Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2382/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Gordani Držaić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HEP Elektra d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 43965974818, zastupanog po punomoćniku Anđelku Jurešku, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Jureško i Buntak u Zagrebu, protiv tuženika Grada Zagreba iz Zagreba, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4746/2025-9 od 6. veljače 2026. dana 8. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Uvažava se žalba tužitelja kao djelomično osnovana i preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4746/2025-9 od 6. veljače 2026. i sudi:

„Nalaže se tuženiku GRAD ZAGREB, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937 isplatiti tužitelju HEP ELEKTRA d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 43965974818 iznos od 89,80 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30.06.2025.g. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 213,28 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe “.

II. Odbija se žalba tužitelja kao djelomično neosnovana i potvrđuje odluka o troškovima postupka sadržana u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4746/2025-9 od 6. veljače 2026. u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka u iznosu od 13,28 EUR.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak žalbe u iznosu od 81,25 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 89,80 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tužitelj zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. t. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/2019, 80/2022, 114/2022, dalje ZPP) , kao i zbog bitne povrede parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači, a podredno predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba je djelomično osnovana u odnosu na glavnu tražbinu.

4. Predmetni spor predstavlja spor male vrijednosti u smislu odredbe čl.458. ZPP -a, u kojem se presuda prema čl. 467. st. 1. ZPP može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a (osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava.

5. U donošenju pobijane presude nije ostvarena niti jedna od bitnih postupovnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a u vezi članka 467. stavak 1. ZPP-a. Prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a te pobijana presuda u svemu sadržava razloge o odlučnim činjenicama i u istoj nema proturječnosti na koje upire tuž itelj.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 89,80 EUR za električnu energiju isporučenu u odnosu na obračunsko mjesto broj 0121532616 na adresi u [adresa], za razdoblje od listopada 2022. do srpnja 2023.

7. U žalbi tužitelj u bitnome ističe kako tužitelj nije imao sklopljen ugovor o korištenju mreže s tuženikom, da je tuženik bez prethodno sklopljenog ugovora o korištenju mreže i bez plaćanje naknade koristio uslugu tužitelja zbog čega je došlo do neosnovanog obogaćenja tuženika, odnosno do uvećanja vrijednosti njegove imovine na štetu imovine tužitelja za vrijednost isporučenih i neplaćenih usluga. Nadalje, ističe kako se u konkretnom slučaju radi o potraživanju proizašlom iz izvanugovornog obveznopravnog odnosa (instituta stjecanje bez osnove), a ne potraživanja s osnova dugovanja uslijed neplaćene naknade za utrošak električne energije temeljem ugovornog odnosa među strankama, te da se stoga ima primijeniti petogodišnji zastarni rok. Nadalje, ističe kako je zbog pogrešne primjene materijalnog prava izreka pobijane presude nerazumljiva i ne može se ispitati čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

8. Sukladno ranije citiranoj odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a, presuda u sporu male vrijednosti se ne može pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, tako da žalbene navode tužitelja koji se tiču pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja ovaj sud nije razmatrao.

9. Prvostupanjski sud odbio je tužbeni zahtjev tužitelja uz obrazloženje da tužitelj nije dokazao da je tuženik bio korisnik usluge tužitelja za utuženo razdoblje , a da sukladno odredbi čl. 3. st. 1. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (''Narodne novine'' br. 85/15) odnosi između energetskih subjekata i korisnika uređuju se ugovorima, a koji ugovor u konkretnom slučaju nije sklopljen. Nadalje, obrazlaže kako je utuženo potraživanje u zastari temeljem čl. 232. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08 i 125/11, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, 69/2026 - dalje ZOO).

10. Takav zaključak prvostupanjskog suda je pogrešan, te je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo.

11. Iz stanja spisa proizlazi sljedeće:

- da je kod tužitelja kao krajnji kupac za obračunsko mjesto broj 0121532616 na adresi u [adresa] evidentirana pok. NH, a što proizlazi iz izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja i računa tužitelja (str. 19. do 35. spisa);

- da je tuženik vlasnik stana na adresi [adresa] a što proizlazi iz zk izvatka za predmetnu nekretninu (str. 8-18 spisa);

- da je rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj O-9106/2022-9 od 24. ožujka 2023. obustavljen ostavinski postupka pod poslovnim brojem O-9106/2022 iza pok. NH, umrle **.**.2022., a obzirom da je utvrđeno da ostaviteljica nema nekretnina niti s njima izjednačenih prava, a nasljednici ne zahtijevaju provođenje ostavinskog postupka. Navedeno rješenje je pravomoćno s danom

02.05.2023.(str. 4. do 7. spisa);

- da je stan na adresi [adresa] u vlasništvu grada Zagreba, a da je pok. NH predmetni stan koristila temeljem ugovora o najmu sklopljenim s Gradom Zagrebom, a što proizlazi iz točke 4. obrazloženja rješenja prvostupanjskog suda poslovni broj O-9106/2022-9 od 24. ožujka 2023.(str. 4. spisa);

- da tužitelj za obračunsko mjesto broj 0121532616 na adresi u [adresa] za utuženo razdoblje studenog 2022. pa do srpnja 2023. ima dugovanje za električnu energiju (opskrba i korištenje mreže) u ukupnom iznosu od 89,90 EUR (str. 19. do 35. spisa);

- da se utuženo razdoblje odnosi na razdoblje nakon smrti pok. NH; 12. Napominje se kako sukladno čl. 3. st. 1. t. 40. Zakona o tržištu električne energije („Narodne novine“ br. 111/2021, dalje: Zakon o tržištu električne energije) krajnji kupac je onaj kupac koji kupuje električnu energiju za vlastitu uporabu. Nadalje, sukladno čl.3. st. 1. t. 41. Zakona o tržištu električne energije, kupac iz kategorije kućanstvo je kupac koji kupuje električnu energiju za potrošnju u vlastitom kućanstvu, isključujući komercijalne ili profesionalne djelatnosti. Krajnji kupac dužan je plaćati električnu energiju, sukladno ugovorenim i reguliranim uvjetima (čl. 42. st. 1.) Zakona o tržištu električne energije). Pravilnik o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom donosi Upravno vijeće Hrvatska energetska regulatorna agencija, dalje: HERA, (čl. 59. st. 1. Zakona o tržištu električne energije). Navedenim pravilnikom, se između ostalog, propisuju i međusobni ugovorni odnosi između energetskih subjekata i korisnika mreže, koji uključuju korištenje mreže i opskrbu električnom energijom.

13.1. Nadalje, sukladno čl. 6. st. 1. Pravilnika o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom („Narodne novine“ br. 100/2022, 134/2024, 19/2025, dalje: Pravilnik), ugovorom o korištenju mreže uređuju se prava i obveze između operatora sustava i korisnika mreže. Ugovor o korištenju mreže sklapa se za jedno obračunsko mjerno mjesto, a može se sklopiti i za više obračunskih mjernih mjesta istog korisnika mreže (čl. 6. st. 3. Pravilnika). Ugovor o korištenju mreže sklapa operator sustava s vlasnikom ili nositeljem nekog drugog stvarnog prava na građevini ili dijelu građevine koja je predmet ugovora o korištenju mreže (čl. 6. st. 3. Pravilnika).

13.2. Nadalje, sukladno čl. 8. st. 1. Pravilnika, ugovorom o opskrbi električnom energijom uređuju se prava i obveze opskrbljivača i krajnjeg kupca ili aktivnog kupca.

13.3. Nadalje, treća osoba može opskrbljivaču po svom izboru podnijeti zahtjev za sklapanje ugovora o opskrbi električnom energijom, zajedno sa zahtjevom za privremeni prijenos prava i obveza iz ugovora o korištenju mreže (čl. 17. st. 1. Pravilnika). U slučaju iz članka 17. Pravilnika, krajnji kupac, dužan je opskrbljivača po svom izboru bez odgađanja obavijestiti o prestanku važenja ugovora o privremenom prijenosu prava i obveza iz ugovora o korištenju mreže te podnijeti zahtjev za sklapanje ugovora o opskrbi električnom energijom (čl. 18. st. 1. Pravilnika). Ugovor o opskrbi električnom energijom iz članka 17. ovih Općih uvjeta prestaje važiti s danom prestanka važenja ugovora o privremenom prijenosu prava i obveza iz ugovora o korištenju mreže (čl. 18. st. 9. Pravilnika).

13.4. Slijedom citiranih odredbi Zakona o tržištu električne energije i Pravilnika, tuženik kao vlasnik predmetne nekretnine bio je dužan nakon smrti NH, koja je predmetni stan upotrebljavala kao najmoprimac temeljem ugovora o najmu i koja je bila evidentirana kod tužitelja kao kupac električne energije, obavijestiti o tome tužitelja i sklopiti novi ugovor o korištenju mreže i ugovor o opskrbi električnom energijom, a što je tuženik nesporno propustio učiniti. Navedeni propust ne može ići na štetu tužitelja.

14. Nadalje, napominje se kako sukladno čl. 84. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, dalje: ZV), suvlasnik na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo određenoga posebnoga dijela nekretnine održava taj dio o svome trošku te snosi sve javne obveze i terete u svezi s vlasništvom toga dijela, ako nije što drugo zakonom određeno. Nadalje, kad dužnik obveze na povremena davanja za komunalne usluge u svezi s uporabom nekog posebnoga dijela nekretnine (naknade zbog trošenja električne energije, plina, toplinske energije, odvoza otpada i sl.) nije neka druga osoba, suvlasnik na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo toga posebnoga dijela nekretnine duguje te naknade dobavljačima odnosno davateljima usluga (čl. 84. st. 2. ZV-a). Ako je dužnik obveze na povremena davanja za komunalne usluge osoba koja posebni dio nekretnine rabi ili iskorištava na temelju najma, zakupa ili drugoga ugovora sa suvlasnikom na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo toga posebnoga dijela, taj suvlasnik jamči dobavljaču za ispunjenje te obveze(čl. 84. st. 3. ZV-a).

14.1. Sijedom citiranih odredbi ZV-a, tuženik je kao nesporni vlasnik predmetne nekretnine dužan snositi sve javne obveze i terete koji terete predmetnu nekretninu, a što uključuje i naknadu za isporučenu električni energiju.

15. Među strankama nije sporno da je tužitelj nastavio isporuku električne energije u nekretninu obračunskog mjernog mjesta i da tuženik u utuženom razdoblju nije imao sklopljen ugovor o opskrbi električnom energijom odnosno ugovor o korištenju mreže. Također među strankama nije sporno da je tužitelj račune za izvršene usluge i u predmetnom vremenskom razdoblju (iako je već kupac umro) nastavio isporučivati na ime pok. kupca NH kao i da tuženik nakon njene smrti nije obavijestio tužitelja o promijenila korisnika tužiteljeve usluge te da je unatoč navedenom tužiteljevu uslugu na navedenom obračunskom mjernom mjestu koristio bez plaćanja naknade. Pritom činjenica da je stan bio „zapečaćen“ nakon smrti pok. NH nije od utjecaja za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, obzirom da je tužitelj pružio uslugu isporuke električne energije do mjernog mjesta, a tuženik nije koristio pravo iz čl. 114. st. 1. Pravilnika prema kojem korisnik mreže ima pravo podnijeti zahtjev za privremenu obustavu isporuke električne energije na svom obračunskom mjernom mjestu.

15.1. Na taj način, koristeći uslugu tužitelja bez njenog plaćanja tužitelju, došlo je do neosnovanog obogaćenja tuženika, odnosno do uvećanja vrijednosti imovine tuženika na štetu imovine tužitelja za vrijednost isporučenih i neplaćenih usluga. Slijedom toga, tuženik je temeljem zakonske odredbe čl. 1110. stavka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO) dužan isplatiti tužitelju utuženi novčani iznos.

15.2. Naime, sukladno odredbi iz čl. 1110. stavak 1. ZOO, kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Pritom se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom, a koji stavak se ima primijeniti u konkretnoj situaciji budući je tuženik bez sklapanja ugovora o korištenju mreže i opskrbi električnom energijom za sebe stekao korist u vidu potrošene električne energije bez odobrenja isporučitelja električne energije (tužitelja) pa je, s obzirom na navedeno, dužan naknaditi vrijednost postignute koristi.

16. Pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda da je nastupila zastara potraživanja tužitelja. Naime, tužitelj svoje potraživanje temelji na pravnoj osnovi stjecanja bez osnove u kojem slučaju se primjenjuje opći zastarni rok iz čl. 225. ZOO-a. Obzirom da je predmetna tražbina nastala u razdoblju od listopada 2022. godine do srpnja 2023., dok je tužba podnesena dana 10. srpnja 2025., tužba je podnesena unutar općeg zastarnog roka od 5 godina iz čl. 225. ZOO-a.

17. Visina utuženih obveza proizlazi iz priloženih izvoda iz poslovnih knjiga i računa tužitelja (str. 19. do 35. spisa). Datumi dospijeća svake pojedine obveze također proizlaze iz priloženih računa pa je stoga odluka o zateznim kamatama donesena primjenom članaka 29. stavak 1. i 2. ZOO-a odlučeno kao u izreci. U odnosu na navode tuženika kako je utužena tražbina obračunata po procijenjenoj potrošnju napominje se kako sukladno čl. 66. Pravilnika, operator sustava će procijeniti potrošnju i/ili proizvodnju električne energije krajnjeg kupca, aktivnog kupca, proizvođača ili operatora skladišta energije (1) u slučaju nemogućnosti očitanja stanja brojila (2) ako krajnji kupac iz članka 65. stavka 3. Pravilnika samostalno ili putem opskrbljivača ne dostavi operatoru distribucijskog sustava očitanje stanja brojila u roku te u formatu i na način iz članka 65. stavka 3. Pravilnika, (3) ako krajnji kupac ne dostavi očitanje stanja brojila u skladu s člankom 84. Pravilnika ili ako očitanje stanja brojila koje je dostavio krajnji kupac u skladu s člankom 84. Pravilnika odstupa za više od 30% u odnosu na prvo isto obračunsko razdoblje iz prethodnih godina. Nadalje, sukladno čl. 69. st. 2. Pravilnika, krajnjem kupcu s mjesečnim obračunskim razdobljem obračun se radi na temelju očitanja stanja brojila ili na temelju procijenjene potrošnje i/ili proizvodnje. Slijedom, navedenog, tuženik je dužan platiti novčane iznose po utuženim računima, obzirom da je visina određena sukladno čl. 66. i 69. Pravilnika.

18. Slijedom navedenog temeljem čl. 373.a. st. 1. t. 2. ZPP-a odlučeno je kao točki I. izreke ove presude.

19. U odnosu na troškove postupka, odlučeno je temeljem čl. 166. st. 2., čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a. Tužitelju se priznaje, sukladno Tbr. 7/9 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/2023, dalje: Tarifa), jednokratna nagrada od 50 bodova, odnosno 100,00 eura, uvećano za PDV 25%, dakle ukupno 125,00 eura. Tužitelju se priznaje i trošak žalbe. Prema Tbr. 10.1. odvjetniku pripada za trošak žalbe nagrada u iznosu od 62,50 EUR + PDV, no obzirom da tužitelj potražuje nagradu u iznosu od 60 EUR + PDV (ukupno 75 EUR), tužitelju pripada nagrada za sastav žalbe u navedenom iznosu. Nadalje, priznaje mu se i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 6,64 EUR sukladno Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi NN 621/23. Tužitelju se priznaje i trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 6,64 EUR koji iznos tužitelj potražuje žalbom. Slijedom navedenog, tužitelju se priznaju troškovi postupka u iznosu od 213,28 EUR. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,28 EUR obzirom da mu navedeni trošak nije nastao. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom I. i II. izreke.

20. U pogledu zahtjeva za naknadom žalbenog postupka drugostupanjski sud je odlučio primjenom odredbe iz čl. 166. st. 2. ZPP-a. Kao potreban parnični trošak u žalbenom dijelu postupka, u smislu odredbe iz čl. 155. st. 1. i 2. ZPP -a, tužitelju se priznaje trošak sastava žalbe u traženom iznosu od 60,00 EUR (Tbr. 10. toč. 1. Tarife) uvećan za pripadajući PDV od 25% (Tbr. 46. Tarife) te trošak sudske pristojbe na žalbu u traženom iznosu od 6,25 EUR, odnosno trošak u ukupnom iznosu od 81,25 EUR.

U Zagrebu 8. rujna 2026.

Sutkinja:

Gordana Držaić