Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-4285/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od predsjednice vijeća Sanje Joka Umićević, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća mr.sc. Iris Gović Penić te članice vijeća Ines Kovačević, u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru, a protiv tuženika PĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], **.**.1991. 15, zastupanog po odvjetniku Žulj Damiru iz Daruvara, povodom tužbe radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru poslovni broj P-332/2025-11 od 12. studenoga 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 8. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru poslovni broj P-332/2025-11 od 12. studenoga 2025.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Izreka prvostupanjske presude glasi:

“I. Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Utvrđuje se, da je tužitelj Republika Hrvatska, OIB: 52634238587 vlasnik nekretnine upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica] oranica skoblar sa 2 j i 540 čhv ili 13451 m2, kčbr. [katastarska čestica] oranica skoblar sa 1060 čhv ili 3812 m2 što je tuženi PĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], Ulica **.**.1991., P kao suvlasnik u 4/8 dijela dužan priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva na ime i u vlasništvo tužitelja, a što će u protivnom zamijeniti ova presuda, sve u roku 15 dana.",

kao neosnovanim.

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 200,00 EUR, u roku od 15 dana.”

2. Protiv ove presude žalbu je izjavio tužitelj zbog svih žalbenih razloga te traži naknadu troška sastava žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da postoje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku - dalje u tekstu ZPP (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23) na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, kao niti one koje tužitelj ističe u žalbi. Prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

5. Sud prvog stupnja je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje te je pravilno primijenio materijalno pravo.

6. Tužitelj u tužbi navodi da je pred Općinskim sudom u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru vodio se pojedinačni zemljišnoknjižni ispravni postupak za kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u kojem postupku je odbijen s prijedlogom u odnosu na protustranku i to tuženog FĆ rješenjem broj Z-3636/2024-20. od 21. veljače 2025. Navodi da je zemljišnim knjigama Općinskog suda u Bjelovaru, Zemljišnoknjižni odjel Daruvar upisana je u zk. ul. br. [broj ZK uloška] (sada 1435) k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica] oranica skoblar sa 2 j i 540 čhv ili 13451 m2, kčbr. [katastarska čestica] oranica skoblar sa 1060 čhv ili 3812 m2 kao suvlasništvo Republike Hrvatske u 4/8 dijela i FĆ PĆ u 4/8 dijela. U katastarskom operatu navedene nekretnine bile su upisane kao posjed Hrvatskih šuma d.o.o. Uprava šuma, Podružnica Bjelovar i Republike Hrvatske, sve do donošenja rješenja Katastra Daruvar od 22. veljače 2024., kada je Katastar po službenoj dužnosti, nakon primitka rješenja nadležnog zemljišnoknjižnog odjela broj Z-20649/2023., provodeći Ugovor o kupoprodaji od 11. prosinca 2023. ovjeren po Javnom bilježniku Bori Arambašić broj Ov-8640/23., prenio posjed odnosno vlasništvo u korist PĆ, ovdje tuženika.

Prije izvršene kupoprodaje kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bila je upisana kao posjed Hrvatskih šuma, a kčbr. [katastarska čestica] bila je upisana kao posjed Republike Hrvatske. Da su predmetne čestice bile u posjedu tužitelja, svjedoči i činjenica da je upravo Hrvatskim šumama upućen zaključak od 11. siječnja 2024. za kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da dostave vlasnički list za predmetnu česticu, dok je za kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zaključak dostavljen ovom odvjetništvu kao zakonskom zastupniku Republike Hrvatske. Prema podacima Katastra Daruvar o povijesnom stjecanju posjeda na nekretninama koje su predmet postupka i to na dijelu kčbr. [katastarska čestica] se od 1968. vodi upisan kao posjednik HĆ, F, a dio kčbr. se vodio upisan kao posjed PĆČ, sve do 1971., kada dio kčbr. [katastarska čestica] koji je bio upisan na KĆ i dio koji je bio upisan na GĆ, prelaze na [obrt], kasnije [obrt], te Hrvatske šume, Uprava šuma, Podružnica Bjelovar na temelju kupoprodajnog ugovora, na kome se i sada nalazi; kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] se od 1968. vodi upisana kao posjed AĆ, a od 1971. na zahtjev Imovinsko-pravne službe prelazi na Općinu Daruvar, kasnije Općinu Đulovac, a od 1998. sa Općine Đulovac prelazi u posjed Republike Hrvatske temeljem Zakona o poljoprivrednom zemljištu. Stupanjem na snagu Zakona o državnoj izmjeru i katastru nekretnina (Narodne novine br. 112/18), prema kojem i to čl. 97. st. 3. upis vlasnika i ovlaštenika u posjedovne listove provode se u katastru zemljišta temeljem pravomoćnog rješenja Područnog ureda za katastar, a postupajući prema obavijesti zemljišnoknjižnih odjela općinskih sudova o promjeni upisa u zemljišnoj knjizi, neovisno o stvarnom stanju odnosno stanju posjeda, pa je iz tog razloga došlo do upisa zemljišnoknjižnih vlasnika u katastarskom operatu. Sporne nekretnine u naravi su šuma i uključene u Osnovu gospodarenja Hrvatskih šuma kao sastavni dio gospodarske jedinice "[adresa] kojom gospodari [obrt], kao dio odsjeka 64b, od 1. siječnja 1964. Iste su šezdesetih godina prošlog stoljeća pošumljene četinjačama, uglavnom sadnicama ariša, borovca i crnog bora. Sastojina je redovito njegovana i rađeni su svi potrebni stručni šumski radovi da bi se sastojina održala stabilnom. Katastarske čestice su dio velikom šumskog kompleksa i od uključenja u Osnovu nitko nije osporavao posjed Hrvatskih šuma i prednicima. Granice posjeda su jadno obilježene oznakama posjeda hrvatskih šuma, a oznake su obnavljane svakih 10 godina, 1984., 1994., 2004., 2014., a planira se revizija i za 2024. Da su sporne čestice u posjedu Hrvatskih šuma, proizlazi i iz činjenice da je nadležnom sudu upućen prijedlog za određivanje privremene mjere kako bi se ovdje tuženom PĆ zabranila sječa stabala na spornim česticama, koju privremenu mjeru je sud usvojio rješenjem broj Ovr-765/2024 od 5. ožujka 2024.

Dakle, obzirom na činjenicu da tužitelj predmetne nekretnine posjeduje putem svojih pravnih prednika više od 50 godina, te da se u vrijeme stupanja na snagu Zakona o šumama dana 16. listopada 1990., (Narodne novine br. 52/90) nalazile u posjedu Hrvatskih šuma i kao takve bile upisane u katastarskoj evidenciji, tužitelj tvrdi da je temeljem zakona, ali i dosjelosti na temelju kvalificiranog posjeda, stekao pravo vlasništva na navedenim česticama, pa predlaže da sud sukladno odredbi čl. 159. st Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima donese presudu kako je to navedeno u točki I. izreke prvostupanjske presude.

7. Između stranaka nije bila sporna identifikacija na terenu spornih nekretnina. Uvidom u zemljišnoknjižni izvadak iz BZP-a broj 1435 k. o. [katastarska općina] za kčbr. [katastarska čestica], utvrđeno je da se iste vode u suvlasništvu tužitelja u 4/8 dijelova, te tuženika u 4/8 dijelova.

Uvidom u posjedovne listove broj 269 k. o. [katastarska općina] za kčbr. [katastarska čestica] i broj 391 k. o. [katastarska općina] za kčbr. [katastarska čestica], utvrđeno je da se iste sporne nekretnine sada vode u posjedu tužitelja.

Uvidom u Očitovanje Hrvatskih šuma d.o.o. koje temeljem Zakona o šumama i šumskom zemljištu gospodare šumama i šumskim zemljištem u vlasništvu Republike Hrvatske, proizlazi da se predmetne sporne nekretnine kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] vode u šumskogospodarskoj osnovi UŠP Bjelovar i to od 1964.

Uvidom u povijest promjena Odjela za katastar nekretnina Daruvar za kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], utvrđeno je da se ista sporna nekretnina (kčbr. [katastarska čestica]-oranica) od 1968. pa do 1971. vodila u posjedu KĆ i to u dijelu – površini od 6726 m2, te u posjedu VĆ u dijelu – površini od 6726 m2.

Od 1971. pa do danas, predmetna sporna nekretnina se temeljem Kupoprodajnog ugovora, kojeg Katastar nema u zbirci isprava i koji tužitelj nije dostavio sudu na uvid kao dokaz pravne osnove za upis posjeda, vodi na prednicima Hrvatskih šuma d.o.o., odnosno sada na Hrvatskim šumama d.o.o.

Uvidom u povijest promjena Odjela za katastar nekretnina Daruvar za kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], utvrđeno je da se ista sporna nekretnina (kčbr. [katastarska čestica] -oranica) od 1968. pa do 1971. vodila u posjedu AĆ, a od 1971. do 1998. u posjedu Općine [adresa] i to na Zahtjev Imovinsko pravne službe, a od 1998. pa do danas se vodi u posjedu tužitelja na temelju Zakona o poljoprivrednom zemljištu.

Ovo sve uz napomenu da Katastar ne posjeduje navedenu ispravu (Zahtjev Imovinsko pravne službe), a niti je istu ispravu tužitelj dostavio sudu na uvid kao dokaz pravne osnove za upis posjeda.

8. Sud prvog stupnja navodi da tužitelj ničim tijekom postupka nije dokazao da su sporne nekretnine bile u društvenom vlasništvu na dan stupanja Zakona o poljoprivrednom zemljištu, pa da bi se temeljem istog Zakona tužitelj mogao upisati kao posjednik istih.

Dakle, u slučaju da se tužitelj putem svojih prednika za svo to vrijeme, tj. od 1971. pa do danas i nalazi u posjedu predmetnih spornih nekretnina, sud prvog stupnja smatra da se radi se o nepoštenom posjedu tužitelja, jer su tužitelj i njegovi prednici imali dovoljno razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjed predmetnih spornih nekretnina uslijed ne postojanja pravne osnove za posjedovanje istih.

S druge strane, kako se radi o poljoprivrednom zemljištu oranicama, a ne o šumi i šumskom zemljištu u smislu čl. 4. tada važećeg Zakona o šumama, onda iste nekretnine nisu ni mogle biti uvrštene u šumsko gospodarsku osnovu Hrvatskih šuma d.o.o., odnosno njenih prednika, a sve temeljem čl. 29. st. 1. Zakona o šumama (Narodne novine br. 52/90) na koji Zakon se poziva tužitelj.

Isto tako tužitelj ničim tijekom postupka nije dokazao da predmetne sporne nekretnine na kojima je eventualno vršio posjed nisu bile u privatnom vlasništvu, pa da bi se smatralo da su u vlasništvu tužitelja Republike Hrvatske, a sve temeljem čl. 16. st. 1. Zakona o šumama (Narodne novine br. 52/90) na koje se poziva tužitelj u tužbi.

9. Ova činjenična utvrđenja i pravna shvaćanja u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

10. Temeljem iskaza svjedoka IĆ i AĆ RĆ, kao ranijih zemljišnoknjižnih vlasnika i prodavatelja predmetnih spornih nekretnina tuženiku, utvrđeno je da su se predmetne nekretnine od II. svjetskog rata vodile u vlasništvu njihovih prednika.

S jedne strane tužitelj nije dokazao da su on i njegovi pravni prednici imali određeni pravni osnov za posjed predmetnih spornih nekretnina, a nije bilo ni osnove da predmetne sporne nekretnine kao poljoprivredno zemljište budu uvrštene u šumskogospodarsku osnovu Hrvatskih šuma d.o.o., odnosno ranije i njenih prednika . Tužitelj nije tijekom postupka sudu niti predočio Osnovu gospodarenja iz koje bi bilo vidljivo da su na spornim nekretninama vršeni određeni šumski radovi, a time i vršen posjed na istima od strane Hrvatskih šuma i njenih prednika.

Zbog toga sud prvog stupnja pravilno zaključuje da nije utvrđeno da je tužitelj putem svojih prednika, odnosno putem Hrvatskih šuma bio u posjedu istih spornih nekretnina, pa ne postoji osnovni uvjet za stjecanje vlasništva na nekretninama dosjelošću, tj. samostalni posjed kroz određeno vrijeme (čl. 195. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

Čak i da su imali posjed njihov posjed ne bi bio pošten jer su imali dovoljno razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjed predmetnih spornih nekretnina (čl. st. 18. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima).

11. Stoga, kako nisu ispunjeni ni zakonski uvjeti za stjecanje vlasništva, a temeljem čl. 16. st. 1. Zakona o šumama na koje se poziva tužitelj, te kako nije ispunjen ni osnovni uvjet za stjecanje vlasništva na nekretninama dosjelošću, a to je poštenost posjeda (čl. 159. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima), pravilno je sud prvog stupnja odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

12. I svjedoci IĆ, AĆ RĆ i PĆ H potvrđuju da Hrvatske šume i njeni prednici nikada nisu bile u faktičnom posjedu predmetnih spornih nekretnina, već da su u posjedu bili zemljišnoknjižni vlasnici, tj. prednici IĆ i RĆ, a kasnije nakon nasljeđivanja i u posjedu vlasnika IĆ i RĆ, sve do prodaje istih tuženiku.

13. Isto tako, između stranaka nije sporno da je tuženik kupio suvlasnički dio predmetne sporne nekretnine od ranijih zemljišnoknjižnih vlasnika, IĆ i RĆ, a sve temeljem Ugovora o kupoprodaji od 5. prosinca 2023., te da se temeljem istog Ugovora i uknjižio u zemljišnim knjigama kao suvlasnik na istima u 4/8 dijelova.

Dakle, tuženik je prilikom stjecanja spornih nekretnina postupio u dobroj vjeri, tj. s povjerenjem u zemljišne knjige, a da pri tome ničim tijekom postupka nije dokazano da je eventualno znao da zemljišnoknjižno stanje ne odgovara izvanknjižnom stanju, ili da kupljene sporne nekretnine ne pripadaju prodavateljima, time da se nedostatak dobre volje ne može pripisati tuženiku samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje (čl. 122. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima).

14. Ukoliko bi na strani tužitelja i bio ispunjen zakonski uvjet za stjecanje prava vlasništva na predmetnim nekretninama temeljem dosjelosti, temeljem čl. 130. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima takvo stjecanje vlasništva temeljem Zakona ne može se suprotstaviti pravu onoga (tuženika) koji je postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige u dobroj vjeri upisao vlasništvo na nekretnini dok još pravo koje je bilo stečeno na temelju Zakona nije bilo upisano.

Nesporno je da takvo eventualno pravo tužitelja stečeno na temelju Zakona nije nikada bilo upisano za sporne nekretnine.

Stoga je pravilan zaključak suda prvog stupnja da je i po toj pravnoj osnovi u korist tuženika i neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja.

15. U odnosu na žalbene navode vezano uz zaključak da je tuženik postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige stekao vlasništvo nekretnine, treba dodati da žalbeni navodi tužitelja vezani uz donošenje privremene mjere i vođenje pojedinačnog ispravnog zemljišnoknjižnog postupka nisu od utjecaja na ishod spora jer su ti postupci pokrenuti nakon upisa tuženika u zemljišne knjige pa isti ne mogu dovesti do drugačije odluke u ovom sporu. Zbog toga sud prvog stupnja pravilno nije proveo dokaz uvidom u te sudske predmete niti je došlo do povrede načela jednakosti oružja kao sastavnice prava na pošteno suđenje. Iskazi svjedoka iz pojedinačnog ispravnog zemljišnoknjižnog postupka nevažni su za odluku u ovom postupku. Tužitelj je imao pravo i jest predlagao saslušanje svjedoka za potrebe ovog postupka, a iskazi iz drugih postupaka pravno su neodlučni za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja. Okolnost da je tuženik došao u [obrt] kako bi istu obavijestio da počinje sa sječom stabala također ne dokazuje suprotno jer tuženik je suvlasnik nekretnine, a drugim dijelom nekretnine upravlja [obrt] pa je logično da ih obavještava o početku sječe stabala. Zbog toga dolazak tuženika u [obrt] radi obavjesti o početku sječe stabala ne dovodi u sumnju o postupanju tuženika s povjerenjem u zemljišne knjige.

16. Slijedom navedenoga, primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a žalba tužitelja je kao neosnovana odbijena i prvostupanjska je presuda potvrđena.

17. O zahtjevu za naknadu troška sastava žalbe odlučeno je primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a.

U Zagrebu, 8. rujna 2026.

Predsjednica vijeća:

Sanja Joka Umićević