Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-3371/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Bošković Majerović kao predsjednice vijeća, Vlaste Mrzljak kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Milene Frankić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Antuna Mihanovića 3, Zagreb, Područni ured u Zadru, Zadar, Put Murvice 12 c, OIB: 84397956623, zastupan po punomoćnici ĆP, djelatnici tužitelja, protiv tuženika Euroherc osiguranja d.d., Podružnice Zadar, Obala kneza Branimira 5, Zadar, OIB: 22694857747, zastupan po punomoćnici Marijani Tokić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. u Zadru, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Pn -81/2021-40 od 14. svibnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 8. rujna 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Pn-81/2021-40 od 14. svibnja 2026.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja je presuđeno:
„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju u korist računa Državnog proračuna RH, IBAN: [broj bankovnog računa], model: HR26, poziv na broj odobrenja: 5908-19- 19- 03443805220, štetu u iznosu od 14.226,06 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na navedeni iznos počev od 8.6.2021. pa do isplate, te štetu u iznosu od 14.554,92 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na navedeni iznos počev od 23.2.2024. pa do isplate, po stopi određenoj prema članku 29. st.2. ZOO, sve u roku od petnaest dana i pod prijetnjom ovrhe."
II. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 3.910,00 EUR u roku od 15 dana sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate dok se u preostalom dijelu preko dosuđenog, a do zatraženog iznosa odbija tuženik sa svojim zahtjevom za naknadom troška kao neosnovanim.“
2. Protiv citirane presude žali se tužitelj iz svih zakonom predviđenih žalbenih razloga s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači sukladno žalbenim navodima ili ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tužitelja je neosnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, kao niti one na koje ukazuje tužitelj te da nije pogrešno primijenjeno materijalno pravo.
6. Predmet spora zahtjev je tužitelja prema tuženiku za naknadu iznosa od 14.226,06 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na ime novčanih davanja isplaćenih po osnovi priznatog prava na obiteljsku mirovinu te zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.
7. U postupku pred sudom prvog stupnja su utvrđene sljedeće činjenice:
- da se dana 1. siječnja 2018. dogodila prometna nezgoda u kojoj je preminula AP te da je navedena ozljeda pravno kvalificirana i priznata kao ozljeda na radu,
- da je vozilo štetnika reg. oznake i broja [registarska oznaka] bilo osigurano kod tuženika policom osiguranja od automobilske odgovornosti,
- da je rješenjima tužitelja priznato Ć, EP i OP, djeci pokojne AP, pravo na obiteljsku mirovinu,
- da je uvidom u presudu suda prvog stupnja poslovni broj Kmp-1/19 od dana 29. travnja 2021. utvrđeno kako je osiguranik tuženika pravomoćno proglašen krivim zbog izazivanja prometne nezgode u kojoj je smrtno stradala AP,
- da iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Ivane Bago Salamunić dipl. oec . proizlazi kako je izračun obiteljske mirovine počevši od 1. siječnja 2018. do 31. ožujka 2021. osiguranicima Ć, OP i EP napravljen u skladu sa Zakonom o mirovinskom osiguranju i Zakonom o dodatku na mirovine ostvarene prema Zakonu o mirovinskom osiguranju te da su prema odredbama članka 86. stavka 6. ZOMO pri određivanju obiteljske mirovine uračunati vrijednosni bodovi najmanje za 40 godina mirovinskog staža, da nisu utvrđene nepravilnosti pri utvrđivanju mirovine, pa se može zaključiti da je mirovina za razdoblje od 01. siječnja 2018. do 31. ožujka 2021. ispravno obračunata.
8. Među strankama je u ovoj fazi postupka sporno primjenjuju li se u konkretnom slučaju odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18 i 102/19 – dalje: ZOMO) ili odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 – dalje: ZOOP).
9. Polazeći od činjeničnog utvrđenja koje se ne osporava konkretnim žalbenim razlozima, iako žalitelj u žalbi navodi kako žalbu izjavljuje iz svih žalbenih razloga, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da se u konkretnom slučaju ima primijeniti ZOOP, a ne ZOMO, slijedom čega je pravilno i zakonito tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.
10. Dakle, prema pravnom shvaćanju ovog suda koje je izraženo i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-66/2022. od 1. veljače 2022. za odluku u ovom sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja - prometne nezgode.
11. Prije svega treba imati u vidu da je tuženik društvo koje se bavi poslovima osiguranja, između ostalog i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a sukladno odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, a koja materija obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti je uređena Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu, zbog čega se na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja u pogledu utvrđivanja visine i obima obveze tuženika kao osiguratelja primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, u ovome slučaju ZOOP.
12. Tuženik kao osiguratelj motornog vozila štetnika se ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač – štetnik. Obveza tuženika regulirana je Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu temeljem kojega Zakona je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi predmetnog Zakona i njime preuzetih ugovornih obveza, a koje su propisane Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju sa vlasnikom opasne stvari/motornog vozila imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene ZOOP propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe/štetnika (konkretnog vozača štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji Ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti je uređen posebnim zakonom i to Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu. Člankom 8. st. 1. ZOOP reguliran je „Ugovor o obveznom osiguranju i njegov učinak“, a ta odredba glasi:
„Društvo za osiguranje dužno je sklopiti ugovor o osiguranju sukladno ovome Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja.“
13. Dakle, tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, a kojim odredbama Zakona je i uređen opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića, a temeljem čega se sukladno načelu razmjernosti i naplaćuje/obračunava premija osiguranja.
14. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari odluku je trebalo donijeti primjenom odredbi ZOOP i to čl. 27. ZOOP koji uređuje „subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja“.
Sadržaj odredbe čl. 27. ZOOP glasi:
(1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. (2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. (3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.
(4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja. (5) Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.
15. Suprotno žalbenim navodima, tužitelj nije dokazao da je isplatom mirovine u utuženom razdoblju pretrpio stvarnu štetu koju bi u skladu s člankom 27. ZOOP mogao osnovano potraživati od tuženika jer nije dokazao da bi postojala razlika između mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Dakle, tužitelj nije dokazao da je šteta nastala, kako je to pravilno zaključio sud prvoga stupnja.
16. Stoga suprotni žalbeni navodi tužitelja o primjeni ZOMO, a ne ZOOP nisu osnovani.
17. Odluka o troškovima parničnog postupka je također pravilna i zakonita, donesena na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP koju tužitelj niti ne pobija određenim žalbenim razlozima.
18. Slijedom svega navedenoga valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 8. rujna 2026.
Predsjednica vijeća:
Gordana Bošković Majerović
