Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1125/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Josipa Grubišića kao predsjednika vijeća, Sabine Dugonjić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Vedrana Medakovića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Klinički bolnički centar Zagreb (OIB 46377257342) Zagreb, Kišpatićeva 12, zastupanog po punomoćniku Nini Reskušiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv I. tuženika SN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao slijednika iza pok tuženice TN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] te II. tuženice MN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Filipu Lisac, odvjetniku iz Opatije, radi predaje u suposjed i isplate, radi donošenja odluke o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P-36/2021-61 od 29. veljače 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 8. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P-36/2021-61 od 29. veljače 2024. u pobijanom dijelu pod točkom II., III. i IV. u dijelu u kojem je određeno da tužitelj sam snosi svoje troškove postupka u odnosu na I-tuženicu te pod točkom V. izreke.

II. Odbija se žalba TN, prednice I. tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P-36/2021-61 od 29. veljače 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I. i IV. izreke u dijelu u kojem je određeno da I-tuženica snosi svoje troškove postupka.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja te prednice I. tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev prednice I-tuženika za naknadom troškova sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke naloženo je prednici 1. tuženika predati tužitelju u suposjed nekretninu - suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-225) - stan br. 23 na IX (devetom) katu, ulaz 2 koji se sastoji od četiri sobe, sobice, kuhinje, blagovaonice, izbe, kupaonice nužnika, predsoblja, hodnika i otvorene terase, u ukupnoj površini od 117,07 m2, [adresa], koji je neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali dijelovi - stambene zgrade [adresa], 6, na kčbr. [katastarska čestica] [adresa], upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Nadalje, pod točkom II. izreke odbijen je tužbeni tužitelja u odnosu na prednicu 1. tuženika u dijelu u kojem zahtjeva isplatu novčanog iznosa od 35.664,10 €[1] /268.711,16 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate kako je pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude. Pod točkom III. izreke odbijen je tužbeni zahtjev u cijelosti u odnosu na tadašnju II-tuženicu MN i III-tuženika GN kojim se nalaže predati tužitelju u suposjed nekretninu - suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-225) - stan br. 23 na IX (devetom) katu, ulaz 2 koji se sastoji od četiri sobe, sobice, kuhinje, blagovaonice, izbe, kupaonice nužnika, predsoblja, hodnika i otvorene terase, u ukupnoj površini od 117,07 m2, [adresa], koji je neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali dijelovi - stambene zgrade [adresa], 6, na kčbr . [katastarska čestica] [adresa], upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (st. 1.), kao i da im se naloži isplatiti tužitelju iznos od 13.627,23 €/ 102.674,36 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate. Nadalje, pod točkom IV. izreke određeno je da tužitelj snosi svoje troškove postupka u odnosu na pok. prednicu TN, kao i da ona snosi svoje troškove postupka, dok je pod točkom V. izreke naloženo tužitelju naknaditi II-tuženici MN i III-tuženiku SN trošak parničnog postupka u iznosu od 2.750,00 €, a pod točkom VI. je odbijen preostali dio zahtjeva II- tuženice MN i III-tuženika CN za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 5.900,00 €.

2. Protiv navedene presude u dijelu izreke pod točkom II., III., IV. i V. izreke žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. - 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima odnosno podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Isto tako, protiv dijela navedene pod točkom I. i IV. izreke žali se prednica 1. tuženika zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. - 3. ZPP te predlaže da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak uz naknadu troškova žalbenog postupka.

4. Prednica 1. tuženika u odgovoru na žalbu tužitelja osporava žalbene navode u cijelosti kao neosnovane te predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u cijelosti uz naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

5. Žalbe su neosnovane.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja na predaju u suposjed nekretnine - suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-225) - stan br. 23 na IX (devetom) katu, ulaz 2 koji se sastoji od četiri sobe, sobice, kuhinje, blagovaonice, izbe, kupaonice nužnika, predsoblja, hodnika i otvorene terase, u ukupnoj površini od 117,07 m2, kao i isplata naknade zbog korištenja budući da su tuženici isključili tužitelja kao suvlasnika iz posjeda te koriste cijelu nekretninu, kako to proizlazi iz činjeničnih navoda tužbe.

7. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, pa tako niti one koje žalitelji ističu u žalbi. Naime, sud prvog stupnja u obrazloženju presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi, niti razlozima presude, kao što niti ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava, odnosno zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava odnosno zapisnika. Ne postoje ni drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, slijedom čega nije ostvaren žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11.

ZPP na koju povredu ukazuju žalitelji.

8. Isto tako, u prvostupanjskom postupku nije počinjena niti povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP te čl. 219. st. 1. ZPP, kako to neosnovano navodi tužitelj, budući je sud na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pravilno utvrdio činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava.

9. Tijekom prvostupanjskog postupka je utvrđeno;

- da iz uvida u Izvadak iz zemljišne knjige sa stanjem na dan 17. siječnja 2021. proizlazi da je tužitelj uknjižen kao suvlasnik nekretnine citirane u izreci presude u 72/100 dijela dok je preostalih 28/100 dijela bila prednica tuženika s time da je ista prethodno prodala jednu polovicu svog suvlasničkog dijela MN u 14/100 te SN 14/100, ali je došlo do sporazumnog raskida pravnog posla kupoprodaje pa se stanje vratilo u ono kakvo je bilo prije provedbe takve uknjižbe, slijedom čega je ponovo bila upisana prednica 1. tuženika da bi na današnji dan bio upisan 1. tuženik kao suvlasnik u 28/100 dijela;

- da je prednica 1. tuženika u odgovoru na tužbu isticala da ne osporava navode o suvlasničkim udjelima kao i to da su MN i CN temeljem kupoprodajnog ugovora stekli svaki pod 14/100 dijela stana, međutim, s obzirom da navedeni ugovor osim uknjižbe u zemljišnim knjigama nije ispunjen isti je raskinut te je ona u posjedu predmetnog stana, a MN i CN nisu stupili u suposjed stana, a niti je bila isplaćena kupoprodajna cijena kao niti porez na promet nekretnine;

- da su prednica 1. tuženika TN i 2. tuženica sklopile Sporazum o raskidu ugovora o kupoprodaji nekretnine od 12.12. 2018, i to dana 9. ožujka 2021., a takav Sporazumni raskid ugovora o kupoprodaji nekretnine sklopila je i TN sa 1. tuženikom SN te su isknjiženi iz zemljišnih knjiga kao suvlasnici dok je TN bila uknjižena u 28/100 kako proizlazi iz zk izvatka od 5. travnja 2021. (list 78 spisa), pri čemu je TN isticala da je takve kupoprodajni ugovor sklopila s ciljem da ju zaštite kao stariju osobu premda nikada nisu bili u posjedu stana nego da ju privremeno posjećuju;

- da je prednica 1. tuženika tijekom postupka predlagala podjelu stana na način da svatko ostvari pravo posjeda sukladno svom suvlasničkom omjeru budući da stan ima dva ulaza te da je za otvaranje drugih vrata na stanu ishođeno i odobrenje tvrtke Stanograd Studio d.o.o.;

- da je prednica 1. tuženika dozvolila prijavu prebivališta za ZN kako to proizlazi iz dopisa MUP od 7. svibnja 2021., a da je MN nakon provala u stan dozvolila ŽN i NN da se prijave na adresi stana kako bi stan čuvali od provalnika dok CN nije dozvolio nikome prijavu na adresu predmetnog stana;

- da iz Dopisa MUP Policijske uprave Zagrebačke od 29. siječnja 2023. proizlazi da je dana 5. prosinca 2018. stanar stambene zgrade prijavio provalnu krađu u stan koji koristi TN i njena unuka ZN s djecom, budući se opažaju oštećenja i otvorena ulazna vrata nakon čega je obavljen očevid te je utvrđeno da je izvršena krađa pokretnina u iznosu štete od 20.000,00 kn;

- da iz nalaza i mišljenja građevinskog vještaka JN od 27. ožujka 2023. proizlazi da je procijenjena tržišna vrijednost najamnine prema zadatku suda, za stan upisan u BZP, zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] otko 225. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-225) na adresi [adresa] za utuženo razdoblje od 1. ožujka 2015 do 1. veljače 2021. ukupno iznosi 51.163,10 €;

- da iz dopunskog očitovanja vještaka na primjedbe tužitelja proizlazi da procijenjena tržišna vrijednost nekretnine za stan upisan u BZP, zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], 225. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E -225), na adresi [adresa], za razdoblje od veljače 2015. do 30. rujna 2023. iznosi 86.231,42 € odnosno 649.710,63 kn;

- da iz iskaza djelatnice tužitelja ŠN proizlazi da su prvi puta od TN zatražili predaju predmetnog stana u suposjed tužbom iz 2000., a prema njenim saznanjima od MN i SN možda 2020. Isto tako, proizlazi da je TN odbijala predaju stana u suposjed, a njihov raniji tužbeni zahtjev za iseljenje je bio odbijen jer nisu dobili suglasnost od RH i to 2013. ili 2014.;

- da iz iskaza TN proizlazi da se u predmetnom stanu nalazi sama, a negdje 2014. je nećakinja EN živjela s njom u stanu te joj je dopustila da se prijavi dok što se tiče MN i SN nikada nisu živjeli u stanu, niti bili u posjedu istog. Isto tako, proizlazi da što se tiče osoba koje su živjele u stanu da je neposredno prije odlaska nećakinje iz stana došlo do provale i da su nakon toga živjela dva dečka u drugom dijelu stana i to kratko vrijeme i to rođacima od nećakinje koji su čuvali stan od daljnjih provala. Također je navela da nije spremna predati u suposjed predmetni stan pod uvjetima kako to traži tužitelj već je spremna predati polovinu stana;

- da iz iskaza MN proizlazi da nikada nije bila u posjedu predmetnog stana niti u suposjedu, a što se tiče sklopljenog ugovora sa njom i sa suprugom ističe da je to bio način da pokušaju riješiti zavrzlamu s KBC Zagreb, a ugovor nikada nije bio konzumiran već je raskinut. Isto tako, proizlazi da je točno da je jednom prilikom dala suglasnost da se dvojica dečkiju prijave kao podstanari jer je formalno bila suvlasnica, a s obzirom na prethodnu provalu koja se dogodila i nisu plaćali nikakvu stanarinu već su samo stan čuvali od provale, a to je trajalo mjesec ili dva mjeseca. Nadalje, proizlazi da nema nikakve veze sa stanom od kada su izašli iz ugovora, niti su kada plaćali režije te stanuju i žive već 40 godina u [adresa], a predmetni stan koristi TN;

- da iz iskaza 1. tuženika SN proizlazi da nikada nije živio u predmetnom stanu niti bio u posjedu tog stana, a nikakvu suglasnost nije nikome davao za stanovanje u predmetnom stanu, a poznato mu je da je zbog provala i da je njegova kćer otišla na liječenje pa su dale dvojici dečkiju da čuvaju stan dok se nikakva najamnina nije plaćala. Isto tako, proizlazi da jednu polovinu stana koristi TN, dok je druga polovica prazna te pojašnjava da je njegova sestra izvršila ulaganje da se na jedan sporazuman način dođe do rješenja u smislu da njoj pripadne jedna cjelina, a tužitelju druga cjelina.

10. Temeljem takvih utvrđenja prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj suvlasnik u 72/100 dijela predmetne nekretnine, te kako nije sporno da se I-tuženica nalazi u posjedu cijele stvari, to sukladno odredbi članka 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 37/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09,; dalje ZVDSP) prihvaća tužbeni zahtjev u kojem traži da mu I-tuženica preda u suposjed predmetnu nekretninu te odlučuje kao u izreci pod točkom I. pobijane odluke.

11. Žalbeni navodi prednice tuženika da je i prije pokretanja postupka, ali i za vrijeme trajanja postupka, već više puta izjavila da je spremna tužitelju, kao suvlasniku stana, predati u isključivi samostalni posjed dio stana, nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost odluke prvostupanjskog suda da je dužna predati u suposjed nekretninu tužitelju, a to poglavito jer iz dopisa tužitelja od 11. prosinca 2020. proizlazi da je pozivana na predaju u suposjed te sve do zaključenja glavne rasprave nije predala nekretninu u suposjed. Navedeno, potvrđuje i iskaz svjedokinje ŠN koja je iskazala da je tužitelj još 2000. zatražio predaju u suposjed, dok su to odvjetnici učinili dopisom 2020., ali je TN to odbijala učiniti već je predlagala podijele stana na dva jednaka dijela. Međutim, prijedlozi za razvrgnuće suvlasništva kao i prijedlozi o načinu izvršavanja posjeda i načinu korištenja nekretnine nisu predmet ovog postupka, slijedom čega je njezina žalba neosnovana.

12. Nadalje, prvostupanjski sud zaključuje da u odnosu na II. i III-tuženika takav zahtjev nije osnovan budući da tužitelj nije dokazao da se isti nalaze u suposjedu predmetne nekretnine zajedno s I-tuženicom pri čemu prvostupanjski sud zaključuje da nije odlučno što su bili uknjiženi kao vlasnici u određenom razdoblju s obzirom da iz Sporazumnih raskida ugovora o kupoprodaji nekretnine od 08. ožujka 2021. i 09. ožujka 2021., proizlazi da su II i III-tuženici raskinuli ugovor s I-tuženicom kao prodavateljicom, kao i da nikada nije došlo do izvršenja predmetnog ugovora u smislu isplate kupoprodajne cijene ali i stupanja kupaca u posjed pri čemu činjenica da su i II i III-tuženici bili suvlasnici predmetnog stana ali samo formalno, ne i stvarno, te nisu bili u posjedu istog ne mijenja niti to da su eventualno za vrijeme dok su bili suvlasnici davali formalno odobrenje da u istom živi netko od podstanara budući da se samo radilo o formalnom očitovanju s time da je i nesporno da je samo I-tuženica u posjedu predmetnog stana.

13. Isto tako, prvostupanjski sud zaključuje da što se tiče novčanog zahtjeva u vidu naknade zbog korištenja predmetnog stana za vrijeme dok je bio kao suvlasnik isključen iz posjedovanja, taj zahtjev nije osnovan niti u odnosu na I-tuženicu. Naime, izveden je doista dokaz građevinskim vještačenjem na okolnost tržišnog najma za predmetnu nekretninu, ali je tužitelj u smislu odredbe članak 219. stavak 1. ZPP -a propustio predložiti da se kao dokaz izvede i uviđaj na licu mjesta kako bi vještak a i sud imali potpuni uvid u stanje predmetnog stana odnosno nekretnine i njegovu opremljenost jer vještak bez toga može dati samo svoju ocjenu tržišne vrijednosti najamnine uzimajući u obzir prosječnu uređenost i opremljenost predmetnog stana što nije dovoljno za zaključak suda da tržišna vrijednost najamnine iznosi upravo onoliko koliko je vještak izračunao, a posebno imajući u vidu da činjenicu višegodišnjeg posjeda I-tuženice, ali i njene navode glede ulaganja u predmetnu nekretninu u smislu da je vršila adaptaciju koja kao rezultat ima to da je stan podijeljen u dvije cjeline sa dvoja posebna ulazna vrata. Stoga, prvostupanjski sud zaključuje da se tržišna vrijednost najamnine na ispravan način može izračunati jedino ako se uzmu u obzir sve specifičnosti konkretne nekretnine/stana u svakom pojedinom slučaju, pa tako i u ovom, a da bi se to učinilo potrebno je bilo izvesti dokaz uviđajem na licu mjesta što nije učinjeno jer je tužitelj propustio, slijedom čega odlučuje kao pod točkom II. izreke.

14.Takva utvrđenja i činjenično stanje kao pravilno utvrđeno prihvaća i ovaj sud. Tužitelj svojim žalbenim navodima osporava činjenično stanje utvrđeno od strane suda prvog stupnja, te u žalbi iznosi vlastitu ocjenu dokaza koja se suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda. Međutim, ta ocjena, prema stajalištu ovog suda, nema podlogu u rezultatu dokaznog postupka, te ne može dovesti u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog od strane suda prvog stupnja. Stoga je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, a nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP koju u žalbi također sadržajno ističe tužitelj.

15.Prema odredbi čl. 162. st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 37/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06 i 146/08; dalje ZVDSP), da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu.

16. Slijedom toga, kako je tužitelj suvlasnik u 72/100 dijela predmetne nekretnine te kako je prednica I-tuženika bila u posjedu cijele stvari, pravilno je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev da je TN dužna predati tužitelju Kliničkom bolničkom centru Zagrebu u suposjed nekretninu - suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-225) - stan br. 23 na IX (devetom) katu,

17. U odnosu na zahtjev za predaju u posjed nekretnine u odnosu na MN i GN, prvostupanjski sud je odbio takav zahtjev jer tužitelj nije dokazao da se isti nalaze u suposjedu predmetne nekretnine zajedno s prednicom I-tuženika i to bez obzira što su bili uknjiženi kao vlasnici u određenom razdoblju s obzirom da iz Sporazumnih raskida ugovora o kupoprodaji nekretnine od 08. ožujka 2021. i 09. ožujka 2021. (list 68 - 77 spisa) proizlazi da su MN i CN raskinuli ugovor s TN kao prodavateljicom, kao i da nikada nije došlo do izvršenja predmetnog ugovora u smislu isplate kupoprodajne cijene , ali i stupanja kupaca u posjed.

18. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da u odnosu na II. i III. tuženike nisu bili ispunjeni uvjeti za predaju u posjed predmetne nekretnine u smislu odredbe čl. 162. st.1. ZVDSP. Naime, neosnovani su žalbeni navodi tužitelja da su II. i III. tuženici u vrijeme podnošenja tužbe bili u vlasničkom i neposrednom suposjedu predmetne nekretnine, te da suposjed nekretnine nisu napustili niti nakon sklapanja Sporazum o raskidu ugovora o kupoprodaji.

19. Naime, iz iskaza prednice I-tuženika proizlazi da se u predmetnom stanu nalazi sama, a negdje 2014. je nećakinja EN živjela s njom u stanu te joj je dopustila da se prijavi dok što se tiče MN i CN nikada nisu živjeli u stanu, niti bili u posjedu istog. Navedeno, potvrđuje i iskaz MN koja je navela da nikada nije bila u posjedu predmetnog stana niti u suposjedu, a što se tiče sklopljenog ugovora sa njom i sa suprugom ističe da je to bio način da pokušaju riješiti zavrzlamu s KBC Zagreb, a ugovor nikada nije bio konzumiran već je raskinut. Također, navedeno potvrđuje i CN koji je naveo da nikada nije živio u predmetnom stanu niti bio u posjedu tog stana, a nikakvu suglasnost nije nikome davao za stanovanje u predmetnom stanu, a poznato mu je da je zbog provala i da je njegova kćer otišla na liječenje pa su dali dvojici čuvati stan, dok on živi 40 godina u [adresa]. Isto tako, svjedokinja ŠN je također navela da nikada nije vidjela u stanu tuženike niti je imala nepobitan dokaz da se isti doista nalaze u suposjedu stana.

20. Prema tome, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da su MN i CN bili suvlasnici predmetnog stana ali samo formalno, ne i stvarno, te nisu bili u posjedu istog, a navedeno ne mijenja niti to da je MN za vrijeme dok su bili suvlasnici dala odobrenje da netko čuva stan od provalnika kako bi pri tome zaštitila prednicu tuženika TN, a niti su osnovani žalbeni navodi da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio isprave, Suglasnosti II. i III. tuženika kao suvlasnika nekretnine podstanarima radi prijave boravišta MUP-u na adresi predmetnog stana.

21. Naime, iz dopisa MUP od 21. lipnja 2021. (list 93 spisa), proizlazi da je terenskom provjerom zatečen NN sa prijavljenim boravištem kod MN, ali od 26. listopada 2020., dakle, prije podnošenja tužbe, da bi u kontaktu sa HN se utvrdilo da je stan sada unajmio od ZN koja se vodi kao njegov stanodavac, a s njime stanuje i ŽN.

22. Prema tome, ne mogu se prihvatiti žalbeni navodi da su ĆN i CN, da su bili u vrijeme podnošenja tužbe u suposjedu nekretnine samo činjenicom da su prije podnošenja tužbe dozvoliti da se upiše boravište NN i ŽN radi čuvanja nekretnine, kada i sam NN pred policijom iskazuje da je stan unajmio od ZN, a kojoj je suglasnost za stanovanje dala TN.

23. Isto tako, da MN i CN nisu stanovali niti bili u posjedu predmetne nekretnine upućuje i dopis MUP, VI. policijske postaje Zagreb od 29. siječnja 2023. iz kojeg proizlazi da su policijski službenici dana 5. prosinca 2018. utvrdili sumnju na „provalnu“ krađu u stan koji koristi TN i njena unuka ZN s djecom. Navedeno potvrđuju i uvjerenja o prebivalištu za MN iz kojeg proizlazi da od 31. listopada 1996. prebiva u [adresa], dok CN od 6. ožujka 1984. prebiva u [adresa]. Slijedom toga, činjenica da neke treće osobe su na temelju dopuštenja prije podnošenja tužbe imale evidentirano prebivalište ili boravište na predmetnoj nekretnini ne znači da su II. i III. tuženici bili u suposjedu predmetne nekretnine kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud. To pogotovo pokraj kategoričnih tvrdnji troje tuženika da II. i III. tuženici oni nisu bili u suposjedu, a u nedostatku nekih drugih pouzdanih i objektivnih dokaza.

24. Pri tome suprotno žalbenim navodima valja reći da je za tužbu za predaju u (su)posjed pasivno je legitimirana osoba koja drži posjed nekretnine te je relevantno činjenično stanje koje postoji u trenutku zaključenja glavne rasprave, a tijekom postupka je utvrđeno da II. i III. tuženici u trenutku zaključenja glavne rasprave nisu ni vlasnici ni posjednici predmetne nekretnine, slijedom čega pravilno prvostupanjski sud odlučuje kao pod točkom III. izreke.

25. U odnosu na daljnje žalbene navode u kojima preocjenjuje izvedene dokaze tijekom postupka, valja reći da na isto nije ovlašten, jer u skladu s odredbom čl. 8. ZPP samo je sud ovlašten utvrditi koje će činjenice uzeti kao dokazane na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Upravo tako je prvostupanjski sud postupio jer je izvedene dokaze prosudio po slobodnom uvjerenju, opravdavši svoje uvjerenje uvjerljivim i logičnim zaključcima, koje uvjerenje ima pravnu i činjeničnu utemeljenost. Naime, tužitelj žalbenim navodima iznosi vlastitu ocjenu dokaza koja se suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda. Međutim, ta ocjena, prema stajalištu ovog suda, nema podlogu u rezultatu dokaznog postupka, te ne može dovesti u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog od strane suda prvog stupnja.

26. Nadalje, u odnosu na novčano potraživanje tužitelja, valja reći da su za rješenje spora između stranaka mjerodavne odredbe čl. 164. i čl. 165. ZVDSP prema kojima je samo nepošten posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari (ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku), radi čega je izveden dokaz građevinskim vještačenjem na okolnost tržišnog najma za predmetnu nekretninu.

27. Međutim, osnovano je prednica tuženika tijekom postupka isticala da je potrebno izvesti i dokaz uviđajem na licu mjesta kako bi se utvrdilo stvarno stanje nekretnine sa svim specifičnostima nekretnine poput adaptacije i ulaganja u nekretninu te podjele stana na dva dijela sa zasebnim ulazima, što vještak nije niti mogao bez izvršenog očevida i pregleda stana procijeniti, a niti utvrditi stvarnu vrijednost nekretnine uzevši u obzir sve navedene pojedinosti, slijedom čega je prvostupanjski sud zaključio da se tržišna vrijednost najamnine na ispravan način može izračunati jedino ako se uzmu u obzir sve specifičnosti konkretne nekretnine/stana u svakom pojedinom slučaju, pa tako i u ovom, a da bi se to učinilo potrebno je bilo izvesti dokaz uviđajem na licu mjesta što nije učinjeno jer je tužitelj propustio predložiti isto kao dokaz, pri tome posebno imajući u vidu činjenicu višegodišnjeg posjeda prednice I. tuženika, ali i njene navode glede ulaganja u predmetnu nekretninu u smislu da je vršila adaptaciju koja kao rezultat ima to da je stan podijeljen u dvije cjeline sa dvoja posebna ulazna vrata pa kako je tužitelj u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a propustio predložiti da se kao dokaz izvede i uviđaj na licu mjesta, to tužitelj nije dokazao visinu tužbenog zahtjeva.

28. Naime, u konkretnom slučaju kada stranka osporava tržišnu vrijednost nekretnine tijekom cijelog postupka i navodi da je podijelila stan, tada je potrebno izvesti uviđaj i građevinsko vještačenje kako bi se utvrdilo stvarno stanje nekretnine i objektivno odredila visina najamnine ili naknade. Uvid u stvarno stanje nekretnine, uključujući i uviđaj na licu mjesta, nužan je za točno utvrđivanje visine najamnine ili naknade, osobito kada stranka osporava tržišnu vrijednost.

29. Ovaj drugostupanjski sud prihvaća pravilnost zaključka prvostupanjskog suda jer doista visinu najamnine, a time i tužiteljevog potraživanja nije moguće na zakonit način utvrditi bez konkretiziranja o kakvoj se nekretnine radi, u kakvom je stanju, njenoj lokaciji i drugim detaljima. Nalaz vještaka JN rađen je prema prosječnim parametrima. A općepoznata je činjenica da visina najamnine u značajnoj mjeri zavisi upravo od takvih konkretnih svojstava neke nekretnine – stana. Pa kako je tužiteljev kvazikontraktni zahtjev upravo izgubljena korist u visini najma (razmjernog suvlasničkom dijelu) dotičnog stana, podatak o prosječnoj najamnini nije ujedno utvrđenje visine takve kvazikontraktne tražbine.

30. Stoga, suprotno žalbenim navodima procjena vrijednosti najamnine nekretnine bilo je potrebno odrediti na temelju stanja nekretnine jer tržišna vrijednost ne mora odgovarati stvarnom stanju nekretnine, a tužitelj je propustio predložiti izvođenje dokaza uviđajem na licu mjesta, pogotovo imajući u vidu da je I-tuženica izričito navodila da nije moguće izraditi točan izračun bez izvršenog očevida na samoj nekretnini. Naime, sukladno odredbi čl. 221a ZPP-a, ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Dakle, tužitelj treba dokazati činjenice koje su stvarna osnova tužbe, a ukoliko to ne učini, primjena pravila o teretu dokazivanja opravdava ocjenu suda da te činjenice nisu dokazane.

31. Stoga je pravilno sud prvog stupnja odbio tužbeni zahtjev smatrajući da tužitelj nije uspio dokazati visinu naknade zbog korištenja predmetnog stana za vrijeme dok je tužitelj kao suvlasnik isključen iz posjedovanja te pravilno odlučio kao pod II. izreke kada je odbio zahtjev za isplatu od I. tuženice, a posljedično činjenici da II. i III. tuženici nisu u posjedu nekretnine novčani zahtjev je i u odnosu na njih neosnovan .

32. Žalbeni navodi o povredi temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, posebno prava na obrazloženu odluku (čl. 6. st. 1. i čl. 13. Konvencije), prava na neovisno, nepristrano i pravično suđenje (čl. 29. st. 1. Ustava RH i čl. 6. st. 1. Konvencije) te prava na jednakost pred zakonom i sudovima (čl. 14. i čl. 26. Ustava RH), su ocijenjeni kao neosnovani jer se ne radi niti o arbitrarnoj niti očito nerazumnoj odluci, a niti su počinjene bitne povrede kako je već navedeno.

33. Odluka o troškovima parničnog postupka, također je pravilna i zakonita, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a), tako i po visini (čl. 155. ZPP-a), a što tužitelj posebno niti ne osporava.

34. U odnosu na žalbu prednice tuženika glede parničnog troška pod točkom IV. kojom je određeno da da tužitelj Klinički bolnički centar Zagreb snosi svoje troškove postupka u odnosu na I-tuženicu TN, kao i da I-tuženica TN snosi svoje troškove postupka, valja reći da je pravilno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo jer je uspjeh stranaka približno jednak te su troškovi nastali zbog okolnosti koje nisu u potpunosti pripisive jednoj strani, tako da je pravilno prvostupanjski sud odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove u smislu odredbe čl. 154. st. 4. ZPP.

35. Stoga, kako žalbeni navodi nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod točkom II., III., IV. i V. izreke te odlučiti kao u izreci ove presude pod točkom I., a isto tako, valjalo je odbiti i žalbu prednice tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkom I. i IV. izreke te odlučiti kao pod točkom II. izreke.

36. Zahtjev tužitelja i prednice I. tuženika za naknadom troška žalbenog postupka nije osnovan jer sa žalbama nisu uspjeli te je stoga valjalo, sukladno odredbama čl. 154. st. 1. i 166. st. 1. ZPP, odlučiti kao pod toč. III. izreke ove odluke.

37. Zahtjev prednice tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu je neosnovan jer ta parnična radnja nije bila potrebna radi vođenja ovog postupka. (čl. 155. st. 1. ZPP – toč. IV. izreke).

U Zagrebu 8. rujna 2026.

Predsjednik vijeća:

Josip Grubišić