Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
31000 Osijek
Poslovni broj: K-441/2024.-33.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Dunji Petrović, uz sudjelovanje zapisničara Igora Đorđevića, u kaznenom predmetu protiv optuženog MJ, zbog kaznenog djela iz članka 232. stavka 1. i 3. i dr. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17. - dalje u tekstu: KZ/11.), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku, od 21. lipnja 2018., poslovni broj K-DO-1147/2017-52, nakon javne rasprave održane 6. lipnja 2025. i 9. ožujka 2026., a održane i zaključene 3. rujna 2026., u prisutnosti zamjenice općinskog državnog odvjetnika u Osijeku Snježane Ivanko Nikolić, optuženog MJ i njegovog branitelja Dražena Matijevića, odvjetnika u Osijeku, opunomoćenika oštećenika Vladimira Burića, odvjetnika u Odvjetničkom društvu Burić & Mišljenović Dasović j.t.d. Osijek, te promatrača Darka Mundweila, odvjetnika u Odvjetničkom društvu Schmidt & Mundweil j.t.d. Osijek, 8. rujna 2026. objavio je i
p r e s u d i o j e
I. Na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. - dalje u tekstu ZKP)
optuženi MJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin M i NJ rođene Matijević, rođen **.**.1957. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, odvjetnik, sa završenom VSS, oženjen, otac dvoje punoljetne djece, zaposlen, sa mjesečnim primanjima od oko 1.000,00 eura, srednjih imovinskih prilika, suvlasnik poslovnog prostora u Osijeku, Europske avenije 18, automobila BMW X1, starog otprilike 7 godina, s činom nadporučnika, odlikovan Spomenicom Domovinskog rata , kazneno i prekršajno neosuđivan,
OSLOBAĐA SE OPTUŽBE
da bi:
1. dana 21. listopada 2014., u Osijeku, nakon što mu je Opć inski sud u Osijeku kao punomoćniku ovršenika IJ u ovršnom postupku koji se vodio pod brojem Ovr-1625/2012 na njegov poslovni račun [broj bankovnog računa] otvoren u PZB Zagreb isplatio ostatak kupovne cijene u iznosu od 242.459,80 kuna, navedeni iznos nije predao IJ, već ga je zadržao za sebe,
dakle, da bi protupravno prisvojio tuđe pokretne stvari koje su mu povjerene, a vrijednost utajenih stvari je velika,
2. dana 5. srpnja 2017., u Osijeku, na raspravi u parničnom predmetu Općinskog suda u Osijeku koji pod brojem P-302/2017, povodom tužbe JJ i FJ, nasljednika iza smrti IJ, protiv njega radi isplate iznosa od 242.459,80 kuna do kojeg je došao na način opisan u točki 1., u cilju sprječavanja dokazivanja da JJ i FJ nije predao navedeni iznos novca, sudu predočio dvije potvrde koje je sačinio na način da je na praznim papirima koje su mu prethodno potpisali JJ i FJ stavio datum 4. srpnja 2015. te svojom rukom ispisao tekst u kojem neistinito navodi da imenovani potvrđuju primitak od 16.000,00 EUR svaki, a koji se odnosi na isplatu u predmetu pred Općinskim sudom u Osijeku Ovr-1625/12, a koje potvrde je u preslici ranije dostavio sudu uz odgovor na tužbu,
dakle, da bi s ciljem da spriječi dokazivanje u postupku pred sudom krivotvorio dokaz i podnio takav dokaz znajući da je riječ o krivotvorini,
pa da bi time pod točkom 1. počinio kazneno djelo protiv imovine – utaju iz članka 232. stavka 1. i 3. KZ/11., te pod točkom 2. kazneno djelo protiv pravosuđa – sprječavanje dokazivanja iz članka 306. stavka 2. KZ/11., sve u vezi članka 51. KZ/11.
II. Na temelju članka 158. stavka 3. ZKP oštećeni JJ i FJ upućuju se s imovinskopravnim zahtjevom u parnicu.
III. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP, te nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
Obrazloženje
1. Optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku (dalje u tekstu: ODO u Osijeku), od 21. lipnja 2018., poslovni broj K-DO-1147/2017-52, optužen je MJ zbog kaznenog djela protiv imovine – utaje iz članka 232. stavka 1. i 3. KZ/11., te zbog kaznenog djela protiv pravosuđa – sprječavanja dokazivanja iz članka 306. stavka 2. KZ/11., sve u vezi članka 51. KZ/11.
1.1. Presudom ovog suda od 6. prosinca 2021., poslovni broj K-680/2018-44 optuženi MJ proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv imovine – utaje iz članka 232. stavka 1. i 3. KZ/11., te zbog kaznenog djela protiv pravosuđa – sprječavanja dokazivanja iz članka 306. stavka 2. KZ/11., sve u vezi članka 51. KZ/11. , te mu je za kazneno djelo utaje na temelju članka 232. stavka 3. KZ/11. utvrđena kazna zatvora u trajanju od 10 mjeseci, a za kazneno djelo sprječavanja dokazivanja na temelju članka 306. stavka 2. KZ/11., utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju od 10 mjeseci, te je na temelju članka 51. stavaka 1. i 2. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.
1.2. Navedena presuda ukinuta je odlukom Županijskog suda u Zadru, od 15. svibnja 2024., poslovni broj Kž-65/2022, te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
2. I u ponovljenom postupku optuženi MJ očitovao se da se ne smatra krivim u odnosu na kaznena djela iz optužnice.
3. U ponovljenom dokaznom postupku ponovno su na raspravi ispitani svjedoci oštećeni JJ i FJ, time da su njihovi iskazi na raspravi od 3. rujna 2026., koja je zbog proteka roka od tri mjeseca morala početi iznova, uz suglasnost stranaka pročitani, kao i njihovi raniji iskazi s rasprava od 10. rujna 2019. i od 21. listopada 2020. Nadalje, uz suglasnost stranaka pročitani su i iskazi svjedoka AJ, TJ, UJ, OJ i ŽJ. Nadalje, pročitana je preslika spisa Općinskog suda u Osijeku P-302/17, preslika punomoći od 5. rujna 2014., dopis Ureda predsjednika Općinskog suda u Osijeku broj 17-Su-1052/2016-2 od 22. studenog 2016., zapisnik u ostavinskom postupku od 1. srpnja 2015. kod javnog bilježnika AJ pod brojem O-3717/15-3, rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika AJ broj O-3717/15-4, te e-mail javnog bilježnika AJ MJ od 3. srpnja 2015., nalaz i mišljenje Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" od 16. travnja 2026., podnesak Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (dalje u tekstu: HZMO) od 8. srpnja 2025., te spisi ovog suda poslovni broj P-302/2017, iskaz svjedoka ĆJ i ŽJ iz tog spisa (stranice 50 do 53 i 57 do 58 tog spisa) i spis Općinskog suda u Osijeku Ovr-1625/2012., te dopis obiteljskog doma "Zlatne godine" N od 26. ožujka 2026. Na kraju dokaznog postupka pročitani su izvaci iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženika (stranice 706 do 709 spisa), te je ispitan optuženik.
3.1. Na temelju članka 421. stavka 1. točke 2. ZKP odbijeni su kao nevažni dokazni prijedlog oštećenika za provedbom financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, te dokazni prijedlozi obrane za ispitivanjem policijskog službenika KJ i komparacijom praznog papira s obrascem punomoći, kao i preostali dokazni prijedlozi obrane izneseni u podnescima i na raspravi (a o kojima još nije bilo odlučeno) budući da se navedenim dokazima ne bi utvrdile odlučne činjenice u ovom postupku.
4. Iznoseći obranu optuženi MJ naveo je kako su mu oštećenici pristupili negdje u svibnju 2014. s problemom da je osoba OJ uzela novce od njihovog oca, pa kada su donijeli punomoći nakon nekog vremena izvršio je uvid u spis, vidio da je predmet pravomoćno okončan pa je podnio prijedlog za ponavljanje postupka. Radilo se o dvije punomoći - jednoj za ovršni spis, a jednoj za prijedlog za ponavljanje postupka. U postupku za ponavljanje postupka nisu uspjeli. Nakon nekog vremena nazvala ga je sutkinja Brnjevarac, a potom i sudska savjetnica Iva Ćorković te su mu priopćile da treba priložiti specijalnu punomoć kako bi se novac prebacio na njegov račun, odnosno račun punomoćnika. Istoga dana nazvao ga je gospodin I te ga zamolio da vidi sa oštećenicima da iznesu stvari iz stana. O tome je odmah izvijestio oštećenike, koji su po njegovoj obavijesti došli, ispraznili stan te mu donijeli specijalnu punomoć za primanje novaca, koju punomoć je isti dostavio sudu. Kako IJ nije imao otvoren račun u banci, oštećenici JJ i FJ htjeli su da se novac prebaci na njegov poslovni račun. Prije toga zvao je računovodstvo da ih obavijesti da je IJ u lošem zdravstvenom stanju i da li se može novac poslati poštom, ali rekli su mu da to nikada nisu radili. Također, interesirao se i u HZMO o mirovini IJ. U listopadu 2014. dobio je rješenje da je na dražbi 18. prosinca 2013. prodana nekretnina u vlasništvu IJ, a u rješenju je pisalo da se na njegov račun isplati iznos. Čim je to dobio 23. listopada je napravio punomoć kojom se opunomoćuje FJ da prima taj novac i da će o tome izdati potvrdu. Međutim, oštećenici mu se nisu javljali dva tri tjedna pa ih je optuženik nazvao da pita u čemu je problem, a oni su mu rekli da je otac na samrti te su mu i donijeli medicinsku dokumentaciju o tome. Također, oštećenike je zvao i s upitom je li potrebno imenovati skrbnika IJ, ali su mu rekli da je otac na samrti. Nakon toga zvala ga je AJ te mu rekla za ostavinski postupak, a optuženik joj je rekao da mu se službeno javi, da mu pošalje da je utvrdila rodoslovlje. Rekla mu je da su nasljednici FJ i JJ te ga zamolila da dostavi podatak da se vodi postupak pred Općinskim sudom u Osijeku. Odmah nakon toga nazvao je J te im rekao da je dugo novac na njegovom računu, da dođu po novac. I prije ovoga tražio je da mu dostave brojeve računa ali nisu dostavili. Oštećenici su došli sutradan, a u ured je došla i ĆJ donijeti nekakvu dokumentaciju. U uredu je već bio i ŽJ. Došli su F, dao im je novce, napisao im potvrde koje su mu potpisali u prisutnosti ĆJ i ŽJ. Nakon nekih godinu i pol dana dobio je prijavu da dođe u Državno odvjetništvo u svojstvu svjedoka, te je dao iskaz i izjavu ŽJ da je bio prisutan isplati. Nakon nekih godinu dana od toga ponovno je dobio poziv od Općinskog državnog odvjetništva ali u svojstvu optuženika. Navodi kako je optužnica pravni nonsens, da novac nije predao IJ koji je bio nesposoban za rasuđivanje, otpusno nesposoban uslijed demencije, nije htio ići s torbom novaca po domovima. Oštećenici su mu dan prije rekli da žele isplatu u eurima. ŽJ i ĆJ nije rekao tko su osobe ispred njega koje sjede i primaju novce. Sud je isplatio novac njemu jer su mu tako rekli JJ i FJ iako je znao da je bio u obvezi novac isplatiti IJ, ali ne zna iz kojeg razloga su oni tražili da se novac isplati na njegov račun. Javnoj bilježnici AJ nije rekao da su novci na njegovom računu jer ga to nije ni pitala, a to su joj trebali reći nasljednici.
4.1. Nadalje, optuženik je u svojoj obrani u ponovljenom postupku dodao da je on je kao odvjetnik postupao u uvjerenju da zastupa svog klijenta IJ na temelju valjanih punomoći. Nije krivotvorio niti jednu punomoć, niti je organizirao potpisivanje punomoći od strane pokojnog IJ. Punomoći su mu donosili njegovi sinovi. On pokojnog IJ osobno nije poznavao, nije ga nikada vidio. U okolnostima u kojima je radio nije imao nikakav razlog posumnjati da punomoć koju je dobio od osoba koje su bile njegovi sinovi nije stvarna. Posebno naglašava da tijekom života IJ nije dobio nikakvu njegovu primjedbu da ga ne zastupa, da mu nije dao punomoć ili da osporava njegovo postupanje. Zbog toga danas ne može reći tko je fizički stavio koji potpis. Za njega su punomoći koje je dobio predstavljale punomoć njegovog klijenta. To potvrđuju i okolnosti u kojima je postupao. Njegovi sinovi su znali za postupanje vezano uz nekretninu, znali su za prodaju i sudski postupak, a upravo su oni bili uključeni u stvari koje su se odnosile na njihovog oca. Oštećenici tvrde da je njihov pokojni otac potpisao jednu punomoć, ali da drugu nije potpisao. Međutim, njihovi vlastiti iskazi dovode tu tvrdnju u ozbiljnu dvojbu. Oštećeni JJ je ranije iskazivao da je ocu nosio punomoć na potpis samo jedanput. Isto je potvrdio i na raspravi 9. ožujka 2026. godine, kada je izjavio da su brat i on ocu nosili na potpis punomoć u jednom navratu. Istodobno, kada mu je predočena punomoć u ovršnom spisu od 26. svibnja 2014., izjavio je da je na njoj potpis njegova oca. Ovr-1625/12 Dakle, postoji vrlo važna proturječnost: ako su sinovi ocu punomoć nosili samo jednom, kako onda tvrde da je potpis oca i na punomoći u ovršnom spisu. O prodaji nekretnine i novcu u postupku je postupao na temelju sudskog postupka i odluke suda. Novac od prodaje nekretnine došao je na poslovni račun, ne na neki skriveni ili nepoznati način. Postojala je jasna osnova zbog koje je novac doznačen na njegov poslovni račun, jer IJ nije imao račun, nikada, niti u jednoj financijskoj instituciji. Nije taj novac primio s namjerom da ga zadrži za sebe. Postupao je u uvjerenju da postupa za svog klijenta i da će novac predati njemu. IJ nije imao račun na koji bi uplata mogla biti izvršena, tada po navodima njegovih sinova. Nonsens je kada se nepostojanje bankovne transakcije pokušava povezati s tvrdnjom da novac nije predan. Nepostojanje bankovne transakcije nije dokaz da novac nije predan u gotovini. Na raspravi su sami oštećenici govorili o tome da su ocu nosili punomoć na potpis. On nije bio prisutan tom potpisivanju. Također želi reći da mu je u postupku bilo važno da se utvrdi stvarni način na koji je pokojni IJ primao mirovinu. Oštećenici su govorili da je njegov račun postojao i da je mirovina sjedala na taj račun. Istodobno u spisu postoji podatak da IJ nije imao otvoren račun u financijskoj instituciji. On ne zna koji je bio stvarni način isplate njegove mirovine, kasnije je saznao od sinova da je mirovina isplaćivana putem poštara na ruke IJ. Zato je smatrao da je opravdano da se to provjeri kod HZMO-a i pošte. To ne govori da bi optuživao njegove sinove, nego zato što smatra da sud treba imati utvrđene činjenice, a ne pretpostavke. O točki 2. optužnice u odnosu na drugu točku optužnice želi reći samo ono što se odnosi na njegovo postupanje. Nije imao namjeru sprječavati bilo kakav postupak niti je smatrao da svojim postupanjem uništava ili uklanja neki dokaz. Postupao je u uvjerenju da zakonito zastupa klijenta i da postupa u okviru svog odvjetničkog posla. Nije postupao s ciljem da bilo kome onemogući dokazivanje. Kazneni progon po točki 2. optužnice, zbog kaznenog djela iz članka 306. stavka 2. KZ/11. je besmislen i već u startu optužno vijeće je trebalo spriječiti progon po ovoj točki optužnice. Naime, neovisno o činjeničnim navodima optužnice, u ovom predmetu ne mogu biti ostvarena zakonska obilježja kaznenog djela sprječavanja dokazivanja, jer se kazneno djelo može počiniti isključivo u tijeku postupka pred sudom, odnosno tek u trenutku kada sud ili drugo nadležno tijelo odluči izvesti određeni dokaz. Stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske u presudi broj: I Kž 519/2020 od 17. ožujka 2021. god. - kazneno djelo sprječavanja dokazivanja iz članka 306. stavka 2. KZ/11. može se počiniti samo u tijeku postupka pred sudom, a ne i prije pokretanja takvog postupka. Postupao je kao odvjetnik koji je vjerovao da zastupa svog klijenta na temelju valjane punomoći. Ako je danas sporno tko je fizički potpisao pojedinu punomoć, to nije nešto što on može znati jer nije bio prisutan potpisivanju. Ali upravo zbog toga želi naglasiti da se njegovo postupanje mora ocjenjivati prema onome što je on tada znao i prema okolnostima koje su mu tada bile poznate, a ne prema onome što se danas, nakon više godina, pretpostavlja. Nije bio prisutan potpisivanju i nije imao konkretan razlog posumnjati u autentičnost punomoći koju su mu dostavili sinovi osobe koju je zastupao. Contra factum non datur argumentum. Protiv činjenica nema dokazivanja. Contra scriptum testimonium non scriptum testimonium non fertur. Protiv pisanog svjedočanstva ne vrijedi nepisano. Nullius in verba – Ni na čiju riječ.
5. Svjedok oštećeni JJ u iskazu je naveo da je njegov otac IJ bio vlasnik stana u [adresa] gdje je povremeno živio kao i u Podravskoj Moslavini. On i brat FJ su jednog dana boravili u tom stanu i u sandučiću su zatekli rješenje iz kojeg su saznali da je stan prodan u ovršnom postupku zbog manjeg duga kojeg je imao njihov otac. Potražili su pravnu pomoć od optuženika s kojim su se naš li u njegovom uredu te mu izložili sve okolnosti i predložili ako je moguće da se stan vrati ocu. Optuženik im je rekao da je potrebno pokrenuti postupak pred Vrhovnim sudom i da je potrebno da otac potpiše punomoć za zastupanje koju im je dao da odnesu ocu u Dom za stare osobe Krčenik da potpiše. Tom prilikom optuženiku je predao iznos od 8.500,00 kuna koji je tražio za troškove zastupanja. Odnijeli su ocu punomoć, objasnili mu o čemu se radi te se otac suglasio i potpisao punomoć. Kada su on i brat dali optuženiku novce za zastupanje upitali su istoga što je s novcem od prodaje stana u ovršnom postupku, te im je isti rekao da se novac nalazi na sudskom pologu i da je najbolje da tamo ostane jer može ispasti ako ga podignu da se slažu s ovrhom. Nakon ovih događaja, oštećeni JJ i njegov brat dobili su poziv od Policijske postaje Donji Miholjac da dođu dati izjave zbog prijave da je sa sudskog depozita podignut novac. U to vrijeme otac im je već bio preminuo. To je bilo prvi put da su saznali da je novac podignut. S obzirom da ga optuženik nije obavijestio da je podigao novac, otišao je kod njega u ured s bratom da ga upita zašto je podigao novac bez njihovog znanja na što im je optuženik rekao da je novac podigao jer mu je trebalo za neke njegove poslove. Tražili su da im preda novac međutim rekao je da ga nema, jer ga je uložio u neke svoje poslove. Nadalje, naveo je kako je rekao optuženiku da su dobili poziv od ODO u Osijeku za saslušanje, a optuženik je od njega i brata tražio da lažno svjedoče da su novac primili što isti nisu htjeli učiniti. Kako duže vrijeme optuženik nije vratio novac i kako je to trajalo otprilike godinu dana, oštećenik i njegov brat su angažirali novog odvjetnika te su pokrenuli parnični postupak. Punomoć koju im je optuženik dao odnijeli su ocu u Dom, a zbog proteka vremena ne može se sjetiti da li se radilo o formuliranom ili ispunjenom obrascu i o koliko se primjeraka punomoći radilo, ali misli da je bio jedan primjerak punomoć. Također, iskazuje kako je jednom prilikom optuženik od njega i brata tražio da potpišu jedan prazan papir formata A4 govoreći im da će mu to biti potrebno oko daljnjeg postupanja. Isti izjavljuje kako je osobno potpisao jedan prazan papir na samom dnu papira. Ocu je nosio punomoć samo jednom prilikom, ured optuženika posjetili su tri puta i uvijek radnim danima, a drugi puta su potpisali prazan papir. Papir je potpisao jer nije sumnjao u bilo kakve loše namjere optuženika koji je odvjetnik, te mu je vjerovao. Oštećenik je potvrdio da je potpis na potvrdi sa lista 35 spisa njegov, ali isti nikada nije potpisao potvrdu sadržaja koji se u njoj nalazi. Također, potvrdio je da je upravo riječ o praznom papiru koji je potpisao u uredu optuženika, a također sadržaj potvrde nije istinit te nikada nije primio iznos od 16.000,00 Eura koji se navodi u potvrdi. Potvrda je datirana s danom 4. srpnja 2015., a isti tada nije bio u Osijeku niti u uredu odvjetnika MJ. Naime, 4. srpnja 2015. bio je u [adresa] kod šogora gdje je i boravio jer su bili na rođendanu šogora. On i supruga su došli u [adresa] 3. srpnja 2015. i boravili tamo sve do 5. srpnja 2015. Oštećenik navodi da je točno da ih je optuženik pozvao da isprazne očev stan nakon što su on i brat bili kod optuženika u uredu i predali mu novac za zastupanje i savjetovali se oko povratka stana. Nije točno da mu je optuženik dao punomoć kojom bi isti bio opunomoćen od strane oca za primanje novca.
5.1. Nadalje, ponovno ispitan na raspravi dana 21. listopada 2020. oštećeni JJ pojasnio je kako se prilikom davanja izjave kod ODO u Osijeku 07. prosinca 2016. nije mogao odmah sjetiti gdje je bio 4. srpnja 2015. što je i rekao, a kada je došao kući i pričao supruzi što je bilo u državnom odvjetništvu ista se sjetila da je njezin brat slavio rođendan i da su bili u [adresa] pa je iz tog razloga sljedeći put na ispitivanju rekao da je bio na rođendanu u [adresa] kod brata njegove žene. Također nadodao je da nikada nije bilo govora da će optuženik njemu i bratu isplatiti novac na račun ili na ruke jer im je optuženik rekao, nakon što su dali iskaz u policiji, da novca nema. Za iznos od 8.000,00 ili 9.000,00 kuna koji su dali optuženiku za zastupanje nisu dobili račun. Nadalje, izjavio je kako ne zna na koji način je njegov otac primao mirovinu.
5.2. Nadalje, u ponovljenom postupku na raspravi od 9. ožujka 2026. svjedok oštećeni JJ naveo je da ostaje kod svega što je iskazao u svojim ranijim iskazima od 10. rujna 2019. i 21. listopada 2020. Sjeća se da su njegov brat FJ i on prvi puta bili u uredu odvjetnika MJ još dok je njihov otac IJ bio živ, to je bilo još 2014., misli da je bilo proljeće. Njihov otac se u to vrijeme nalazio u domu u Krčeniku, time da je on tada mentalno još bio "u redu", no bio je "oduzet" odnosno nije se mogao kretati. Otišli su tada u ured odvjetnika MJ iz razloga što su saznali da je stan njihovog oca prodan u ovršnom postupku. Oni su o tome bili i razgovarali s njihovim ocem. Kad su prvi put bili u uredu odvjetnika MJ objasnili su mu da bi htjeli da se njima taj stan vrati, odnosno da oni plate očev dug, a da uspiju sačuvati stan. Odvjetnik je rekao da to tako može, oni su se suglasili da on zastupa njihovog oca u tom ovršnom postupku, predali su mu tada u njegovom uredu oko 8.000,00 – 9.000,00 kuna na ime zastupanja, a on je njima dao formular, kojeg je njihov otac potpisao u domu. Ne sjeća se što je bilo pisalo u tome, odnosno na što je sve bio ovlašten odvjetnik MJ na temelju te potpisane punomoći. Njima je odvjetnik MJ već prvi puta kad su bili kod njega savjetovao da novac na ime prodaje stana ostane na sudskom pologu jer da će se u protivnom tumačiti da su oni pristali na ovrhu, te su se oni s time suglasili. Osim ovog prvog puta misli da su kod odvjetnika MJ bili još dva puta. Vezano za potpisivanje praznog lista papira, sjeća se da su bili u uredu odvjetnika MJ nakon što je njihov otac IJ već umro (njihov otac je umro **.**.2015.), no ne sjeća se točno kada. Brat FJ i on su i tom prilikom zajedno došli u ured odvjetnika MJ, došli su s njim razgovarati opet vezano za predmetni stan koji je bio prodan. Tada su i njegov brat FJ i on, svatko ponaosob, potpisali na dnu prazan papir. Njima je odvjetnik MJ rekao da je njemu to potrebno iz razloga što treba još poduzeti neke radnje na Vrhovnom sudu, pa kako ne bi morali putovati iz Podravske Moslavine koja je udaljena otprilike 70km, neka mu to oni potpišu pa će on dalje poduzimati što treba. Njima je tada odvjetnik MJ rekao da je predmet vezano za prodani stan trenutno na Vrhovnom sudu, da će njemu možda trebati nešto od tih novaca koji su se nalazili na sudskom pologu kako bi on mogao nešto "riješiti" sa sucima Vrhovnog suda. Pojašnjava da im odvjetnik MJ nije ništa govorio za to jesu li novci još uvijek na sudskom pologu, brat i on su cijelo vrijeme bili uvjereni da se ti novci nalaze na sudskom pologu sve dok nisu bili pozvani od strane policije kad su saznali da je novac podignut sa sudskog pologa. Nakon što su od strane policije upoznati s time da je novac podignut s pologa, a nije prošlo dugo vremena između ovog trenutka njihovog saznanja o tome i dana kad su kod odvjetnika MJ bili potpisali prazne papire, oni su opet otišli kod odvjetnika MJ i tražili su da im vrati novac od stana. On im je rekao da je novac podigao i da ga je u nešto uložio, spomenuo je da bi im vratio novac negdje do Božića, te im sugerirao da ako budu pozvani u ODO da tamo kažu da im je on vratio novac, što su oni rekli da neće. Nakon toga oni su odista i pozvani u ODO i tamo su rekli kako se sve dogodilo. Kao što je to i naveo, brat FJ i on do trenutka kad su ih pozvali iz policijske postaje Donji Miholjac nisu imali nikakvih saznanja da je novac sa sudskog pologa podignut, tamo su im u policiji pojasnili da su dobili anonimnu prijavu o tome.
5.3. Nakon što su svjedoku predočene punomoći iz spisa Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-1625/2012 sa stranica 78 i 92 tog spisa, na upit opunomoćenika oštećenika svjedok kako može potvrditi da je punomoć koju je sada pogledao a koja se nalazi na stranici 78 predmetnog spisa upravo punomoć koju je njegov otac potpisao, na istoj prepoznaje potpis svoga oca. Punomoć koja se nalazi na stranici 92 tog spisa on nije nikada vidio, to nije potpis njegovog oca na toj punomoći. Njegov brat i on svome ocu su nosili da potpiše samo jednu punomoć.
5.4. Nadalje, nakon što je svjedoku predočena punomoć sa stranice 13 spisa Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-302/2017 svjedok je odgovorio da njemu nitko ovu punomoć nije dao kako bi ju nosio ocu da isti potpiše tu punomoć, on takvu punomoć nije nikada vidio, niti mu je odvjetnik MJ davao da to da ocu da potpiše. On prije ovog cijelog postupka vezano za prodani stan njegovog oca nije vodio nikakve postupke pred sudom, osim postupak razvoda braka, niti je bio u sudu vezano za bilo kakve postupke. Njemu nije bilo čudno potpisati odvjetniku MJ prazan papir iz razloga jer mu je on vjerovao, s obzirom da ga je njihov otac opunomoćio da ga zastupa pred sudom. Njegov otac bio je primljen u dom u Krčeniku u proljeće 2014., ne može se sjetiti točno kada. Brat i on su ugovorili smještaj njihovog oca u domu. Mirovina njegovog oca sjedala je na njegov račun, a njegov brat FJ i on su bili opunomoćeni da mogu podizati novac s njegovog računa, tako da je dom plaćen od tih sredstava mirovine njihovog oca, a razliku su plaćali brat i on. Ne zna u kojoj banci se nalazio račun njegovog oca. Točno je da su saznali za to da je novac podignut kad su bili pozvani u policiju, negdje krajem 2015., nakon toga su bili pozvani u ODO, ali ne sjeća se točno koliko je vremena prošlo od kada su bili u policiji pa do trenutka kad su bili u državnom odvjetništvu. Misli da ga otac nije opunomoćio da ga zastupa u ovršnom postupku. Stvari iz stana ispraznili su na poziv odvjetnika MJ, to iz razloga jer im je rekao da je stan prodan. On se sada više zbog proteka vremena ne sjeća što je sve pisalo na tom "papiru" – punomoći koju su nosili ocu na potpis, taj papir je prepoznao danas kada mu je sud pokazao i kada je potvrdio da je tu potpis njegovog oca. Brat i on bili su kod odvjetnika MJ isključivo vezano za pravne probleme vezane uz prodaju stana njihovog oca, nisu s njim nikada razgovarali o drugim pravnim stvarima. Njihov otac IJ nikada nije neposredno komunicirao s odvjetnikom MJ. Oni su svog oca, kad su mu donijeli punomoć da ju potpiše, upoznali s time da su angažirali odvjetnika MJ, te da je njihov cilj vratiti njegov stan koji je prodan u ovrsi.
6. Svjedok oštećeni FJ u iskazu je naveo da je njegov otac IJ preminuo u svibnju 2015., a bio je vlasnik stana u [adresa]. Negdje tijekom 2014. zajedno s bratom boravio je u stanu oca te su pronašli dokument u sandučiću iz kojeg je bilo razvidno da je očev stan prodan zbog očevog duga. Potražili su pravnu pomoć odvjetnika MJ, te su jednom prilikom otišli u njegov ured i interesirali se kakve su mogućnosti da se stan vrati. Optuženik im je rekao da postoje još neke mogućnosti te su mu za zastupanje platili iznos od 8.000,00 do 9.000,00 kuna. Dao im je obrazac punomoći te rekao da odnesu ocu na potpis. Zbog proteka vremena ne može se sjetiti kako je punomoć izgledala. Tom prilikom optuženik im je rekao da je novac od stana deponiran na računu suda. Odnijeli su ocu punomoć na potpis te je istu i potpisao te su je odnijeli optuženiku. Njegov otac preminuo je u svibnju 2015. te su o tome izvijestili optuženika. Nakon toga dobili su od Policijske postaje Donji Miholjac poziv za saslušanje gdje im je rečeno da je optuženik podigao novac sa sudskog depozita o čemu nisu imali prethodnog saznanja. Poslije toga je s bratom otišao u ured optuženika te su ga upitali zašto je bez njihovog znanja podigao novac te su zahtijevali da im novac vrati, a optuženik im je rekao da je novce potrošio, da ih je uložio u neke poslove kako bi zaradio više novaca. Nakon toga dobili su poziv od ODO u Osijeku radi saslušanja o čemu su izvijestili optuženika koji im je rekao da lažu pri ispitivanju i kažu da im je isplatio novce što su obojica odbili. Kako im nije vratio novce, pokrenuli su parnični postupak. Ne može se točno sjetiti je li nosio jedan ili dva primjerka punomoći ocu, a jednom prilikom u uredu optuženika potpisao je vlastoručno jedan prazan bjanko papir. Optuženik im je rekao da je to potrebno potpisati jer će mu uvijek bit potreban nekakav dokument za postupak koji će pokrenuti pa da ne moraju dolaziti iz Podravske Moslavine u Osijek. Te papire su potpisivali nakon smrti oca. Oštećeni navodi kako je potpis na potvrdi sa strane 34 njegov, ali isti nikada nije potpisao izjavu takvog sadržaja niti mu je ikada od strane optuženika isplaćen iznos od 16.000,00 eura kako se to navodi u potvrdi. Ne zna gdje se nalazio 4. srpnja 2015., ali u odvjetničkom uredu optuženika nije bio. S obzirom da je samo jednom kod optuženika potpisao prazan dokument smatra da se radi upravo o tom papiru. Isti iskazuje kako se sjeća da je optuženik od njega i brata tražio brojeve tekućeg računa nakon smrti oca kako bi novac od prodaje stana doznačio na njihove račune, ali unatoč tome što je imao brojeve računa, novce nije isplatio na račun. Otprilike tri ili četiri puta bili su u uredu optuženika i to jednom kad su se išli savjetovati kad su zatekli rješenje, zatim uoči ostavinske rasprave, nakon toga kada su obaviješteni od strane policije da je novac podignut te prije ispitivanja u ODO Osijek i to uvijek radnim danima. Nikada nisu bili subotom niti nedjeljom. Nije sumnjao u optuženika kada je potpisivao prazan papir. Sjeća se da je njegov brat 4. srpnja 2015. bio u [adresa].
6.1. Nadalje, ispitan u ponovljenom postupku, svjedok oštećeni FJ naveo je kako ostaje kod svega što je iskazao u svojem ranijem iskazu. Kao što je to i ranije naveo, brat JJ i on prvi puta su bili u uredu odvjetnika MJ dok je njihov otac bio živ, te se nalazio u Domu. Bili su kod odvjetnika MJ iz razloga jer su saznali da je stan njihovog oca prodan, te su s odvjetnikom htjeli vidjeti može li se nešto učiniti kako bi se stan ipak vratio njihovom ocu. Odvjetnik je rekao da se može nešto učiniti, odnosno "obnoviti postupak" ili nešto slično, ne razumije se u te pojmove. Oni su se suglasili da on zastupa njihovog oca, za to zastupanje predali su mu iznos od oko 8.000,00 ili 9.000,00 kuna, a on je njima dao punomoć da odnesu ocu da on potpiše tu punomoć, što su oni učinili te je otac potpisao punomoć. Napominje da je njima odvjetnik MJ rekao da se novac od prodaje stana nalazi kod suda, te da je i bolje da tamo i ostane jer će tako lakše dobiti parnicu tj. taj postupak pred sudom. Drugi puta su kod odvjetnika MJ u uredu bili kad je njihov otac već um ro (njihov otac je umro **.**.2015.), bili su kod njega u uredu neko kraće vrijeme nakon što je otac umro ali se ne sjeća točno kada. Tom prigodom također su s odvjetnikom razgovarali vezano za predmetni stan, s obzirom da im je otac bio umro, išli su kod njega kako bi dogovorili da ih on dalje zastupa u tom postupku, s obzirom da su bili nasljednici iza svog oca. On im je tada bio rekao da je podnesen taj nekakav zahtjev vezano za vraćanje stana, te da se još čeka odluka suda, a vezano za novac od prodaje stana da se taj novac nalazi na sudu i da je bolje da tamo i bude. Tom prigodom brat JJ i on, svaki ponaosob, potpisali su prazne papire, potpisali su ih negdje na dnu stranice. Njima je odvjetnik rekao da će mu to trebati radi daljnjih poduzimanja radnji u postupku, te da oni to potpišu da ne moraju dolaziti iz Podravske Moslavine s obzirom da su udaljeni 70 km, te da će on dalje u postupku činiti što treba. Treći puta su bili kod odvjetnika MJ nakon što su bili u policiji, gdje su prvi puta saznali da novac više nije na sudskom pologu. Sjeća se da su u policiji bili negdje početkom 12. mjeseca 2015., te da su kod odvjetnika MJ bili nakon toga, ali se ne sjeća točno kada. Oni su tada zatražili od odvjetnika MJ da im vrati novac od prodaje stana, no on je rekao da novca nema, da ga je negdje uložio, te im je rekao kad sud završi da će nam vratiti novac. Potom su bili pozvani u državno odvjetništvo, gdje su sve ispričali što se dogodilo.
6.2. Nakon što su svjedoku oštećenom FJ predočene punomoći iz spisa Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-1625/2012 sa stranica 78 i 92 tog spisa, te nepotpisanu punomoć sa stranice 13 spisa Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-302/2017, oštećenik je naveo da nakon što je pogledao punomoći iz spisa Općinskog suda poslovni broj Ovr-1625/2012, potvrđuje da se na punomoći koja se nalazi na stranici 78 tog spisa nalazi potpis njegovog oca, što posebno prepoznaje po tome na koji način je potpisano jer je otac tada drhtao i nije mogao normalno držati olovku. Punomoć sa stranice 92 tog spisa on nije nikada vidio, odnosno odvjetnik MJ im nije dao takvu punomoć da ju nose ocu na potpis niti je otac tu punomoć potpisao. U odnosu na punomoć koja mu je predočena iz spisa Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-302/2017 na stranici 13, ističe da njemu odvjetnik MJ nikada takvu punomoć nije dao da ju nosi ocu na potpis, tu punomoć nije nikada vidio.
6.3. Nadalje, naveo je da on prije ovog postupka pred sudom, a vezano za predmetni stan njihovog oca, nije nikada bio pred sudom, niti vodio bilo kakve postupke na sudu. On prilikom potpisivanja tog praznog papira nije smatrao da će se dogoditi bilo što loše jer je imao povjerenja u odvjetnika. Pojašnjava da u ova tri navrata kad su brat i on bili kod odvjetnika MJ, sva tri puta bio je radni dan, nije bila subota. On se ne sjeća gdje je bio 4. srpnja 2015., a zna da je brat bio kod šogora u [adresa]. Brat JJ i on sudjelovali su kod ugovaranja vezano za smještaj njihovog oca IJ u dom, plaćanje je bilo dogovoreno na način da će prvo oni plaćati dok ne bude ugovor, a onda po ugovoru je bilo dogovoreno da će dom biti plaćan tako da će se "prebacivati" očeva mirovina, a ostatak su se obvezali plaćati brat i on. Otac je valjda imao nekakav račun u banci kad je primao mirovinu. Nema primjerak ugovora vezano za smještaj oca u dom. Oni su ocu nosili na potpis punomoć u jednom navratu, na toj punomoći je pisalo da će odvjetnik MJ njega zastupati pred sudom. Na tom papiru koji su brat i on potpisali kod odvjetnika MJ nakon ostavinske rasprave, nije ništa pisalo, bio je to bijeli papir. Kao što je to naveo, odvjetnik MJ im je rekao da potpišu taj papir jer "uvijek sud traži neki papir" pa da oni ne moraju putovati iz Podravske Moslavine. On misli da ih odvjetnik MJ nije nikada zvao da dođu u njegov ured. Dom u kojem je bio smješten zove se "Zlatne godine", te se nalazi u Krčeniku. Svaki put kada bi brat i on bili kod odvjetnika MJ u njegovom uredu nije bio nitko drugi prisutan osim njega, njega i njegovog brata JJ.
7. Tijekom postupka nije bilo sporno da je optuženi MJ bio punomoćnik ovršenika IJ (oca ovdje oštećenika) u ovršnom postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Osijeku pod poslovnim brojem Ovr-1625/2012, te da je na optuženikov račun broj [broj bankovnog računa] otvoren kod Privredne banke d.d. Zagreb isplaćen ostatak kupovne cijene u iznosu od 242.459,80 kuna. Također, nije bilo sporno da navedeni iznos od 242.459,80 kuna optuženik nije isplatio sada pokojnom IJ. Nadalje, nije sporno da se kod Općinskog suda u Osijeku vodi parnični postupak pod poslovnim brojem P-302/2017 povodom tužbe JJ i FJ, nasljednika iza pokojnog IJ protiv ovdje optuženika radi isplate iznosa od 242.459,80 kuna. Nije sporno niti da je optuženik na raspravi od 5. srpnja 2017. u gore naznačenom parničnom postupku kao dokaz predočio dvije potvrde na kojima je njegovom rukom ispisan tekst u kojem se navodi da JJ i FJ potvrđuju primitak od 16.000 eura svaki, u kojima je naveden datum 4. srpnja 2015. te potpisi FJ i JJ. Također, nije sporno da je navedene potvrde optuženik ranije u preslici dostavio sudu uz odgovor na tužbu. Nije sporno niti da se na gore navedenim potvrdama nalaze autentični potpisi JJ i FJ.
8. Bilo je sporno je li optuženi MJ obavijestio sada pokojnog IJ, odnosno oštećene JJ i FJ, da je na njegov račun isplaćen navedeni iznos kupovne cijene od 242.459,80 kuna, te je li navedeni iznos optuženik protupravno prisvojio s namjerom da ga zadrži za sebe ili je pak oštećenicima (na ime povrata navedenog iznosa) 4. srpnja 2015. na ruke isplatio iznos od 16.000,00 eura svakom u gotovini i to u prisutnosti svjedoka ŽJ i ĆJ, kao što je to naznačeno u potvrdama o primitku novca koje je optuženik priložio u parničnom spisu. Također, bilo je sporno i jesu li gore navedene potvrde vjerodostojne ili ih je optuženik krivotvorio u cilju sprječavanja dokazivanja u parničnom predmetu Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-302/2017.
9. Svjedokinja AJ u iskazu je navela da je ista vodila ostavinski postupak iza pokojnog IJ. Sjeća se da je 1. srpnja 2015. u svoj ured pozvala zakonske nasljednike JJ i FJ te tom prilikom utvrdila da je iza pokojnog IJ ostala samo njegova mirovina. Nasljednici su joj tada rekli da je pokojni IJ vodio nekakav spor odnosno parnicu te da ga je u tom postupku zastupao optuženi MJ. S obzirom da je bilo potrebno u rješenju o nasljeđivanju upisati broj parničnog predmeta ista je toga dana ili dan nakon ostavinske rasprave telefonom nazvala optuženika i zamolila ga da dostavi broj predmeta pod kojim se vodi navedeni postupak. Optuženik ju je tom prilikom upitao zbog čega joj je potreban taj podatak a ista je rekla da vodi ostavinu iza pokojnog IJ, te da mora upisati broj predmeta u rješenje o nasljeđivanju. Optuženik joj nije rekao broj predmeta, te je naveo da će joj naknadno dostaviti broj, a kada to nije učinio ista mu je uputila e -mail dva do tri dana od dana održavanja ostavinskog ročišta, te ga zamolila da dostavi broj predmeta nakon čega joj je isti dostavio pisani podnesak naslovljen kao "prijedlog za ponavljanje postupka" i to samo prvu stranicu podneska, a sjeća se da se radilo o podnesku iz "P" upisnika. Prilikom telefonskog razgovora optuženik joj nije spominjao da raspolaže sa novcima na koje bi pravo polagali nasljednici pokojnog IJ. Isti ju je samo pitao zbog čega joj je potreban podatak o broju predmeta.
10. Svjedok TJ u iskazu je naveo da je rođen **.**.1965., te se sjeća da je 2015. slavio 50. rođendan u svojoj obiteljskoj kući u [adresa]. Kako mu je rođendan padao na radni dan, dogovorio je slavlje u subotu 4. ili 5. srpnja 2015. Dan prije slavlja njegovog rođendana došli su oštećeni JJ i njegova supruga HJ koja mu je sestra. Boravili su kod njega sve do nedjelje te su u nedjelju poslijepodne napustili [adresa]. Na rođendanu je bilo 30-ak ljudi, a oštećeni JJ i njegova supruga su spavali kod njega u obiteljskoj kući i tijekom boravka u [adresa] istu nisu napuštali. Kada mu je predočen njegov iskaz iz ODO u Osijeku od 24. travnja 2018., isti je naveo kako je točno da su JJ i njegova sestra HJ došli u petak 3. srpnja 2015. s obzirom da je rođendan slavio 4. srpnja 2015., a otišli su u nedjelju. Na rođendanu je bio i njegov kum UJ.
11. Svjedok UJ u iskazu je naveo da je kum TJ, te je bio prisutan proslavi njegovog 50. rođendana u njegovoj obiteljskoj kući. Sjeća se da je to bio petak ili subota, a zbog proteka vremena ne može se točno prisjetiti datuma. Na proslavi rođendana bio je i JJ kojeg osobno poznaje, a koji je oženio TJ sestru HJ. Na rođendan je došao negdje oko jedanaest sati te se zadržao do četrnaest sati. Kada mu je predočen njegov iskaz iz ODO u Osijeku, svjedok je naveo da je točno da je TJ rođendan slavio 4. srpnja 2015., a tog dana JJ je pripremao čobanac, te je isti u periodu od 11 do 14 sati cijelo vrijeme bio u obiteljskoj kući TJ, jer je za potrebe rođendana kuhao. Svjedok je toga dana u poslijepodnevnim satima otišao raditi.
12. Svjedokinja HJ u iskazu je navela da je sestra TJ, te da je isti 4. srpnja 2015. u svojoj obiteljskoj kući u [adresa] slavio rođendan na kojem su bili ona i njezin suprug JJ. JJ i ona su osobnim automobilom iz Podravske Moslavine došli u [adresa] dan ranije 3. srpnja 2015. u poslijepodnevn im satima, a na putu nisu svraćali u Osijek, te su se u [adresa] zadržali sve do 5. srpnja 2015. Na proslavi rođendana njezinog brata bilo je nazočno više gostiju, a njezin suprug JJ pripremao je čobanac za goste u dvorištu. Tijekom cijelog boravka u [adresa] suprug i ona nisu napuštali [adresa]. Također ista je navela kako na dan proslave 4. srpnja 2015. njezin suprug nije napuštao kuću TJ s obzirom da je pripremao čobanac, a ona mu je u nekoliko navrata nosila začine. Koliko joj je poznato njezin suprug JJ je potpisivao nekakve punomoći za zastupanje optuženiku, te ispraznio stvari iz stana njegovog oca na poziv optuženika. Također poznato joj je da su njezin suprug i njegov brat dva ili tri puta odlazili kod optuženika. Također navodi kako joj je suprug rekao da je optuženik inzistirao da on i njegov brat potpišu prazan papir te da je onda optuženi na taj papir naknadno sačinio potvrdu neistinitog sadržaja. Koliko joj je poznato njezin suprug i njegov brat FJ nisu nikada primili svaki ponaosob iznos od 16.000,00 Eura od optuženika.
13. Svjedok OJ u iskazu je naveo da ima kuću za odmor u [adresa] i otprilike prije desetak godina odlučio je kupiti svu zemlju koja graniči s njegovom zemljom. Saznao je da jedan dio je u vlasništvu IJ, pa je u vezi toga kontaktirao njegova sina JJ te kasnije s IJ razgovarao. Na kraju je tu zemlju kupio od IJ. IJ imao je otprilike još deset parcela, te ga je upitao da ih proda i da mu je za to i punomoć, te parcele je kupilo dvoje ljudi iz Osijeka i Vinkovaca. Da bi nakon dvije godine neka osoba prezimena A pokrenula postupak na sudu protiv njega i ostalih da je to njemu darovano uz svjedoke. Navedenu parnicu je izgubio, a ugovori od svih ostalih kupaca su također poništeni, je je to bio od tog mještanina koji nije bio upisan kao vlasnik u zemljišne knjige. Poslije toga je išao sa IJ u Državno odvjetništvo u Slatinu da vide kako je moguće da su te ugovore poništili iako su oni kupili od osobe koja je bila upisana kao vlasnik u zemljišne knjige. S IJ je bio u jeko dobrim odnosima. Nema saznanja da je IJ protiv njega vodio nekakav postupak i da je zadržao njegove novce koje je trebao isplatiti nekom vjerovniku. IJ protiv njega nije vodio nikakav postupak vezano za novce koje mu nije isplatio. Poznaje JJ te je kod istog bio i kod kuće te i istog prepoznao da ga vidi.
14. Svjedok ŽJ u iskazu je naveo kako je došao u ured kod optuženika zbog ugovora, a u uredu je već bila jedna ženska osoba za koju se ne može sjetiti gdje je sjedila, a nakon toga došla su dva muškarca. Optuženik mu je rekao da pričeka, otišao s njima u drugu prostoriju, a bili su udaljeni od svjedoka tri do četiri metra. Svjedok je vidio da im optuženik broji neki novac potpisali su se na papir i otišli. Sjeća se da je to bilo jedne subote, a s obzirom da je dosta vremena prošlo ne zna koje god ine i kojeg mjeseca. Gospođu koju je vidio u uredu nije poznavao, a u ured je došao u prijepodnevnim satima. Svjedok je naveo kako je točno da je u parničnom postupku rekao da nije vidio da bi ti muškarci potpisali neku potvrdu, ali sad navodi da je ipak vidio, iz razloga jer je na ročište u parničnom postupku došao neispavan, putovao je četrnaest sati iz Njemačke, pa je tako naveo zbog stanja neispavanosti i umora. Također istaknuo je da potvrdu koju su muškarci potpisivali nije osobno vidio, niti je potpisao da je bio svjedok tog potpisivanja, niti je vidio koliko je novaca optuženik njima isplatio. Ne zna koja je valuta bila, ali vidio je crvenkaste novčanice. Nadalje, nije se mogao točno očitovati o kretanju gospođe koja se zatekla s njim u uredu, niti se može očitovati o starosti ta dva muškarca. Također nije vidio ni da su ta dva muškarca uzela novac koji je optuženik brojao. Prije nego što je otišao iz ureda optuženik mu nije rekao da je naveden da je svjedočio navedenom događaju, nego tek kada ga je policija obavijestila da će ga ispitati o nekom događaju u uredu odvjetnika MJ, optuženik ga je kontaktirao i rekao mu da ga je predložio za svjedoka toga događaja, odnosno te subote.
15. Iz mišljenja vještaka iz Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" proizlazi da nije moguće izvršiti analizu starosti tinte kemijskih olovaka kojima su ispisani sporni potpisi na predmetnim Potvrdama od 4. srpnja 2015. (list 34 i 35 spisa broj K-44112024), iz razloga navedenih u nalazu vještaka. Nadalje, nema temelja za identifikaciju skriptora potpisa na predmetnim Punomoći od 26. svibnja 2014. (list 78) i Specijalnoj punomoći od 05. rujna 2014. (list 92), prema nalazu vještaka, time da su usporedbom spornih potpisa utvrđene rukopisne razlike u svim općim i posebnim rukopisnim značajkama, a vidljive su i prostim okom, već u samoj definiciji grafijskog izraza, nagibu, izgledu i oblikovanju. No, osim da su grafijski različiti nije moguće zaključiti jesu li ispisani rukom iste osobe, jer njihova jednostavnost i sadržajna različitost ne dopušta bilo kakvu usporedbu i konačnu procjenu rezultata. Ovakav tip potpisa mogao je ispisati nebrojeno veliki broj osoba.
15.1. Nalaz i mišljenje vještaka sud je prihvatio u cijelosti jer je dan, jasno, potpuno i sukladno pravilima znanosti, iskustva i struke, te njegova vjerodostojnost nijednom okolnošću nije dovedena u pitanje.
16. Iz spisa Općinskog suda u Osijeku P-302/17 proizlazi da je svjedok ŽJ u tom postupku na raspravi naveo da poznaje odvjetnika MJ već duže, on ga je zastupao odnosno sastavljao mu je određene ugovore, te je u više navrata bio kod njega u uredu. Sjeća se da je negdje 2015. godine u ljetno doba, bila je subota došao u ured odvjetnika MJ, gdje je u kratkom vremenskom razdoblju došlo više ljudi. Do prostorije gdje je bio sjedila je jedna starija korpulentnija žena. Odvjetnik ga je zamolio da sačeka, u međuvremenu su došla još dvojica ljudi. U susjednoj sobi su brojali nekakve novce, vrata su bila otvorena, on je uglavnom gledao svoje papire, čuo je razgovor, ali ga razgovor nije interesirao, radilo se o novcu, brojanju novca i sl. Oni su kratko vremena bili s odvjetnikom MJ. Kad je završio s njima, odvjetnik ga je zamolio da sačeka da prvo primi gospođu jer se ista dosta teško kretala. Razgovoru s gospođom nije bio prisutan. Ne sjeća kako su izgledala ta dvojica koja su razgovarali s odvjetnikom MJ. U drugoj prostoriji vidio je brojanje novca odnosno vidio je novac u rukama odvjetnika MJ, vidio je da je on imao i neke papire, ali nije vidio nikakvo potpisivanje. Prostorija u kojoj se on nalazio ima konferencijski stol te je on sjedio na jednom kraju stola, a gospođa na drugom kraju stola. Misli da su tom prilikom kad su brojani novci i odvjetnik MJ i te dvije osobe stajali, a ne sjedili. Svjedok je bio usredotočen na svoj ugovor te nije previše obraćao pažnju na događaje u drugoj sobi, jer to nije njegov dio posla, pa se ne može izjasniti o tome da li je odvjetnik MJ što pisao na kompjutoru. Od mjesta gdje je on sjedio pa do mjesta gdje su stajali tuženik i te dvije osobe, bilo je sigurno manje od četiri metra. Navodi da se ne može očitovati o tome koje doba dana je bilo kod odvjetnika MJ. Posljednje dvije godine nije dolazio kod odvjetnika MJ s obzirom da živi u [adresa], ali prije toga je dolazio kod njega par puta godišnje, a s njim se zna od 1997. ili 1996. godine.
16.1. Nadalje, svjedokinja ĆJ u tom je parničnom postupku na raspravi navela da je došla kod odvjetnika, sjeća se da se radilo o suboti, ali nije sigurna da li je 2015. ili 2016. godine, jer je odvjetniku morala donijeti nalaze od supruga. Odvjetnik je zastupao nju davno prije mnogo godina, a zastupao je i njenog supruga vezano za stan. Donijela je zdravstvene nalaze svoga supruga. Odvjetnik je to fotokopirao i vratio njoj nalaze, ali je prethodno morala pričekati. Naime, trebala je doći u 10 sati, ali je došla u pola deset pa je morala malo pričekati. Kad je došla dočekao ju je odvjetnik MJ. Kad je ona došla, tamo je sjedio još jedan gospodin i čitao je nekakve papire. On je sjedio u uredu odvjetnika MJ. Kada je došla odvjetnik joj je rekao da je došla prerano i s obzirom da zna njeno zdravstveno stanje, rekao joj je da pričeka. Odmah je sjela za stol u uredu odvjetnika MJ gdje je bilo mjesta. Odmah nakon što je ona došla vrlo brzo možda nakon pola minute došla su dva gospodina. Sjeća se da je odvjetnik MJ dao kuvertu s novcima jednom od ta dva gospodina te je on izvadio novac iz kuverte i izbrojao novce. Ona se sjeća da je vidjela da se radilo o apoenima od 500 €, ali nije gledala brojanje do kraja pa nije sigurna da se sve radilo o apoenima od 500 €. Nakon toga je odvjetnik izvadio još jednu kuvertu i to je isto dao strankama. Čula je da je jedan od dvojice rekao da je sve u redu da će potpisati, ona je vidjela da je gospodin odvjetnik nešto pisao a i oni su nešto pisali. Nakon toga su ta dva gospodina odmah otišla. Ona ne može točno reći koliko je trajala ta predaja novca, nije više sigurno od pola sata, a vjerojatno je trajalo kraće. Ona se ne sjeća kako su oni izgledali, naime, to se nije ticalo nje pa nije ni obraćala pažnju na njihov izgled, a ima manu da se ne sjeća lica ljudi. Ona ne može točno reći koliko su oni imali godina, ali možda do 50, iako ni to nije sigurna. Ona je od odvjetnika kada je on predavao novce tim ljudima, bila udaljena oko metar i pol. Gospodin koji je još tamo sjedio, sjedio je nekako sa strane, a on je također sjedio negdje udaljen od odvjetnika kao i ona. Koliko se sjeća ured odvjetnika MJ izgleda tako da se prvo uđe u predsoblje pa iz predsoblja u njegov ured gdje je ona sjedila, a ne sjeća se da li je u predsoblju bilo nekakvih stolica, odnosno ne sjeća se da je vidjela stolice. Navela je da se sjeća da kada je vidjela brojanje novca u uredu odvjetnika MJ, da je pomislila "da je bar meni jedna od tih novčanica". Svjedokinja je navela da ju je odvjetnik pitao da li pristaje da ju se konstatira da je prisutna predaji novca, te je pristala na isto. Također je navela da ju je odvjetnik MJ zvao nakon predmetnog događaja te ju je pitao da bude svjedok predmetnom događaju i da potpiše izjavu da je bila prisutna predaji novca, a što je i potpisala. Taj puta ju je kod odvjetnika MJ dovezao suprug. Na sud ju je dovezla vlasnica Doma. Navodi da prije nego što je došla na sud da se nije našla s odvjetnikom MJ već se sada vidjela s njim na sudu. Sjeća se da se radilo o suboti s obzirom da ona subotom ne ide nikuda te zato pamti da je bila subota kad je bila kod odvjetnika MJ. Rekla je policiji da je u uredu odvjetnika MJ u trenutku predaje novca osim njega i dvije osobe kojima je on davao novac, bila prisutna još jedna osoba. Treća osoba koja je bila prisutna, bila također u uredu odvjetnika MJ odnosno nije bio u predsoblju nego u istoj prostoriji gdje je bila ona. S obzirom na udaljenost i on je mogao vidjeti isplatu novca. Sjeća se da je ta osoba gledala u vrijeme predaje novca neke papire i nije ni s kim razgovarala. Ne sjeća se što su imali na sebi obučeno. Navodi da se ni ona za sebe ne sjeća što je imala na sebi prije mjesec dana obučeno. Sjeća se da je nešto pisao gospodin odvjetnik i to rukom, nešto je bilo jako kratko, a onda su pisali ta dva čovjeka isto kratko. Sjeća se da se radilo o bijelom običnom papiru, ne sjeća se da li je prethodno prije nego što su odvjetnik i stranke počeli pisati, nešto na njemu bilo napisano. Ne sjeća se tko je pisao kraće odvjetnik ili ta dva čovjeka. Ne može se očitovati koliko je tamo b ilo novca, niti što je trajalo duže brojanje novaca ili pisanje. Navodi da se radilo o dvije kuverte i da pretpostavlja da je i u drugoj bio novac, a koliko se sjeća, obje kuverte su bile iste debljine. Sjeća debljine kuverti a ne sjeća se kako su izgledala ta dva čovjeka, svjedok je je gledala prema stolu na kuverte. Nije cijelo vrijeme gledala. Ne sjeća se kada ju je odvjetnik MJ pozvao da potpiše izjavu odnosno da potvrdi da je bila prisutna predmetnom događaju. Sjeća se da ju ipak nije dovezao suprug nego da ju je dovezao taxi, ne sjeća se o kojem danu se radi ali se sjeća da je bilo uredovno vrijeme, da je bilo prije podne. Sjeća se da je bilo ljeto. Navodi da kada je došla kod odvjetnika MJ, da je on pred njom napisao izjavu koju je ona potpisala. Ne može se očitovati o tome koliko je trajalo pisanje izjave kada je naknadno došla kod odvjetnika MJ u odnosu na trajanje pisanja kod odvjetnika prilikom predaje novca i stranaka prilikom predaje novca. Pisana izjava kod odvjetnika MJ kad ju je naknadno pozvao, svjedokinja je navela da se ne sjeća točno bilo je ili rukom ili kompjutorom, a misli da je kompjutorom. Svjedokinja je navela da ozljeda njezina supruga iz medicinske dokumentacije koju je donijela odvjetniku MJ datira od prije nekoliko godina. Donijela je dokumentaciju jer je odvjetnik tražio a nije pitala zašto. Odvjetnik je rekao da treba donijeti svu dokumentaciju koju njen suprug ima. Tada je donijela svu dokumentaciju, a najsvježiji su bili psihijatrijski nalazi. Kasnije je još donosila dokumentacije. Svjedokinja se nije mogla izjasniti od kada je psihijatrijska dokumentacija. Svjedokinja je navela da ono što je upisano u zapisnik da je ona rekla policiji.
16.2. Nadalje, iz navedenog spisa Općinskog suda u Osijeku P-302/17 proizlazi da su 17. ožujka 2017. oštećenici JJ i FJ kao tužitelji putem punomoćnika podnijeli tužbu radi stjecanja bez osnove iznosa 242.459,80 kuna protiv optuženog MJ kao tuženika. Navedeni iznos odnosi se na ostatak kupovnine temeljem rješenja Općinskog suda u Osijeku br. OVr-1625/2012-60. Optuženik kao tuženik je u odgovoru na tužbu predočio dvije potvrde u preslici, a kasnije na raspravi 5. srpnja 2017., dva bijela A4 papira na kojima je svojom rukom napisao „Potvrda kojom ja FJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin pokojnog ĐJ potvrđujem primitak iznosa od 16.000 Eura od odvjetnika MJ a koji se odnosi na isplatu u predmetu na Općinskom sudu u Osijeku br. Ovr-1625/12.“ Na istoj se nalazi potpis FJ, datum 4.07.2015. te u dnu papira „Prisutni : ŽJ i ĆJ“. Na drugoj potvrdi navedeno je „Potvrda kojom ja JJ, iz [adresa], sin pokojnog ĐJ potvrđujem primitak iznosa od 16.000 Eura od odvjetnika MJ a koji se odnosi na isplatu u predmetu na Općinskom sudu u Osijeku br. Ovr-1625/12.“ Na istoj se nalazi potpis JJ, datum 4.07.2015. te u dnu papira „Prisutni: ŽJ i ĆJ“. Rješenjem P-302/2017-29 od 23. travnja 2019. određen je prekid postupka do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Osijeku br. K-680//2018.
17. Iz preslike punomoći od 5. rujna 2014. proizlazi da je IJ optuženog MJ ovlastio da ga zastupa u postupku koji se vodi kod Općinskog suda u Osijeku, a zbog primanja kupovnine na poslovni račun punomoćnika odvjetnika MJ kod PBZ broj IBAN [broj bankovnog računa] pod poslovnim brojem Ovr-1625/12.
18. Iz dopisa Ureda predsjednika Općinskog suda u Osijeku, od 22. studenog 2016., poslovni broj 17-Su-1052/2016-2 proizlazi da je 21. listopada 2014., a na temelju rješenja od 03. listopada 2014., poslovni broj Ovr-1625/2012-60 na račun odvjetnika MJ broj HR 6923400091140089845 uplaćen iznos od 242.459,80 kuna.
19. Iz zapisnika u ostavinskom postupku od 1. srpnja 2015. kod javnog bilježnika AJ pod brojem O-3717/15-3 proizlazi da je ista nakon smrti pokojnog IJ utvrdila rodoslovlje te da su kao zakonski nasljednici iza pokojnog ostali sinovi ostavitelja JJ i FJ. Ista je utvrdila da ostavinsku imovinu ostavitelja predstavljaju potraživanje prema HZMO s osnova dospjele neisplaćene mirovine u neutvrđenom iznosu, te prava u postupku radi utvrđenja koji se vodi pred Općinskim sudom u Osijeku pod brojem P-232/2011.
20. Iz rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika AJ od 1. srpnja 2015., poslovni broj O-3717/15-4, proizlazi da je pokojni IJ preminuo **.**.2015., da njegovu ostavinsku imovinu čine potraživanje prema HZMO s osnova dospjele neisplaćene mirovine u neutvrđenom iznosu te prava u postupku radi utvrđenja koji se vodi pred Općinskim sudom u Osijeku pod brojem P -232/2011 te da su njegovim zakonskim nasljednicima proglašeni JJ i FJ, svaki u ½ dijela.
21. Iz e-maila javnog bilježnika AJ MJ od 3. srpnja 2015. proizlazi da je ista podsjetila optuženika da joj je ostao dužan poslati e -mailom ili faksom dokaz o parničnom postupku u kojem je on punomoćnik pokojnog IJ.
22. Iz podneska HZMO od 8. srpnja 2025. proizlazi da je pokojnom IJ mirovina isplaćivana putem pošte.
23. Iz spisa Općinskog suda u Osijeku Ovr-1625/2012. proizlazi da je isti vođen po prijedlogu ovrhovoditelja ČJ protiv ovršenika IJ radi namirenja tražbine ovrhovoditelja određene pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Osijeku broj P-232/2011 od 09. veljače 2012. u iznosu od 11.000,00 kuna, ovrhom na novčanim sredstvima ovršenika te na nekretnini u vlasništvu ovršenika IJ na adresi [adresa] u [adresa], upisanoj u PU 8542, zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], te je i doneseno rješenje o ovrsi broj Ovr-1625/2012-2 od 30. travnja 2012. Nadalje, iz spisa proizlazi kako je rješenjem o dosudi broj Ovr- 1625/2012-40 od 18. prosinca 2013. navedena nekretnina dosuđena kupcu VJ za iznos kupovne cijene u visini od 276.500,00 kuna. Nadalje, iz spisa proizlazi kako je optuženik dana 26. svibnja 2014. predao punomoć kao punomoćnik ovršenika u navedenom predmetu, a radi uvida u spis iz razloga ponavljanja pravomoćno okončanog postupka. Nadalje, iz spisa proizlazi kako je optuženik 16. lipnja 2014. dostavio sudu podnesak kojim priopćava sudu da uplatu iznosa po rješenju o namirenju za ovršenika izvrši na račun punomoćnika ovršenika i to na poslovni račun PBZ Osijek IBAN [broj bankovnog računa], te je isti zaključkom suda od 25. kolovoza 2014. pozvan da dostavi specijalnu punomoć kojom se istog ovlašćuje za primanje kupovnine na vlastiti račun što je isti i učinio podneskom dana 08. rujna 2014. Nadalje, rješenjem ovoga suda Ovr-1625/2012-60 od 03. listopada 2014. utvrđeno je da je nekretnina u vlasništvu ovršenika IJ prodana na usmenoj javnoj dražbi upisana u [broj poduloška], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] i to kupcu LJ za iznos kupovne cijene od 276.500,00 kuna. Istim rješenjem naloženo je računovodstvu Općinskog suda u Osijeku da po pravomoćnosti rješenja isplati na račun punomoćnika ovršenika MJ, odvjetnika iz [adresa], broj IBAN [broj bankovnog računa] kod PBZ Osijek iznos od 242.459,80 kuna. Podneskom od 09. listopada 2014. punomoćnik ovršenika MJ odrekao se prava na žalbu na gore navedeno rješenje te predložio da računovodstvo Općinskog suda u Osijeku postupi po pravomoćnom rješenju.
24. Iz dopisa obiteljskog doma "Zlatne godine" Krčenik od 26. ožujka 2026 . proizlazi da je plaćanje smještaja sada pokojnog IJ bilo gotovinom – plaćali su njegovi sinovi FJ i „ T“, a kao razlog zašto to i danas vlasnica Doma ZJ pamti navela jer FJ i „ T“ poznaje i od prije dolaska njihovog oca u dom.
25. Iz izvadaka iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženika proizlazi da isti nije prekršajno niti kazneno osuđivan.
26. Nakon provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući svaki dokaz posebno i sve zajedno, sud smatra da tijekom postupka nije na nedvojben način dokazano da je optuženi MJ počinio kaznena djela koja mu se optužnicom stavljaju na teret.
27. Tijekom postupka nije bilo sporno da je optuženik kao punomoćnik ovršenika pokojnog IJ, a na temelju rješenja Općinskog suda u Osijeku br. Ovr- 1625/2012 dana 21. listopada 2014., na svoj račun broj HR 6923400091140089845 primio iznos ostatka kupovne cijene od 242.459,80 kuna, te da navedeni iznos optuženik nije isplatio sada pokojnom IJ.
27.1. Međutim, valjalo je utvrditi je li optuženik obavijestio pokojnog IJ odnosno njegove nasljednike – ovdje oštećene JJ i FJ da je novac isplaćen na njegov račun, te je li navedeni novčani iznos imao namjeru protupravno prisvojiti i zadržati ga za sebe ili je pak oštećenicima isplatio svakom ponaosob 16.000,00 eura u gotovini na ime isplate sporne kupovnine.
27.2. U odnosu na navedeno optužnica je gotovo u cijelosti utemeljena na iskazima svjedoka oštećenih JJ i FJ, čija je vjerodostojnost tijekom provedenog dokaznog postupka ozbiljno dovedena u pitanje. Premda su iskazi svjedoka oštećenih JJ i FJ u bitnom suglasni kad se radi o činjenici koju ustrajno ističu tijekom cijelog postupka – da im je optuženi MJ zatajio da se novac na ime kupovnine za stan njihovog oca koji je prodan u ovršnom postupku nalazi na njegovom računu, da su za navedeno saznali tek nakon poziva policije, da su od optuženika potom zatražili da im taj novac isplati, no da im je on rekao da taj novac nema i da im ga nije vratio, kao i da je točno da se na potvrdama o primitku novčanog iznosa od dva puta po 16.000,00 eura nalaze njihovi potpisi, no da oni sadržajno takve potvrde nisu potpisali, nego da su jednom prilikom kod optuženika potpisali prazne listove papira, dijelovi iskaza svjedoka oštećenika nelogični su i suprotni materijalnoj dokumentaciji koja priliježe spisu, kao i nekim od ostalih odlučnih dokaza.
27.3. Oštećenici su ustrajno tvrdili da je njihov sada već pokojni otac IJ imao otvoren račun, da je na taj račun primao mirovinu, te da je od te mirovine plaćen njegov smještaj u Domu u Krčeniku, što je u suprotnosti s podacima pribavljenim od Hrvatskog mirovinskog osiguranja, kao i vlasnice obiteljskog doma "Zlatne godine" N ZJ iz kojih proizlazi da je pokojni IJ mirovinu primao putem pošte, a dom su gotovini plaćali njegovi sinovi – ovdje oštećeni FJ i JJ. Dakle, pokojni IJ doista, a suprotno navodima oštećenika, nije imao otvorenih računa, što ide u prilog obrani optuženika u dijelu u kojem je obrazlagao iz kojih razloga novac od kupovnine nije prenio ili predao svom klijentu IJ za vrijeme njegova života (budući da isti nije imao račun na koji je mogao biti prebačen novac, a bio je star, nepokretan, lošeg mentalnog stanja i nalazio se u domu za starije u kojim okolnostima doista nije životno niti logično da bi mu optuženik išao predavati novac u gotovini, dok s druge strane novac nije mogao predati njegovim sinovima sve dok nisu utvrđeni nasljednicima).
27.4. Nadalje, iz potvrda i primitku novca od 4. srpnja 2015. proizlazi da su oštećenici, svatko ponaosob, navedenog dana od optuženika primili iznos od 16.000,00 eura u prisutnosti svjedoka ŽJ i ĆJ, što oštećenici osporavaju navodeći da je točno da se njihovi potpisi nalaze na navedenim potvrdama, no da nije točno da su sadržajno potpisali to što se navodi, nego da su jednom prilikom kod optuženika potpisali prazne papire, u potpunosti vjerujući optuženiku kao odvjetniku. Vezano za ovu okolnost svjedočila su dva potpuno nepristrana svjedoka – BJ i ĆJ (doduše ista samo u parničnom predmetu) koji su u bitnom suglasno iskazali da su jedne subote u uredu optuženika bili prisutni situaciji u kojoj je optuženik dvojici muškaraca predavao novac, te o tom sačinio potvrde koje su isti potpisali. Sud smatra da su iskazi ovih svjedoka vjerodostojni. Naime, da su navedeni svjedoci bili instruirani od strane optuženika, tada bi u svojim iskazima u potpunosti potvrdili i datum dolaska u ured optuženika, kao i valutu te iznos novca o kojem se radilo, te bi iskazivali puno detaljnije nego što su to doista učinili. Naime, životno je i logično da se svjedoci nakon proteka toliko vremena više ne sjećaju svih detalja i da su moguća odstupanja u njihovom sjećanju vezano za pojedinosti, osobito ako svjedoče vezano za činjenice kojima su bili prisutni, no koje se njih direktno ne tiču (koje su njima u suštini bile nebitne), kao što je to ovdje slučaj. Sud drži da su imenovani svjedoci istinito iskazivali o prigodi kojoj su bili prisutni – kad je optuženik dvojici muškaraca u svom uredu predavao novac, no i prema njihovim iskazima ostaje nedorečeno je li se radilo o predaji novca upravo ovdje oštećenim JJ i FJ ili pak nekom trećem.
27.5. Vezano za datum primitka novca od strane optuženika (4. srpnja 2015.), nakon što se oštećeni JJ tek u raspravnoj fazi postupka sjetio gdje se točno nalazio navedenog dana (što u svom iskazu u ODO u Osijeku nije naveo), ispitano je nekoliko svjedoka – uzvanika rođendanske proslave šogora oštećenog JJ - TJ (imenovani, zatim UJ, HJ) koji su potvrdili da se rođendanska proslava održavala upravo 4. srpnja 2015. u [adresa], te da je na istoj bio prisutan oštećeni JJ koji ni u jednom trenutku nije napuštao proslavu. No, valja imati u vidu da su ovi svjedoci (s jedne strane) supruga i šogor, te poznanik oštećenog JJ, dok s druge strane obranu optuženika, kao i materijalnu dokumentaciju (potvrde o primitku novca) potvrđuju dva svjedoka koja su potpuno nepristrana (ŽJ i ĆJ) koji nisu niti u rodbinskom niti u prijateljskom odnosu s optuženikom (poznaju ga isključivo jer ih je ranije zastupao kao odvjetnik).
27.6. Nadalje, doima se neživotno i nelogično da oštećenici, znajući da se značajan iznos novca (242.459,80 kuna) koji im nakon smrti oca pripada, navodno nalazi na sudskom pologu, nakon očeve smrti (svibanj 2015.) nisu poduzimali nikakve radnje niti se informirali osobno kod suda o tome što se događa s tim novcem i kad će im biti isplaćen, niti su javnom bilježniku uopće kao nasljednici prilikom ostavinske rasprave spomenuli da se taj novac nalazi na sudskom pologu (da je dio ostavinske mase), posebno imajući u vidu da optuženik nije kao odvjetnik zastupao oštećenike, nego njihovog pokojnog oca, dakle imali su pravo i dužnost osobno voditi računa o svojoj naslijeđenoj imovini.
27.7. Oštećenici su i svoje navodno postupanje u vidu potpisivanja potpuno praznog papira obrazlagali time da su optuženiku kao odvjetniku u potpunosti vjerovali, a da ih je on naveo da takve papire potpišu navodeći uopćene pa i sasvim neživotne razloge ("da sudu uvijek trebaju neki papiri pa da oni ne moraju putovati iz Podravske Moslavine u Osijek radi potpisa", "da on treba još nešto "riješiti" kod sudaca Vrhovnog suda"), no kako optuženik oštećenike doista ranije nije zastupao u bilo kojem sudskom ili drugom postupku (do tada su kod njega u uredu bili samo jedanput) postavlja se pitanje je li moguće da su oštećenici, koji doduše jesu laici, no koji su potpuno poslovno sposobni, doista optuženiku toliko vjerovali da mu potpišu dva potpuno prazna papira, znajući pri tom da se na sudskom pologu nalazi značajan iznos novac koji im pripada, a koji još faktično nisu preuzeli.
27.8. Imajući u vidu niz gore navedenih nelogičnosti u iskazima oštećenika, te djelomičnu suprotnost njihovih iskaza s materijalnom dokumentacijom koja priliježe spisu (podaci pribavljeni od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i od Doma u Krčeniku, potvrde o primitku novca) s jedne strane, te s druge strane činjenicu da je optuženik svoju obranu potkrijepio ne samo materijalnom dokumentacijom čija se autentičnost doduše u ovom postupku osporava, nego i iskazima nepristranih svjedoka ŽJ i ĆJ koji potvrđuju da su bili prisutni situaciji kad je optuženik dvojici muškaraca predavao novac i o tome sačinio potvrdu koju su ti muškarci potpisali, sud drži da je vjerodostojnost iskaza oštećenih JJ i FJ tijekom postupka ozbiljno dovedena u pitanje, a na takvim njihovim iskazima ne može biti utemeljena osuđujuća presuda.
28. Sukladno članku 3. stavku 2. ZKP dvojbu o postojanju činjenica koje tvore obilježja kaznenog djela ili o kojima ovisi primjena kaznenog zakona sud rješava presudom na način koji je povoljniji za optuženika, a takva dvojba postoji i onda kad dokazi dopuštaju mogućnost zaključiti da neka činjenica postoji, ali i da ne postoji, kao što je ovdje slučaj.
29. Stoga, kako u postupku provedenim dokazima nije bilo moguće na nedvojben način utvrditi da je optuženik počinio kaznena djela za koja ga se tereti, valjalo ga je na temelju članka 453. točke 3. ZKP osloboditi optužbe.
30. Na temelju članka 158. stavka 3. ZKP oštećeni JJ i FJ upućeni su s imovinskopravnim zahtjevom u parnicu.
31. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP, te nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
32. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.
Osijek, 8. rujna 2026.
Sutkinja
Dunja Petrović
Uputa o pravu na žalbu:
Protiv ove presude stranke i branitelj mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud, protivnu stranku i branitelja, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.
Dostaviti:
1. ODO u Osijeku, na poslovni broj K-DO-1147/2017
2. optuženi MJ
3. branitelj optuženika Dražen Matijević, odvjetnik u Osijeku
4. opunomoćenik oštećenika Vladimir Burić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Burić & Mišljenović Dasović j.t.d. Osijek
5. promatrač HOK-a Darko Mundweil, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Schmidt & Mundweil j.t.d. Osijek
