Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1262/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću toga suda sastavljenom od sudaca Milene Frankić, kao predsjednice vijeća, Gordane Bošković Majerović kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice NB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], osobno i kao nasljednica pok. RB, zastupana po punomoćnici Katarini Zrilić, odvjetnici u [adresa], protiv tužene Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska 69, 10 000 Zagreb, OIB: 53056966535, zastupana po punomoćnici Mateji Vidaković, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Glamuzina i Grošeta iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu posl. broj P-1007/2023-4 od 17. siječnja 2024., ispravljena rješenjem posl. br. P-1007/2023-10 od 19. ožujka 2026. u sjednici vijeća održanoj dana 8. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu posl. broj P-1007/2023-4 od 17. siječnja 2024. ispravljena rješenjem posl. br. P-1007/2023-10 od 19. ožujka 2026. u pobijanoj točki I i II izreke.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu posl. br. P-1007/2023-10 od 19. ožujka 2026.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja citiranom u izreci, a ispravljenom rješenjem posl. br. P-1007/2023. od 19. ožujka 2026., odlučeno je:

„I - Usvaja se tužbeni zahtjev koji glasi:

Nalaže se Tuženiku: RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Magazinska cesta 69, 10 000 Zagreb, OIB: 53056966535 da Tužitelju: NB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 27.310,08 kuna, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na dio tog iznosa, i to:

-5,49/ kuna/ 0,73 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.11.2007. do isplate,

-23,24 kuna/3,08 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.01.2008. do isplate,

-36,92 kuna/4,90 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 29.02.2008. do isplate,

-60,37 kuna/8,01 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.03.2008. do isplate,

-25,13 kuna/3,34 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.04.2008. do isplate,

-32,31 kuna/4,29 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.05.2008. do isplate,

-49,73 kuna/6,60 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.06.2008. do isplate,

-24,15 kuna/3,21 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.07.2008. do isplate,

-25,42 kuna/3,37 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.08.2008. do isplate,

-40,58 kuna/5,39 EURpočevši od dana koji slijedi danu: 30.09.2008. do isplate,

-155,45 kuna/20,63 EURpočevši od dana koji slijedi danu: 31.10.2008. do isplate,

-78,49 kuna/10,42 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.11.2008. do isplate,

-76,32 kuna/23,40 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2008. do isplate,

-191,35 kuna/25,40 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.01.2009. do isplate,

-198,15 kuna/26,30 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.02.2009. do isplate,

-216,73 kuna/28,77 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.03.2009. do isplate,

-220,39 kuna/29,25 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.04.2009. do isplate,

-191,06 kuna/25,36 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.05.2009. do isplate,

-169,47 kuna/22,49 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.06.2009. do isplate,

-175,22 kuna/23,26 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.07.2009. do isplate,

-186,60 kuna/24,77 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.08.2009. do isplate,

-185,60 kuna/24,63 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.09.2009. do isplate,

-174,10 kuna/23,11 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.10.2009. do isplate,

-195,69 kuna/25,97 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.11.2009. do isplate,

-213,00 kuna/28,27 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2009. do isplate,

-237,62 kuna/31,54 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.01.2010. do isplate,

-231,98 kuna/30,79 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.02.2010. do isplate,

-265,39 kuna/35,22 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.03.2010. do isplate,

-259,05 kuna/34,38 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.04.2010. do isplate,

-271,41 kuna/36,02 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.05.2010. do isplate,

-378,35 kuna/50,22 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.06.2010. do isplate,

-356,33 kuna/47,29 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.07.2010. do isplate,

-423,59 kuna/56,22 počevši od dana koji slijedi danu: 31.08.2010.do isplate,

-400,35 kuna/53,14 EUR počevši od dana koji slijedi danu 30.09.2010. do isplate,

-362,97 kuna/48,17 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.10.2010. do isplate,

-441,84 kuna/58,64 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.11.2010. do isplate,

-542,17 kuna/71,96 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2010. do isplate,

- 471,13 kuna/62,53 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.01.2011. do isplate,

- 496,04 kuna/65,84 EIUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.02.2011. do isplate,

- 464,35 kuna/61,63 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.03.2011. do isplate,

- 470,04 kuna/62,39 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.04.2011. do isplate,

- 604,54 kuna/80,24 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.05.2011. do isplate,

- 617,64 kuna/81,97 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.06.2011. do isplate,

- 730,01 kuna/96,89 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.07.2011. do isplate,

- 672,29 kuna/89,23 počevši od dana koji slijedi danu: 31.08.2011. do isplate,

- 609,10 kuna/80,84 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.09.2011.do isplate,

- 578,10 kuna/76,73 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.10.2011. do isplate,

- 573,29 kuna/76,09 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.11.2011. do isplate,

- 603,06 kuna/80,04 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2011. do isplate,

- 629,01 kuna/83,48 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.01.2012. do isplate,

- 632,49 kuna/83,95 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 29.02.2012. do isplate,

- 614,54 kuna/81,56 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.03.2012. do isplate,

- 626,66 kuna/83,17 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.04.2012. do isplate,

- 634,95 kuna/84,27 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.05.2012. do isplate,

- 621,00 kuna/82,42 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.06.2012. do isplate,

- 624,67 kuna/82,91 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.07.2012. do isplate,

- 614,21 kuna/81,52 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.08.2012. do isplate,

- 591,60 kuna/78,52 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.09.2012. do isplate,

- 615,70 kuna/81,72 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.10.2012. do isplate,

- 627,27 kuna/83,25 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.11.2012. do isplate,

- 619,16 kuna/82,18 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2012. do isplate,

- 573,70 kuna/76,14 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.01.2013. do isplate,

- 612,32 kuna/81,27 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.02.2013. do isplate,

- 615,69 kuna/81,72 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.03.2013. do isplate,

- 600,56 kuna/79,71 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.04.2013. do isplate,

- 553,48 kuna/73,46 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.05.2013. do isplate,

- 552,29 kuna/73,30 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.06.2013. do isplate,

- 563,85 kuna/74,84 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.07.2013. do isplate,

- 582,38 kuna/77,30 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.08.2013. do isplate,

- 608,06 kuna/80,70 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.09.2013. do isplate,

- 484,84 kuna/64,35 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 25.10.2013. do isplate,

po stopi utvrđenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18).

II – Dužan je tuženik tužitelju nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 1.795,00 EUR, a u roku od 15 dana.

III – U preostalom dijelu za iznos od 1.343,76 EUR zahtjev tužitelja za naknadom troška se odbija."

2. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu, kojom istu pobija u točkama I i II izreke, zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), uz prijedlog da se presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije, a tuženiku dosudi parnični trošak uvećan za trošak žalbe.

2.1. Rješenjem prvostupanjskog suda od 19. ožujka 2026. ispravljena je presuda od 17. siječnja 2024. na način da su u izreci, osim iznosa tražbine tužiteljice u kunama, isti označeni i u protuvrijednosti u Eur.

2.2. Protiv navedenog rješenja tuženik je podnio žalbu, pozivajući se na sve razloge iz čl. 353. st. 1. ZPP, uz prijedlog da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjevi odbiju u cijelosti a tužitelja obveže na platež troškova tuženiku.

3. Tužiteljica nije odgovorila na žalbe.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. Ispitujući pobijane odluke u smislu čl. 365. st. 2. ZPP, utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, kao niti ona iz čl. 354. st. 2 t. 11. ZPP na koju se ukazuje u žalbi tuženika. Presuda i rješenje sadrže razloge o svim odlučnim činjenicama, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a kako će nastavno biti obrazloženo.

6. Nije počinjena niti bitna povreda ZPP iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 186. i 186.b. ZPP jer je tužbeni zahtjev pravilno postavljen, na način kako to navedena odredba zahtijeva.

7. Time, što nije izveo sve dokaze koje je predložio tuženik, sud nije počinio bitnu povredu odredaba ZPP jer sud odlučuje, prema čl. 220. st. 2. ZPP, koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica, a time što neke dokaze nije prihvatio, sud nije onemogućio tuženika u raspravljanju.

8. Kada je ovaj sud ukinuo prvostupanjsku odluku donesenu po posl. br. P-176/2020- 16 od 15. rujna 2022. radi utvrđenja činjenica odlučnih za ocjenu osnovanosti prigovora nedostatka aktivne legitimacije, sud je bio ovlašten prilikom suđenja uzeti u obzir dokaze dostavljene upravo radi utvrđenja te činjenice, pa nije povrijeđena niti odredba čl. 299. ZPP, kako se prigovara u žalbi.

9. Odlučujući o tužbenom zahtjevu koji je usklađen s nalazom i mišljenjem vještaka, sud nije pogrešno primijenio niti čl. 190. i 191. ZPP, dok propust suda da o dopuštenosti preinake odluči rješenjem, nije utjecao na zakonitost same odluke o glavnoj stvari

10. Nadalje, nije ostvarena niti bitna povreda ZPP iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP, budući da sud nije pogrešno odlučio o svojoj nadležnosti povodom prigovora tuženika. Rješenje, kojim se prvostupanjski sud oglasio nenadležnim, ovaj sud je ukinuo te uputio na ispitivanje pretpostavki za primjenu odredaba o nadležnosti prema mjestu u kome se nalazi poslovna jedinica pravne osobe. Budući da je sporni ugovor sklopljen u tuženikovoj Filijali Zadar, postoji nadležnost prvostupanjskog suda na temelju čl. 59. ZPP. Činjenica, da sud o istom nije donio posebno rješenje, ne utječe na samu mjesnu nadležnost suda, radi čega nije ostvarena navedena bitna povreda ZPP. Pri tom je stav o nepoštenosti prorogacijske klauzule izražen u rješenju ovog suda posl. br. Gž- 4896/19 od 21.1.2020., pa tuženik neosnovano prigovara da isto nije valjano raspravljeno.

11. Tuženik se poziva na povredu odredbe čl. 338. st. 4. ZPP, koja propisuje obavezni sadržaj obrazloženja presude, a koje dijelove obrazloženje pobijane presude sadrži. Navedenim prigovorom tuženik sadržajno pobija zakonitost obrazloženja, odnosno ističe bitnu povredu ZPP iz čl. 354. st. 2. t. 11., koja nije ostvarena jer presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a kako će biti nastavno obrazloženo.

12. U predmetnom postupku tužiteljica traži isplatu preplaćenih iznosa po kreditu koji je njezin prednik RB sklopio sa tuženikom, a radi ništetnosti odredaba ugovora o kreditu o promjenjivim kamatama i valutnoj klauzuli u CHF.

13. Među strankama nije sporno da je između tuženika kao kreditora i prednika tužiteljice, kao korisnika kredita, 29. siječnja 2007. sklopljen Ugovor o kreditu na iznos od 21.157,83 CHF u kunskoj protuvrijednosti u kunama s rokom otplate od 84 mjeseca u mjesečnim ratama u kunskoj protuvrijednosti CHF obračunatih po srednjem tečaju kreditora za CHF na dan dospijeća, te da je člankom 2. tog Ugovora, ugovorena početna ugovorna kamatna stopa od 5,20% te je određeno da je redovna kamata tijekom postojanja obveze po tom Ugovoru promjenjiva.

14. Aktivna legitimacija tužiteljice temelji se na rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda u Benkovcu posl. br. O-116/09 od 17. prosinca 2009., iz kojeg proizlazi da je upravo tužiteljica proglašena nasljednicom RB u pogledu pokretne imovine, te je naslijedila i vozilo za koje je podignut sporni kredit, a ona i tuženik su sklopili Sporazum dana 1. veljače 2010. iz kojeg proizlazi da je ona naslijedila vozilo za koje je podignut kredit te da je ona dužnik.

15. Kada je Sporazumom koji je tuženik sklopio s tužiteljicom utvrđeno da je ona dužnik iz spornog ugovora, dakle preuzela je ugovornu obvezu, osnovano prvostupanjski sud zaključuje da su i prava na temelju ništetnosti spornih odredaba ugovora, prešla upravo na tužiteljicu.

16. Time je pitanje aktivne legitimacije tužiteljice valjano raspravljeno, pa nisu osnovani suprotni navodi žalbe tuženika.

17. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/2017- 10 od 14. lipnja 2018. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P- 1401/2012. od 4. srpnja 2013., donesena u postupcima protiv ovdje tuženika a po tužbi Potrošača – Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača, kojom presudom je utvrđeno da je tuženik u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena glavnica vezana za švicarski franak, što je prosječnom potrošaču nerazumljivo, nepošteno i prema tome ništetno jer su banke prije i u vrijeme zaključivanja ugovora propustile informirati potrošače o četiri činjenice: o općem riziku vezanom uz svaku valutnu klauzulu, o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz euro (jer se tečajna politika Hrvatske narodne banke temeljila na održavanju stabilnog nominalnog tečaja kune prema euru, dok tečaj svih ostalih valuta u odnosu na kune nije bila pod kontrolom HNB, što proizlazi iz potvrde HNB od 7. lipnja 2013.), o tome da je rast tečaja švicarskog franka u kontekstu skorog uvođenja EURO zone gotovo potpuno izvjestan, te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope.

18. Navedena je presuda potvrđena je u tom dijelu presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019.

19. Ovdje tuženik bio je u tom predmetu također tuženik te je istom presudom, i u odnosu na tuženika, utvrđeno da je isti u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući s njima ugovore o kreditima u kojima je koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Time je postupano suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 93/03) i to čl. 81., 82. i 90 tog Zakona, u razdoblju od 1.1.2004. do 6.8.2007., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima (NN br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99, 88/01, dalje: ZOO/91) u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008., koja povreda traje i nadalje.

20. U odnosu na nepoštenu ugovornu odredbu o promjenjivoj stopi redovne kamate vođen je sudski postupak za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P- 1401/2012 kojom je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03.) u razdoblju do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13.

21. U obrazloženju presude Visokog trgovačkog suda posl. br. Pž-7129/13 navodi se da se pojedini potrošači u postupku individualne pravne zaštite mogu pozvati na sadržaj odluke iz postupka zaštite kolektivnih prava i interesa, a što je u skladu s odredbom čl. 138.a. Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 79/07, 125/07 i dr., dalje: ZZP) te odluka u tom postupku u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 131. st. 1. tog Zakona obvezuje ostale sudove u individualnim postupcima potrošača radi naknade štete uzrokovane postupanjem tuženika koje je predmet postupka povodom kolektivne tužbe.

22. U odluci Ustavnog suda U-III-5458/2021. od 30. lipnja 2022. obrazloženi su razlozi direktnog učinka presuda donesenih u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača propisanog u čl. 502.c. ZPP.

23. Neosnovano tuženik prigovara, da nije utvrđeno jesu li iste presude primjenjive u konkretnom slučaju budući da prvostupanjski sud obrazlaže da je ovdje tuženica u tom predmetu također tuženik te je istom presudom, i u odnosu na tuženika, utvrđeno da su kamatne stope mijenjane bez ugovorenih parametara jednostranom Odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača korisnika kredita, što je imalo a posljedicu nepoštenost odnosno ništetnost određene ugovorne odredbe, te je u tim presudama utvrđeno da je upravo ovdje tuženica u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditima i koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženica kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 93/03) i to čl. 81., 82. i 90 tog Zakona, u razdoblju od 1.1.2004. do 6.8.2007., te suprotno odredbama ZOO u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008., koja povreda traje i nadalje.

24. U postupku je provedeno vještačenje po vještaku financijske struke, te je vještak utvrdio, da ukupna razlika anuiteta iznosi 27.310,08 kn/3.624,67 eur.

25. Na temelju istoga sud je zaključio, da tužiteljici pripada na ime razlike više plaćenih redovnih kamata i tečajne razlike upravo navedeni iznos.

26. Razlog ništavosti ugovornih odredaba u konkretnom slučaju jest što se prilikom sklapanja Ugovora o kreditu nije posebno pregovaralo o promjenjivoj kamatnoj stopi niti su se pojašnjavale metode formiranja iste, tako da tužitelj u trenutku sklapanja ugovora, nije mogao niti približno ocijeniti zašto niti u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kretati kamatna stopa.

27. Neosnovano se nadalje u žalbi prigovara, da bi sud na opisani način postupao suprotno volji ugovornih strana iz Ugovora o kreditu na način da je ugovorena fiksna kamatna stopa umjesto promjenjive. Sud nije mijenjao volju stranaka nego je utvrdio da je ugovor sadržavao ništavu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi. Ta odredba već po samo zakonu od početka ne proizvodi pravne učinke, odnosno ne čini valjani sastavni dio ugovora niti proizvodi pravne učinke prema ugovornim stranama.

28. Pobijanom presudom sud je primijenio jasnu odredbu čl. 105. ZOO/91 prema kojoj ništavost neke odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe, i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen, pri čemu će ugovor ostati na snazi čak i ako je ništava odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništavost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i važio bez nje.

29. U presudi Suda EU - presude broj: C-26/13 od 30. travnja 2014. u odnosu na tumačenje i primjenu članka 4. stavka 2. Direktive 93/13/EEZ istaknuo je, da se ta odredba Direktive 93/13/EEZ ne smije tumačiti u smislu njezine gramatičke razumljivosti, već tako da potrošaču moraju biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope, kao i odnos s drugim odredbama ugovora, odnosno općih uvjeta poslovanja kako bi on na temelju točnih i razumljivih kriterija mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze. Sud EU polazio je od svog ustaljenog stajališta da je potrošač uvijek u slabijem položaju u odnosu na poduzetnike (u konkretnom slučaju banke) kako u pogledu pregovaračke snage tako i u pogledu razine obaviještenosti, odnosno položaju koji vodi do pristanka na uvjete koje je poduzetnik (banka) prethodno sastavio, bez mogućnosti utjecaja na njihov sadržaj.

30. Pravilan je zato zaključak prvostupanjskog suda, da u situaciji, kada su odredbe koje su se odnosile na ugovorenu promjenljivu kamatnu stopu bile sastavni dio standardnog ugovora o kreditu, unaprijed sastavljenog od banke, o kojima se s tuženikom nije pojedinačno pregovaralo niti je on mogao utjecati na njihov sadržaj, a niti sagledati svoju obvezu kao cjelinu, takva ugovorna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, što je suprotno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima.

31. Predniku tužiteljice nije na valjan način objašnjena niti posljedica i doseg ugovorne odredbe uz primjenu valutne klauzule u CHF, dok su banke kao trgovci bile svjesne rizika po tužitelja kao potrošača zbog ugovaranja kredita uz primjenu takve valutne klauzule. Time je povrijeđeno načelo savjesnosti i poštenja iz čl. 12. ZOO/91.

32. Prema odredbi čl. 323. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora, dok je odredbom čl. 1111. st. 1. i 2. ZOO propisano da je stjecatelj, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe a taj prijelaz nema osnove u nekom pravom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakona, dužan vratiti ju, odnosno naknaditi vrijednost postignute koristi s time da se kod prijelaza imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom.

33. Obveza vraćanja imovine ili nadoknada vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala, tako da se pri vraćanju onog što je stečeno bez osnove moraju vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja a inače od dana podnošenja zahtjeva (čl. 1115. ZOO).

34. S obzirom da se ovdje radi o nepoštenim ugovornim odredbama koje su ništetne, a ništetnost nastaje na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc), to je tuženik nesavjestan stjecatelj, pa tužiteljica ima pravo na kamate od dana izvršenih uplata.

35. Neosnovano tuženik prigovara i zastari, odnosno ističe da kolektivna tužba ne bi prekidala zastarne rokove za tražbine pojedinačnih potrošača.

35.1. Prema shvaćanju Vrhovnog suda RH izraženom u odluci posl. br. Rev-2245/17- 2 od 20. ožujka 2018. pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva, kao što je predmetni, počinje teći ispočetka tek od dana pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (13. lipnja 2014.) radi čega zastara u konkretnom sporu, pokrenutom 13. lipnja 2019. godine, nije nastupila. Radi toga, u nedostatku posebnih zakonskih odredaba koje bi izričito uređivale prekid zastare zbog pokretanja postupka radi zaštite kolektivnih interesa i prava, a vodeći i računa o tome da potrošači mogu ostvariti djelotvornu pravnu zaštitu bez obzira na kratak restitucijski rok iz ništetnih ugovora, vođenjem kolektivnog spora došlo je do prekida zastare u smislu čl. 241. ZOO/05 jer u protivnom vođenje postupka kolektivne zaštite u opisanim okolnostima ne bi imalo smisla.

36. Odluka o parničnim troškovima donesena je pravilnom primjenom čl. 154. st. 1. ZPP.

37. Činjenica, da je sud prihvatio jedan od alternativno postavljenih tužbenih zahtjeva ne utječe na uspjeh tužiteljice u sporu, pri čemu u odnosu na odbijeni zahtjev, u parnici nisu nastali nikakvi posebni troškovi jer u odnosu na isti, nisu provođene posebne parnične radnje.

37.1. Nadalje, rješenjem od 19. ožujka 2026. prvostupanjski sud je postupio u skladu s odredbom čl. 43. st. 1. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN br. 57/22, 88/22) i iznose iz točke I izreke presude iskazao u eurima primjenjujući utvrđenu stopu konverzije između eura i hrvatske kune propisanu Uredbom vijeća (EU) 2022/1208 od 12. srpnja 2022. o izmjeni Uredbe (EZ) broj 2866/98. od 7,53450 kn.

37.2. Tuženik u žalbi ne prigovara primjeni navedenih propisa, već navodi da rješenje pobija zbog razloga iznesenih u žalbi protiv presude od 17.1.2024., a na koje je navode prethodno odgovoreno.

38. Na temelju odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 380. t. 2. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 8. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Milena Frankić