prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave - izvatka iz poslovnih knjiga, a koji predstavlja takvu ispravu na temelju odredbe čl. 31. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24. - dalje u tekstu: OZ), nastavljenom kao u povodu prigovora protiv platnog naloga u smislu odredbe čl. 58. st. 3. OZ.

6. Predmetni postupak predstavlja spor male vrijednosti, budući da se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi iznos od 1.320,00 eura, sukladno čl. 458. st. 1. ZPP, a takav se postupak provodi i u povodu prigovora protiv platnog naloga, sukladno čl. 460. ZPP-a.

7. Prema odredbi čl. 467. ZPP-a presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a.

8. Ispitujući pobijano rješenje u smislu odredbe čl. 365. ZPP, ovaj sud nije utvrdio postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t.. 11. ZPP-a, budući da prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, a presuda sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama.

9. Prvostupanjski sud odluku o troškovima postupka donio je primjenom odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te je tužitelju priznao trošak sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 12,50 eura, uvećan za PDV, trošak javnog bilježnika u iznosu od 25,00 eura te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 6,64 eura, odnosno ukupno 44,14 eura.

10. Međutim, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio odredbe čl. 154. ZPP-a te je, slijedom toga, tužitelju neosnovano priznao naknadu troškova postupka u iznosu od 44,14 eura.

11. Naime, predmetni postupak pokrenut je 19. travnja 2024. podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi naplate glavnice u iznosu od 11,00 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. Tuženik je 25. travnja 2024., dakle nakon pokretanja postupka, podmirio glavnicu u cijelosti.

12. Unatoč činjenici da je glavnica od 11,00 eura tijekom postupka podmirena, tužitelj je ustrajao u svom zahtjevu za isplatu glavnice te, kako to proizlazi iz njegova podneska od 10. prosinca 2024., iako je bio upoznat s izvršenom uplatom, nije povukao niti smanjio tužbeni zahtjev u tom dijelu.

13. Zbog takvog procesnog postupanja tužitelja prvostupanjski sud bio je dužan meritorno odlučiti i o zahtjevu za isplatu glavnice, koji je u konačnici odbijen kao neosnovan, budući da je predmetna glavnica prethodno u cijelosti podmirena.

14. Stoga se pri odlučivanju o troškovima postupka mora poći od konačnog uspjeha stranaka u sporu. Tužitelj je zahtijevao isplatu ukupnog iznosa od 11,18 eura, koji se sastojao od glavnice u iznosu od 11,00 eura i zakonskih zateznih kamata u iznosu od 0,18 eura za razdoblje od 2. veljače 2024. do 24. travnja 2024. U konačnici je uspio samo sa zahtjevom za isplatu navedenih zakonskih zateznih kamata u iznosu od 0,18 eura, dok je sa zahtjevom za isplatu glavnice u cijelosti izgubio.

15. Prema tome, tužitelj je u sporu uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svojega zahtjeva. Od ukupno zahtijevanog iznosa od 11,18 eura uspio je sa svega 0,18 eura, što predstavlja približno 1,6 % njegova zahtjeva, dok je u preostalom dijelu od 11,00 eura, koji predstavlja približno 98,4 % zahtjeva, izgubio spor. Slijedom navedenog, imajući u vidu konačni uspjeh stranaka i sve okolnosti konkretnog slučaja, tužiteljev se uspjeh ima smatrati razmjerno neznatnim u smislu čl. 154. st. 5. ZPP-a, zbog čega mu ne pripada pravo na naknadu troškova postupka.

16. Drugačiji bi bio ishod glede odluke o troškovima postupka da je tužitelj, nakon što je tuženik udovoljio njegovu zahtjevu u dijelu koji se odnosi na glavnicu, odmah povukao tužbeni zahtjev za iznos podmirene glavnice. U takvoj bi situaciji, sukladno odredbi čl. 158. st. 2. ZPP-a, budući da je tužba povučena odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja, tužitelj imao pravo na naknadu troškova postupka. Međutim, u konkretnom slučaju tužitelj, iako je bio upoznat s podmirenjem glavnice, nije postupio na navedeni način, već je ustrajao u zahtjevu za njezinu isplatu. Zbog toga je prvostupanjski sud bio dužan meritorno odlučiti i o tom dijelu zahtjeva, koji je potom odbijen kao neosnovan, što je trebalo uzeti u obzir pri ocjeni uspjeha stranaka i odluci o troškovima postupka.

17. Slijedom svega navedenog, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio uspjeh stranaka u sporu te je, pogrešnom primjenom odredbe čl. 154. ZPP-a, tužitelju neosnovano priznao troškove postupka u iznosu od 44,14 eura. Stoga su neosnovani žalbeni navodi tužitelja kojima zahtijeva priznanje daljnjih troškova postupka, budući da mu, s obzirom na njegov konačni uspjeh u sporu, ne bi pripadala niti naknada troškova koja mu je već priznata.

18. Međutim, kako je protiv odluke o troškovima postupka žalbu podnio samo tužitelj, ovaj sud, sukladno odredbi čl. 374. ZPP-a, ne može preinačiti presudu na njegovu štetu. Stoga je, primjenom čl. 380. t. 2. ZPP-a odlučeno kao u točki I. izreke.

19. Zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe je odbijen na temelju čl. 166. st. 1. ZPP, u svezi čl. 154. st. 1., slijedom čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke .

U Zagrebu 8. rujna 2026.

Sutkinja

Gordana Bošković Majerović