REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1121/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐI, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Jasna Matičević, odvjetnica u Zagrebu, Horvaćanska cesta 168, protiv tuženika ATRIUM SPALATUM d.o.o. u stečaju Split, Poljička cesta 20b, OIB 75237018400, kojeg zastupa punomoćnica Jadranka Meštrović Kologranić, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-2801/2023-2 od 4. srpnja 2024., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-214/2022-23 od 14. travnja 2023., u sjednici održanoj 8. rujna 2026.,

r i j e š i o  j e :

I. Revizija se prihvaća te se ukida presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-2801/2023-2 od 4. srpnja 2024., te se predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom je suda prvog stupnja u točki I/I. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja da se utvrdi da je on isključivi vlasnik stana, koji se nalazi u stambeno poslovnom objektu „[adresa], sagrađen na pravu građenja na kčbr. [katastarska čestica], površine 36,30 m2, zemljište ispod objekta upisano u ZU [broj ZK uloška], upisano etažno vlasništvo broj ZK uloška: [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], etažno vlasništvo na pravu građenja s određenim omjerima i to pod: R.br. 35. Udio prava građenja: 131/26946 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E 35) dijela zgrade sagrađene na pravu građenja na kčbr. [katastarska čestica] „[adresa]

– [adresa], koji je suvlasnički dio povezan sa cjelinom stana broj 35 na IV katu, koji se sastoji od ulaza, hodnika, tri sobe, dvije kupaonice, WC-a, radne sobe, blagavaonice i dnevnog boravka, kuhinje, izbe, ukupne površine 113,16 m2 te kao pripadak lođe, te drvarnice broj 35, u podrumu 4, ukupne površine 18 m2, sve ukupne površine 131,16 m2, te da je isti ovlašten na temelju ove presude izvršiti uknjižbu navedenog stana na svoje ime uz istodobno brisanje tuženika. U točki II. izreke naloženo je tužitelju roku od 15 dana nadoknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.119,85 EUR.

2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-214/2022-23 od 14. travnja 2023. u točkama I/I. i II. izreke.

3. Ovaj je sud rješenjem broj Revd-4829/2024-2 od 25. ožujka 2026. dopustio tužitelju podnošenje revizije protiv Presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2801/2023-2 od 4. srpnja 2024., u odnosu na sljedeća pravna pitanja:

„1. Je li sud kada u presudi nije naveo razloge o odlučnim činjenicama i obrazložio drugostupanjsku odluku u smislu čl. 369. st. 1. ZPP-a počinio i apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP -a?

2. Je li drugostupanjski sud ovlašten utvrditi žalbene navode neosnovanima, a bez da je iz obrazloženja presude jasno i nedvojbeno vidljivo da je prilikom donošenja odluke o žalbi pažljivo razmotrio i obrazloženo odgovorio na sve žalbene navode?

3. Predstavlja li propust drugostupanjskog suda da se obrazloženo očituje o žalbenim navodima bitnu povredu odredaba Zakona o parničnom postupku iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tužitelj podnosi reviziju protiv drugostupanjske presude pobijajući je zbog pravnih pitanja zbog kojih je dopuštena, i to pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se revizija prihvati, na način da pobijanu presudu preinači i usvoji žalbu tužitelja, kao i tužbu i tužbeni zahtjev, podredno da ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. Tuženik u odgovoru na reviziju osporava osnovanost podnesene revizije, te predlaže istu odbiti.

6. Revizija je osnovana.

7. U povodu revizije, pobijana je presuda, sukladno odredbi čl. 391. st. 3. ZPP -a, ispitana samo u dijelu u kojem je dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ZPP -a zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je on isključivi vlasnik predmetnog stana, te da je isti ovlašten na temelju te presude izvršiti uknjižbu navedenog stana na svoje ime uz istodobno brisanje tuženika.

9. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je da:

- su stranke 15. lipnja 2003. sklopile Ugovor o kupnji stana broj 01-94/206/2003 i to tužitelj kao kupac, a tuženik kao prodavatelj (investitor),

- je ugovorena cijena stana bila je 185.773,30 EUR,

- tužitelj tvrdi da je platio kupoprodajnu cijenu što dokazuje Priznanicom od 22. kolovoza 2000. koju su potpisali ŽI, MI i ŠI kao fizičke osobe i tužitelj,

- u Priznanici stoji da ŽI, MI i ŠI potvrđuju da su od tužitelja 27. srpnja 1997. primili iznos od 500.000,00 DEM na ime financiranja pripremnih i ostalih radnji pri izgradnji stambeno poslovnog objekta „[adresa] u [adresa], a povrat primljenog iznosa dogovoren je po realizaciji izgradnje stambeno poslovnog objekta u vidu povrata primljenog iznosa uvećanog za dogovorenu kamatu ili stambeno poslovnog prostora u toj protuvrijednosti,

- su stranke 19. listopada 2012. potpisale Zapisnik o izvršenoj primopredaji predmetnog stana,

- stranke nisu sklopile ugovor o kupoprodaji stana kako je predviđeno Predugovorom i kako je navedeno u napomeni u Zapisniku o izvršenoj primopredaji,

- tuženik tvrdi da kupoprodajna cijena nije plaćena,

- je u zemljišnim knjigama kao vlasnik predmetnog stana upisan tuženik.

10. Prvostupanjski sud je na temelju navedenih utvrđenja ocijenio cijeli tužbeni zahtjev tužitelja neosnovanim prvenstveno iz razloga što je tužitelj na temelju pravnog posla, za kojeg tvrdi da je osnova stjecanja prava vlasništva, nije tražio upis prava vlasništva u zemljišnoj knjizi, budući da već ima titulu stjecanja prava vlasništva. Uz navedeno je ocijenio da tužitelj Priznanicom od 22. kolovoza 2000. koju su potpisali ŽI , MI i ŠI, nije dokazao da je platio kupoprodajnu cijenu iz potpisanog Predugovora. Takav zaključak temelji na činjenici da iz navedene Pozajmice proizlazi da je tužitelj 27. srpnja 1997. pozajmio 500.000,00 DEM ŽI, MI i ŠI, a ne tuženiku. Odluka je utemeljena na odredbama čl. 30. st. 1., čl. 114. st. 1., čl. 115., čl. 119. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje: ZV).

11. Sud drugog stupnja ocjenjuje pravilnim utvrđenja i zaključak prvostupanjskog suda uz slijedeće obrazloženje:

„12. Neosnovano tužitelj u žalbi i tijekom prvostupanjskog postupka tvrdi da je platio kupoprodajnu cijenu što je vidljivo iz priložene Priznanice od 22. kolovoza 2000. Priloženu Priznanicu nije izdao tuženik niti iz sadržaja Priznanice proizlazi da je tuž itelj sredstva u iznosu od 500.000,00 DEM predao tuženiku. Iz sadržaja Priznanice proizlazi da su sredstava primile fizičke osobe ŽI iz [adresa] i UI i ŠI iz [adresa] koji su se obvezali vratiti primljena sredstva. Iz priloženog izvatka iz sudskog registra za tuženika proizlazi da je ŽI član odnosno osnivač tuženika i da je bio zastupnik po zakonu tuženika do dana otvaranja stečajnog postupka, ali je Priznanicu potpisao kao fizička osoba, a MI i ŠI nisu bili ni članovi tuženika ni uprava. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da tužitelj predmetnom Priznanicom nije dokazao da je tuženiku platio kupoprodajnu cijenu za predmetni stan. Točno je da je tužitelj bio u posjedu predmetnog stana na temelju Zapisnika o izvršenoj primopredaji od 13. listopada 2012. ali zapisnik nije dokaz da je plaćena kupoprodajna cijena za predmetni stan.

13. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio odredbu članka 119. i 120. ZV -a kad je naveo da se vlasništvo na nekretninama na temelju pravnog posla stječe upisom u zemljišnu knjigu, da je pravni posao pravna osnova (titulus) za stjecanje prava vlasništva, a da je način stjecanja prava vlasništva (modus) upis u zemljišne knjige te da zbog toga deklaratorni tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje prava vlasništva nije osnovan.

14. Neosnovano se tužitelj u žalbi poziva na utvrđenja ovoga suda u rješenju poslovni broj Pž-4299/2022-2 od 25. listopada 2022. Navedenim rješenjem ovaj sud je u postupku osiguranja koji se vodio između predmetnih stranaka u vezi predmetnog stana odredio privremenu mjeru radi osiguranja tužiteljeve nenovčane tražbine – izdavanja tabularne isprave, kojom je zabranio tuženiku prodati predmetni stan do pravomoćnog okončanja predmetne parnice. Radi se o privremenoj mjeri koja je donesena uvažavajući zakonom propisanu razinu utvrđenja propisanih pretpostavki za njezino određivanje. Te pretpostavke moraju biti ostvarene do stupnja vjerojatnosti, a ne izvjesnosti. Radilo se o privremenom rješenju odnosa između stranaka, do okončanja predmetne parnice.“.

12. Navedeno izneseno obrazloženje drugostupanjskog suda nije prihvatljivo ovome sudu.

13. Naime, prema odredbi čl. 8. ZPP-a, sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Međutim, to ne znači da sudovi u ocjenjivanju provedenih dokaza nisu ničim vezani, odnosno ograničeni. U ocjeni provedenih dokaza u smislu citirane zakonske obveze sudovi su ograničeni obvezom da tu svoju ocjenu opravdaju jasnim, uvjerljivim i logičnim (razumnim) razlozima iz kojih bi se mogla preispitati.

13.1. Prema odredbi čl. 375. st. 1. ZPP-a drugostupanjski sud u obrazloženju presude, odnosno rješenja treba ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značenja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti.

14. Sud čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP- a, između ostaloga, i ako presuda ne sadrži takve (jasne, uvjerljive, logične ili razumne) razloge o odlučnim činjenicama i (time) ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati tako da se ne vidi koje činjenice je sud uopće utvrđivao i cijenio, odnosno koje je činjenice našao utvrđenim i kojim dokazima je stvorio određeni zaključak i takvog uzeo relevantnim za odluku o predmetu spora (tako i u Rev 837/2010 od 12. siječnja 2016.), te ako izreka presude proturječi sama sebi ili razlozima presude, ili ako o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku, odnosno tonskih snimki samih tih isprava ili zapisnika, odnosno tonskih snimki.

15. Slijedom iznesenog, prema shvaćanju ovoga suda, ako presude sudova prvog i drugog stupnja ne sadrže razloge o odlučnim činjenicama, a širina te obveze ovisi o okolnostima svakog pojedinog slučaja, pri čemu razlozi na kojima se temelji sudska odluka moraju dovesti do uvjerenja da je sud stvarno ispitao slučaj i odgovorio na sve bitne navode stranaka time da je izreka prvostupanjske presude suprotna sadržaju spisa pa se zbog toga ne može ispitati pravilnost i zakonitost pobijanih presuda, zbog navedenog je u postupku pred nižestupanjskim sudovima ostvaren revizijski razlog bitne povrede iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP - (tako i u Rev 1317/1991 od 20. kolovoza 1991., Ustavni sud RH broj: U-III-3538/2017 od 18. travnja 2019., U- III/3985/2012 od 22. veljače 2017).

16. Prema navedenom, imajući u vidu sadržaj citiranih zakonskih odredbi i pravna shvaćanja revizijskog suda i Ustavnog suda RH, odgovori na postavljena pitanja glase:

Kada drugostupanjski sud u presudi nije naveo razloge o odlučnim činjenicama i dostatno obrazložio svoju odluku u smislu čl. 369. st. 1. ZPP-a počinio je apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

Drugostupanjski sud nije ovlašten utvrditi žalbene navode neosnovanim, bez da je iz obrazloženja presude jasno i nedvojbeno vidljivo da je prilikom donošenja odluke o žalbi pažljivo razmotrio i obrazloženo odgovorio na sve žalbene navode.

Propust drugostupanjskog suda da se obrazloženo očituje o žalbenim navodima predstavlja bitnu povredu odredaba Zakona o parničnom postupku iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

17. U konkretnom slučaju tužitelj je protiv prvostupanjske presude podnio žalbu iz svih žalbenih razloga, ukazujući na nepravilnost zaključaka i postupanja prvostupanjskog suda, imajući u vidu:

- da je predugovorom o kupnji stana, za koji i sami drugostupanjski sud utvrđuje da predstavlja glavni ugovor, dogovoreno kako je izmirenje svih obveza plaćanja po tom ugovoru predstavlja izričiti uvjet predaje posjeda stana tužitelju kao kupcu,

- da slijedom navedenog, već sama okolnost da je stan predan u posjed tužitelju nedvojbeno potvrđuje da je isti tuženiku u cijelosti podmirio cjelokupni iznos kupoprodajne cijene,

- da je i u samom primopredajnom zapisniku, čiji je sadržaj tijekom postupka bio nesporan, izričito utvrđeno kako stranke više nemaju međusobnih obveza i potraživanja, te prekrižena rubrika predviđena za eventualni preostali dug kupca,

- da prvostupanjski sud uopće nije obrazložio iz kojeg je razloga odustao od izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka ŽI, iako se radi o potpisniku priznanice od 22. kolovoza 2000. i z.z. tuženika u to vrijeme, koji je osobno potvrdio primitak novca od tužitelja i mogućnost prijeboja primljenog iznosa s ugovorenom cijenom stana.

18. Drugostupanjski sud nije uopće ocijenio naprijed navedene žalbene navode tužitelja u pogledu utvrđenja činjenica od strane prvostupanjskog suda, a o kojima izravno ovisi odluka u ovoj pravnoj stvari, dakle, postupio je protivno odredbi čl. 375. st. 1. ZPP-a, zbog čega ona ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Osim toga drugostupanjski sud u pobijanoj presudi samo ponavlja navode prvostupanjske presude o sadržaju isprava koji su, pri tome, i protivni sadržaju samih tih isprava, zbog čega pobijana presuda uopće nema razloga o odlučnim činjenicama na koje je tužitelj ukazao u svojoj žalbi, a navedenima u prethodnoj točki (16.) obrazloženja.

19. Postupajući na navedeni način drugostupanjski sud je počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 . toč. 11. ZPP-a, ali i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 375. st. 1. ZPP -a, koja je bila od utjecaja na zakonitost pobijane odluke.

20. S obzirom na navedeno valjalo je na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP ukinuti pobijanu drugostupanjsku presudu te predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

21. U ponovnom postupku drugostpanjski sud će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem te će ponovno odlučiti o žalbi tužitelja protiv prvostupanjske presude.

22. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a (toč. II. izreke).

Zagreb, 8. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Marina Paulić