REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1040/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici Ronald Kontešić i Sanja Rojnić, odvjetnici u Puli, protiv tuženice Republike Hrvatske, koju zastupana Općinsko državno odvjetništvo u Puli-Pola, Građansko-upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž- 800/2022-3 od 8. siječnja 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli - Pola poslovni broj P-584/20-14 od 22. srpnja 2022., u sjednici održanoj 8. rujna 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Ukidaju se presuda Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-800/2022-3 od 8. siječnja 2025. i presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-584/20-14 od 22. srpnja 2022. pod točkama I., II. i IV. izreke i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
II. Odluka o troškovima povodom revizije ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke utvrđeno je da je tužiteljica stekla pravo vlasništva na nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica] voćnjak, površine 2212 m2, upisanoj u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pa je slijedom toga tužiteljica po pravomoćnosti ove presude, ovlaštena u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Puli – Pola, izvršiti uknjižbu prava vlasništva na svoje ime, što je tuženica dužna trpjeti. Pod točkom II. izreke naloženo je tuženici naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 20.862,50 kuna, pod točkom III. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 2.787,50 kuna, dok je pod točkom IV. izreke odbijen zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška u cijelosti.
2. Drugostupanjskom presudom pod točkom I. izreke odbijena je žalba tuženice i potvrđena je prvostupanjska presuda pod točkama I., II. i IV. izreke, dok je pod točkom II. izreke odbijen neosnovan zahtjev tuženice za naknadu troškova parničnog postupka u povodu žalbe.
3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-2065/2025-2 od 11. lipnja 2025., tuženici je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-800/2022-3 od 8. siječnja 2025. u odnosu na sljedeće pravno pitanje:
"Imajući u vidu pravne stavove izražene u odlukama Europskog suda za ljudska prava Trgo protiv Hrvatske br. 35298/04, Radomilja i drugi protiv Hrvatske br. 37685/10, Jakeljić protiv Hrvatske br. 22768/12 te Odluku Velikog vijeća u predmetu Radomilja i drugi protiv Hrvatske (Zahtjevi br. 37685/10 i 22768/12) od 20. ožujka 2018., kada se za stjecanje prava vlasništva izvanrednom dosjelošću na nekretnini (koja je na dan 8. listopada 1991. bila) u društvenom vlasništvu uračunava i vrijeme posjeda prije 8. listopada 1991., treba li za stjecanje prava vlasništva na takvoj nekretnini vrijeme potrebno za dosjelost završiti najkasnije do 17. studenoga 1999., kada je odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-58/1997 i dr. ukinuta odredba članka 388. stavka 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98)?".
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tuženica je pozivom na čl. 382. u vezi s čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku podnijela reviziju u odnosu na pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i preinači drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu tako da odbije tužbeni zahtjev, a podredno ukine drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno suđenje.
5. U odgovoru na reviziju tužiteljica je osporila navode iz revizije te je predložila reviziju odbaciti, a podredno odbiti kao neosnovanu.
6. Revizija je osnovana.
7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz članka 385.a ovoga Zakona zbog kojeg je dopuštena.
8. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje prava vlasništva na nekretnini dosjelošću.
9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su sljedeće činjenice:
- da je tuženica upisana kao vlasnica nekretnine kč. br. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja je u naravi maslinik sa svih strana omeđen suhozidom, dok je u jugoistočnom dijelu nekretnine sagrađen "kažun" - kamena kućica za spremanje alata;
- da je sporna kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisana u katastarski operat od njegova osnutka 1952. i da od tada nije mijenjala površinu, kulturu niti način korištenja te da je od 1952. bila upisana u korist posjednika – tužiteljičinih prednika (tužiteljičin pradjed, otac i stric), a od 1977. na osnovi Komasacijskog rješenja Općinskog suda u Puli broj Z-1338/75 od 26. svibnja 1975. ispisana je iz posjedovnog lista broj 2969 u novi posjedovni list broj 1773 kao društveno vlasništvo korisnika Općine Pula te da je od 1999. na osnovu prijavnog lista, Sporazuma o razgraničenju gradova i općina ispisana iz posjedovnog lista broj 1773 u novi posjedovni list broj 4378 iste k.o. kao posjed Republike Hrvatske te je nakon toga upisana u novi posjedovni list i dalje kao posjed Republike Hrvatske,
- da je u zemljišnim knjigama sporna čestica od 1896. bila upisana kao vlasništvo tužiteljičinih prednika,
- da je 1975. sporna čestica iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] ispisana na temelju pravomoćnog komasacijskog rješenja broj 03-4-II-2427/1-1967 od 15. prosinca 1967., red br. 1190, i upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao društveno vlasništvo korisnika Općine Pula,
- da iz rješenja o komasaciji broj: 03-4-II-2427/1-1967 od 15. prosinca 1967., red.br. 294. (koje je i provedeno u zemljišnoj knjizi), proizlazi koje su nekretnine pravnog prednika i oca tužiteljice SĆ bile obuhvaćene komasacijom, ali među njima nije navedena i sporna nekretnina;
- da su rješenjem o komasaciji broj: 03-4-II-2427/1-1967 od 15. prosinca 1967., red.br. 1190. bile obuhvaćene nekretnine HĆ, pok. Ž, i to kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], za koje su AĆ dodijeljene kč. br. [katastarska čestica] i ovdje sporna kč. br. [katastarska čestica], uz naznaku da će zemljišnoknjižni odjel izvršiti prijenos dodijeljenih nekretnina s dosadašnjih vlasnika u korist društvenog vlasništva, s obzirom na činjenicu da je imovina HĆ, koji je bio optant, prešla u društveno vlasništvo te da navedeno rješenje o komasaciji nije dostavljeno i JĆ (koji se u tom rješenju niti ne spominje) kojemu je oduzeta sporna nekretnina;
- da su prednici tužiteljice (njeni roditelji koji su umrli 1997. i 2002., prije njih Pietrovi roditelji S i H (ABC) ABDpradjed i njegova obitelj) posjedovali spornu nekretninu do 1975. kao vlasnici, a i nakon toga oni, a potom tužiteljica sve do danas kao pošteni posjednici i da u odnosu na predmetnu nekretninu ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba.
10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev primjenom čl. 159. st. 3. i 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 143/13 i 152/14 - dalje: ZVDSP) u vezi s čl. 1. st. 1. Protokola 1 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 5/14), imajući u vidu i stajališta Europskog suda za ljudska prava izražena u presudama Trgo protiv Republike Hrvatske od 11. lipnja 2009. te Radomilja i drugi protiv Republike Hrvatske i Jakeljić protiv Republike Hrvatske od 28. lipnja 2016.
11. Pri tome nižestupanjski sudovi računaju rok poštenog posjedovanja od svibnja 1975. te zaključuju da je od svibnja 1975. do podnošenja tužbe (pri čemu drugostupanjski sud navodi da je to bilo u rujnu 2020., a prvostupanjski sud navodi da je to bilo 11. svibnja 2016.), prošlo više od 40 godina.
12. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-129/2025-6 od 27. svibnja 2026. koja je donesena nakon odluke vijeća iz čl. 390. st. 2. ZPP-a je izraženo sljedeće pravno shvaćanje:
„U primjeni opće stvarnopravne normative o stjecanju stvarnih prava (vlasništvo, stvarne služnosti) dosjelošću na nekretninama koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, u rok dosjedanja računa se i vrijeme posjedovanja proteklo prije 8. listopada 1991. ako su do 17. studenoga 1999. bile ispunjene sve pretpostavke stjecanje stvarnog prava na određenoj nekretnini dosjelošću shodno pravnom shvaćanju iznijetom u odlukama Europskog suda za ljudska prava u predmetu „Jakelić protiv Republike Hrvatske (broj 22768/12).
U okolnostima kada pretpostavke stjecanja stvarnog prava na određenoj nekretnini uračunavajući i vrijeme dosjedanja kada je nekretnina bila u društvenom vlasništvu nisu bile ispunjene do 18. studenoga 1999. u rok dosjedanja računa se vrijeme posjedovanja od 8. listopada 1991.“.
13. Prema tome, pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova da se rok dosjedanja računa do dana podnošenja tužbe nije u skladu s gore navedenim pravnim shvaćanjem prema kojem se vrijeme proteklo prije 8. listopada 1991. računa u rok dosjelosti ako su do 17. studenoga 1999. bile ispunjene sve pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, a ako nisu, tada se u rok dosjedanja računa vrijeme posjedovanja od 8. listopada 1991. To ujedno predstavlja i odgovor na postavljeno pitanje.
14. Budući da utvrđenja sudova proizlazi da su prednici tužiteljice posjedovali spornu nekretninu i prije 8. listopada 1991., da je posjed tužiteljičinih prednika bio upisan još od osnutka katastarskog operata 1952., da se tužiteljičina obitelj nalazi u kontinuiranom posjedu predmetnih nekretnina te da u ovoj parnici nije odlučno kada je podnesena tužba u ovom predmetu, sudovi će u nastavku postupka, ispitati postoje li okolnosti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su bile u režimu društvenog vlasništva u skladu s pravnim shvaćanjem revizijskog suda iznesenim u ovoj odluci.
15. S obzirom na to da zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjskih sudova nema uvjeta za preinaku presude, valjalo je na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
16. U ponovljenom postupku sudovi će postupiti u skladu s iznijetim shvaćanjem te ocijeniti sve provedene dokaze i dati jasne razloge o odlučnim činjenicama nakon čega će donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku.
17. Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP-a).
Zagreb, 8. rujna 2026.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil