REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr-114/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda dr. sc. Branka Brkića, kao predsjednika vijeća te Damira Kosa i dr. sc. Marina Mrčele, izv. prof. kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog LV, zbog kaznenog djela iz čl. 158. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11., 144/12., 56/15. , 61/15. - ispravak, 101/17. i 118/18. – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o zahtjevu osuđenog LV za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Županijskog suda u Šibeniku od 3. travnja 2023., broj Kzd-2/2022-13 i presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 29. siječnja 2026., broj I Kžzd-32/2023-4, u sjednici održanoj 8. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e :

Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenog ČV za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Županijskog suda u Šibeniku od 3. travnja 2023., broj Kzd-2/2022-13 i presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 29. siječnja 2026., broj I Kžzd-32/2023-4 proglašen je krivim ČV što je počinio šest kaznenih djela iz čl. 158. st. 2. KZ/11 i osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci.

2. Protiv ove pravomoćne presude zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude podnio je ČV po branitelju Nikoli Dobriću, odvjetniku iz Šibenika. Zahtjev podnosi zbog teške povrede prava na pravično suđenje počinjenog iz čl. 468. st. 1. toč. 12. Zakon o kaznenom postupku (Narodne novine broj 15/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. – Odluka USRH, 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje u tekstu: ZKP).

3. Odgovarajući na zahtjev osuđenika zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske u pisanom je podnesku od 17. srpnja 2026., broj Ksm-DO 107/2026-2 izrazio mišljenje da zahtjev nije osnovan. Prije dostavljanja spisa Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, odgovor na zahtjev, sukladno čl. 518. st. 4. ZKP- a, dostavljen je osuđeniku i njegovom branitelju.

4. Zahtjev nije osnovan.

5. Osuđenik u zahtjevu tvrdi da je prvostupanjski sud odbijanjem dijela njegovih dokaznih prijedloga - prijedloga za ispitivanjem CV kojoj je mal. NV kazala da bi joj optuženik u više navrata prst „gurao u onu rupu”, zatim prijedloga za ispitivanje svjedoka KV, IV te E i SV na okolnosti da je mal. NV sklona laganju (svjedok KV), odnosno na okolnost problematičnog ponašanja mal. NV (svjedoci IV te L i SV), kao i prijedloga da se provede očevid u stanu osuđenika, i to na okolnost je li dnevni boravak osuđenika pogodan za izvođenje radnji koje opisuje mal. NV, a da se dokaz za osudu osuđenika nalazi u nalazu i mišljenju dr. PV koja nije kompetentna za to vještačenje i koja zaključuje da kod mal. NV ne postoji tendencija iskrivljavanja činjenica ili događaja, a pri čemu prvostupanjski sud odbija i prijedlog da kao dokaz izvede sudsko psihijatrijsko mišljenje u predmetu poslovni broj: Koz-DO-1/2020 koje je izradio doc. prim. dr. sc. Tomislav Franić, dr. med., psihijatar, stalni sudski vještak, subspecijalist dječje i adolescentne psihijatrije, subspecijalist forenzičke psihijatrije od dana 24. svibnja 2020., kao i da se sasluša dr. Franić, te također odbija prijedlog obrane da se nad mal. NV izvrši najmanje kombinirano psihijatrijsko-psihologijsko vještačenje na okolnosti govori li ista istinu kad osuđenika optužuje za učin djela za koja je osuđen –osuđeniku ČV teško povrijedio pravo na pravično suđenje (povreda odredaba kaznenog postupka predviđena u čl. 468. st. 1. toč. 12. ZKP-a), a istom je time povrijeđeno i pravo na obranu na raspravi.

5.1. U odnosu na ovu tvrdnju drugostupanjski sud je dao jasne i određene odgovore u točkama 6. i 6.1. obrazloženja svoje presude zašto se odbijanje ovih dokaznih prijedloga ne može podvesti pod povredu prava na pravično suđenje i povredu prava na obranu tijekom prvostupanjskog postupka. Naime, kada se razmatra pitanje povrede prava na pravični postupak valja promatrati da li je postupak u cjelini bio pošten te se mora voditi računa i o tome jesu li poštovana prava obrane. U ovom postupku, osim što su provođeni pojedini dokazi obrane (odluka o dokaznom prijedlogu sa lista 302. spisa i nalog sa lista 303.; pregled fotodokumentacije i poruka - list 316., 322. i 329. do 331. spisa), sud je izmijenio činjenični opis kaznenih djela stavljenih na teret optuženiku optužnicom državnog odvjetnika (čl. 166.. st. 1. u svezi s čl. 158. st. 1. KZ/11) i proglasio ga krivim za blaža kaznena djela (čl. 158. st. 2. KZ /11), upravo s obzirom na rezultate dokaznog postupka. Dakle, prava obrane su tijekom dokaznog postupka u cjelini poštovana te se ne radi o povredi koju osuđeni ČV u svome zahtjevu ističe.

5.2. Osuđenik, problematizirajući odbijanje dokaznih prijedloga, u biti osporava ispravnost utvrđenog činjeničnog stanja utemeljenog u značajnoj mjeri na iskazu žrtve mal. NV, a da se dokazi koji su bili predloženi i potom od suda odbijeni nisu odnosili na neposredne spoznaje ovih osoba o inkriminiranim radnjama već se njima željelo žrtvu prikazati osobom čijem iskazu se ne može povjerovati. Dakle, radi se o problematiziranju pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, na koje navode je detaljno odgovorio i drugostupanjski sud, a ova osnova i ne može biti osnova za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka - izvanrednog preispitivanja pravomoćne presude.

6. S obzirom na izneseno, trebalo je temeljem čl. 512. u svezi s čl. 519. ZKP -a zahtjev osuđenika odbiti kao neosnovan.

Zagreb, 8. rujna 2026.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Branko Brkić