Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1866/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr.sc. Iris Gović Penić kao predsjednika vijeća, Sanje Joka Umićević, kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Ines Kovačević, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LVHF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Miroslavu Strelecu, odvjetniku iz Našica, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku, Stalna služba u Našicama, zamjenici općinskog državnog odvjetnika, Mileni Holjevac, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama , poslovni broj P-104/2023-14 od 22. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 8. rujna 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama, poslovni broj P-104/2023-14 od 22. ožujka 2024. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O trošku žalbe odlučiti će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

„I Utvrđuje se da je tužitelj LVHF OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], vlasnik nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kč. br. [katastarska čestica] oranica površine 9862 m2 (1 j 1142 čhv) i kč. br. [katastarska čestica] šuma Rijeka površine 198 m2 (55 čhv), te u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] 1978/12550 dijela kč. br [katastarska čestica] šuma visoka šuma površine 12550 m2, što je tužena Republika Hrvatska dužna priznati i trpjeti brisanje svojih vlasničkih prava u zemljišnoj knjizi uz istodobni upis tih prava u korist tužitelja, sve u roku od 15 dana. II Nalaže se tuženoj da tužitelju nadoknadi parnične troškove u iznosu od 1.194,80 EUR u roku od 15 dana.“

2. Protiv te presude žali se tuženik iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 142/22 i 155/23

- dalje: ZPP), uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači prema žalbenim navodima, odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava osnovanost žalbenih navoda, te predlaže odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je vlasnik nekretnina - upisanih u zkul. br. [broj ZK uloška] k.o., kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica], te u zkul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] 1978/12550 dijela kčbr. [katastarska čestica], te da je tuženik to dužan priznati i trpjeti brisanje svojih vlasničkih prava u zemljišnoj knjizi uz upis prava u korist tužitelja.

6. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je čestica broj 496/2, kčbr. [katastarska čestica] i dio čestice 360 u površini od 1978 m[2] kupio od LV **.**.2019. te 19. kolovoza 2021., platio kupovinu te porez na promet i stupio u posjed tih nekretnina, da je te nekretnine LV naslijedila od svog oca IV 2009. godine, a IV od svog oca IV L koji je iste naslijedio od svog oca GV, a koje je nekretnine kupio od plemićkog dobra Pejačević prije drugog svjetskog rata, a da su dio kčbr. [katastarska čestica] m[2] tužitelju u postupku preoblikovanja knjige 2021. godine ustupili Strelec AV, ČV i MV, te da od kupoprodaje 2019. godine i 2021. godine tužitelja, a niti njegove prednike, nikada nitko nije smetao u posjedu tih nekretnina, niti je polagao bilo kakvo pravo na iste, da je tuženica samo formalno upisana kao vlasnica predmetnih nekretnina, a u stvarnosti da se radi o nekretninama koje su u nesmetanom posjedu tužitelja i njegovih prednika preko 80 godina, te smatra da je dosjelošću stekao pravo vlasništva tih nekretnina.

7. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodi da iz priloženih ugovora o kupoprodaji spornih nekretnina je razvidno da prodavatelj nije bio zemljišnoknjižni vlasnik nekretnina, da je tuženik odavno bio upisan kao vlasnik tih nekretnina, što se vidi iz zapisnika o preoblikovanju zemljišnih knjiga za [adresa], [broj ZK uloška], od 10. studenog 2021., da je tužitelj predmetne nekretnine kupio od nevlasnika, da tužitelj nije dokazao da je LV nekretnine naslijedila od IV, a isti od svojih pravnih prednika, i da je GV nekretnine kupio od plemićkog dobra [obrt], te stoga da nema pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, da je nova kčbr. [katastarska čestica] nastala od starih kčbr. [katastarska čestica], koje su u naravi šuma, te je dostavio potvrdu HŠ d.o.o. Uprava šuma Podružnica Našice od 10. veljače 2023. i tvrdi da je iz iste razvidno da se stara kčbr. [katastarska čestica] nalazi u šumsko-gospodarskoj jedinici „Krndija Gazijska“, kojom gospodari šumarija Đurđenovac, i čini dio 81c odsjeka.

8. Prvostupanjski sud prihvatio je tužbeni zahtjev te utvrdio da je tužitelj stekao vlasništvo spornih nekretnina, smatrajući da su se ostvarile pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, te je svoj zaključak temeljio na materijalnoj dokumentaciji (posjedovni listovi, ugovor o kupoprodaji, ugovor o darovanju), iskazima saslušanih svjedoka AV, EV i ĐV, te na nalazu i mišljenju geodetskog vještaka smatrajući da RH nikad nije bila u posjedu predmetnih nekretnina, nego je temeljem osnivanja, obnove i dopune zemljišnih knjiga upisana kao vlasnik istih, da je tužitelj poštenim, mirnim i nesmetanim posjedom stekao pravo vlasništva kupoprodajom od posjednika koji su preko 40 godina bili u poštenom, mirnom i nesmetanom posjedu tih nekretnina preko svojih prednika, da je tužitelj stekao vlasništvo kupoprodajom i dosjelošću (putem ugovora o kupoprodaji i temeljem posjedovnih listova).

9. Žalitelj u žalbi ponavlja svoje navode da prodavatelji predmetnih nekretnina (tužitelju kao kupcu) nisu u vrijeme prodaje bili zemljišnoknjižni vlasnici istih nekretnina, što znači da za pravni posao kupoprodaje nisu bile ispunjene sve pretpostavke valjanosti, da je tužitelj kao dokaz svojih tvrdnji priložio samo presliku ugovora o kupoprodaji nekretnina od 8. svibnja 2019. bez dokaza o ovjeri tog ugovora, da tužitelj temeljem ugovora od 8. svibnja 2019. i 17. kolovoza 2021. nije dokazao pravni slijed posjedovanja predmetnih nekretnina putem svojih pravnih prednika, da ne postoji tzv. kvalificirani posjed tužitelja u odnosu na te nekretnine, da su prednici tužitelja sudjelovali u zemljišnoknjižnom ispravnom postupku, od kada isti ne mogu biti u poštenom i savjesnom posjedu u odnosu na te nekretnine, da je nova kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nastala od starih kčbr. koje su u naravi šume i na kojem je i prije preoblikovanja zemljišnih knjiga kao vlasnik bila upisana Republika Hrvatska, da se stara kčbr [katastarska čestica] koja je ušla u sastav nove kčbr [katastarska čestica] nalazi u šumsko-gospodarskoj jedinici „Krndija Gazijska“ kojom gospodari šumarija Đuđenovac.

10. Žalitelj osnovano ističe žalbeni razlog pogrešnog i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud propustio u postupku utvrditi sve činjenice odlučne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu.

11. Naime, prvostupanjski sud propustio je raspraviti tvrdnje tuženika da su neke nekretnine u naravi šuma, da se nalaze u šumsko-gospodarskoj jedinici kojom gospodari šumarija, te u tom smislu ističe da ukoliko je neka nekretnina nedvojbeno šumsko zemljište da se na istoj se ne može dosjelošću steći pravo vlasništva.

12. Odredbom članka 16. stavak 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama, koji je stupio na snagu 16. listopada 1990. propisano je da šume i šumska zemljišta na teritoriju RH osim šuma i šumskog zemljišta u privatnom vlasništvu, jesu u državnom vlasništvu (te je time izvršena pretvorba društvenog vlasništva na šumama i šumskom zemljištu koje je do tada bilo u društvenom vlasništvu), a u članku 4. stavak 2. Zakona o šumama definirano je što se smatra šumom, dok stavak 3. istog članka definira šumsko zemljište, a stavak 4. istog članka je određeno da se u slučaju sumnje je li neko zemljište šuma ili šumsko zemljište, odluku o tome donosi ministar nadležan za poslove šumarstva.

13. Šuma je određena prema kulturi, te je nebitno nalazi li se unutar zone građevinskog zemljišta ili izvan te zone.

14. Stoga u postupku valja raspraviti status spornih nekretnina za koje tuženik tvrdi da su šuma, tj. šumsko zemljište, pri čemu se dodaje da je kriterij za utvrđivanje šumskog zemljišta činjenica je li se to zemljište vodilo upisano u šumsko gospodarsku osnovu kod nadležne Uprave šuma.

15. Prema odredbi čl. 159. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96, 137/99, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - dalje: ZVDSP) dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari.

Samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten stječe je dosjelošću protekom 10 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja (st. 2. istog članka), a onaj kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja (st. 3. istog članka).

Samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten ili barem pošten samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka 2. i 3. članka 159. ZVDSP (čl. 159. st. 4. ZVDSP).

16. Sukladno odredbi čl. 160. st. 1. ZVDSP, vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalan posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost. U vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni ili istiniti samostalni posjednici odnosno kao pošteni samostalni posjednici (stavak 2. istog članka).

17. Prema odredbi čl. 28. st. 2. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91 - dalje: ZOVO) savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 10 godina, a savjesni posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina (čl. 28. st. 4. ZOVO). Prema odredbi čl. 70. st. 1. ZOVO, posjed stvari ima svaka osoba koja neposredno vrši faktičnu vlast na stvari, a posjed je zakonit ako se zasniva na pravovaljanoj pravnoj osnovi koja je potrebna za stjecanje prava vlasništva i ako nije pribavljen silom, prijevarom ili zlouporabom povjerenja (čl. 72. st. 1. ZOVO), a posjed je savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova (čl. 72. st. 2. ZOVO), dok je stavkom 3. istog članka propisano da se savjesnost posjeda pretpostavlja.

18. Sukladno iznesenom potrebno je u prvostupanjskom postupku utvrditi je li tužitelj stekao dosjelošću pravo vlasništva sporne nekretnine odnosno jesu li tužitelj i njegovi pravni prednici posjedovali predmetnu nekretninu kroz zakonom određeno vrijeme te kakva je bila kvaliteta tog posjeda (u pogledu zakonitosti, istinitosti i poštenja). Pravo na posjed ima ona osoba koja ima objektivno valjani titulus odnosno naslov stjecanja, a posjed koji se ne zasniva na valjanoj pravnoj osnovi je nezakonit. Zakonit posjed daje pravo na posjed, a istinit je posjed onaj koji je stečen na dopušten i pravilan način, a neistinit je onaj koji je stečen silom, potajno ili prijevarom ili zlouporabom povjerenja odnosno na izmoljen način. Pretpostavka poštenja posjeda radi stjecanja prava vlasništva dosjelošću ispunjena je ako posjednik kroz svo vrijeme dosjelosti smatra da je stvar koju posjeduje njegova odnosno ako ne zna ili ne može znati da nije njegova, a nepošteni posjednik je onaj koji mora pretpostavljati (koji zna ili iz okolnosti mora znati) da stvar pripada nekome drugome, a što sve ovisi o okolnostima konkretnog slučaja.

19. Stoga će u ponovnom postupku biti potrebno raspraviti tvrdnju tuženika da su određene nekretnine šuma te isto tako valja reći da nije u potpunosti raspravljeno jesu li ostvarene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva nekretnina temeljem dosjelosti, a u smislu utvrđenja radi li se o poštenom ili zakonitom posjedu tužitelja (i po pravnim prednicima) i kada je započeo teći rok dosjelosti te kada je istekao.

20. Također se ukazuje da tužitelj u odnosu na kčbr. [katastarska čestica] traži utvrđenje prava vlasništva u 1978/12550 dijela te čestice, te da nije razvidno zašto sud utvrđuje da je baš na tom suvlasničkom dijelu predmetne čestice tužitelj istekao pravo vlasništva dosjelošću.

21. U ponovnom postupku će biti potrebno utvrditi jesu li ispunjeni zakonski uvjeti da tužitelj osnovano traži utvrđenje vlasništva predmetnih nekretnina.

22. Iz iznesenih razloga valjalo je ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (članak 370. ZPP).

23. Prvostupanjski će sud na pouzdan i nedvojben način raspraviti i utvrditi činjenice u kojima ovisi ocjena osnovanosti tužbenog zahtjeva te će tek nakon toga biti u mogućnosti ocjenom izvedenih dokaza u skladu člankom 8. ZPP donijeti pravilnu i zakonitu odluku u ovom sporu.

24. O trošku žalbe odlučeno je temeljem članka 166. stavak 3. ZPP.

U Zagrebu 8. rujna 2026.

Predsjednik vijeća:

mr.sc. Iris Gović Penić