Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2634/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marijana Vugića kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Renate Đaković Vranković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatske šume d.o.o., Zagreb, Kneza Branimira 1, OIB: 69693144506, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Kos & partneri j.t.d. iz Zagreba, protiv tuženika Indeks promocija d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 41, OIB: 37502434016, kojeg zastupa punomoćnik Vanja Jurić, odvjetnik iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3074/2021-22 od 22. travnja 2024., na sjednici vijeća 8. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3074/2021-22 od 22. travnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I izreke te u dijelu pod točkom II izreke u kojem se nalaže tužitelju platiti tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 22. travnja 2024. pa do isplate.“

II. Preinačava se odluka o troškovima postupka sadržana u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3074/2021-22 od 22. travnja 2024., u dijelu pod točkom II izreke u kojem se nalaže tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 250,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 22. travnja 2024. do isplate i sudi:

„Odbija zahtjev tuženika za naknadu troškova u iznosu od 250,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 22. travnja 2024. do isplate.“

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je presuđeno:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 50.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na navedeni iznos od dana podnošenja ove tužbe pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i naknaditi tužitelju ovim postupkom prouzročene troškove postupka, s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.250,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 22. travnja 2024. pa do isplate, obračunatim po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.“

2. Protiv navedene presude, žalbu je podnio tuž itelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025 - dalje: ZPP). Predlaže da se presuda preinači, a podredno ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje te traži trošak sastava žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući pobijanu presudu, ovaj sud je utvrdio kako nije došlo do koje od bitnih povreda odredaba postupka na koje, sukladno članku 365. stavak 2. ZPP -a, pazi po službenoj dužnosti.

5. Nadalje, nije došlo niti do bitne povrede odredaba postupka iz članka 365. stavak 2. točke. 11. ZPP-a koju u ističe žalitelj jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, pobijana presuda je razumljiva, neproturječna te sadrži razloge o odlučnim činjenicama. Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda se može ispitati te su u obrazloženju presude navedeni jasni i određeni razlozi o tome zašto tužiteljev zahtjev nije osnovan te isti ne proturječe ispravama u spisu.

6. Nadalje, odlučne činjenice su pravilno i potpuno utvrđene što nije osporeno sadržajem ostalih žalbenih navoda te je materijalno pravo pravilno primijenjeno.

7. Predmet spora je zahtjev za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, u iznosu od 50.000,00 kn, uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće od dana podnošenja tužbe. Tužitelj tvrdi da je do navedene povrede došlo 7. rujna 2021. objavljivanjem članka u mediju – elektroničkoj publikaciji odnosno na portalu tuženika, [web adresa], naslova: „Hrvatske šume mobingirale radnika: „Nisam htio krasti, morao sam hodati 40 km dnevno“, ističući da je u tom članku tuženik iznio neistinite, uvredljive i klevetničke informacije.

8. U predmetnom postupku nije sporno:

- da je presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-121/16-95 od 30. studenog 2020. naloženo tuženiku da poduzme mjere za sprečavanje uznemiravanja tužitelja u tom postupku, GČ te da mu omogući nesmetano obavljanje njegovih poslova na radnom mjestu "revirnik" u Upravi šuma, Podružnica Zagreb, Šumarije Zagreb, pod prijetnjom novčane kazne od 10.000,00 kuna. Tuženiku (ovdje tužitelju) je naloženo i isplatiti mu naknadu štete, razliku bruto plaće, naknade za neiskorišteni godišnji odmor, razmjerni dio regresa te neisplaćene stimulacije. Tužbeni zahtjev je odbačen u dijelu koji se predlaže utvrditi da je Odluka tuženika od 28.07.2015., kojom se određuje raspored radnika tuženika raspoređenih na poslovima revirnika po šumarijama i revirima u Upravi šuma Podružnica Zagreb nezakonita i nalaže se tuženiku HRVATSKE ŠUME d.o.o., zabrana postupanja po odluci tuženika od 28.07.2015., kojom se određuje raspored radnika tuženika raspoređenih na poslovima revirnika po šumarijama i revirima u Upravi šuma Podružnica Zagreb, kao i u dijelu kojim se predlaže utvrditi da je Pravilnik tuženika nezakonit i nalaže se ovdje tuženiku zabrana postupanja po Pravilniku o kategoriziranju uprava šuma, podružnica, šumarija i revira u HRVATSKIM ŠUMAMA d.o.o., od 24.09.2014. (str. 18.-38. spisa)

- da je presudom i rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-130/2021- 2-od 3. veljače 2022. djelomično odbijena žalba tuženika i potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-121/16-95 od 30. studenog 2020. u pobijanom dijelu kojim je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja na isplatu sadržan pod točkom III/1., III/2., III/3. i III/4. izreke pobijane presude. Riješeno je da se djelomično uvažava žalba tuženika, te se ukida presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-121/16-95 od 30. studenog 2020. u dijelu kojim je usvojen tužbeni zahtjev te se predmet u pobijanom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje (str. 233.-243. spisa),

- da je u ponovljenom postupku Općinski radni sud u Zagrebu 30. lipnja 2022. donio presudu poslovni broj Pr-702/22-118 kojom je naloženo tuženiku (odvje tužitelju) HRVATSKE ŠUME d.o.o. da poduzme mjere za sprečavanje uznemiravanja tužitelja te da tužitelju omogući nesmetano obavljanje njegovih poslova na radnom mjestu "revirnik" u Upravi šuma Podružnica Zagreb, pod prijetnjom novčane kazne u visini od 10.000,00 kuna. Tuženiku je naloženo i isplatiti tužitelju GČ na ime naknade štete iznos od neto 60.000,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 14.01.2016., pa do isplate te mu naknaditi prouzročeni parnični trošak (str. 255.-291. spisa).

8.1. Nakon provedenog dokaznog postupka, a povezujući iskaze saslušanih svjedoka i sadržaj presude Općinskog radnog suda u Zagrebu (poslovni broj Pr-121/16-95 od 30. studenog 2020), koja je bila donesena prije objave spornog članka te sadržaj ovdje spornog članka za kojeg je potvrđeno da isti prenosi utvrđenja iz tada nepravomoćne presude, sud je utvrdio:

- da je GČM, kao novinarka portala [web adresa]., pratila prethodno opisani radni spor (poslovni broj Pr-121/16-95) koji je GČ vodio protiv Hrvatskih šuma, a rezultat kojeg je naprijed opisana prvostupanjska presuda te da je ona autorica članka koji je sastavljan na temelju već objavljenih činjenica iz nepravomoćne sudske presude,

- da su informacije u ovdje spornom članku prenesene s teksta objavljenog na portalu www.telegram.hr, a koji je sastavljen na temelju nepravomoćne sudske odluke,

- da je novinar IČ na portalu tuženika prenio ono što je ranije objavio portal [web adresa],

- da je tuženik u konkretnom slučaju dokazao da su ispunjeni razlozi za oslobođenje nakladnika od odgovornosti za eventualnu štetu predviđeni naprijed citiranim ekskulpacijskim razlogom iz članka 21. Zakona o medijima („Narodne novine“ br. 59/2004, 84/2011, 81/2013, 114/2022, 27/2026, dalje: Zakon o medijima),

- da s druge strane tužitelj u ovom postupku ničim n ije dokazao postajanje pretpostavki odgovornosti za štetu,

- da su šume i šumska zemljišta dobra su od interesa za Republiku Hrvatsku te imaju njezinu osobitu zaštitu; zaštićuju se, upotrebljavaju, koriste i njima se gospodari na način određen Zakonom o šumama, da je tuženik javni šumoposjednik, dakle, pravna osoba od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku koja gospodari šumama i šumskim zemljištima u vlasništvu Republike Hrvatske, a osnivač javnog šumoposjednika kao društva s ograničenom odgovornošću je Republika Hrvatska (članak 17. Zakona o šumama),

- da je stoga interes javnosti da poslovanje takvog društva bude transparentno, a javnost pravodobno obaviještena o svim okolnostima koje ukazuju na nepravilnosti ili nezakonitosti rada tog tijela i osoba zaposlenih u njemu, neupitan.

8.2. Slijedom iznesenog, sud prvog stupnja je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan, a zaključak suda prvog stupnja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

9. Mjerodavnim odredbama materijalnog prava je propisano:

9.1. Nakladnik koji informacijom objavljenom u mediju prouzroči drugome štetu dužan ju je naknaditi, izuzev u slučajevima propisanim ovim Zakonom (Zakonom o medijima). Šteta je umanjenje nečije imovine ili sprječavanje njezina povećanja (materijalna šteta) te nanošenje drugom fizičkog ili psihičkog bola ili straha (nematerijalna šteta). Na utvrđivanje odgovornosti za naknadu štete primjenjuju se propisi o obveznim odnosima, osim ako ovim Zakonom nije drugačije određeno. (članak 21., stavak 1. -3. Zakona o medijima).

9.2. Nematerijalna šteta u pravilu se naknađuje objavljivanjem ispravka informacije i isprikom nakladnika te isplatom naknade sukladno općim propisima obveznog prava. Pravo na tužbu za naknadu nematerijalne štete sukladno općim propisima obveznog prava ima osoba koja je prethodno zatražila od nakladnika objavljivanje ispravka sporne informacije odnosno isprike nakladnika kada ispravak nije moguć (članak 22., stavak 1.-2. Zakona o medijima), a tužba za naknadu štete može se podnijeti najkasnije u roku od tri mjeseca od dana saznanja za objavu informacije kojom je šteta prouzročena (članak 23. Zakona o medijima).

9.3. Prema članku 21. stavak 6. Zakona o medijima, postojanje pretpostavki odgovornosti za štetu dokazuje tužitelj, dok postojanje pretpostavki za oslobođenje od odgovornosti za štetu iz stavka 4. toga članka dokazuje tuženik.

9.4. Prema odredbama članka 19. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje: ZOO), svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom (stavak 1.), a pod pravima osobnosti u smislu ovoga Zakona razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. (stavak 2.).

10. U vezi navedenog, ističe da je sud prvog stupnja utvrdio da tužitelj (koji u tužbi propituje ispravnost utvrđenja prvostupanjskog suda u radnom sporu) u ovom postupku ničim nije dokazao postajanje pretpostavki odgovornosti za štetu, sukladno odredbama ZOO-a. Naime, na tužitelju je bio teretu dokazivanja navedenog, sukladno članku 219. i članku 221a. ZPP-a, ali i sukladno članku 21. stavak 6. ZM-a, kojim je propisano da postojanje pretpostavki odgovornosti za štetu dokazuje tužitelj, dok postojanje pretpostavki za oslobođenje od odgovornosti za štetu iz stavka 4. ovoga članka dokazuje tuženik. Dakle, kako se radi o postupku naknade štete, potrebno je dokazati sve zakonom predviđene pretpostavke odgovornosti za štetu, a što uključuje i postojanje štete u smislu povrede prava osobnosti, u skladu s odredbama članka 19. ZOO-a. U konkretnom postupku tužitelj nije dokazao koje pravo osobnosti mu je bilo povrijeđeno, u kojoj mjeri i na koji se način takva povreda manifestirala tj. kakve posljedice bi trpio, a niti u tužitelj žalbi upire na to da je sud propustio utvrditi predmetne činjenice.

11. Nadalje, suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja pravilno zaključuje da je tuženik u svakom slučaju dokazao ispunjenje pretpostavke za oslobođenje od odgovornosti za štetu (tzv. ekskulpacijskog razloga), sukladno članku 21. stavak 6. Zakona o medijima.

11.1. Prema članku 21. stavak 4. alineje 1. Zakona o medijima, nakladnik ne odgovara za štetu, među ostalim, ako je informacija kojom je šteta učinjena vjerno izvješće s rasprave na sjednici tijela zakonodavne, izvršne ili sudbene vlasti, te tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave ili na javnom skupu ili je prenesena iz akta tijela zakonodavne, izvršne ili sudbene vlasti ili tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, a njezin smisao nije promijenjen uredničkom obradom.

11.2. Uspoređujući tekst samog spornog članka (str. 9.-10. spisa) te sadržaj presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-121/16-95 (str. 18.-38. spisa), a što je u skladu s iskazima svjedoka, među ostalim, iskaza svjedokinje koja je pratila sudski postupak te svjedoka tužitelja VČ i svjedoka GČ, jasno je da se u istome autor članka referira na sadržaj te presude. Naime, u članku se izričito navodi da se radi o utvrđenjima iz presude, o iskazima tamo tužitelja, G, o njegovim zaključcima i tvrdnjama u tom sporu, a što je sve ujedno i istaknuto navodnima znacima u tekstu te je navedeno kako je presudom tada bilo odlučeno. Ujedno, iako se presuda ne prenosi u cijelom tekstu (što nije niti bilo potrebno), u članku se navodi što se iz presude „može iščitati“. Konačno, usporedom članka i teksta obrazloženja presude, ovaj sud potvrđuje kako svi navodi u spornom članku doista proizlaze iz teksta presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 121/16-95 (str. 18.-38. spisa, na str. 4., 13., 14. i 15. presude) te, također suprotno žalbenim razlozima, smisao informacija koje potječu iz presude nije promijenjen uredničkom obradom.

11.3. Odgovarajući na daljnje žalbene navode, ističe se kako se u članku i ne navodi da bi ta presuda bila pravomoćna, a činjenica da se radilo o tada još nepravomoćnoj presudi nije odlučujuća da bi bila ispunjena pretpostavka za oslobođenje od odgovornosti za štetu (tzv. ekskulpacijskog razloga), iz članka 21. stavak 6. alineje 1. Zakona o medijima. Osim toga, izreka presude je kasnije, iako nakon objave članka, i potvrđena u jednakom sadržaju.

12. Na temelju navedenog, prema stavu ovog suda, sud prvog stupnja je pobijanom odlukom uzeo u obzir sve potrebne okolnosti, pravilno utvrdio činjenice te dao jasne razloge koji opravdavaju odbijanje tužbenog zahtjeva pa je istu valjalo potvrditi.

13. Slijedom svega navedenog, primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a, pobijanu odluku je, u dijelu pod točkom I. izreke (glede glavne stvari), valjalo potvrditi.

14. Odluku o trošku, sadržanu u dijelu pod točkom II. pobijane presude, tužitelj određeno i osnovano pobija samo u dijelu u kojem se nalaže tužitelju naknaditi tužitelju trošak sastava tužbe, jer tuženiku, kao parničnoj stranci, navedeni trošak nije nastao. Trošak tužbe tuženiku je priznat u visini od 100 bodova, dakle u iznosu od 200,00 eura uvećano za PDV 25% što iznosi 250,00 eura. Stoga je, za taj iznos, odluku o troškovima valjalo preinačiti odnosno u tom dijelu odbiti tuženikov zahtjev za trošak.

15. Slijedom navedenog, primjenom članka 380. stavka 2. i stavka 3. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 151. stavka 1. ZPP-a (glede odluke o troškovima postupka), odlučeno je kao pod točkama I i II izreke ove presude.

16. Žalba tužitelja je osnovana samo glede odluke o troškovima postupka, odnosno nije osnovana u dijelu koji se tiče glavne stvari pa se stoga odbija zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava iste kao neosnovan. Stoga je, primjenom članka 166. stavak 2. ZPP-a, u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a, odlučeno kao pod točkom III. izreke.

17. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 8. rujna 2026.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić