Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2470/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Tomislava Aralice kao predsjednika vijeća, Vlatke Fresl Tomašević kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Ilijane Petyo kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JE iz [adresa] (ranije iz [adresa]), OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Nenadu Dianiću, odvjetniku u Ivanić-Gradu, Savska 28, protiv 1-tuženice LE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 2-tuženice ZE (ranije AE) iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po punomoćnici Ani Čule, odvjetnici u Zagrebu, Šenoina 6, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja i žalbi tuženica protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu, poslovni broj P-140/2018-46 od 17. travnja 2026., u sjednici vijeća održanoj dana 8. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu, poslovni broj P-140/2018-46 od 17. travnja 2026. u točkama II i III izreke.

II Odbija se kao neosnovana žalba tuženica i potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu, poslovni broj P-140/2018-46 od 17. travnja 2026. u točki I izreke.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom naloženo je 1-tuženici isplatiti tužitelju iznos od 1.480,30 eura sa pripadajućim zateznim kamatama te mu nadoknaditi trošak postupka u iznosu od 414,72 eura zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama (točka I izreke) dok je za preostali iznos od 10.464,74 eura sa zatraženim zateznim kamatama i za preostali iznos troškova postupka od 2.932,54 eura tužbeni zahtjev u odnosu na 1 - tuženu odbijen (točka III izreke). Isto tako odbijen je i tužbeni zahtjev u cijelosti u odnosu na 2-tuženu (točka III izreke).

2. Presudu sadržajno u odbijajućem dijelu pobija tužitelj zbog svih žalbenih razloga predviđenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 u daljnjem tekstu: ZPP-a). Predlaže preinačenje prvostupanjske presude u smislu žalbenih navoda odnosno podredno ukidanje iste u pobijanom dijelu i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja u tom dijelu na ponovni postupak.

3. Tuženice pobijaju žalbom prvostupanjsku presudu sadržano u točki I izreke i u odluci o troškovima postupka kojim nije prihvaćen njihov zahtjev za naknadu troškova postupka zbog svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. ZPP uz prijedlog da sud drugog stupnja uvaži žalbu tuženica te ukine prvostupanjsku presudu i predmet u tom dijelu vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje odnosno podredno istu preinači i odbije u cijelosti tužbeni zahtjev te tužitelju naloži da tuženicama naknadi troškove postupka.

4. U odgovoru na žalbu tužene osporavaju navode žalbe tužitelja te predlažu da sud drugog stupnja istu odbije kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu u odbijajućem dijelu.

5. Žalba tužitelja i žalba tuženica nisu osnovane.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu utuženog iznosa s naslova novčane protuvrijednosti bračne stečevine tužitelja i 2-tužene koji su tijekom braka uložili u nekretninu u vlasništvu 1-tuženice u kojoj nekretnini su tužitelj i 2-tužena za vrijeme trajanja njihovog braka živjeli.

7. U ovom stadiju postupka nesporno je postojanje bračne i gospodarske zajednice tužitelja i 2-tuženice. Nema spora ni o tome da je sporna nekretnina vlasništvo 1 - tuženice, majke 2-tuženice te da su tužitelj i 2-tuženica u dogovoru sa roditeljima 2- tuženice u njoj živjeli 20-tak godina. Sporno je jesu li tužitelj i 2-tužena za vrijeme trajanja braka ulagali svoja sredstva ostvarena radom i rad u adaptaciju dijela predmetne nekretnine, odnosno sporan je opseg i vrijednost ulaganja tužitelja i 2 - tuženice u tu nekretninu te da li ta ulaganja predstavljaju njihovu bračnu stečevinu.

8. Pošavši od utvrđenja da je tužitelj za vrijeme trajanja braka sa 2 -tuženom u predmetnoj nekretnini

- od svojeg vlastitog materijala ugradio nova ulazna vrata u vrijednosti 1.590,00 kn, osam drvenih prozorskih krila u vrijednosti 1.408.00 kn, dvanaest šalaporki sa farbanjem i lakiranjem u vrijednosti 3.168,00 kn, laminat na podu dječje sobe u vrijednosti 1.101,24 kn, zatim 150 komada istokarenih drvenih letvi u ogradu u vrijednosti 1.575,00 kn, da je posadio 16 čempresa oko kuće u vrijednosti 96,00 kn, da je izradio auto staze dužine 54 m s armaturom u vrijednosti 2.138,40 kn, da je izbetonirao površinu oko bunara u vrijednosti 580,80 kn, izveo pokrov bunara sa 55 istokarenih letvi u vrijednosti od 605,00 kn i u vrijednosti 686,40 kn, izvršio produženje garaže za 1 m sa svake strane u vrijednosti 689,92 kn, položio cijevi u kanal i betonirao most za pristup s ceste u dvorište u vrijednosti 1.920,00 kn, napravio boks za psa u vidu armiranobetonske ploče 3 x 3 m u vrijednosti 752,00 kn, iskopao kanal iza kuće duljine oko 8 m sa ugrađenom PVC cijev i promjera 110 mm u vrijednosti 441,00 kn,

- da je kovana vrata i vratašca u vrijednosti od 1.216,00 kn, izradu i ugradnju dvokrilnih garažnih vrata sa okvirom u vrijednosti 1.645,00 kn, željezna vrata sa okvirom 130 x 210 cm u vrijednosti 846,00 kn i dvokrilna vrata sa okvirom 145 x 180 cm na kući u vrijednosti 1.848,00 kn postavio uz pomoć i od materijala dobivenog od kuma RE koju uslugu je tužitelj istom naknadio svojom uslugom kao stolar u radovima od drvenog materijala,

- da je pojedine radove izvršio tužitelj ali uz korištenje materijala roditelja 2 -tuženice i to stiropora koji je ugrađen na strop kuhinje u prizemlju, lamperiju koja je samo polakirana, uređenje kupaonice sa ugradnjom novih sanitarija i pločica, željezo za ogradu oko kuće postavljanje pet metalnih stupova visine 3 m za brajde, sanaciju vrata parme hrastovim daskama, izradu kokošinjca od drvenog materijala, izradu svinjca i vrata svinjca s okvirom, izradu ograde kokošinjca i početne radove izgradnje pečenjare za koje radove tužitelju ne pripada nikakva naknada,

- da tužitelj nije dokazao da bi on kupio kosilicu za travu, flaksericu, mini-wash, motornu pilu za drva, kutnu brusilicu, cirkularnu pilu i razni alat koji je ostao u predmetnoj nekretnini niti da bi te pokretnine činile dio bračne stečevine a niti vrijednost istih sud prvog stupnja utvrdio je da naprijed navedena procijenjena ulaganja u nekretninu – kuću u vlasništvu 1-tuženice predstavlja bračnu stečevinu tužitelja i 2-tužene, da ta bračna stečevina tužitelja i 2-tuženice, temeljem čl. 252. i čl. 253. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 162/98, 116/03, 17/04,136/04 i 107/07 u daljnjem tekstu ObZ) pripada tužitelju i 2-tuženici na jednake dijelove, da jedna polovina tog iznosa (1.480,30 eura) predstavlja udjel tužitelja u investiciji kao bračnoj stečevini koji on osnovano potražuje od 1-tuženice kao vlasnice predmetne nekretnine budući su svi priznati i procijenjeni radovi i materijal ugrađeni i predstavljaju neodvojivi dio predmetne nekretnine u vlasništvu 1 -tuženice. Posljedično navedenom sud prvog stupnja za taj iznos prihvatio je tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na 1-tuženu dok je u preostalom dijelu u odnosu na 1-tuženu i u cijelosti u odnosu na 2-tuženu odbio kao neosnovan.

9. Suprotno žalbenim razlozima, sud prvog stupnja sastavio je presudu u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku. Za svoju odluku dao je jasne i razumljive razloge koji imaju podlogu u izvedenim dokazima. Pobijana presuda ima jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu u proturječnosti s izrekom presude. Ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati pa se nije ostvario žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju povredu odredaba parničnog postupka ukazuju stranke u svojim žalbama. Za utvrđenje o obimu ulaganja u adaptaciju predmetne nekretnine koje je tužitelj izvršio upotrebom materijala koji nisu bili vlasništvo roditelja 2-tužene te utvrđenih omjera tužitelja i 2-tuženice s osnova bračne stečevine sud prvog stupnja dao je logične i uvjerljive razloge, koji žalbenim navodima nisu dovedeni u sumnju.

10. Sud prvog stupnja vezano za utvrđenje postojanja i obima bračne stečevine tužitelja i 2-tužene stečene izvršenim ulaganjima u nekretninu 1 -tuženice od strane tužitelja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene valjano utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, time da u svojim žalbama stranke navode neodlučne činjenice prema kojima bi činjenično stanje ostalo pogrešno ili nepotpuno utvrđeno.

11. Tako je pravilno sud prvog stupnja utvrdio da je predmetna nekretnina vlasništvo 1-tuženice na kojoj nekretnini su za vrijeme trajanja bračne zajednice tužitelja i 2 - tužene, dok su isti kao bračni drugovi živjeli u istoj, izvođeni radovi radi adaptacije i to radovi utvrđeni nalazom i mišljenjem vještaka, koji je sud prihvatio kao objektivan i stručan, a koja utvrđenja (iz nalaza i mišljenja vještaka) stranke svojim žalbama niti ne osporavaju. Nadalje pravilno je i obrazloženo utvrdio koje je od navedenih radova tužitelj izvršio upotrebom svog materijala odnosno materijala dobivenog od kuma RE koju uslugu mu je tužitelj naknadio svojim stolarskim radovima od drvenog materijala te vrijednost istih koji su ugrađeni i sada predstavljaju neodvojivi dio predmetne nekretnine 1-tužene. Iznesena utvrđenja i zaključak suda prvog stupnja glede izvršenja naprijed navedenih ulaganja u adaptaciju nekretnine 1 -tuženice od strane tužitelja za vrijeme trajanja bračne zajednice tužitelja i 2-tužene te utvrđenja da isti predstavljaju zajedničko ulaganje tužitelja i 2-tužene te posljedično tome i njihovu bračnu stečevinu prihvaća i ovaj sud drugog stupnja jer ih žalbeni navodi nisu uspjeli dovesti u sumnju. Navodi iz žalbi stranaka u bitnom se iscrpljuju u iznošenju vlastite ocjene dokaza prema su svi radovi bili izvršeni od materijala tužitelja (žalba tužitelja) odnosno od materijala u vlasništvu roditelja 2-tužene i protivno njihovoj volji (žalba tuženica). Vlastita ocjena dokaza nije način na koji stranka može dovesti u pitanje pravilnost i zakonitost sudske odluke (čl. 8 ZPP-a) a osobito ne kada zanemaruje odlučnu činjenicu da je sud, suprotno žalbenim navodima, utvrdio da su radovi na adaptaciji kuće 1-tuženice vršeni kroz duži vremenski period, da iz provedenih dokaza proizlazi da je radove na adaptaciji tužitelj djelomično izvršio upotrebom svog materijala a djelomično iz materijala roditelja 2 -tuženice a što djelomično priznaju i same stranke te da je za ta svoja utvrđenja dao jasne i valjane razloge.

12. Na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno je sud prvog stupanja primijenio materijalno pravo iz čl. 252. i čl. 253. st. 1. ObZ-a kada je utvrdio da vrijednost radova na adaptaciji nekretnine 1-tužene koje je tužitelj izvršio, za vrijeme trajanja braka s 2- tuženom, uz upotrebu materijala koje je sam kupio odnosno nabavio od kuma predstavlja bračnu stečevinu tužitelja i 2-tužene i to svakog u ½ dijela, dok radovi koji su izvršeni uz upotrebu materijala u vlasništvu 1-tužene kao vlasnice i njenog supruga ne predstavljaju njihovu bračnu stečevinu.

13. Prema izloženom, sud prvog stupnja pravilno je utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je naložio 1 - tuženoj kao vlasnici predmetne nekretnine da tužitelju isplati ½ dijela iznosa vrijednosti navedenih priznatih radova.

14. Na žalbene navode tužitelja valja reći da u smislu odredbi čl. 252. i čl. 253. st. 1. ObZ postoji presumpcija prema kojoj su bračni drugovi suvlasnici u jednakim dijelovima u bračnoj stečevini, ako nisu drugačije ugovorili, pa tužitelju u konkretnom slučaju pripada ista u omjeru od 50% priznatih radova izvršenih za vrijeme trajanja njihovog braka, kako je to pravilno utvrdio i sud prvog stupnja. Na daljnje njegove navode valja reći da tužitelj koji je izvršio ulaganja u nekretninu roditelja 2 -tužene i time povećao imovinu 1-tužene, ima pravo na traženje isplate naknade za svoja ulaganja po pravilima vraćanja za stjecanja bez osnove, upravo od vlasnice nekretnine, majke 2-tužene (dakle od 1-tužene), a ne od 2-tužene kao svoje bivše supruge.

15. Nisu osnovani niti žalbeni navodi kojim stranke pobijaju odluku o troškovima postupka. Naime, tuženice u svojoj žalbi ne osporavaju utvrđenu i priznatu vrijednost troška svake pojedine (priznate) radnje tužitelju (u sveukupnom iznosu od 3.347,26 eura) već osporavaju da sud prilikom donošenja odluke o troškovima postupka nije pravilno utvrdio omjer u kojem je tužitelj u sporu uspio i dosuditi mu srazmjerni dio. Međutim, suprotno tim žalbenim navodima sud prvog stupnja je tužitelju dosudio trošak upravo u omjeru u kojem je on uspio u sporu u odnosu na 1 -tuženicu. Naime, tužitelj je u sporu u odnosu na istu uspio u iznosu od 1.480,30 eura dok je potraživao iznos od 11.945,04 eura pa je posljedično navedenom uspio sa 12,39% u kojem omjeru mu je sud i dosudio trošak u iznosu od 414,72 eura.

16. U pravu su tuženice kada ističu da je sud prvog stupnja propustio odlučiti o njihovom zatraženom trošku postupka. Međutim kako tuženice nisu zatražile donošenje dopunskog rješenja o trošku sukladno odredbi čl. 339. st. 1. ZPP u tom dijelu smatra se da je u tom dijelu zahtjev za trošak povučen u smislu odredbe čl. 339. st. 2. ZPP. Stoga u tom dijelu ovaj sud žalbene navode tuženica nije cijenio.

17. Slijedom iznesenog valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP žalbe tužitelja i tuženica odbiti kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu, 8. rujna 2026.

Predsjednik vijeća:

Tomislav Aralica