Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1457/2025-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Gordani Držaić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja JF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Ivanu Boškoviću, odvjetniku iz Požege, protiv tuženika Allianz Hrvatska d.d., OIB: 23759810849, [adresa], zastupan po punomoćniku Ivanu Ergotiću, odvjetniku iz Vinkovaca, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Požegi, poslovni broj Pn-1/2025-6 od 10. veljače 2025. godine, dana 8. rujna 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se kao osnovana žalba tužitelja, ukida se rješenje Općinskog suda u Požegi, poslovni broj Pn-1/2025-6 od 10. veljače 2025. te se predmet vraća istom sudu na ponovni postupak.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem usvojen je prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Požegi koji je podnio tuženik te se Općinski sud u Požegi oglasio mjesno nenadležnim za suđenje u ovoj pravnoj stvari (točka I. izreke) te će se nakon pravomoćnosti prvostupanjskog rješenja spis dostaviti mjesno nadležnom Općinskom građanskom sudu u Zagrebu.

2. Protiv navedenog rješenja žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP), zbog bitnih povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6 i t. 11. ZPP-a te zbog pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tužitelj ističe kako je prvostupanjski sud odluku o nenadležnosti donio bez da mu je omogućio da se očituje na tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti. Tužitelj ističe kako mu je takvim postupanjem onemogućeno raspravljanje pred sudom te da je stoga počinjena bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a. Predlaže da ovaj sud ukine pobijano rješenje i vrati predmet prvostupanjskom sudu na daljnji postupak, a potražuje i naknadu troška žalbenog postupka.

3. Žalba je osnovana.

4. Prilikom ispitivanja prvostupanjskog rješenja, nije utvrđeno da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP–a, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP–a.

5. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete nastale na nekretnini u vlasništvu tužitelja na adresi J, [adresa] temeljem police osiguranja imovine broj 1430-173822761.

6. Tuženik je u odgovoru na tužbu prigovorio mjesnoj nadležnosti prvostupanjskog suda navodeći da su u čl. 13. Općih uvjeta za osiguranje imovine stranke ugovorile nadležnost suda u Zagrebu.

7. Prvostupanjski sud je, pozivajući se na odredbu članka 70. ZPP -a, prihvatio tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti jer je utvrdio da su stranke ugovorile nadležnost Općinskog građanskog suda u Zagrebu.

7.1. Uvidom u sustav eSpis proizlazi kako je punomoćniku tužitelju dana 10.veljače 2025. temeljem članka 143.c putem informacijskog sustava izvršena dostava sljedećih pismena u elektroničkom obliku: pobijanog prvostupanjskog rješenja kojim se odlučuje o prigovoru mjesne nenadležnosti, odgovora na tužbu s prilozima. Slijedom navedenog, sud je o prigovoru mjesne nenadležnosti odlučio prije nego što je omogućio tužitelju da se o istom izjasni. Sukladno čl. 5. st. 1. ZPP-a, sud će svakoj stranici dati mogućnost da se izjasni o zahtjevima i navodima protivne stranke. Obzirom da prvostupanjski sud nije omogućio tužitelju da se očituje na tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti, pobijano rješenje nije doneseno u kontradiktornom postupku. Stoga je opisanim postupanjem, prvostupanjski sud onemogućio tužitelja da raspravlja pred sudom čime je počinio bitnu povredu odredbi iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP- a.

8. Uvidom u spis utvrđeno je:

- da je prebivalište tužitelja Josipa, [adresa], dok tuženik ima registrirano sjedište na adresi [adresa];

- da je između tužitelja kao ugovaratelja osiguranja i osiguranika i tuženika kao osiguravatelja sklopljen Ugovor o osiguranju imovine – nekretnine u vlasništvu tužitelja na adresi J, [adresa], o čemu je kao dokaz sklapanja izdana polica osiguranja imovine broj: [broj police osiguranja] od 25.10.2018.;

- da se na predmetni ugovor o osiguranju primjenjuju Opći uvjeti za osiguranje imovine broj: 101-0910 i posebni uvjeti - Uvjeti osiguranja kuća Allianz kuća+ broj:142-0651;

- da je u čl. 8. st. 3. Općih uvjeta za osiguranje imovine broj 101-0910 propisano da u slučaju da se unatoč nastojanju sporazumnog rješavanja spora ne uspije pronaći mirno rješenje spora, za sudske sporove ugovora mjesna nadležnost stvarno nadležnog suda u Zagrebu

9. Prema odredbi iz čl. 49. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14 i 110/15 – dalje: ZZP) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, s time da se smatra da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Nadalje, sukladno čl. 55. st. 1. ZZP-a čl. 55. st. 1. ZZP- a, nepoštena ugovorna odredba ništetna.

9.1. Napominje se kako je ZZP implementirao Direktivu Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima koja u čl. 3. propisuje da se ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra nepoštenom ako, u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora.

9.2. Sud Europske unije u presudi od 27. lipnja 2020., u spojenim predmetima C- 240/98 – C-244/98, izrazio stav da se ugovorna odredba o prorogaciji nadležnosti u potrošačkom ugovoru kojom je ugovorena isključiva nadležnost suda u mjestu glavnog mjesta poslovanja prodavatelja ili dobavljača treba smatrati nepoštenom u smislu čl. 3. Direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993., i to ako su ispunjene temeljne pretpostavke: da nije bilo posebnog pregovaranja te da, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

9.3. Tužitelj u žalbi ističe kako je predmetna prorogacijska klauzula sadržana u Općim uvjetima poslovanja tuženika ništetna jer se o istoj nije pojedinačno pregovaralo te je istom uzrokovana značajna neravnoteža između ugovornih stranaka na štetu potrošača. Obzirom da prvostupanjski sud nije omogućio tužitelju da se očituje na tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti, a zbog čega tužitelj navedene činjenice nije mogao ranije istaknuti, tužitelj može iste iznositi u žalbi u smislu odredbe iz čl. 352. st. 1. ZPP-a, a obzirom da se odnose na bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a. Naime, obzirom da prvostupanjski sud nije dao razloge zbog kojih smatra da je prorogacijska klauzula valjana, odnosno nije dao razloge o odlučnoj činjenici je li predmetna klauzula ništetna, počinjena je i bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, na koji ukazuje žalitelj. Ističe se kako se ugovorna odredba kojom je ugovorena isključiva mjesna nadležnost suda u mjestu glavnog poslovanja prodavatelja ili pružatelja usluga u smislu čl. 49. st. 1. ZZP-a smatra nepoštenom ukoliko su zadovoljene sljedeće pravne pretpostavke (1) da riječ o ugovornoj odredbi iz potrošačkog ugovora o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i (2) da je navedenom ugovornom odredbom suprotno načelo savjesnosti i poštenja uzrokovana značajna neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača. O navedenoj odlučnoj činjenici prvostupanjski sud ne daje nikakve razloge te se stoga prvostupanjska presuda ne može niti ispitati, a zbog čega je počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

9.4. Zbog navedenog nije moguće za sada provjeriti žalbene navode da je ugovorena tzv. prorogacijska klauzula, o kojoj se nije prethodno pregovaralo niti je na navedenu odredbu osiguranik mogao utjecati jer je unaprijed pripremljena na uvjetima tuženika i s pravilom „uzmi ili ostavi”, pa da se prorogacijska klauzula u potrošačkom ugovoru treba smatrati nepoštenom u smislu čl. 3. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 05. travnja 1993.

10. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će omogućiti tužitelju da se izjasni na istaknuti prigovor mjesne nenadležnosti, odnosno otkloniti utvrđene povrede kao i utvrditi sve relevantne činjenice, dati jasne razloge o istima, nakon čega će biti u mogućnosti donijeti novu i zakonitu odluka o prigovoru mjesne nenadležnosti tuženika.

11. Slijedom navedenog, pobijano rješenje je ukinuto te je primjenom odredbe čl. 380. t. 3. ZPP odlučeno kao u t. I. izreke, a u odnosu na troškove žalbenog postupka, na temelju čl. 166. st. 3. ZPP, odlučeno je kao u t. II. izreke.

U Zagrebu 8. rujna 2026.

Sutkinja:

Gordana Držaić