Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž Ob-236/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Jadranke Travaš, kao predsjednice vijeća, Roberte Pandža, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Ksenije Grgić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice EL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici Sanela Kontin Miklin i Željko Rožić, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Sanela Kontin Miklin i Željko Rožić, sa sjedištem u [adresa], protiv tuženog UL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici Milenko Ščetar i Vesna Rajić, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Milenko Ščetar i Vesna Rajić, sa sjedištem u [adresa], uz sudjelovanje maloljetne djece SL, OIB: [osobni identifikacijski broj] i maloljetnog RL, OIB: [osobni identifikacijski broj], koje oboje zastupa poseban skrbnik JL, dipl. iur. iz Centra za posebno skrbništvo, Podružnica [adresa], radi razvoda braka s maloljetnom djecom, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj P Ob-360/2025-17 od 8. travnja 2026., u sjednici vijeća održanoj dana 8. rujna 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženog UL, kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj P Ob-360/2025-17 od 8. travnja 2026. u pobijanom dijelu pod točkom V. izreke.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
„I. Razvodi se brak sklopljen dana 14. lipnja 2008. godine u [adresa] između EL, rođ. E, rođene dana **.**.1978. godine u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i UL, rođenog dana **.**.1984. godine [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a sklapanje kojeg braka je upisano u maticu vjenčanih Matičnog ureda [adresa] za matično područje [adresa] za godinu 2008 pod rednim brojem 47.
II. Zajednička mldb. djeca stranaka mldb. SL, rođena dana **.**.2011. u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i mldb. RL, rođen dana **.**.2020. u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] stanovati će s majkom EL , OIB: [osobni identifikacijski broj], na adresi njezina prebivališta u [adresa], dok će roditeljsku skrb nad mlljt. djecom SL, OIB: [osobni identifikacijski broj] i RL, OIB: [osobni identifikacijski broj] tužiteljica i tuženik izvršavati zajednički i sporazumno.
III. Određuje se održavanje osobnih odnosa oca UL, OIB: [osobni identifikacijski broj], s mldb. SL na način da prvenstveno održavanje osobnih odnosa je određeno sukladno želji mlljt. SL, i dogovoru tužiteljice i tuženika, a podredno svaki drugi vikend petkom ovisno o obavezama mlljt. SL, do nedelje 18:00 sati, te svaki drugi državni praznik i vjersku blagdan te polovicu zimskih i ljetnih praznika.
IV. Određuje se održavanje osobnih odnosa oca UL, OIB: [osobni identifikacijski broj], s mldb. RL na način da srijedom otac – tuženik preuzima dijete u vrtiću u 16:00 sati, te sa njime ostaje do subote poslijepodne kada ga u kućanstvu tuženika preuzima majka u 16:30 sati ili podredno ovisno o obavezama roditelja po dogovoru tužiteljice i tuženika, te svaki drugi državni praznik i vjersku blagdan te polovicu zimskih i ljetnih praznika.
V. Nalaže se UL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da na ime naknade za uskraćeno uzdržavanje za mldb. SL , OIB: [osobni identifikacijski broj], za mjesec kolovoz 2025. i rujan 2025.godine plati ukupni iznos od 522,00 eura zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na navedeni iznos po stopi zatezne kamate koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne za tr i postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sukladno čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima , a koja kamata teče kako slijedi:
- na iznos od 261,00 eura od dana 16.08.2025. godine pa do potpune isplate; - na iznos od 261,00 eura od dana 16.09.2025. godine pa do potpune isplate; sve u roku 15 dana na račun majke i zz EL.
VI. Preko dosuđenih 522,00 eur na ime naknade za uskraćeno uzdržavanje za mlljt.
SL pa do zahtjevanih 600,00 EUR se tužbeni zahtjev tužiteljice odbija.
VII. Nalaže se UL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da na ime obveze uzdržavanja za mldb. SL, OIB: [osobni identifikacijski broj], plaća mjesečno iznos u visini od 261,00 eura od dana podnošenja ove tužbe odnosno od 16.10.2025. godine pa sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, najkasnije do svakog 15. u mjesecu za tekući mjesec, a u slučaju zakašnjenja zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na navedeni iznos po stopi zatezne kamate koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sukladno čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, a koja kamata teče od dospjelosti svakog mjesečnog iznosa pa do isplate, sve u roku od 15 dana na račun majke i zz EL.
VIII. Tužbeni zahtjev tužiteljice za određivanje mjesečnog iznosa uzdržavanja za mlljt. dijete SL preko dosuđenih 261,00 eura mjesečno, a do zahtijevanih 300,00 eura se odbija.
IX. Na ime obveze uzdržavanja za mldb. RL, OIB: [osobni identifikacijski broj], tužiteljica
i tuženik će snositi troškove vrtića svaki u polovini cijene istoga.
X. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem ista potražuje iznos od 488,00 eura na ime naknade za uskraćeno uzdržavanje za mjesec kolovoz i rujan 2025. za mlljt. AL kao neosnovan.
XI. Svaka stranka snosi svoje troškove ovog postupka.“.
2. Protiv navedene presude u dijelu pod točkom V. izreke žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP). Predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti u smislu žalbenih navoda, podredno presudu u tom dijelu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva i naknadu troška za sastavljanje žalbe po punomoćniku odvjetniku zajedno s pripadajućim PDV-om u iznosu od 250,00 eura.
3. Žalba tuženika nije osnovana.
4. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.
5. U provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio sve činjenice koje su odlučne i bitne za donošenje odluke u ovome sporu, na koje utvrđeno činjenično stanje je pravilno primijenio materijalno pravo.
6. Predmet spora u žalbenom stupnju postupka je zahtjev maloljetne SL (rođene **.**.2011.), za isplatu naknade za uskraćeno uzdržavanje, koji zahtjev temelji na tvrdnji da se radi o nenamirenim dospjelim svotama za njezino uzdržavanje koje je trebao platiti tuženik za kolovoz i rujan 2025.
7. Iz rezultata provedenog prvostupanjskog postupka proizlazi nespornim da je u bračnoj zajednici stranaka rođeno dvoje maloljetne djece, SL i RL.
8. Pobijanom presudom (u dijelu koji nije predmetom žalbe), razveden je brak stranaka, s tme da je istom presudom temeljem prihvaćenog nalaza i mišljenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog [obrt], određeno da će maloljetna djeca stranaka živjeti s majkom te da će roditeljsku skrb nad zajedničkom maloljetnom djecom roditelji ostvarivati zajednički i sporazumno, dok je ostvarivanje osobnih odnosa između maloljetne dijece i oca određeno u potpunosti kako su se roditelji sporazumjeli, i to na način da će se osobni odnosi oca s maloljetnom SL ostvarivati sukladno njezinoj želji i dogovoru roditelja, a podredno svaki drugi vikend petkom ovisno o obavezama maloljetne SL, do nedjelje u 18:00 sati, te svaki drugi državni praznik i vjersku blagdan te polovicu zimskih i ljetnih praznika, a s maloljetnim RL na način da srijedom otac – tuženik preuzima dijete u vrtiću u 16:00 sati te da s njim ostaje do subote poslijepodne kada ga u kućanstvu tuženika preuzima majka u 16:30 sati ili podredno ovisno o obavezama roditelja po dogovoru roditelja, te svaki drugi državni praznik i vjersku blagdan te polovicu zimskih i ljetnih praznika.
9. Pobijanom presudom (u dijelu koji također nije predmetom žalbe), sud prvog stupnja za maloljetnog RL nije određivao iznos uzdržavanja, već je odredio da roditelji snose svaki u polovici iznosa mjesečne troškove pohađanja vrtića (sukladno sporazumu roditelja da će RL podjednako vremena provoditi sa svakim od roditel ja), dok je ocjenjujući potrebe maloljetne SL prosječnima kao i kod preostale djece njezine dobi (utvrđujući da je ona u dobi od gotovo 15 godina, da se njezine mjesečne potrebe sastoje od prehrane, odjeće, obuće, higijenskog pribora i kozmetike, troškova pohađanja nastave - knjiga, školskog pribora i sl., kao i mjesečnih troškova plaćanja pohađanja glazbene škole), rukovodeći se činjenicom kako tuženik ima još jedno dijete koje mora uzdržavati i da je kreditno opterećen, kao i Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta (NN 75/25), za 10% umanjujući propisani minimalni iznos, za uzdržavanje maloljetne SL naložio tuženiku plaćati mjesečno iznos od 261,00 eura i to od dana podnošenja tužbe (16. listopada 2025.), dok je preko tog iznosa do zahtijevanih 300,00 eura mjesečno, tužbeni zahtjev odbio.
10. Iz sadržaja spisa, iskaza majke, proizlazi da kada je prestala njezina bračna zajednica s tuženikom, da tuženik nije sudjelovao u uzdržavanju maloljetne djece, s time da je prije početka školske godine (2025.) maloljetnoj SL dao novac da si kupi ono što joj je potrebno od odjeće, a da ostalo za kći podmiruje ona, da majka misli da je tuženik nakon početka školske godine kćeri „nešto dao, ali ne zna točno“, te navodi „da možda tuženik i daje maloljetnoj SL neki džeparac ili novac za izlaske, ali da ona o tome sa kćerkom ne razgovara“, da je tuženik jednako kao i ona uključen oko obveza vođenja kćeri u glazbenu i u osnovnu školu, da je sudjelovao novčano u proslavi rođendana maloljetne SL i to na način da je kupio pizze, sokove, grickalice i sl., da je tuženik plaćao za režije do trenutka kada je otišao, odnosno da je podmirio režije za srpanj 2025., dok iz iskaza tuženika proizlazi da je on napustio bračnu zajednicu krajem srpnja 2025. od kada je podstanar, da je zaposlen u vlastitoj firmi koja se bavi postavljanjem instalacija plina, da njegova mjesečna primanja iznose 1.126,00 eura, da ima kreditno zaduženje za kredit koji je podigao za izgradnju kuće (mjesečna rata mu je 298,00 eura), da nema dodatnih mjesečnih prihoda, jedino da sezonski dobiva sponzorske iznose za moto utrke (na godišnjoj razini 2.500,00 eura), da od nekretnina i pokretnina ima kombi koji je u vlasništvu firme, da posjeduje nekretninu u [adresa] i ima u vlasništvu motocikl, da živi u domaćinstvu s djevojkom koja mu pomaže u uzdržavanje njegove djece, da tuženik navodi da SL daje džeparac od 10,00 eura dnevno, plus 15-20,00 eura za vikend te da je kao i svake godine (tako i 2025.) odveo SL u „šoping“ prije škole, ali da si nije nešto puno tada kupila, pa joj je ostavio novac da si kupi sama, da je taj put dao SL za odjeću 500,00 eura, da je za proslavu SL rođendana potrošio otprilike 200,00 eura, da podmiruje troškove glazbene škole, da je kupio SL novi instrument za glazbenu školu, a vezano za račune s lista 31-39 spisa je naveo da su to računi koji se odnose na potrebe djece, koji obuhvaćaju i režijske troškove i račun za ABC mobitel.
11. Temeljem rezultata provednog postupka prvostupanjski sud je djelomično usvojio postavljeni tužbeni zahtjev za uskraćeno uzdržavanje maloljetne SL, pozivom na odredbu čl. 289. st. 1. i 2. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj: 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23, dalje: ObZ), u svezi s čl. 307. st. 1. i st. 2. te čl. 311. istog Zakona, kao i primjenom Odluke o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta, zaključivši kako je tuženik u obvezi podmiriti iznose uzdržavanja od po 261,00 eura kao naknadu za uskraćeno uzdržavanje za mjesece kolovoz i rujan 2025., dok je u preostalom dijelu do zatraženih 300,00 eura, tužbeni zahtjev odbio, uvažavajući utvrđeno imovinsko stanje stranaka u razdoblju uskraćenog uzdržavanja, prihode, sposobnost za rad i zdravstveno stanje, mogućnost stjecanja zarade, vlastite potrebe, zakonske obveze uzdržavanja te da dijete ima prednost ispred drugih obveza, kao i činjenicu da je sud za maloljetnu SL istom presudom odredio mjesečni iznos uzdržavanja u iznosu od 261,00 eura te činjenicu da tuženik tijekom postupka nije dokazao da bi za mjesece kolovoz i rujan 2025. platio uzdržavanje za maloljetnu SL.
12. Takvo pravno shvaćanje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
13. Žalbenim navodima tuženik prije svega osporava legitimaciju maloljetne SL tražiti uskraćeno uzdržavanje, uz tvrdnju da ista ne može biti stranka u postupku razvoda braka, pri tome osporavajući zaključak suda prvog stupnja da nije doprinosio za njezino uzdržavanje za kolovoz i rujan 2025., ističući da je za te mjesece za maloljetnu SL potrošio iznos od 700,00 eura, što je više od određenog iznosa uskraćenog uzdržavanja (uz još dodatne troškove mobitela, džeparca, glazbene škole, premije osiguranja i sl.), jer ju je opremio za školu na način da joj je dao 500,00 eura da si kupi odjeću i obuću za školu te joj je u rujnu 2025. dao iznos od 200,00 eura, a da je majka u svom iskazu određeno navela samo to da on nije sudjelovao u troškovima vrtića, s daljnjom tvrdnjom da je kroz ta dva mjeseca vodio brigu o maloljetnoj kćeri, vozio ju je gdje je trebalo, davao joj džeparac, platio glazbenu školu i troškove mobitela (jer pretplata glasi na njega) te joj platio životno osiguranje, što da čini i nadalje.
14. Na žalbene navode tuženika je prije svega za odgovoriti da tuženik neosnovano prigovara nedostatku aktivne legitimacije na strani maloljetne SL (za podnošenje zahtjeva za uskraćeno uzdržavanje), imajući u vidu da pravo maloljetnog djeteta zahtijevati naknadu za uskraćeno uzdržavanje proizlazi iz same zakonske odredbe čl. 289. ObZ-a, iz koje slijedi da uskraćeno uzdržavanje predstavlja tražbinu djeteta prema roditelju.
15. Stoga, imajući u vidu utvrđene potrebe maloljetne SL (koja je u razdoblju koje je predmetom ovoga žalbenog postupka bila u dobi od 14 godina i kretala je u 8. razred osnovne škole), kojim utvrđenim potrebama tuženik žalbenim navodima određeno niti ne prigovara, pravilno je sud prvog stupnja obvezao tuženika na plaćanje uskraćenog uzdržavanja u iznosu od 261,00 eura mjesečno (što je ispod granice minimalnog novčanog iznosa potrebnog za mjesečno uzdržavanje maloljetnog djeteta kroz utuženo razdoblje koju je dužan platiti roditelj koji ne stanuje s djetetom u skladu s čl. 314. st. 1. i 2. ObZ-a), dok žalbene tvrdnje tuženika kojima upire na to da je u spornom razdoblju plaćao uzdržavanje za maloljetnu SL i to u iznosu višem od naprijed navedenog iznosa, ovaj sud cijeni neosnovanima.
16. Naime, između stranaka nije sporno da je bračna zajednica stranaka prestala sredinom srpnja 2025. te da u kolovozu i rujnu 2025. tuženik više nije živio u zajednici s maloljetnom djecom i njihovom majkom.
17. Imajući u vidu da je roditelj koji ne stanuje s djecom u obvezi plaćati za njihovo uzdržavanje, u konkretnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji je za prihvatiti zaključak suda prvog stupnja da neovisno o činjenici što je tuženik u spornom razdoblju kupovao maloljetnoj djeci određene potrebne stvari te financirao mjesečni iznos pohađanja glazbene škole za maloljetnu SL, u kojem razdoblju je i majka (s kojom su djeca nastavila stanovati i koja, u skladu s odredbom čl. 310. st. 1. ObZ -a, svoj udio u uzdržavanju ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu), s druge strane, također snašala troškove pohađanja vrtića – odnosno obrta za čuvanje maloljetnog RL, imajući u vidu i to da iz dostavljenih uplatnica od strane tuženika (na koje se tuženik poziva i u žalbi), nije moguće točno odrediti na koga se iste odnose , odnosno odnose li se uopće i u kojem točno obimu na financiranje potreba maloljetne djece, da se u konkretnom slučaju ne radi o novčanom uzdržavanju koje je tuženik u tom razdoblju bio u obvezi plaćati za maloljetnu SL, radi čega je, s obzirom na to da tuženik nije plaćao za njezino uzdržavanje, u obvezi isplatiti naknadu za uskraćeno zdržavanje, kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja primjenom odredbe čl. 289. ObZ-a.
18. Pri tome su neosnovane žalbeni navodi tuženika da je majka u svom iskazu određeno navela samo to da tuženik nije sudjelovao u troškovima vrtića za maloljetnog RL, jer iz iskaza majke jasno slijedi njezina tvrdnja da kada je prestala bračna zajednica stranaka, da tuženik nije sudjelovao u uzdržavanju maloljetne djece, dok činjenica da je maloljetnoj SL dao novac da si kupi što joj je potrebno (te da se eventualno radi o većem novčanom iznosu), predstavlja dobru volju tuženika , poklon koji se ne uračunava u uzdržavanje, jer se kupovinom raznih stvari ne može supstituirati obveza uzdržavanja djeteta koja se dosuđuje i plaća u novčanom iznosu.
19. Naime, iznos uzdržavanja koji je roditelj koji ne stanuje s djetetom u obvezi doprinositi, koristi se primarno za podmirivanje osnovnih životnih potreba maloljetnog djeteta, dok preostale potrebe djeteta podmiruju oba roditelja prema svojim mogućnostima i vlastitoj želji da se djetetu nešto dodatno kupi ili mu se dodatno da džeparac i sl., na koji način se djetetu omogućuje da svoje potrebe zadovolji izvan minimuma koji mu je prijeko potreban, čime se ukazuju bez utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane presude žalbeni navodi tuženika kojima se poziva na to da je kroz predmetna dva mjeseca vodio brigu o maloljetnoj kćeri na način da ju je vozio gdje je trebalo, davao joj džeparac, platio glazbenu školu i troškove mobitela te joj plati životno osiguranje, zbog čega neosnovano smatra da bi ga se trebalo osloboditi plaćanja utuženog potraživanja
20. Kako s obzirom na sve naprijed obrazloženo, ne stoje žalbene tvrdnje tuženika da je u kolovozu i rujnu 2025. podmirio svoju novčanu obvezu za uzdržavanje maloljetne SL, pravilno je prihvaćen zahtjev maloljetne SL za uskraćeno uzdržavanje, slijedom čega je valjalo temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, odbiti kao neosnovanu žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu.
21. Sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP-a, kako tuženik nije uspio sa žalbom, iz navedenog razloga njegov zahtjev za naknadom troška žalbenog postupka nije osnovan, te je odlučeno kao pd točkom II. izreke ove drugostupanjske presude.
22. Zbog svega iznesenog odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 8. rujna 2026.
Predsjednica vijeća:
Jadranka Travaš
