Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-932/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Mirele Mijoč Kramar i člana vijeća Roberta Jambora, u pravnoj stvari tužitelja UF, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Saša Pufler, odvjetnica u Osijeku, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici Odvjetničkog društva Mađarić & Lui d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti dijela ugovornih odredbi i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu poslovni broj P-1345/2025-9 od 14. siječnja 2026., u sjednici vijeća 8. rujna 2026.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu poslovni broj P-1345/2025-9 od 14. siječnja 2026. pod točkom I. izreke u kojem se utvrđuje ništetnom odredba iz čl. 3. Ugovora o kreditu br. [broj kredita], sklopljenog 20. veljače 2008. u dijelu u kojom je ugovoreno da se prilikom prvog korištenja kredita naplaćuje trošak upisa prijenosa prava vlasništva na vozilu kod nadležnog tijela, i u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Utvrđuje se ništetnom odredba iz čl. 3. Ugovora o kreditu br. [broj kredita], sklopljenog 20. veljače 2008. između tužitelja i tuženika, koja glasi: „3,30 % (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita, kao i trošak upisa prijenosa prava vlasništva na vozilu kod nadležnog tijela.“

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, da tužitelju UF, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplati ukupan iznos od 916,66 €

(devetstošesnaesteuraišezdesetšestcenti) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31.07.2008. po stopi od 15 %, a od 01.08.2008. do 31.07.2015. u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 01.08.2015. do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 31. 12. 2023. po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01.01.2024. sve do isplate po stopi koju određuje Europska središnja banka, a koja je istu primijenila na posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, koja na iznos od:

- 509,58 € teče od 23. veljače 2008. pa do isplate

- 407,08 € teče od 13. studenog 2011. pa do isplate, a sve u roku od 15 dana III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 696,07 € (šestodevedesetšesteuraisedamcenti) sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude tj. 14. siječnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.“

2. Protiv prvostupanjske presude pod točkom I. izreke u dijelu u kojem se utvrđuje ništetnom odredba iz čl. 3. Ugovora o kreditu br. [broj kredita], sklopljenog 20. veljače 2008. u dijelu u kojom je ugovoreno da se prilikom prvog korištenja kredita naplaćuje trošak upisa prijenosa prava vlasništva na vozilu kod nadležnog tijela žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP) predlažući da se u pobijanom djelu prvostupanjska presuda preinači, podredno ukine. Traži trošak žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj se protivi navodima žalbe, predlaže istu odbiti kao neosnovanu te traži trošak odgovora na žalbu.

4. Žalba tuženika je osnovana.

5. Predmet spora u žalbenoj fazi je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 3. Ugovora o kreditu br. [broj kredita], sklopljenog 20. veljače 2008. u dijelu u kojom je ugovoreno da se prilikom prvog korištenja kredita naplaćuje trošak upisa prijenosa prava vlasništva na vozilu kod nadležnog tijela.

6. Sukladno odredbi čl. 365. st. 1. i 2. ZPP drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku odluku samo u onom dijelu u kojemu se pobija žalbom i u granicama razloga određeno navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti samo na određene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP te na pravilnu primjenu materijalnog prava (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Gž 21/17-2 od 10. listopada 2017.), pa je ovaj sud u skladu sa navedenim ispitao pobijanu presudu.

7. Prvostupanjski sud je primjenom odredbi Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/2007., 125/2007., 75/2009., 79/2009., 89/2009., 133/2009.) utvrdio da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu br. [broj kredita], sklopljenog 20. veljače 2008. i to čl. 3. i čl. 9. st. 2. Ugovora o kreditu te da je sukladno članku 323. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023.) tuženik dužan vratiti tužitelju ono što je primio po osnovi koja je utvrđena ništetnom pa da tužitelj ima pravo na isplatu naknade za obradu kredita u iznosu od 509,58 eura, a koja je naplaćena 22. veljače 2008. kao i na isplatu naknade na ime obračuna troška kod prijevremenog zatvaranja kredita u iznosu od 407,08 eura koja je naplaćena 12. studenoga 2011.

8. Međutim, osnovani su žalbeni navodi tuženika da prvostupanjski sud nije utvrđivao da li je odredba čl. 3. Ugovora o kreditu br. [broj kredita], sklopljenog 20. veljače 2008. u dijelu u kojom je ugovoreno da se prilikom prvog korištenja kredita naplaćuje trošak upisa prijenosa prava vlasništva na vozilu kod nadležnog tijela jasna, razumljiva i lako uočljiva, da li je uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača suprotno načelu savjesnosti i poštenja te da li se o navedenom dijelu sporne odredbe pojedinačno pregovaralo.

9. Tuženik je u tijeku postupka, a koje navode ponavlja i u žalbi, argumentirao da je imao stvarni trošak upisa fiducijarnog vlasništva na osobnom vozilu i zabilježbe zabrane otuđenja i opterećenja kao predlagatelj upisa na temelju odredbe čl. 10. Zakona o Upisniku sudskih i javnobilježničkih osiguranja tražbina na pokretnim stvarima i pravima („Narodne novine“, broj 121/2005.) i čl. 4. st. 1. Pravilnika o naknadama za upise u Upisnik („Narodne novine“, broj 71/2006.) te da je dokazana svrha i visina troška pa da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da je u tom dijelu ugovorena obaveze na štetu tužitelja, odnosno da je nepoštena ugovorna odredba u tom dijelu, o kojim tvrdnjama tuženika prvostupanjska presuda nema razloga.

10. Kako je prvostupanjski sud propustio utvrditi osnovanost prigovora tuženika, osnovani su žalbeni navodi tuženika da je činjenično stanje u pobijanom dijelu nepotpuno utvrđeno.

11. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP prihvatiti žalbu tuženika i odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.

12. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će utvrditi sporne činjenice na koje mu je ukazano ovim rješenjem, te će na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog izvedenog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP) potom donijeti novu odluku o tužbenom zahtjevu u ukinutom dijelu.

13. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

U Zagrebu, 8. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Vesna Žulj