Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2482/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od predsjednice vijeća Sanje Joka Umićević, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća mr.sc. Iris Gović Penić te članice vijeća Ines Kovačević, u pravnoj stvari I-tužiteljice ZLA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa Hrvoje Butković, odvjetnik iz Zagreba, II-tužiteljice ZL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], III-tužiteljice ŽLA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i IV-tužiteljice ŽL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje zastupa Zoran Bogojević, odvjetnik iz Zagreba, protiv I-tužene FL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i II-tuženika JL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje zastupa Vladimir Mamić, odvjetnik iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi I i II-tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 917/2024-29 od 24. veljače 2026., u sjednici vijeća održanoj dana 8. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba I i II-tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-917/2024-29 od 24. veljače 2026.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev I i II-tuženika za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1.Izreka prvostupanjske presude glasi:

"I. Nalaže se tuženicima FL OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i JL OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], da solidarno isplate tužiteljici ZLA OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], novčani iznos od 17.828,36 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, koja na navedeni iznos teče od 16. ožujka 2012. godine do 31. srpnja 2015. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračuna te za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope, koju je Evropska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. Godine pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženicima FL OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i JL OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], da solidarno naknade tužiteljici ĐL troškove parničnog postupka u iznosu od 6.224,74 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. veljače 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženicima FL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i UL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da solidarno isplate tužiteljici ŽL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] novčani iznos od 23.770,83 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 16. ožujka 2012. godine do 31. srpnja 2015. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine pa do 31. prosinca 2023. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine sve to u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženicima FL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i UL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da solidarno isplate tužiteljici ZL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] novčani iznos od 5.942,46 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 16. ožujka 2012. godine do 31. srpnja 2015. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine pa do 31. prosinca 2023. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženicima FL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i UL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da solidarno isplate tužiteljici ŽLA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] novčani iznos od 5.942,46 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 16. ožujka 2012. godine do 31. srpnja 2015. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine pa do 31. prosinca 2023. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u roku od 15 dana.

VI. Nalaže se tuženicima da solidarno naknade II-IV tužiteljicama trošak parničnog postupka u iznosu od 6.603,01 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke tekućom od 24. veljače 2026. do plateža, sve to u roku od 15 dana."

2. Protiv ove presude žalbu su izjavili I i II-tuženi zbog svih žalbenih razloga te traže naknadu troška sastava žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da postoje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku - dalje u tekstu ZPP (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13) na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP - a, kao niti one koje se ističu u žalbi. Prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

U odnosu na žalbene navode vezane uz točku II. izreke prvostupanjske presude, a vezane uz ime i OIB I-tužiteljice treba istaknuti da je riječ u grešci u pisanju koju sud prvog stupnja u svako vrijeme može ispraviti, s tim da je u uvodu presude jasno naznačeno ispravno ime i prezime I-tužiteljice kao i njen OIB pa je jasno tko su sve stranke ovog spora te nema prepreke da se naknadno ispravi prvostupanjska presuda u dijelu u točki II. izreke kojom je odlučeno o parničnim troškovima I-tužiteljice.

5. Sud prvog stupnja je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje te je pravilno primijenio materijalno pravo.

Tuženi preocjenjuju provedene dokaze, ali njihova ocjena provedenog dokaznog postupka nije od utjecaja na ishod postupka. Njihova ocjena nije pravila, a sud prvog stupnja je pravilno utvrdio sporne pravno relevantne činjenice temeljem pravilne ocjene provedenih dokaza.

6. Prvotni tužitelj GL u tužbi navodi da je kao jedan od prodavatelja uz prodavatelje FLA i SL, prodao tuženicima svoj poslovni udio i dana 15. ožujka 2011. potpisao Ugovor o prijenosu poslovnih udjela i to udjela tužitelja u nominalnom iznosu od 700,00 kn, što čini jedan poslovni udio koji je upisan u knjigu poslovnih udjela pod rednim brojem 7 i čini 3,333% od temeljnog kapitala društva Hitra produkcija d.o.o. iz Zagreba, upisanog u sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu. Člankom 3. navedenog ugovora utvrđena je kupoprodajna cijena poslovnih udjela u iznosu od 1.024.423,62 kn, gdje prvobitnom tužitelju, kao jednom od tri prodavatelja, pripada 341.474,54 kn, odnosno 33,33% od cijene ukupno prodanih udjela navedenim ugovorom. Ugovorom su se kupci poslovnih udjela obvezali isplatiti kupoprodajnu cijenu u roku od godinu dana od dana sklapanja ugovora, odnosno najkasnije do 16. ožujka 2012. Navedeni ugovor je solemniziran kod javnog bilježnika dana 15. ožujka 2011. te su kupci temeljem navedenog ugovora, upisali svoje pravo vlasništva na poslovnim udjelima u sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu. Kupci do dana podnošenja tužbe tužitelju nisu isplatili iznos kupoprodajne cijene za prodane poslovne udjele. Tužitelj je tuženike pozivao na plaćanje.

Nadalje navodi da je tužitelj kao jedan od prodavatelja uz prodavatelje FLA i SL, prodao tuženicima svoj poslovni udio dana 15. ožujka 2011. te je potpisan Ugovor o prijenosu poslovnih udjela u nominalnom iznosu od 700,00 kn, što čini jedan poslovni udio koji je upisan u knjigu poslovnih udjela i čini 3,5% temeljnog kapitala društva Trigger d.o.o. Zagreb, upisan u sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu. Člankom 3. navedenog ugovora utvrđena je kupoprodajna cijena poslovnih udjela u iznosu od 175.740,05 kn, gdje prvobitnom tužitelju kao jednom od tri prodavatelja, pripada 61.509,02 kn, odnosno 35% od cijene ukupno prodanih udjela navedenim ugovorom. Ugovorom su se kupci poslovnih udjela obvezali isplatiti kupoprodajnu cijenu u roku od godinu dana od dana sklapanja ugovora, odnosno najkasnije do 16. ožujka 2012.

Kupci su, temeljem navedenog ugovora, upisali svoje pravo vlasništva na poslovnim udjelima u sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu.

Do dana podnošenja tužbe nisu isplatili iznos kupoprodajne cijene za prodane poslovne udjele prvobitnom tužitelju te ih je isti pozivao na plaćanje.

Društvu Hitra produkcija dokumenata d.o.o. pripojeno je društvo Trigger d.o.o. temeljem Ugovora o pripajanju od 14. srpnja 2011., odluke skupštine društva od 14. srpnja 2011. i odluke preuzetog društva od 14. srpnja 2011.

Kako je tijekom postupka prvobitni tužitelj GL umro, postupak je prekinut te nastavljen kada su kao njegovi nasljednici u parnicu stupili CL, ŽL i ĐL.

Kako je tijekom postupka umrla I tužiteljica CL, to je prekinut postupak koji je nastavljen rješenjem te su u parnicu kao njezini nasljednici stupili kao tužitelji ZL, ŽLA i ŽL.

7. Među strankama nije sporna činjenica zaključenja Ugovora o prijenosu poslovnih udjela između prednika tužitelja GL, SL i FLA (prenositelji) i FL i UL kao stjecatelja dana 15. ožujka 2011. kao i to da je čl. 3. istog naveden iznos kupoprodajne cijene poslovnih udjela te da predniku tužitelja kao jednom od prodavatelja pripada 33,33% od cijene ukupno prodanih udjela navedenim ugovorom. Iz ugovora jasno proizlazi i obveza kupaca poslovnih udjela isplate utvrđene kupoprodajne cijene u roku od godinu dana od dana sklapanja ugovora, najkasnije 16. ožujka 2012. Nije sporno da su tuženici stekli poslovne udjele temeljem navedenog ugovora kojim je definiran iznos kupoprodajne cijene kao i obveza podmirenja iste. Nije sporno da navedena obveza isplate utvrđene kupoprodajne cijene nije isplaćena kao ni to da su tuženici dopisom prednika tužitelja pozvani na platež iste prije pokretanja ovog sudskog postupka.

Sporna je obveza plateža iste budući tuženici navode da je potraživanje iste protivno postignutom dogovoru i stvarnoj volji stranaka koja je bila prijenos poslovnih udjela bez naknade pri tome se pozivajući na Sporazum 1 i 2 od 11. srpnja 2013.

8. Pravilno sud prvog stupnja smatra da je neuvjerljiva tvrdnja tuženika da je kupoprodajna cijena navedena u predmetnim kupoprodajnim ugovorima omaška.

8.1. U svom iskazu I-tužena navodi da je razlog navođenja kupoprodajne cijene kako bi se izbjeglo plaćanje poreza, s time da joj nije poznato na koji način se došlo do iznosa kupoprodajne cijene navedene u ugovorima. Navodi da je sporazum od 11. srpnja 2013. sačinjen nakon što su tuženici dobili poziv od GL na plaćanje, da ga isti nije potpisao, već su isti sa tuženicima potpisali SL i Z koji su ga potpisali kao dokaz da prema njima ne postoje nikakva potraživanja vezana uz ugovore o prijenosu poslovnih udjela.

8.2. II-tuženik u svojem iskazu također ističe činjenicu prijenosa poslovnih udjela bez naknade kao stvarnu volju stanaka, da po ugovoru tuženici nisu imali nikakvih obveza, da je svrha ugovora bila izbjegavanje plaćanja poreza, a cilj i svrha preuzimanje udjela bilo je prodati cijelu tvrtku Nexusu time da nije znao pojasniti imajući ovako navedeni cilj prenositelja zašto nisu sačinili ugovor sa Nexusom, da prednika tužitelja nisu pozvali na potpisivanje sporazuma koje je uslijedilo nakon njegovog pozivanja na plaćanje, već je isti samo potpisao sa SL i Z. Sporazumom se željelo potvrditi da ne postoji nikakva obveza tuženika iz ugovora o prijenosu poslovnih udjela.

9. Sud prvog stupnja pravilno zaključuje da tuženi nisu dokazali da je između stranaka dogovoreno da neće biti isplate kupoprodajne cijene.

Kako tuženi u odgovoru na tužbu navode da je omaškom tržišna vrijednost udjela specificirana kao kupoprodajna cijena, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da to ukazuje da se pri sklapanju ugovora čak vodilo računa o tržišnoj vrijednosti udjela i utvrđenju iste kao kupoprodajne cijene i time obveze tuženika.

Kupoprodajna cijena vrlo je jasno definirana kao obveza te rok njezine isplate te ukazuje da je ona izraz stvarne volje stranaka.

Tuženici prvo ističu "omašku" u pisanju da bi se kasnije pozivali na "stvarnu volju potpisnika ugovora" pa je očito da su njihovi navodi samo usmjereni na izbjegavanje ispunjenja obveze.

10. Sporazum 1 i 2 na koji se pozivaju tuženici i kojim nastoje dokazati da ne postoji obveza plaćanja kupoprodajne cijene, nije potpisan od strane prednika tužitelja niti je prednik tužitelja pozivan na potpisivanje istih. Sačinjen je tek nakon pozivanja tuženika na plaćanje od strane prednika tužitelja pa i navedeno umanjuje uvjerljivost navoda tuženika da je stvarna volja stranaka bila da se kupoprodajna cijena ne potražuje .

11. Isto tako nije odlučno ni navođenje u Sporazumu da ostali prenositelji nemaju nikakvih potraživanja prema tuženima budući je predmet ovog spora potraživanje prednika tužitelja, ne ostalih prenositelja, ovdje svjedoka predloženih od strane tuženika.

12. Tvrdnje tuženika da su predmetni sporazumi prividni također su neosnovane jer iz provedenog postupka ne proizlazi da su sklopljeni i da je namjera stranaka bila da se sklope neki drugi ugovori, a ne kupoprodajni ugovori. Osim toga, tuženi nisu tražili da se utvrdi da ugovori ne postoje, a što je potrebno utvrditi da prividni ugovori ne bi proizvodili pravne učinke.

13. Prednik tužitelja tuženima je prvi poziv na plaćanje dostavio dana 26. lipnja 2013., a tuženi su dana 11. srpnja 2013., dakle po primitku poziva na plaćanje, sklopili sa FLA i SL Sporazume o uređenju međusobnih odnosa i utvrđenja stvarne volje i to s obzirom na udjele u društvu Hitra produkcija dokumenta d.o.o. i društvu Trigger d.o.o. koji je u vrijeme sklapanja navedenog Sporazuma već gotovo dvije godine bio brisan iz sudskog registra i pripojen društvu Hitra produkcija dokumenta d.o.o.

Navedeno opravdano sud prvog stupnja smatra jednim od razloga za neprihvaćanje tvrdnje tuženika o nepostojanju njihove obveze prema predniku tužitelja jer sve opisano ukazuje na poduzimanje svih radnji usmjerenih na tuženikovo osporavanje nastale obveze nakon poziva na izvršenje ugovorne obveze, a ako je stvarna volja stranaka bila drugačija od one navedene u kupoprodajnim ugovorima tada bi se potrebni sporazumi sklapali prije poziva prednika tužitelja na plaćanje kupoprodajne cijene.

Pri tome pravilno sud prvog stupnja ističe i to da potpisnici sporazuma od 11. srpnja 2013. ne ističu nikakav razlog za potpisivanje ugovora u kojem se ne iskazuje stvarna volja ugovornih strana što dodatno doprinosi neuvjerljivosti tvrdnji tuženika.

14. Dakle, pravilno sud prvog stupnja temeljem provedenog dokaznog postupka zaključuje da postoji obveza tuženika isplate kupoprodajne cijene za prijenos poslovnih udjela, a kako je to jasno i navedeno u čl. 3 . Ugovora o prijenosu poslovnih udjela, a kako tuženici svoju obvezu po ugovoru nisu izvršili, to postoji obveza isplate potraživanih iznosa.

15. Ovdje posebno treba dodati da bi bilo životno i logično da je stvarna volja stranaka bila takva kako tuženi tvrde da bi bilo za očekivati da su stranke sklopile u vrijeme sklapanja kupoprodajnih ugovora odmah i druge sporazume ili da su sastavile i potpisale neke druge dokumente sličnog značenja kojim bi se ovakva volja iskazala, a ne prepustile predniku tužitelja da raspolaže ispravom iz koje jasno proizlazi obveza plaćanja kupoprodajne cijene.

Pri tome značajno je da je točno određen rok isplate kupoprodajne cijene, a koja je pri tome u svojoj visini vezani uz tržišnu vrijednost.

16. Osim svega prethodno navedenoga, posebno treba dodati da se kod potpuno jasnih i nedvosmislenih odredbi stvarna volja stranaka ne utvrđuje jer jasne odredbe ne podliježu tumačenju (prema načelu clara non sunt interpretanda – jasne stvari ne treba tumačiti). Predmetne odredbe ne ostavljaju nejasnoće niti dvosmislenost, pa je i temeljem navedenoga tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

17. Kako je obveza isplate kupovne cijene za prijenos poslovnih udjela u roku od godinu dana od dana sklapanja ugovora, pravilno su priznate i zatezne kamate od 16. ožujka 2012. temeljem čl. 29. Zakona o obveznim odnosima.

18. Slijedom svega navedenoga, prvostupanjska je presuda potvrđena, a žalba je kao neosnovana odbijena, primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a.

19. O zahtjevu za naknadu troška sastava žalbe odlučeno je primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a.

U Zagrebu, 8. rujna 2026.

Predsjednica vijeća:

Sanja Joka Umićević